JoseMujica wrote:provokatoru...pa ćeš onda ovuda banove djelitChmoljo wrote:još Aleksa četnik...mogo si ovo i na e-kupon stavit da bude s popustom
Pa ima jarane Mostar stari most, ali nema nista drugo, odnosno ima al negativno. Toto odlican postoridjidji wrote:Toto wrote:Ova inicijativa je pateticna i ispolitizirana budalastina a ideja je sund i kiceraj. Nisu Aleksa i Emina Brus Li pa da se pijane hablecine i turbo-folk umjetnici sprdaju sa njima.
Ne postoje nikakvi dokazi ni od strane Alekse ni od Emine -za koju mahala misli da je je bila Aleksina inspiracija- da je pjesma posvecena jednoj i bas toj osobi. Takodje nema dokaza da je ljubav bila obostrana, pa da ih sada neko nazor spaja poslije toliko godina. Na kraju krajeva: tu su i porodice Santica i Emine i ne bi se u javnost smjeo izlaziti ni sa kakvim "inicijativama" a da se nema suglasnost porodica.
Jesi li stvarno razmislio kako bi se osjecali unuci i praunuci da vide praneninu bistu pored bilo koga ko nije njihov pradjed i pranenin izbor. Ja bih digo u zrak i Aleksinu i neninu bistu, kad bi mi to neka hablecina uradila.
Eminama ne treba bista i spomenik. Aleksa im je napisao pjesmu u spomen a pjesmama se ne dize brozani spomenik. Pjesme su spomenik same od sebe.
Postoje stvarne zenske osobe sa kojima je Aleksa javno ljubovao, pa nek mu se one pridruze u bronzanoj odori ako se hoce slaviti pjesnik, zenska ljepota, ceznja, ljubav i suzivot.
Ako cemo bit maliciozni do kraja. Aleksa je umro u "ljubavnim" mukama od sifilisa. Ako neko hoce da ga slavi medju mladim ljubavnicima: nek napravi prezervative sa alekinim imenom za opomenu svima onima koji ne vode racuna o ljubavi, zdravlju, higijeni i ceznji.
Ako treba slaviti Aleksu Santica i njegovo zivotno djelo, onda je to uradjeno na vise nacina. Santic ima spomenik u prirodnoj velicini, muzej -spomen kucu, park, ulicu, gimnazija, veceri poezije, kafic, web stranicu, snimljena je serija po njegovu zivotu. Ostala je zabiljezena prica u narodu kako su mostarci sa postivanjem ispratili Aleksu na vjecni pocinak. Ako je to malo -a malo je- ima na hiljade drugin nacina da se slavi Alesino djelo.
Alekas je napisao i pjesmu "Behar", koja se pjeva kao sevdalinka a malo ko zna da je Aleksina. Behar je bio simbol Mostara, kojeg je santic opjevao a tuzna je istina da behara vise nema u Mostaru, ni kao spomenik a ni za lijeka. Ima po djekoja koscela (Holz bombon) koja ne behara, drvored oboljelih lipa uz Sjeverni logor i koji ostarjeli kesten na Stefanijinom setalistu - koji takodje nema behara. Sramota je za mostarce da u Mostaru nema behara. Pogolema bruka. Niko se nije tako surovo obracunao sa svojim simbolima kao mostarci. Mostarci bi umjesto bista beharu i Aleksi mogli sadit bagremove sume i divlje dzanarike sve iznad santiceva groba, Brankovca, Mazoljica, Fortice, Huma. Kad bi zamirisala bagremova suma povrh Brankovca i Aleksa bi ga na onom svijetu mirisao. Kad su kulturni Francuzi mogli posaditi 1 000 000 duluma bagremovih suma i parkova sto ne bi i mostarci. Mozda je belaj sto mostarci nemaju seljaka i hamala za kopat rupe po Fortici.
