Forum Klix.ba

sanabe wrote:
Malo
ma jok ba s'a ti je, kud bez tebe, ko da smijemo

O Ghoste, shutish mishu da si dig'o sanabe?!

sanabe wrote:
Ma ko me digo ''si normalan ?
Ghost je moj drug drug po nevolji

Na muci se poznaju...prijatelji

sve se osim tuge dEli

Od ovoliko bosanaca ona nasla crnca,boze sacuvaj.

kakav crnac
hej ima i crnaca bosanaca preslatkih, samo sto ovaj za kojeg znam slusa turbo-folk
ako si mladja od 25, taman bi bio za tebe
ima i prica iz nl, crncu nisu vjerovali da je izbjeglica iz BiH, sa ex-yu pasosem

ja ne kontam u cemu je problem u vezi sa strancem..

fildzan viska wrote:Da budem s' nekim u vezi i da ga ne volim je cista glupost...svaka veze ima trzalica pa i ova, no ova ne samo sto ima svakodnevnih problema nego et' ima i to da je stranac. Posto mi je oduvijek smetalo to sto je stranac (al' haj' da covijek neproba nebi ni znao), imam osjecaja da trazim druge razloge, trazim greske u njemu, za opravdavanje raskida.

On kao osoba je dobar, sto bi cak vise i rekla da je to njegova mana, jer u danasnjem svijetu finocom ne postizes nista. I to me plasi...skoro pa svi mogu da ga jasu kako hoce, a ja se kidam zbog svega toga, jer on kao muskarac bi trebao da bude stub.

A onda sve kontam nisam dosla u ovu zemlju, da bi uzela nekog drugog, da bi zaboravila ko sam, i sta sam, nakon svega sto je bilo u Bosni...nisam pametna vise!

Ako on u vezi ne moze da stane u kraj nekim problemima, brak ce biti jos gori!

"Da ne učiniš nepravdu tražeći pravdu! "

Tvrdjava-Mesa Selimovic

ja sam dijete mjesanog braka, majka muslimanka a otac takodjer bio mix (majka katolkinja i otac pravoslavac) ali po svom izboru ateista.
cijela ta veza je bila zabranjena i dugo su je krili ali su ljudi bili 21 godinu zajedno (poginuo kao CŽR u ratu).
kakva bi situacija bila da je ostao ziv ja mogu samo nagadjati i pitati se sta bi bilo kad bi bilo.
moji i nisu neki muslimani praktikanti (kako ko), odgojena sam u duhu islamske vjere i sebe smatram muslimankom (iako nisam neka vjernica u pravom smislu te rijeci, postujem ali ne praktikujem a opet ne postujem bas sve islamske propise)
sto rece dzontra, ljubav je najbitnija. ja sam uzasno ponosna na to sto sam iz mjesanog braka jer po defaultu nemam nikakvih predrasuda, ne dijelim ljude po nacionalnosti i vjeri.

iskreno, da je iz bosne, konkretno grada iz kojeg ti dolazis to bi bilo vrlo laHko za rijesiti, ali drugaciji su mentaliteti u pitanju.
treba da se zapitas da li ga stvarno volis i on tebe, jer ako je odgovor pozitivan onda cete zajedno napraviti neki kompromis. ali, posto ni sama ne vidis buducnost te veze, mislim da bi bilo najlakse da odmah raskinete.

Ja sam dugo vremena bio i vjeren sa djevojkom, koja je super bila, ali navijala za male plave. I nikada se nismo mogli dogovoriti za koga ce nam djeca navijati, tako da je na kraju i veza pukla...

Ma cim ti za njega kazes da je stranac onda nema nista od toga, kako ti neko moze biti stranac poslije par godina u vezi i jos kazes da ga volis?! Prestani prvo lagati samu sebe pa i njega samog.

