#43 Re: Intervju za Avaz:Dražen Žerić-Žera
Posted: 10/04/2011 15:35
by ig78sa
INTERVJU: Dražen Žerić-Žera,frontmen „Crvene jabuke“
U SARAJEVU NE VIDIM NASLJEDNIKE MOJE GENERACIJE
*Ne vidim neki prevelik odsjek „Letu štuka“ i „Dubioze kolektiva“ *Ovi mladi uglavnom nemaju simpatije prema ljudima poput nas *Danas je sve na granici sa psihijatrijom *Moje Sarajevo su Indexi,Zdravko Čolić,Mahir Paloš,Ambasadori,moja generacija bendova,a ovo sada nema veze sa vezom*Neka ministar od ovih reklama „Tomato“ koje snima po Hrvatskoj djeci kupi gitare*U narodu je situacija puno drugačija,ja putujem i po Bosni,nije baš to tako kako političari govore
REKAO JE:
*Neće mi nekakvi silikonski tipovi mijenjati identitet i sadržaj mog ormara.
*Pušim pet kutija dnevno,i evo me,živ,zdrav,pjevam
*Kada se Barbara porodila,postao sam najsretniji čovjek na svijetu
*Danas te folira pola estrade
*Kroz Jabuku je proslo vise od 48 ljudi
*Bio je period kada „Evropski Slovenci“ nisu htjeli da slušaju ništa šta je sa ovih prostora pa se sada to opet sluša,ali je riječ o totalno mlađoj generaciji,rođenoj 1993,1994.Loša mi je pričao da njegova Špela,nezakonita supruga,nije recimo,uopće znala za „Plavi orkestar“,“Zdravka Čolića“...
Nevjerovatna slava i popularnost na početku karijere,hitovi „Dirlija“,“Bježi kišo s prozora“,“Sa tvojih usana“...potom strašna tragedija-pogibilja dvojice članova grupe uoči početka prve turneje,rat,odlazak nekoliko članova iz benda...sve je to Crvena jabuka u posljednih 26 godina preturila preko svojih leđa i danas je tu,u vrhu regionalne muzičke scene i sa novim albumom „Za tvoju ljubav“ koji je prije nekoliko dana objavljen pod markicom „Croatia recordsa“.
Bend koji je u Sarajevu nastao u najžešćem valu „new primitivsa“ i tada odlučio svirati ljubavne pjesme,ostao je tome vjeran i danas. Na novom albumu kako frontmen Dražen Žerić-Žera,16 ljubavnih pjesama,među kojima su i dueti sa Željkom Bebekom i Sašom Lošićem Lošom.
Nove numere nose dah Sarajeva,jer ističe Žera,“gdje god nas sluša,ne može reći da je to grupa iz Beograda,ili Zagreba,ili Ljubljane...
Razgovor sa Žerom počeli smo sa pričom o novom CD-u,ali se otvorilo mnogo tema,muzičkih i onih drugih,ali i neodgovorenih pitanja iz prošlosti...
Normalni odgoj
*Relativno ste brzo,u odnosu na prethodni album,uradili novi.Vaše kolege uglavnom prave pauze po četiri-pet godina.
Mi uvijek pravimo pauzu od dvije godine,tako radimo posljednjih 25 godina.Ako nemaš pjesama normalno je da ces praviti pauzu od pet godina.
Uz “Crvenu jabuku“ pjesmu izvodi i grupa J.O.K.S.Što je to?
To znači“ j... ih onaj ko ih skupi“.Grupu sačinjavaju Enis Bešlagić,Antimon,Bijele udovice,Simonica i klapa Sv.Nikola.Oni učestvuju u pjesmi „Gigi@migi“.To je montipajtonovska parodija na društvo u kojem živimo.Oni prave parodiju na sve živo:od političara do stilista.Dosta ih je sada,ima ih vise od Zabranjenog pušenja.Kada budu u mogućnosti nastupat će s nama.
Slijedi li nakon CD-a turneja?
Mi nemamo pauzu,stalno sviramo.
Na sceni ste skoro 30 godina.Pojavi li se kod Vas ponekad zasićenje?
Ne.Nama su koncerti lijepi i ugodni,ne radiš nešto što ti je muka.Lijepo se osjećamo na koncertima,vidiš da ljudi uživaju.Sve je više mladih u publici,što nam je drago.Sve ide svojim tokom,onako kako smo i zamislili na početku karijere.