Za poznatih Mostarskih kisa Mostar pliva u blatu od erozije tla sa okolnih brda. Stete i troskovi za ciscenje su desetrostruko veci nego svi troskovi sadnje i odrzavanja bagremove sume povrh Mostara. Ne bi povratak mirisa behara bio jedina korist:
-smanjila bi se reflesiju suncanih zraka kad mostarski "zivizad" upece, pa bi zege bile podnosljivije;
-turisticki Mostar bi dobio jos jedanu prepoznatljivost;
-kad bi zamiriso bagrem pustala bi se Aleksina sevdalinka po mostarskim sokacima i kaficima.. ne moze se napravit toliko Aleksinih bista, koliko se moze "ukljuciti" sevdalinki i zasadit behara..
- behar i sevdalinka nisu samo spomen na sevdah, Aleksu vec i na Himzu Polovinu, Danija Salkovica i druge znamenite mostarce.
Pa dobro sad, mozemo mi pricati bili trebalo ili ne uraditi takvo sto... ali jednome strancu bi ovakva realizovana incijativa bila interesantna. Pa ljudi posjete Veneciju, ne samo zbog njene ljepote, nego zbog svih divnih priča koje su se u tome gradu desile, bile one istinite ili ne. Ljudi žele vidjeti gdje je ljubovao Kazanova, iz kojeg zatvora je uspio jedino on pobjeći, proziviti neku ljubav u maniru Italijana, saslusati kanconu, provozati se gondolom, obici mjesta gdje je pravio kompozicije Vivaldi, gdje je isplovljavao Marko Polo, gdje su slikali Beloto, Goldoni i drugi...
Svi gradovi imaju pjesme i priče koje se mogu oživjeti, ako ne bistama, onda nekim spomenikom kojim bi se akcentovalo takvo što i bio sinonim nečemu lijepom što se dešavalo tome gradu... Aleksa je i sam znaš stvarao pjesme crpeći svoju inspiraciju iz života... Oživiti ovu pjesmu u liku neke spomen ploće nebi bilo loše, pa čak i recitacijom u nekom od dana, sve u smislu promovisanja kulture, historije i vlastitog nasljeđa...
Mahala se ne može usaglasiti jeli Emine bilo, ali bilo je nje budi siguran i nije fikcija... kao ni Hanka Koljević koju je opjevao Safet Isović po tekstu Rade Jovanovića što je o njoj napisao pjesmu...
Vidi možda je ovo preambiciozna incijativa, ali nije ništa ružno što se nebi trebalo istaći... Ako hočeš da osijetiš ljepotu nekoga grada, onda moraš da se upoznaš sa njim. Istakneš ono najljepše pa i Aleksu i Eminu, Himzu, Emira Balica,Miru, Vahu, Bajevica i druge legende Mostara...
I ta tvoja ideja je odlična... Meni je Mostar oduvijek bio lijep, pogotovo stari dio grada i vjerujem da ima priče svoje, kao i svaki drugi grad koje treba oživjeti, sluzio sam vojsku u njemu i nisam imao prilike da se istinski upoznam sa njim, onako kako bi zelio... ali grad ko grad me se dojmio...
Toto ljudi se za gradove vezu emocijama. Ne samo spomenicima kulture. Ne divi se svak, onome cemu se ti divis. Ljudima moras dati pricu, pa bila cak i mit i vezati je za sve ono sto vide. Emina je pjesma koju je Aleksa napisao, koja oslikava jednu ceznju i pjesma je koja je znana na cijelom Balkanu. Ona se izdigla kao i prica o starome mostu izvan granica Mostara i za nju su culi mnogi ljudi. I ljepo bi bilo smjestiti je na mjesto ko je ona zasluzuje. A to nije samo mjesto u udzebnicima i knjigama poezije Alekse Santica i ponekoj recitaciji i muzickoj interpetaciji iste u nekoj tv ili radio emisiji. U izobilju sabkultura u nasem podnevlju, nasa tradicija, kulturno i historijsko nasljedje su pali u sopstveni zaborav... Mislis li ti da vecina Bosanaca zna u kojem je gradu ta pjesma napisana ili da je njen pisac Mostarac. Vjeruj mi da to zna malo ko...Toto wrote:Ako se od Mostara i bih gradova hoce praviti turisticki proizvod, onda od toga ne treba praviti buvljak i kiceraj ....
