Muhamed Filipovoć je Kaligula pisao ono što je bilo potrebno pisati u srpsko-hrvtskoj ili hravtsko-srpkoj i “komunističkoj” državi da bi bilo koji čovjek, i pogotovo “Bošnjaka-musliman”, zadovoljio svoje akademske ili bilo kakve ambicije - i njega čak i neki od kolega nazivaju “njavećim lažovom među filozofima”! Da to to kažem ako već hoćeš o tome ne šta ti nego šta drugi misle i kažu! A o Dr. Filipoviću sam i ja pisao ili ga pišući o Bosni po zlu ili po tome koliko mislim da je (ne)kompetentan već negdje spominjao. Pogledaj, na primjer, temu “O mržnji i o ”nedostatku države” postavljenu na mom blogu (
http://bosnarazmisljanjaibesmislice.blogger.ba/)... Jeste, on danas ne misli, ako je ikada i mislio, da su “Srbi” i “Hrvati” prvobitno bili Srbi i Hrvati – i ti to znaš samo se praviš naivan, ili opet tretiraš mene i one koji to što pišeš čitaju kao da smo budale ili neznalice...
A, veliki “prijatelj” “Bošnjaka-muslimana” bio je i Ante Pavelić, na primjer! I, mada se sa dosta toga što profesor Benac Srbima i Hrvatima, ili njihovim nacionalistima, u pogledu Bosne prigovara i ja slažem i kod njega se radi samo o uvjerenjima kada je istorija “stare Bosne” u pitanju. I on svoje zaključke temelji na onoliko činjenica koliko ih postoji – i koje ti sam, ili i sve u Bosni ili o Bosni, nazivaš “upitnima” još od tvog prvog javljanja. Ili, sudeći po ovome zadnjem, činiš to kako kada ili kako ti odgovara!? A, povrh svega, koliko god da i “Bošnjaci-muslimani” trebaju prijatelje i oni istine trebaju još i više od toga... Svi Hrvati, ili i Srbi, koji su “prijatelji” “Bošnjaka-muslimana” prijatelji su fiktivnog postojanja današnjih “Bošnjaka” i time neprijatelji bosanstva i potencijalno i postojanja Bosne. Takvi su "prijatelji" “Bošnjaka-muslimana” prijatelji postojanja prije svega – ili i jedino, “Hrvata” ili “Srba” u Bosni. Srpski su akademici sa Ćosićem na čelu, na primjer, iz zatvora čupali “prijatelja” Aliju Izetbagović zbog toga jer su znali da će uznemiravati “Srbe” i gurati ih njima u ruke – a uznemiravao je on i “Hrvate” i išlo na ruku hrvatskim nacionalistima! A prijatelj “Bošnjaka-muslimana”, i “saveznik”, bio je i Franjo Tuđman – ako se ti toga sjećaš, i sa Mološevićem iza Izetbegovićevih leđa dogovarao diobu Bosne! Pustimo Kaligula “Bošnjake” neka sami sude ko im je prijatelj a ko nije – ti definitivno nisi ništa veći nego ja koji bi da njih zajedno sa “Srbima” i “Hrvatima” stavi tamo gdje im je mjesto, ili porijeklo, da to tako kažem…
Ništa se Kaligula ne “dokazje na razne načine”. Niti nacionalnosti i državnosti. Države se danas, na primjer, “dokazuju” priznavanjem od strane Ujedinjenih nacija – takozvanim međunarodnim priznavanjem. Bez ratova, sile i oružja teško je šta moguće i sada “dokazati”, naravno, ali prvobitno su se države “dokazivale” isključivo silom! To je međutim tada bio nači i nikakvih “raznih načina” nije bilo! U Evropi srednjega vijeka bilo je mnogo više upotrebe sile nego danas a Vatikan je bio ekvivalent sadašnjim UN – i to je bio tadašnji i svakome znani način “dokazivanja” država i državnosti. Drugih ili “raznih načina” ni tada nije bilo! I Vatikan je katkada - poput UN danas, bio neefikasan kao državodavac ili mirotvorac, ali to je bilo to! Ustvari, možemo primjetiti, Vatikan je povremano ratove uzrokovao radije nego ih mirio – huškao je ili mobilisao i slao armije i na Bosnu, na primjer. Ali, sve u svemu, tako nekako su u to vrijeme i Hrvatska i Bosanska prva držva nastajale ili bile “dokazane”. I tako nekako su i prestale da postoje... I, tako nekako, i time prestankom njihovog tadašnjeg postijanja, je i ono što ti nazivaš “osječanjem koje se stvorilo na narodnoj tradiciji i državnosti” venulo i kod jednih i kod drugih. Ustvari, “osjećanje koje se stvorilo” – kakvo god da je bilo, i koliko god da se “stvorilo”, se nije sasvim gubilo ali se na teritorijiama danas obuhvaćenim hrvatskom državom razvijalo pod utjecajem različitih okupatora a u Bosni pod utjecajem različitih religija. Razdjeljena populacija teritorije današnje Hrvatske govorila je nekoliko jezika - i nastavila govoriti, a njena vlastela je govorila jezike razninih okupatora bolje nego te jezike! Bosanska populacija i vlastela su uvijek govorili samo jedan jezik i to su nastavili činiti i pod samo jednim okupatorom, ali su pod tim okupatorom – nažalost mnogo tolerantnijem nego što su to bili okupatori teritorije današnje hrvatske države, Bosanci završili sa tri religije! Šta se kasnije zbivalo i kako su to hrvatski i srpski imperijalisti manipulisali i koristili svakome je znano...