Šta je Vaš recept za uspijeh?
Zato što smo normlano odgojeni.Ulica Kralja Tomislava i Titova,nema foliranja,moraš biti iskren.Ne možeš se baviti stvarima za koje nisi dobar.Ako nemaš šmek za pjesme,kako ih odsvirati,kako prezentirati ljudima,normlano je da nećeš uspjeti.
Je li tačno da ste rekli da je danas za uspjeh potrebno da čovjek bude budala?
Kada uključim televizor,ne mogu vidjeti ništa normalno,sve je na granici sa psihijatrijom.
Pa šta se to promijenilo u glavama ljudi?
Nije se ništa promijenilo u glavama ljudi.Ti ljudi su i prije živjeli oko nas,samo što je sada nastala migracija stanovništva.Što se tiče Sarajeva,koliko ja znam,50 posto stanovnika se odselilo i normalno je da se neke stvari primaju.Da je sve ostalo,možda se ti ljudi nebi ni primjećivali niti bi mogli doći do medija.To govorim uopćeno i za politiku,i za sport,i za muziku...Takva su vremena došla.Izgubila su se mjerila vrijednosti u bilo čemu.To nije tako samo u Bih,nego u cijelom regionu.Ali,onaj ko vrijedi,ostat će,a ko ne vrijedi,neće.
Živite na relaciji Zagreb-Sarajevo.Kakav je danas Vaš odnos prema Sarajevu?
Živim ja svugdje.Na Balkanu.Nedostatak je svega,poštenja,iskrenosti...Svega što je nekada krasilo ljude.Meni se to gadi,poprilično.Ljubitelj sam Sarajeva iz osamdesetih godina i prije toga.Ne samo Sarajeva nego onoga kako su izgledali svi gradovi na ovome svijetu.
Znam da je ljudima teško,ali volio bih da je situacija bolja u Sarajevu.Stalno bih trudio ljudima reci da je tu igrao Mirza Delibašić,da je tu pjevao Davorin Popović...To je ono što je je čast Sarajeva,pored ćevapa i olimpijskih terena.Ima nešto što je samo Sarajevo imalo,a danas se nešto drugo forsira.
To nije duh tog grada,prema mom mišljenju.Ali,ako ljudima to paše,onda je to,to.Neću da se petljam u to.Ja Sarajevo nosim u srcu malo drugačije,moje Sarajevu su „Indexi“,“Zdravko Čolić“,“Mahir Paloš“,“Ambasadori“...ova moja generacija bendova.To je po meni,Sarajevo a ovo sada nema veze s vezom.Ali,naravno,ukusi su različiti,i ovo je moj stav.
Dobro,jasno mi je da cijenite sarajevsku pop školu koja je iznjedrila i „Crvenu jabuku“.
Mene je ta škola sve naučila,i ovo što sviramo i mi,i „Merlin“,i „Hari“,i „Plavi orkestar“ i „Elvis J Kurtovich“,i „Zabranjeno pušenje“.Ta škola nešto vrijedi dok mi još trajemo.Svirali bi i „Indexi“ da su ostali živi.Od ove nove škole ne vidim da je nešto uspjelo.Kod ovih mlađih uglavnom vidim da nemaju simpatije prema ljudima poput nas,“Orkestra“ i sličnih...Što se kaže:Kad mačke odu,onda miševi plešu po ulicama.Ne vidim nikoga da razmišlja kako ne treba biti zvijezda samo u svojoj ulici...I kada smo se htjeli zatvarati da smo face u tri ulice,Brega i Pimpek su nam uvijek govorili šta trebamo napraviti.Možda se oni zadovoljavaju tim stvarima...
Očekivao sam da Sarajevo i poslije ove moje generacije ima bendova koji će razvaljivati cijelom bivšom Jugoslavijom.Tako bi trebalo ići nekim svojim redom.Ali,mislim da je to sve lokalnog karaktera,što nikada nije bilo.
Bio sam prevaren
Mislite li konkretno,da „Letu štuke“ i „Dubioza kolektiv“ imaju lokalni karakter?