Najvise domacih ljudi pohodi Mostar i ne bi trebalo zbog trgovackog marifetluka i podvale strancima da se prave lazne price i legende za pola eura.
Prica o Aleksi i Emini ne postoji. Postoji prekrasna i neponovljiva Aleksina poezija i pjesma koja se zove "Emina" i nju treba promovisati i nuditi turistima, a ne mahalske traceve poturat ko brend.
Ima buvljak u Vrapcicima, pa nek tamo prodaju kiceraj i prdimahovinu.
Aleksa je imao u svom stvarnom zivotu Zorku i Anku.
Jednako lijepe i pozeljne zene, kojima je Aleksa pisao poeziju i ako neko hoce da isprica i ovjekovjeci price o Aleksinim ljubavima: moze to da se uradi na bezbroj autenticnih i prikladnih nacina.
Nek kujundzije kuju serije belenzuka i mindjusa pa im imena darivaju po Emini, Anki Tolimirovoj, Zorki.. Nek svaki suvenirski granap ima stampanu Aleksinu knjigu poeziju, CD sa sevdalinkama sa njegovim tekstovima itd.
Nek trgovci nude kao zastitu od "zvizdana" slamnate sesire ala Aleksa - za muske, a damske ala Vesna Sunjic i Anka Tomlinovic-ljuba Aleksina.
Zasto mostarski umjetnici, dizajneri stampari ne naprave serije razglednica i cestitiki sa Aleksinim pjesmama, pa da se "drago dragom" javi iz Mostara, sa nekom Aleksinom pjesmom.
Nek u Aleksinoj kafani u jelovniku imaju:
-Aleksin, Icin, Mehin mezetluke koji idu uz rakijau lozu; Aleksin nek je sa suhim smokvama, Icin sa sipcima, a Mehin sa orasima;
-meztluk plata hreceg Stjepana sa stolackom plahom i sirom torotanom;
-hardalija mimara Hajrudina;
-domaci himber od sipka nazavan po Emini;
-hladni caj od kadulje nazvan po Anki Tomlinovic;
-somun Mujage Komadine
-snicala profesora Voljevice;
-japrak Ahmeta Hercegovica;
-Kazardjozbegov pilav sa jeguljom,
-spricer Osman Pirija sa tesanjskim kiseljakom Zilavkom i Blatinom- koje je Pirija brendiro i unio u svjetske vinske karte;
-skemba Vase Kise;
-Hozl bombon bega Kajtaza
-Gretina kafa sikterusa
-nastavak u iducem broju
Kultura, umjetnost, gastronomija nisu jedini esnafi koji slave i reprezentuju neku insansku zejednicu. Eto, bas Mostar i Stari Most su simbol graditeljskog esnafa, i trgovine, a o tim esnafima se jako malo pripovjeda tursitima u njihovu obilasku Starog Grada. Mozda je turista bas i navrno zadard mosta i graditelja, a ne samo zarad krezavih skakaca, pjesnika, gazda kafana i cevabdzija..
Malo ko turisti kaze o kozarskoj dzamiji pored Mosta , zasto je posebna i zasto je na tom mjestu.. Malo kome se pokaze Kriva cuprija na Radobolji samo stotinjak metara od Starog Mosta..
Nekad su u Mostar poslom dolazili graditelji aviona i prestavljali najsavremenije ultra lake konstrukcije, kompozitne sacaste strukture, karbonske materijale, metode konacnih elemenata i idelane krivulje koje su takve: da kad bi insan bio u stanju napravi preciznu idealu krivulju mostovi, krila aviona, neboderi bi mogli nositi beskonacka opterecenja, letjeti neprestano oko zemaljske kugle, stremiti kilometrima ka nebesima i jos svasta nesta.