Ne Kaligula, niko na svijetu, osim nekih među Srbima i Hrvatima, ne tvrdi da su Bosanci ili Bošnjaci, ili Bošnjani - kako god da su sebe ili ih drugi nazivali bili “prijelazna mješavina Srba i Hrvata”. To nije moguće dokazati i time niti tvrditi!? Ono što je moguće tvrditi je to da su “Slaveni” koji su dospjeli na Balkan samo bili mješavina dominirana slavenskom većinom i da su na Balkanu jedino mogli postati još i veći mješanac – Balkan nije prije njih bio bez poulacije. Ni tu na Balkan nisu oni stigli svi odjedamput i u jednom komadu a iz tako novo-nastalog i tokom otprilike jednog stoljeća “stabilizovanog” mješanca su se tek onda počeli formirati identiteti o kojima sada raspravljamo ili kojima se predstavljamo. Oni su se formirali u različitim okolnostima i pod različitim utjecajima i time su postojeće razlike postajale veće – ili manje, zavisno o kojim periodima ili kojim segmentima mase te slavenske ili slavenima dominirane populacije na Balkanu govorimo... Nema nikave evidencije da su ti došljaci na Balkan formirali državne zajednice ili bivali narodima u tome smislu tamo odakle su došli pa svoje države nisu ni “u novom kraju” dugo imali. Prvi su kako izgleda pristigli pretci današnjih Slovenaca – sjeverni Južni Slaveni, da ih tako nazovemo, i bili srodniji Česima nego ostalima na Balkanu. Oni su bili i prvi koji su primili hrišćanstvo i “dokazali” državu - i prvi su bez nje i ostali. Južniji Južni Slaveni su slijedili njihov obrazac... Populacija na teritoriji današnje Hrvatske će biti u krvi hrišćanizirana i sa “Rimom” ni u doba Grgura Ninsko i Tomislava ne baš u velikoj ljubavi! Srpska će državnost morati pričekat na to da Vizantija i Bugari izigraju svije karte, a Sveti Sava će potom Srbe uvaliti, do guše, u ono što nije pošlo za rukom Grguru Ninskom. Srbi će “dokazati” ne samo svoju državu negi i svoju crkvu – i crkvenu službu na slavenskom jeziku. I dobiće oni poslije i Turke. “Imaće” Turke i Hrvati neko vrijeme ali na kraju će granica između onoga što je bilo Turska i onoga što nije ići po garnici onoga što je katoličke vjere bilo i onoga što nije. I, da ti budem do kraja dosadan, tako je po meni propala mogućnost južnoslavenskog jedinstva. Da nije bilo Sv. Save, ili da smo svi bili katolici, vjerovatno bi i Turaka manje na Balkanu bilo i južnoslavensko jedinstvo moguće ili mogućije. Ali, to je druga priča... Ono o čemu hoću da govorim je činjenica da je populacija koja je na teritoriji Bosne živjela stajala i ostala na pola puta između Srba i Hrvata – i geografski, i hronološki, i svojim religijskim opredjeljnjima. Bosna je bila teritorija čija je populacija i Rimu na Balkanu najviše glavobolje zadavala i čija je krv - i karakter, da kažemo, još uvijek tekla žilama, i poimanjima, ljudi koji su u njoj živjeli. Bosanski DNA pokazuje više staroevropskih gena od svih na Balkanu – u cijeloj Evropi samo su ih Nordijci živeći u izolacij više sačuvali. I to nešto, ili mnogo, govori – ako je, naravno, toj stvari sa DNA za vjerovati. Šta god da je međutim tome uzrok bio nije toj tadašnjoj populaciji na teritoriji Bosne bilo do pokoravanja – glave su se gubile ali ne i saginjale. I, i u tome duhu, i Crkva bosanska je prihvatala i izbjegle pristalice Grgura Ninskog i “heretike” proganjane ne samo iz Bugarske i Srbije nego i sa zapada Evrope – i prkosila, i trajala. Da li je ta "Crkva bosanska" bila hrišćanska ili “heretička” potpuno je nevažno – bila je bosanska, kako joj ime kaže. I, bo je važan - i za sva zaključivna o Bosni jeste, postojeći i očigledan princip! Taj “princip” govori o “ideološkoj” postojanosti i otporu Bosne, i o njegovom kontinuitetu, što ili koje nije moglao trajati bez zajedničkog duha koji je mogao postojati samo “osječanjem koje se stvorilo”! Kako bi ti to rekao... To je odgovor koji sam ja našao i kojim sam sebe uvjerio da je u Bosni tada morala postojati “politički sebe svjesna populacija” – morao postojati veoma razvijen politički i nacionalni osjećaj svijesti o zajedništvu i posebnosti kakav joj ti pokušavaš negirati. Ne tvrdim da sam u pravu, ali ako ti – ili neko koga ili o kome ti znaš, ljude ili dinamku sociologije-psihologije ljudskih zajednica i onoga što ih na okupu drži, ili i narodima ili nacijama čini, od mene ili od ovoga bolje razumije ili tumači molim te da mi to i o tome kažeš...