Pa ne vidim ja neki preveliki odsjek.Nešto su napravili u Hrvatskoj,Srbiji,ali šta je sa Slovenijom,Makedonijom...Volio bih da bude na sva zvona,ali ne znam do čega je.A,normalno,teško je,jer danas je totalna iscjepkanost tržišta.Moja želja ima širi domet-kada se vratiš u svoj grad,da znaš da je to,to,da si razvalio cijelu bivšu Jugoslaviju.A to više ne vidim.
Zašto neki smatraju da ste teška osoba?
Težak sam sa onima s kojima nemam o čemu razgovarati.Postavlja mi pitanja da mi počne pucati ovo malo mjehurića u mozgu.Kad mi neko postavi pitanje koje vrijeđa inteligenciju,onda nemam o čemu razgovarati.Razgovaram s normlanim ljudima.
Svojevremeno ste se među prvima novčanim prilogom uključili u obnovu Doma mladih.Služi li to kultno mjesto ponovo svojoj svrsi?
Mi smo koncert za Dom mladih radili u Skenderiji i tu sam bio prevaren kao nikad u životu.Ali,nema veze,ja sam to napravio,jer smo mi tu počeli svirati,i jer smo imali odlične uvjete.Bilo je stvarno muka gledati kako to stoji razvaljeno u centru grada.Bitno je da se rade koncerti,ne znam funkcioniraju li te prostorije za vježbanje.Tu su vježbali svi sarajevski bendovi od „Dugmeta“ pa nadalje...U „Kaktusu“ su se svirali koncerti uoči velikih turneja.Prema mom mišljenju,to je uloga Doma mladih.Ja bih širom otvorio vrata a neka ministar kulture Sarajevskog kantona(Emir Hadžihafizbegović,op.a.)od ovih reklama „Tomato“,koje snima po Hrvatskoj,djeci kupi gitare.Danas je to jeftino,u moje doba je bilo veoma skupo.Opremi nekoliko vježbaonica i neka djeca vježbaju.
Samo,on više nije ministar.
Pa eto ne znam ko je.To su ovi što vole te pozicije,a obično najviše vole sebe.
Novinar Mirsad Bećirović kumovao je nazivu grupe „Crvena jabuka“.Jeste li danas u kontaktu s njim?
Uopće ne znam gdje je on.Mislim da je negdje vani.Mi ne bismo čak ni izdali ploču da nije bilo njega.U tadašnjem „Jugotonu“ su nas izrugali,kao koga interesira „Dirlija“ ili „Bježi kišo s prozora“...Mi smo se plačući vratili iz Zagreba.E,onda im je Mirso opet otiša gore,pa im je održao predavanje i uvjerio ih da nam izdaju prvu ploču.Kada se to prodalo,onda im se,normalno,naslađivao.
]Vrijeme za kćerke
Na udaru ste stilista iz Hrvatske.
Stilisti haraju u medijima,a ne među narodom.To je taj mikrosvijet,koji gleda gdje će otići na neki „event“,pojesti i popiti nešto džaba,uzeti dupljak torbicu i prodavati m...za bubrege,šta će ko obući.A imaju plodno tlo jer imaš gomilu osoba iz javng života koje dozvoljavaju da ih oblače,da ih čak vode u toalet.To je jedno veliko ništa,ali zauzimaju veliki medijski prostor.
Jeste li pratili dešavanja u vezi sa suspenzijom Nogometnog saveza BiH?
To ti govorim.To se nikada nije smjelo desiti.Da imam bilo kakve vlasti u BiH,sve bih to potjerao,sve što stoji u tim vladajućim strukturama sporta,i politike...Postoji toliko mladih,normalnih ljudi,koji vole tu državu,koja treba biti jedna,a ne podijeljena na ne znam koliko budalaština.U narodu je situacija potpuno drugačija.Ja putujem i po Bosni i nije baš to tako kako političari govore.Jedna Bosna sa jednom zastavom ili da odmah uđemo u Europsku uniju i da nema granica.To je rješenje.Ali,dok se mi budemo dijelili na sto kantona...
Narodu treba hljeba i igara,pa,ako je taj narod išao na stadione da se navijalo,dobijao se neki miris predratne BiH...E sad više nećeš igrati.Tako ubijaš sve ljude u pojam.Prvo,nemaju para,nemaju posla,još im ubijaš ta mala zadovoljstva i šta ti ostane?Da kažeš: Što nisam poginuo u ratu?
Vratimo se prijatnijim temama.Koliko imate vremena da budete otac svojim blizankama?