@fildzan......evo ti primjer ,a ti vidi sta ces s njim.o meni se radi ,dakle iz prve ruke. .otac -musliman iz bosne,majka ,hrvatica iz hrvatske.brak lijep ,skladan.pekle se baklave za bajrame, kitio se bor za bozic ,sarala jaja za uskrs. udam se ja za srbina.dodam u mojoj kuci jos i vaskrs i slavu.troje djece,dobrih postenih i vrijednih mladih ljudi, GRADJANA SVIJETA .brak trajao do njegove smrti.djeca ,kad su odrasla ,odredila sta ce ko biti.mi se u to nismo mijesali.samo smo ih odgajali tako da svakoga postuju i da im nicija vjera ili nacija ne bude problem.nije tesko ,vjeruj mi ,ako se ljudi iskreno vole.

@dzontra....hvala

šta nas išta pitaš kad si ti u startu ušla u to s predrasudama i odlučila da to jeste problem...mi te sigurno nećemo razuvjeriti. sasmo nisi brate trebala tog čovjeka godinama zajebavati ako si odmah znala da ti je to problem, a očigledno da jesi.

cijeli svijet se vjenčava međusobno, bijeli, crni, žuti i crveni, više nigdje nema "čiste" rase i kulture...a bošnjo k'o u svemu pametniji od sviju pa mu to glavni problem u vezi, možeš misliti, volim ga al' je stranac...

Nije mi bas nesto ni realno reci da ljubav prevlada sve, ovdje mi zvuci kao da puno vas vjera, kultura itd..bas nesto i ne znaci ako volis osobu, u mojoj sredini to nije bas tako.

Najgore je sto u mojoj familiji niko nije uzeo drugu vjeru a kamoli nesto drugo, sto znaci da bi se sve slomilo na mojim ledjima, a mislim da mozda ova veze nije ni vrijedna toga svega....

Osjecam da ja puno ulazem u vezu, dok on kol'ko tol'ko...evo par primjera:

Otisla na odmor 10 dana, nisam skoro ni stigla tamo odmah zovem da se javim, zvala sam 10 puta u toku dan, on se ne javlja, i konacno kad' je se javio, pitam ga sta je bilo, kaze nije nosio telefon sa sobom (subota, on kod kuce), pa cekaj, ako znas da sam otisla i znas da cu ti se javit' zar nebi bilo haj' recimo normalno da ti je telefon pri ruci jer ne znas kad' cu zvati?!?!?

U vezi smo skoro 3 godine, njegovi roditelji i ne znaju da ima djevojku, na moje pitanje, zasto, kako? Je odgovor, ako hoces da ih upoznas spremi se i idemo da ih upoznam, sto je blef, jer zna, da moj stav prema tome je ako sam zarucena, da tad' se familija upoznaje...no to nije poenta, poenta je da samo zelim da njegovi znaju da ima nekog' i da nije "njihova" tako ako dodje do tog upoznavanja da stvari idu lakse, da se ljudi prilagode toj ideji...je li ja trazim puno? Jesam li ja luda?!?!

Kad' on ima svoje relgijske obaveze, sto nekad' moze da traje 7 do 10 dana, sto znaci da u to vrijeme ne mozemo se vidjeti, ja pokusavam da razumijem i postujem da je to dio njega, a kad' dodje Bajram on ne zna ni daje Bajram, a kamoli da mi cestita...zasto? Pa zato sto mu ja nisam rekla da je Bajram!! Moji priljatelji koji nisu muslimani znaju da je Bajram i cestitaju a on ne zna? Nije da ne zna, nego nece da zna. Kako ces onda sutra znati mojim da cestitas?!?

I to me sve tako boli....

Sitnica po sitnica...i onda se pitam, sta ja radim ovdje? Dajem toliko sebe, a on toliko malo!

Barimo domaće!

fatamorgana wrote:Barimo domaće!

ta je veza "raskinuta"...samo jos da priznate jedno drugom...

fildzan viska wrote:Nije mi bas nesto ni realno reci da ljubav prevlada sve, ovdje mi zvuci kao da puno vas vjera, kultura itd..bas nesto i ne znaci ako volis osobu, u mojoj sredini to nije bas tako.

Najgore je sto u mojoj familiji niko nije uzeo drugu vjeru a kamoli nesto drugo, sto znaci da bi se sve slomilo na mojim ledjima, a mislim da mozda ova veze nije ni vrijedna toga svega....

