Forum Klix.ba

neki wrote:ala si se ti navaljao gluposti..

neki wrote:Vidis za razliku od tebe ne moram guglat o tome jer mi je gradjevinarstvo struka. Da znas i osnovno o fizici zgrade bio bi svjestan kakve si gluposti iznio. Izjaviti da je bolje staviti izolaciju s unutrasnje nego s vanjske strane je izvala godine. Kao i poredjenje topljenja stiropora upaljacem i uticaja sunca na isti

arman1 wrote:

neki wrote:Vidis za razliku od tebe ne moram guglat o tome jer mi je gradjevinarstvo struka. Da znas i osnovno o fizici zgrade bio bi svjestan kakve si gluposti iznio. Izjaviti da je bolje staviti izolaciju s unutrasnje nego s vanjske strane je izvala godine. Kao i poredjenje topljenja stiropora upaljacem i uticaja sunca na isti

Vjerujem da radiš u građevini, neko mora i beton štemat.

demode wrote:Samo me interesuje ko je od svih ovih sto su odgovorili po struci gradjevinac ili arhitekta. Ljudi zato zavrse fakultet da bi se bavili s tim, ali mi smo izgleda zemlja sa 4 miliona fudbalskih strucnjaka, automehanicara, ljecnika, generala i arhitekata

VjecitiStudent wrote:E jeste navalili sa ovim stiroporom za sve i svasta.

Ukratko:
U prostorijama gdje je losa izolacija i kao posljedica toga zidovi su ledeni, i gdje se ujedno stvara vlaga, kuhanjem, tusiranjem itd. pri cemu istovremeno, nema dovoljno ventilacije, po zidovima ce neminovno rasti gljivice.
Izolaciju je moguce staviti iznutra, pri cemu je itekako pozeljno izolovati sve zidove, znaci i pod, tavanicu, i vanjske zidove, da bi se izbjeglo gubljenje toplote putem tzv. toplotnih mostova.
Najbolje rjesenje za bocne zidove je staklena vuna, koja se umetne izmedju strukture od vertikalnih drvenih letvi. Preko toga onda ide parobrana u vidu staklene folije, i na kraju se to sve prekrije rigipsom.
Ukoliko je plafon u prostorijama dovoljno visok, onda i pod i plafon se mogu uraditi na isti nacin, znaci staklena vuna izmedju letvi, preko toga parobrana i onda rigips.
Za ovaj nacin izolacije uslov za plafon je naravno da se drvene letve mogu kvalitetno pricvrstiti, ukoliko ne mogu, onda je stiropor jedino rjesenje.
Medjutim, za prostorije u kojima se stvara vodena para, poput kupatila ili kuhinje, i pored izolovanja potrebno je planirati ventilaciju, sto je lako izvesti postavljanjem elektricnog ventilatora, na prethodno istemanu rupu u zidu.

Da bi se izbjeglo stvaranje kondenzata unutar izolovanog zida, potrebno je dijelove folije koja cini parobranu pazljivo spojiti odgovarajucom ljepljivom trakom.

Od gore opisanih poslova, samo za postavljanje i obradu rigipsa potreban je majstor, sama izolacija i parobrana se lako postavljaju

use your illusion wrote:Koliko bi kostala izolacija zidova s vanjske strane u zgradi po m^2..znam da ovisi o materijalima ali nije velika kvadratura recimo nekih 10-ak kvadrata.okvirno ako je moguce

kurty wrote:@dangubo, iskustva sa multiporom???
Preporuka ili ne???

Ili da nadjemo bolju temu sa diskusiju oko toga

shandrprcSA wrote:

kurty wrote:@dangubo, iskustva sa multiporom???
Preporuka ili ne???

Ili da nadjemo bolju temu sa diskusiju oko toga

mislim da danguba nije vise na forumu

kurty wrote:@dangubo, iskustva sa multiporom???
Preporuka ili ne???

Ili da nadjemo bolju temu sa diskusiju oko toga

mk ultra wrote:pa kamena vuna je prirodan materijal, i ako se uradi ovako kako je vjeciti student napisao, OK je...

striopor samo pomakne vlagu između stiropora i zida, pa onda tu nastanu belaji... krene voda na utičnice

arman1 wrote:Volio bih da bar jedan od ovih protivnih predoći dokaz da su u pravu. Sve dumine pokupljene sa internet stranica.
Kondenz nastaje kad se sudare topla i hladna masa.
Ako stiropor kao izolator spriječi sudar takve dvije mase(tople i hladne) kako može doći do kondenza? Pod uslovom da je sve urađeno temeljno, naravno.
Ne vjeruj svojim očima, vjeruj onome što sam ja pročitao na internetu. Ja sam stručnjak, mješam malter svaki dan. Tako glase argumenti ovdje izneseni.

Toplinska se izolacija vanjskih zidova - fasada, loggia, stropova iznad otvorenih prolaza, stropova iznad negrijanih prostora i dr. najviše izvodi kao:



Sustavi zadovoljavaju zahtjevima:

ekonomične izvedbe i optimalne učinkovitosti;
eliminiranja toplinskih mostova;
toplinske stabilnosti u ljetnom razdoblju;
sprječavanja prevelike kondenzacije vodene pare u građevnom elementu i na unutrašnjoj površini građevnog dijela/elementa zgrade;
zaštite građevnog dijela/elementa zgrade od velikog dilatacijskog rada;
osiguranja zdravog i udobnog boravka;
značajne uštede energije za grijanje ili hlađenje;

Na primjeru jednog fasadnog/vanjskog zida može se vidjeti koliki je doprinos toplinske izolacije uštedi energije za grijanje, zaštiti građevnog elementa od pregrijavanja, sprječavanju kondenzacije vodene pare, toplinskoj stabilnosti u ljetnom razdoblju i, najvažnije, udobnom i zdravom stanovanju.

