Forum Klix.ba

teAMICA wrote:Os da odemo na kafu? Nemam ti sta pametno reci, ali znam dobro slusati

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

teAMICA wrote:Os da odemo na kafu? Nemam ti sta pametno reci, ali znam dobro slusati

pape wrote:

teAMICA wrote:Os da odemo na kafu? Nemam ti sta pametno reci, ali znam dobro slusati

Bravo @teaMICA, ... divno, ... to je vjera, ljubav prema covjeku kojem je tesko.
Osjetit ce da je slushash, a jos ... uz to popijete dobru kafu, .... to ne moze uz onaj drugi nacin, ...

Ealhswitha wrote:Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim

Jedino sto imam je momak...

Johnny_x wrote:Umjetnost

AdnaZ wrote:pa čekaj jesi ti ona ista što je prije par dana postavila temu 'više me ne voli'
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... me+ne+voli
a danas pišeš

Jedino sto imam je momak...

otvori malo ovu stranicu http://dobro.ba/ i tješi se...mislim..men's čini da si ti u Pred / PostMS-u...
P.S. Nisam od tih što nose krpe po fax-u nemoj da me mrziš

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

plain vanilla wrote: Sama si uradila sve, i dijagnosticirala stanje i posljedice i rješenje problema, e sad je ostao jos jedan zadatak, a to je da se boris.
Tebi situacija trenutno izgleda bezizlazna, ali imas sve uvjete da izadjes iz tog mraka,..najvaznije da je zavrsis fax, i tako dobijes mogucnost da nadjes dobar posao, odes od roditelja, a mozda i njima malo finansijski pomognes. Svaki dan koji provedes na faksu ili uceci, shvati kao ulaganje u bolje sutra, nemoj se ti osvrtati na druge osim da ti to da snagu da ustrajes, pa da i ti sebi sutra sve priustis sto nemas.

Je li ti stvarno mislis da sve te lijepo obucene djevojke nemaju problema, da nisu u depresiji? Misils da se njihov roditelji ne svadjaju?
Borba je jedino sto nas odrzava u zivotu, i taman da sutra dobijes milione na lotu, to nije nikakva garancija srece. Pocni uzivati u stvarima koje imas, pocni voljeti sebe onakvu kakva jesi, zahvaljuj Bogu na zdravlju svaki dan. Ja sam se danas rasplakala kad sam cula koliko mi je jedan prijatelj bolestan..
Uzivaj u zivotu, uzivaj u momku, pa i u fakultetu, izvuci ono najljepse, a ostalo ce doci.

terra_incognita wrote:

AdnaZ wrote:pa čekaj jesi ti ona ista što je prije par dana postavila temu 'više me ne voli'
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... me+ne+voli
a danas pišeš

Jedino sto imam je momak...

otvori malo ovu stranicu http://dobro.ba/ i tješi se...mislim..men's čini da si ti u Pred / PostMS-u...
P.S. Nisam od tih što nose krpe po fax-u nemoj da me mrziš

1. opce stanje se projicira na vezu, normalno je da sumnja i u njegovu ljubav
2. nema vece greske nego tjesiti se sto je drugima gore
3. za ovo P.S. ...cek moram bljuvati...evo me...mislim da te niko nije pitao za bolonjski outfit

komi wrote:za početak ti treba jedan doooobar realni stvarni problem
onda ćeš shvatiti kako si bila sretna i taj problem će te preokupirati

slucajno sam s njom bila i na PP jos juce

metar_drva wrote:

komi wrote:za početak ti treba jedan doooobar realni stvarni problem
onda ćeš shvatiti kako si bila sretna i taj problem će te preokupirati

a šta, ovo sad je nerealan problem? šta joj treba, rak?
anyways, ja sam jednom prilikom otišao u centar za mentalno zdravlje u DZ Kumrovec (neam pojma kako se sad zove), i popričao s psihijatricom. Bilo mi je lakše (mada ja nisam išao zbog depresije, al nebitno) nakon što sam jednom sa ženom popričao, ipak ti ljudi nisu uzalud potošili godine na obrazovanje i specijalizaciju. Dakle, moj savjet je da se doktor ne bi trebao izbjegavat.

.Irfan. wrote:sanabe, netacno. Depresija je stanje. I nemoj uvijek trcat na prvu loptu, i ohani sa postovima.

Za postavljacicu teme, nadji realne ciljeve u zivotu. Napisi na papir sta zelis da postignes sutra (napravi lijep rucak), pa za sedmicu (procitat knjigu), mjesec dana (spremiti i poloziti nekoliko ispita), pa npr za pola godine (nauciti novi jezik) i slicno. Okupiraj se realnim stvarima. Puno srece.