Osjecam da ja puno ulazem u vezu, dok on kol'ko tol'ko...evo par primjera:

Otisla na odmor 10 dana, nisam skoro ni stigla tamo odmah zovem da se javim, zvala sam 10 puta u toku dan, on se ne javlja, i konacno kad' je se javio, pitam ga sta je bilo, kaze nije nosio telefon sa sobom (subota, on kod kuce), pa cekaj, ako znas da sam otisla i znas da cu ti se javit' zar nebi bilo haj' recimo normalno da ti je telefon pri ruci jer ne znas kad' cu zvati?!?!?

U vezi smo skoro 3 godine, njegovi roditelji i ne znaju da ima djevojku, na moje pitanje, zasto, kako? Je odgovor, ako hoces da ih upoznas spremi se i idemo da ih upoznam, sto je blef, jer zna, da moj stav prema tome je ako sam zarucena, da tad' se familija upoznaje...no to nije poenta, poenta je da samo zelim da njegovi znaju da ima nekog' i da nije "njihova" tako ako dodje do tog upoznavanja da stvari idu lakse, da se ljudi prilagode toj ideji...je li ja trazim puno? Jesam li ja luda?!?!

Kad' on ima svoje relgijske obaveze, sto nekad' moze da traje 7 do 10 dana, sto znaci da u to vrijeme ne mozemo se vidjeti, ja pokusavam da razumijem i postujem da je to dio njega, a kad' dodje Bajram on ne zna ni daje Bajram, a kamoli da mi cestita...zasto? Pa zato sto mu ja nisam rekla da je Bajram!! Moji priljatelji koji nisu muslimani znaju da je Bajram i cestitaju a on ne zna? Nije da ne zna, nego nece da zna. Kako ces onda sutra znati mojim da cestitas?!?

I to me sve tako boli....

Sitnica po sitnica...i onda se pitam, sta ja radim ovdje? Dajem toliko sebe, a on toliko malo!

Nisu tu u pitanju razlicitosti u religiji i kulturi,to je veza koja je dostigla limit preko kojeg ne bi trebalo da se gura dalje. Popraviti se nista nece,moze biti samo gore,zato znas sta ti je ciniti.

Ćorak curo draga. Ni prva a ni zadnja što se izradila.
Klasika!

fildzan viska wrote:Nije mi bas nesto ni realno reci da ljubav prevlada sve, ovdje mi zvuci kao da puno vas vjera, kultura itd..bas nesto i ne znaci ako volis osobu, u mojoj sredini to nije bas tako.

Najgore je sto u mojoj familiji niko nije uzeo drugu vjeru a kamoli nesto drugo, sto znaci da bi se sve slomilo na mojim ledjima, a mislim da mozda ova veze nije ni vrijedna toga svega....

Osjecam da ja puno ulazem u vezu, dok on kol'ko tol'ko...evo par primjera:

Otisla na odmor 10 dana, nisam skoro ni stigla tamo odmah zovem da se javim, zvala sam 10 puta u toku dan, on se ne javlja, i konacno kad' je se javio, pitam ga sta je bilo, kaze nije nosio telefon sa sobom (subota, on kod kuce), pa cekaj, ako znas da sam otisla i znas da cu ti se javit' zar nebi bilo haj' recimo normalno da ti je telefon pri ruci jer ne znas kad' cu zvati?!?!?

U vezi smo skoro 3 godine, njegovi roditelji i ne znaju da ima djevojku, na moje pitanje, zasto, kako? Je odgovor, ako hoces da ih upoznas spremi se i idemo da ih upoznam, sto je blef, jer zna, da moj stav prema tome je ako sam zarucena, da tad' se familija upoznaje...no to nije poenta, poenta je da samo zelim da njegovi znaju da ima nekog' i da nije "njihova" tako ako dodje do tog upoznavanja da stvari idu lakse, da se ljudi prilagode toj ideji...je li ja trazim puno? Jesam li ja luda?!?!

Kad' on ima svoje relgijske obaveze, sto nekad' moze da traje 7 do 10 dana, sto znaci da u to vrijeme ne mozemo se vidjeti, ja pokusavam da razumijem i postujem da je to dio njega, a kad' dodje Bajram on ne zna ni daje Bajram, a kamoli da mi cestita...zasto? Pa zato sto mu ja nisam rekla da je Bajram!! Moji priljatelji koji nisu muslimani znaju da je Bajram i cestitaju a on ne zna? Nije da ne zna, nego nece da zna. Kako ces onda sutra znati mojim da cestitas?!?