Fascinirani takvim naucnim pricama vodili smo strane konstruktore, kompozitase, pionire ekologije i organic nafake podno Starog mosta, na neretljansku pastrmku ispod saca i pokazivali im sve ono sto su oni nama pricali u prezentacijama, samo staro haman 500 godina. I onda ih vodili na luk mosta da im pokzaemo sta je ultra lahko na Starom Mostu, zasto je kopozitna sacasta struktura u korjenu cuprije, i sto olovo na mostu igra ulugu smola u Kevlaru, od kojeg oni -a bogami i mi, koji kilometar niz Neretvu-prave pancir kosulje i krila nevidljivih aviona.
Koji mjesec kasnije kad bi se islo u uzvratnu poslovnu i turisticki posjetu- recimo francuskom Tuluzu, rekli bi nam da smo posao dobili samo radi Starog Mosta, jer: potomci inzenjera koji su znali napravit ultra laku, kompozitnu konstrukciju prije 500 godina znaju pravi i kormilo pravca za Airbus. Tako i bijase. Mozda je bas taj turista doletio u Mostar u Airbusu ciji su dijelovi pravljeni na obalame Neretve, samo koji kilometar nizvodno od Starog Mosta.
I to su prica koja se sa ponosom mogu ispricati turistima.
Moj Toto ti si Mostarac, ja sam Sarajlija, izvini ako sam te uvrijedio necim spomenutim u ovoj temi, pa cak i ovom idejom... Emina je pjesma. Dali je fikcija ili nije, nebitno je... Ali znajuci Aleksina djela tesko se oteti dojmu da ona nije stvarna licnost jer njegova poezija je u mnogo cemu bila prenesena realnost po nacinu na koji je pisao i po onome sta je pisao. Emina je opstala i postala u sevdalinci i opjevana je ihahaj puta...Toto wrote:kako ne mozes da shvatis da ideja nije losa, ali nacin na koji si ti zamislio da je realiziras je obicni turbofolk kiceraj i sund..
Emina nije ziva osoba, pa da joj se se prave biste .. Emina je pjesma ... je li, mozda, zensko ime Emina uzeto u pjesmi samo zato sto se rimuje sa " u hladu jasmina, stajase .._?mina???
Koliko ima muslimanskh zenskih imena koje se rimuju sa jasmina??
Sto ne bi napravili biste onam bazerdzanu Mustafi i Suljaginoj Fati? Ili jos bolje Komadini Muji koji je toliko hajra ucinio Mostaru - da je zasluzio spomenik bas ko i Alekse. I Mujaga je imao Zaimovu Zibu i njima dvoma je spjevana sevdalinka.
Ako nasa tursticka ponuda hoce orginalan motiv -pa da se takmici sa Venecijom-nek prave legende o sevdalinci... to je tako orginalan, sirok i inspiratvan okvir u kojem ima na stotine prekrasnih prica svih zanrova ..
mislim da na forumu ne postoji osoba sa vise ostvarivih i dobrih ideja od toto-a.Toto wrote:Ako se od Mostara i bih gradova hoce praviti turisticki proizvod, onda od toga ne treba praviti buvljak i kiceraj ....
Najvise domacih ljudi pohodi Mostar i ne bi trebalo zbog trgovackog marifetluka i podvale strancima da se prave lazne price i legende za pola eura.
Prica o Aleksi i Emini ne postoji. Postoji prekrasna i neponovljiva Aleksina poezija i pjesma koja se zove "Emina" i nju treba promovisati i nuditi turistima, a ne mahalske traceve poturat ko brend.
Ima buvljak u Vrapcicima, pa nek tamo prodaju kiceraj i prdimahovinu.
Aleksa je imao u svom stvarnom zivotu Zorku i Anku.
Jednako lijepe i pozeljne zene, kojima je Aleksa pisao poeziju i ako neko hoce da isprica i ovjekovjeci price o Aleksinim ljubavima: moze to da se uradi na bezbroj autenticnih i prikladnih nacina.
Nek kujundzije kuju serije belenzuka i mindjusa pa im imena darivaju po Emini, Anki Tolimirovoj, Zorki.. Nek svaki suvenirski granap ima stampanu Aleksinu knjigu poeziju, CD sa sevdalinkama sa njegovim tekstovima itd.