Primjer vanjskog zida za zadane uvjete. Za svaki grijani građevni dio zgrade koji graniči s vanjskim zrakom, negrijanim ili slabo grijanim prostorima potrebno je izraditi građevinsko–fizikalni proračun prema normama i tehničkim propisima.

Dijagrami

Na lijevom je dijagramu prikazan vanjski zid izrađen od šuplje opeke od gline d = 25 cm, bez toplinske izolacije, ožbukan s obje strane.

Na desnom je dijagramu isti zid s vanjske strane dograđen Povezanim sustavom za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi NOVOLIT STIROPORA EPS – F, debljine 6 cm

Na unutrašnjoj strani vanjskog zida bez toplinske izolacije (dijagram na lijevoj strani – vanjska temperatura – 5 °C) u zimskom je razdoblju površinska temperatura (15.1 °C) niža od temperature zraka u prostorijama (+20 °C). Ohlađen zrak na zidovima struji od stropa prema podu uzrokujući nelagodu, osjećaj propuha i hladnoće. Do 90% gubitaka topline ljudskog tijela nastaje zračenjem topline. Što su razlike temperature između tijela i građevinskih elemenata koje ga okružuju veće, tijelo se brže hladi i ljudi se neugodno osjećaju.

Da bi boravak bio ugodniji, prostorije se zagrijavaju na temperature zraka znatno više od normalnih +20 °C što značajno povećava potrošnju energenata, ali boravak u prostorijama i nadalje ostaje neudoban, razlike u temperaturama još su veće kao i sadržaj relativne vlage. Sve to pogoduje, u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, mogućem nastanku površinske kondenzacije. Rješenje je pravilna toplinska izolacija vanjskih građevnih dijelova zgrade što bliže vanjskoj strani, koja omogućuje akumulaciju topline, odnosno njihovo zagrijavanje i manje razlike u temperaturama između njihovih unutrašnjih površina i zraka u prostorijama.

Kod toplinsko izoliranih vanjskih zidova (dijagram na desnoj strani sa svega 6 cm toplinske izolacije a računate vanjske temperature od - 5 0C ), površinska je temperatura unutrašnje strane zida viša od +18°C, a temperatura zraka za ugodno i zdravo stanovanje u prostorijama ne treba biti viša od +20°C. Temperatura unutrašnje površine zida veća je od temperature rosišta zraka u prostorijama, a na površini se zidova ne stvara kondenzat. Vanjski je zid toplinski izoliran i može održavati potrebnu temperaturu na unutrašnjim površinama tijekom cijele godine. Zid je toplinski stabilan.

Toplinska stabilnost znači dobru toplinsku akumulaciju, sposobnost “spremanja topline“ u masivnom toplinski izoliranom vanjskom građevnom dijelu zgrade. Kada se isključi ili smanji grijanje ili se prostor ohladi (primjerice brzim provjetravanjem), tako se akumulirana toplina vraća natrag u prostorije i u kraćem se vremenskom periodu održava gotovo konstantna temperatura u prostorijama putem radijacije/zračenja topline s unutrašnje strane zagrijanog građevinskog elementa.

Akumulacija topline vanjskih višeslojnih građevnih dijelova zgrade biti će to veća što se toplinsko izolacijski sloj nalazi bliže vanjskoj negrijanoj strani i što ima veći toplinski otpor, odnosno veću debljinu toplinske izolacije. Zato, kada je to moguće, treba izbjegavati ugradnju toplinske izolacije s unutrašnje strane, jer je sposobnost akumulacije topline u tom slučaju zanemariva uz mogućnost nastanka toplinskih mostova na sudarima unutrašnjih i vanjskih građevnih elemenata i nastanku kondenzata, prvenstveno na tim mjestima.

Kod neizoliranih zidova/krovova toplina prolazi kroz konstrukciju u atmosferu i značajno povećava potrošnju energenata.

U ljetnom razdoblju unutrašnje površine neizoliranih ili nedovoljno izoliranih vanjskih zidova/stropova imaju na južnoj i zapadnoj strani temperaturu višu od + 30 °C, posebno u večernjim satima. Često je i temperatura zraka u prostorijama viša od +30°C. Kod dobro toplinski izoliranih i toplinski stabilnih vanjskih zidova, površinska je temperatura na unutrašnjoj strani zida 22°C – 24°C. Boravak je zdrav i ugodan, a temperatura zraka u prostorijama, niti kod najvećih vrućina, ne prelazi ljeti ugodnih 24°C do 25°C, koliko se preporučuje i u klimatiziranim prostorima.

Toplina se iz prostorija odvodi na toplinski izolirane hladnije masivne zidove. Zrak u prostorijama tijekom dana, a naročito poslijepodne ima višu temperaturu od zidova, koji su izvana toplinski izolirani i zato hladniji od unutrašnjeg zraka. Zato toplina može prelaziti na zidove i tako “hladiti” unutrašnje prostore. Noću je prolaz topline obrnut iz zidova u prostorije, zidovi se hlade, a topliji zrak kroz otvorene prozore izlazi vani.