I to me sve tako boli....

Sitnica po sitnica...i onda se pitam, sta ja radim ovdje? Dajem toliko sebe, a on toliko malo!

Najgore je sto u mojoj familiji niko nije uzeo drugu vjeru a kamoli nesto drugo, sto znaci da bi se sve slomilo na mojim ledjima, a mislim da mozda ova veze nije ni vrijedna toga svega....

Duso draga......Tvoje rijeci su odraz realnosti koja tebe plasi..... I tvoj vlastiti sud......

U vezi smo skoro 3 godine, njegovi roditelji i ne znaju da ima djevojku, na moje pitanje, zasto, kako? Je odgovor, ako hoces da ih upoznas spremi se i idemo da ih upoznam, sto je blef, jer zna, da moj stav prema tome je ako sam zarucena, da tad' se familija upoznaje...no to nije poenta, poenta je da samo zelim da njegovi znaju da ima nekog' i da nije "njihova" tako ako dodje do tog upoznavanja da stvari idu lakse, da se ljudi prilagode toj ideji...je li ja trazim puno? Jesam li ja luda?!?!

Ne , nisi luda, samo si mu rekla sta je tvoj stav.....
Nisi luda vec ne volis iskreno(srcem)....Zao mi je ako sam bila GRUBA....Moje vlastito poimanje tvoje situacije....

Čije on ima papire?

Ako neko zna neku crnkinju, rado bih se povezao s njom...na jedan duzhi vremenski period...od par sati.

ne volem crnkinje
doduše ne vole ni one mene

ja bih nesto belo

fildzan viska wrote:Nije mi bas nesto ni realno reci da ljubav prevlada sve, ovdje mi zvuci kao da puno vas vjera, kultura itd..bas nesto i ne znaci ako volis osobu, u mojoj sredini to nije bas tako.

Najgore je sto u mojoj familiji niko nije uzeo drugu vjeru a kamoli nesto drugo, sto znaci da bi se sve slomilo na mojim ledjima, a mislim da mozda ova veze nije ni vrijedna toga svega....

Osjecam da ja puno ulazem u vezu, dok on kol'ko tol'ko...evo par primjera:

Otisla na odmor 10 dana, nisam skoro ni stigla tamo odmah zovem da se javim, zvala sam 10 puta u toku dan, on se ne javlja, i konacno kad' je se javio, pitam ga sta je bilo, kaze nije nosio telefon sa sobom (subota, on kod kuce), pa cekaj, ako znas da sam otisla i znas da cu ti se javit' zar nebi bilo haj' recimo normalno da ti je telefon pri ruci jer ne znas kad' cu zvati?!?!?

U vezi smo skoro 3 godine, njegovi roditelji i ne znaju da ima djevojku, na moje pitanje, zasto, kako? Je odgovor, ako hoces da ih upoznas spremi se i idemo da ih upoznam, sto je blef, jer zna, da moj stav prema tome je ako sam zarucena, da tad' se familija upoznaje...no to nije poenta, poenta je da samo zelim da njegovi znaju da ima nekog' i da nije "njihova" tako ako dodje do tog upoznavanja da stvari idu lakse, da se ljudi prilagode toj ideji...je li ja trazim puno? Jesam li ja luda?!?!

Kad' on ima svoje relgijske obaveze, sto nekad' moze da traje 7 do 10 dana, sto znaci da u to vrijeme ne mozemo se vidjeti, ja pokusavam da razumijem i postujem da je to dio njega, a kad' dodje Bajram on ne zna ni daje Bajram, a kamoli da mi cestita...zasto? Pa zato sto mu ja nisam rekla da je Bajram!! Moji priljatelji koji nisu muslimani znaju da je Bajram i cestitaju a on ne zna? Nije da ne zna, nego nece da zna. Kako ces onda sutra znati mojim da cestitas?!?

I to me sve tako boli....

Sitnica po sitnica...i onda se pitam, sta ja radim ovdje? Dajem toliko sebe, a on toliko malo!

zalosno....