Nek trgovci nude kao zastitu od "zvizdana" slamnate sesire ala Aleksa - za muske, a damske ala Vesna Sunjic i Anka Tomlinovic-ljuba Aleksina.
Zasto mostarski umjetnici, dizajneri stampari ne naprave serije razglednica i cestitiki sa Aleksinim pjesmama, pa da se "drago dragom" javi iz Mostara, sa nekom Aleksinom pjesmom.
Nek u Aleksinoj kafani u jelovniku imaju:
-Aleksin, Icin, Mehin mezetluke koji idu uz rakijau lozu; Aleksin nek je sa suhim smokvama, Icin sa sipcima, a Mehin sa orasima;
-meztluk plata hreceg Stjepana sa stolackom plahom i sirom torotanom;
-hardalija mimara Hajrudina;
-domaci himber od sipka nazavan po Emini;
-hladni caj od kadulje nazvan po Anki Tomlinovic;
-somun Mujage Komadine
-snicala profesora Voljevice;
-japrak Ahmeta Hercegovica;
-Kazardjozbegov pilav sa jeguljom,
-spricer Osman Pirija sa tesanjskim kiseljakom Zilavkom i Blatinom- koje je Pirija brendiro i unio u svjetske vinske karte;
-skemba Vase Kise;
-Hozl bombon bega Kajtaza
-Gretina kafa sikterusa
-nastavak u iducem broju
Kultura, umjetnost, gastronomija nisu jedini esnafi koji slave i reprezentuju neku insansku zejednicu. Eto, bas Mostar i Stari Most su simbol graditeljskog esnafa, i trgovine, a o tim esnafima se jako malo pripovjeda tursitima u njihovu obilasku Starog Grada. Mozda je turista bas i navrno zadard mosta i graditelja, a ne samo zarad krezavih skakaca, pjesnika, gazda kafana i cevabdzija..
Malo ko turisti kaze o kozarskoj dzamiji pored Mosta , zasto je posebna i zasto je na tom mjestu.. Malo kome se pokaze Kriva cuprija na Radobolji samo stotinjak metara od Starog Mosta..
Nekad su u Mostar poslom dolazili graditelji aviona i prestavljali najsavremenije ultra lake konstrukcije, kompozitne sacaste strukture, karbonske materijale, metode konacnih elemenata i idelane krivulje koje su takve: da kad bi insan bio u stanju napravi preciznu idealu krivulju mostovi, krila aviona, neboderi bi mogli nositi beskonacka opterecenja, letjeti neprestano oko zemaljske kugle, stremiti kilometrima ka nebesima i jos svasta nesta.
Fascinirani takvim naucnim pricama vodili smo strane konstruktore, kompozitase, pionire ekologije i organic nafake podno Starog mosta, na neretljansku pastrmku ispod saca i pokazivali im sve ono sto su oni nama pricali u prezentacijama, samo staro haman 500 godina. I onda ih vodili na luk mosta da im pokzaemo sta je ultra lahko na Starom Mostu, zasto je kopozitna sacasta struktura u korjenu cuprije, i sto olovo na mostu igra ulugu smola u Kevlaru, od kojeg oni -a bogami i mi, koji kilometar niz Neretvu-prave pancir kosulje i krila nevidljivih aviona.
Koji mjesec kasnije kad bi se islo u uzvratnu poslovnu i turisticki posjetu- recimo francuskom Tuluzu, rekli bi nam da smo posao dobili samo radi Starog Mosta, jer: potomci inzenjera koji su znali napravit ultra laku, kompozitnu konstrukciju prije 500 godina znaju pravi i kormilo pravca za Airbus. Tako i bijase. Mozda je bas taj turista doletio u Mostar u Airbusu ciji su dijelovi pravljeni na obalame Neretve, samo koji kilometar nizvodno od Starog Mosta.
I to su prica koja se sa ponosom mogu ispricati turistima.
