[
Code: Select all
quote="zengi"]Sljedeci tekst se ne odnosi samo na Sitno i Privremeni, koima ujedno zelim da izjavim moje iskreno saucesce zato sto zive u ovoj odvratnoj maloj seljackoj drzavi punoj psihopata.
Tema ovog foruma je "kako zastititi sebe i svoje (dragocjeno) djete od lutalica" a ne dali pobiti napustene pse ili ne.
Maksuz sam snimio i postavio edukativne klipove da bih vam pomogao da savladate iracionalni strah i pokazao kako da se postavite u slucaju da na vas zalaju napusteni psi i da vam pokazem da to nisu lavovi nego obicne džukele. Ali nista!
Kad se neko lijepo uspava, taj se i lijepo probudi ali iz ovog tvog LIJEPOG SNA NEMA BUĐENJA. To se jarane zove SMRT I UBISTVO.
Nemam naviku replicirati bilo kome ko ima drugacije misljenje, ali cu uvijek prihvatiti opravdanu kritiku.
Tema je zaista "kako zastiti svoje dijete od lutalica", pa sam se vratio na pocetak i sve komentare procitao, ali ne nadjoh nista bas o toj temi, kao ni tvoje edukativne klipove.
Ili si mislio na one sa drugih tema.
E sada se ja, svima a posebno tebi kao najmeritornijoj osobi za cijeli podforum, iskreno izvinjavam sto sam vas skrenuo sa konstruktivne diskusije, te nisam podastro primjere svojih aktivnosti koje ce me legitimirati za dostojnog sugovornika.
Pa da krenem i ja prosipati svoju pamet, jer mi smo poznati kao narod koji je kompetentan za sve i svasta, zato nam drzava i funkcionira tako kako funkcionira.
Roditelji imaju pravo (i obavezu) brinuti za sigurnost svoje djece, ali njihovo kukanje po forumu je sve samo ne briga, jer se zna kako se to radi. Ovdje je to samo sukob razlicitih pogleda na problem i njegovo rjesenje.
Nikakvi klipovi, pa ni edukativni ne mogu bilo koga osloboditi strahova (opravdanih ili ne) ili fobija, mrznje jos najmanje. Mogu samo potaknuti razumnu osobu, svjesnu svog problema, da potrazi strucnu pomoc, naravno van foruma.
I sada ono zastrasujuce, SMRT i UBISTVO, o cemu se izgleda ne bi smjelo ni razmisljati, a kamo li glasno progovoriti. Ali se u tisini moze raditi.
Da bi ti bio jasniji moj stav, odmah cu reci da bih za sebe izabrao eutanaziju, pravo na izbor kada cu umrijeti, nego da vegetiram, trpim bolove koji se olaksavaju morfijom i slicnim sredstvima, da me neko godinama odrzava na aparatima. Volio bi imati mogucnost izbora dostojanstvene smrti, jer je smrt sastavni dio zivota i jedina sigurna stvar u zivotu.
Doduse, to mi ne daje za pravo da odlucujem o tudjem zivotu, odnosno smrti, pa ni zivotinje. Ali sam to iskusio i bio u toj situaciji. Taj dan sam imao zakazan termin na Veterini za uspavljivanje mog psa, ali je dusa moja zaspala to jutro poslije noci u bolovima, a nakon druge operacije i mjesec dana patnje i propadanja jer je organizam bio zahvacen metastazama. Osjetio sam olaksanje sto se priroda sama pobrinula, te se nisam morao boriti sa vlastitim sumnjama.
Eto "slucajno" znam sta znaci "humano" uspavati zivotinju injekcijom, kako ista u stvari djeluje, sta se dogadja u njenom organizmu, kao i sve one pripreme koje zivotinju, najblaze receno uznemire, jer instiktivno osjeca da se nesto nenormalno dogadja.