Imam vremena,jer vikendom sviram,a preko sedmice sam tata.Još uvijek su male,imaju dvije godine,da dolaze na moje nastupe,ali doći će i to vrijeme.Od iduće godine ići će na koncerte.Ali,znaju da im je tata pjevač,slušaju CD.
*Stav o:
Halidu Bešliću:
Ako si normalan čovjek,ne postoje ni jedna vrata na kugli zemaljskoj koja su ti zatvorena.Drago mi je zbog Halidovog uspjeha,i mislim da on nije stao i da će doseći još jednu,veću dimenziju.
Hariju Mata Hariju:
Zajedno smo snimali numeru za film „Duhovi Sarajeva“.Oni su kao grupa počeli malo prije nas.Hari je dobar kolega,pjevač i prijatelj.
Edi Majki:
Ne znam ko kaže da je on popularan u Zagrebu:Puni prostore za 300 ljudi,a popularan?Meni je to malo...Šta su,onda ovi koji pune arene i ostale dvorane?Šta znači biti popularan?
Jesmo li sami sebe gađali?
*Pratite li političku scenu u BiH-formiranje vlasti,hapšenje Jovana Divjaka...?
Pratim kad mi se servira.To je sramota,jer sam baš,ljudima ovdje(Zagreb,op.a)pričao da je 1992. Jovo Divjak sjedio s nama i smirivao nas po ulicama poslije granatiranja.To je takva blamaža da su dozvolili i Bosna i Hrvatska da neko tako hapsi ljude.Takve se stvari nebi smjele desiti,a eto,dešavaju se.Političari,očito ne rade svoj posao,da je Gotovina u zatvoru,da je Divjak uhapšen i milion ljudi tako.Sve to vuče besmislu.Šta je onda bilo,sami sebe smo gađali?Sami sebe napali?
*Zlaji su vrata širom otvorena
Iako Zlatko Arslanagić Zlaja od 1995.godine živi u Kanadi,ljudi Vas često pitaju za njega?
Pred novinarima sam 1995.godine imao telefonski razgovor s njim,njegovi stavovi su snimljeni.Čovjek neće,ja se ne mogu zbog njega seliti u Kanadu.Niko njega niti je tjerao niti je ovo naša „Jabuka“.Grupa je svojina i mrtvih ljudi koji su poginuli za „Jabuku“.Ne vidim ni jedan normalan razlog što sam trebao grupu ukinuti zato što Zlatno Arslanagić ne svira.Njemu su vrata širom otvorena.Ne da ja njega zovem,mi smo dokazali da se može i bez njega,ali volio bih da je ostalo onako kako je bilo.
Meni je bitno da su generacije i generacije odrasle uz „Jabuku“ i da moj Zijo i Aljoša mogu mirno da leže pod zemljom.Niko da nas ništa ne svojata,ljudi se vežu uz pjesme,a ne uz osobe.
Stariji naše pjesme vraćaju u neka lijepa vremena,mlađe uče nekim normalnim tinejdžerskim ljubavima...ne uče ih zlu,anarhiji,zakolji,ubij,opsuj...
Dnevni avaz-Panorama
Larisa Sarajlic Ramovic
*Dražen Žerić Žera rođen je 20.jula 1964 u Mostaru.
*Odrastao je u Sarajevu i osamdesetih godina je kao klavijaturista počeo svirati u bendovima „Tina“,“Rock“,“Ekser“.
*Završio je Ekonomski fakultet
*U Zagrebu živi sa suprugom Barbarom i imaju blizanke Petru i Mareu.
*U Sarajevu je 1985 nastala grupa „Crvena jabuka“, a Žera je u prvoj postavi svirao klavijature
*U saobraćajnoj nesreći 1986 poginuli su članovi „Crvene jabuke“ Dražen Ričl-Zijo i Aljoša Buha.
*Ostatak benda snimio je 1987 drugi album „Za sve ove godine“ posvećen Ziji i Aljoši.
*Od početka agresije na BiH do 1994.,bend je pauzirao da bi Žera potom u Zagrebu ponovo aktivirao „Jabuku“
*“Crvena jabuka“ snimila je veliki broj neprolaznih hitova.
ove stare pjesme su neponovljive 
i nađi te linkove, ako sam gdje propustio da svakako pobrišem... 
mislim da je od ovoga sve krenulo...