I opet dolazimo do kafilerije i sintora, koji su toliko omrazeni da smo u Zakonu uveli termin Higijenicarska sluzba (nije govno nego ga pas posro), ali ostaje cinjenica da su tu i da ce biti.
A da bi oni imali sto manje "posla", najprije se svi mi, kao vlasnici kucnih ljubimaca, moramo pridrzavati tih istih propisa koji se na nas odnose, svidjalo nam se ili ne. Moramo se mi obrazovati, jer ono sto mrzim vise od mrzitelja pasa su vlasnici pasa koji imaju srce samo za svog psa, a lutalicu ce nabiti nogom, a bio svjedok mnogo puta.
Na pitanje zene sa malim djetetom, sto stalno drzim psa na uzici, objasnio sam da necu da se njeno dijete prestrasi nekog pokreta psa, jer zelim da se dijete navikne na zivotinju i prihvati, a jednog dana i zavoli. Time se eliminise jedan potencijalni protivnik.
Zagovornik sam azila, ali ne mogu zmiriti pred cinjenicom da taj jedan azil i njegov kapacitet je smijesan za potrebe grada, a kamo li kantona. I pitanje na koje nitko ne daje odgovor, sta sa psima koji ne izgledaju ljupko, imaju vise godina, te nece biti interesantni potencijalnim udomiteljima, da li ce biti za njih mogucnosti da provedu zivot u tom azilu, koji ce biti, nemojmo se zavaravati, neka vrsta pseceg poluzatvora. Al to je pseci zivot valjda
Sterilizacija? Najbolje rjesenje, ciji se efekti ne vide odmah, a mi smo nestrplivi ljudi, hocemo odmah rezultate. Da vas koje ne interesuje ova ili slicne teme, osim da pasa nema na ulici, kako ce te prepoznati veterinarski obradjenog psa? Mislim da malo zna, a neko je kriv, jer nije dovoljno informisao javnost. Zateknem zenu da ceprka po psecem uhu, a on dusa zeljan paznje i njeznosti pustio. Kaze, nesto mu se zalijepilo na uho i ne moze skinuti. Lagano objasnim zeni da ne dira i sta je ta zuta markica. Sve male stvari,ali zivot, pogotovo pseci je i sastavljen od malih stvari i malih koraka.
I svim mogucim aktivistima, koji pored radnih i skolskih obaveza, brige za napustene zivotinje, imaju vremena da pobroje i sve te pojedinacne aktivnosti ovdje na forumu, znajte da ima dobrih ljudi, koji ne vise na forumima, ne hvale se svojom "humanoscu" vec vole zivotinje i rade za njih koliko mogu.
Primjer,( sad i ja pokazujem svoju aktivnost
) proslo ljeto se na Visnjiku pojavila nova maca, vidi se mlada, dolazila nam nocu na vrata po hranu, eno je i sada ziva i zdrava. Pokupimo je i odvedemo na Veterinu na sterilizaciju, racunamo dok nema mladih koji ce je iscrpiti i skratiti zivotni vijek, a o mladim da ne pricam. Uspavali je, obrijali, kad maca ima trag operativnog reza. Maca vec bila sterilisana
Krivo nam sto smo je djabe maltretirali, a ni do danas ne znamo tko je uradio ono sto smo i mi htjeli. Molim anonimnog dobrocinitelja da nam se javi
Elem, sada sam i ja ispucao sve sto sam imao po svim ovim temama, slobodno kritikujte, brisite, premijestajte, radite sta vam je volja.
A sa onim koji smatraju da zivotinji nije mjesto u gradu, ni pored njih, necu ni da pricam, njih kao i jos neke kategorije ljudi ignorisem kao da ne postoje. Znam samo da kada se vratim sa puta u ovaj grad, osjetim koliko me je pritisnuo Trebevic, a u zraku osjecam samo napetost, netrpeljivost, zlobu i ljutnju. Sarajevo, barem za mene, postaje grad u kojem se sve losije osjecam.
Lijep pozdrav
