Forum Klix.ba

Mene onako bas zanima pravo, jesi ti neki defektolog na birou ili?! Jarane u svaka doba dana ili noci ti si online i ovdje vrijeme gubis...Bas bivolio u tvojoj profesiji bit, uvijek haman slobodan!

Great Cornholio wrote:Nisam ja vjernik, pa da sve znam

vjernici ni ne kažu to, nego "Bog zna, i onda kada moj racio ne razumije"

BHF_Manijak wrote:Mene onako bas zanima pravo, jesi ti neki defektolog na birou ili?! Jarane u svaka doba dana ili noci ti si online i ovdje vrijeme gubis...Bas bivolio u tvojoj profesiji bit, uvijek haman slobodan!

Pa nisam baš uvijek slobodan, nekad me ne bude po dva tri sahata

bijela wrote:

Great Cornholio wrote:Nisam ja vjernik, pa da sve znam

vjernici ni ne kažu to, nego "Bog zna, i onda kada moj racio ne razumije"

Kako to, pa zar nije sve Bog fino lijepo u vjerskim knjigama objasnio, šta tu ima nerazumljivo

Great Cornholio wrote:

Decerto wrote:
Kudos to you,good sir !

Ne znam boga mi šta ti znači ovo 'kudos', i nije me stid pitati Nisam ja vjernik, pa da sve znam

Nisam ni ja,kudos to you basically znaci svaka ti cast

BHF_Manijak wrote:Mene onako bas zanima pravo, jesi ti neki defektolog na birou ili?! Jarane u svaka doba dana ili noci ti si online i ovdje vrijeme gubis...Bas bivolio u tvojoj profesiji bit, uvijek haman slobodan!

nije ni tebi mahane

Svi ljudi koji razmišljaju su ateisti. — Ernest Hemingway

Semafori su korisnija stvar od Crkvi. - Benjamin Franklin

Vjerovati znači ne željeti znati istinu. - Friedrich Nietsche

Cijela stvar je toliko infantilna, toliko strana realnosti, da je svakom tko ima iole prijateljski stav prema čovječanstvu bolno shvatiti da se velika večina smrtnika nikada neće biti sposobna izdići se iznad takvog pogleda na svijet. - Sigmund Freud

Religiju obični ljudi smatraju istinom, mudri ljudi ju smatraju potpunom laži, a vladari ju smatraju korisnom. - Edward Gibbon

Crkva kaže da je zemlja ravna ploha, no ja znam da je okrugla, jer sam vidio sjenu na Mjesecu, i moram priznati da više vjerujem sjeni nego crkvi. -Ferdinand Magellan

Ne samo da nema Boga, probajte naći vodoinstalatera vikendom. - Woody Allen

A meni najdraza:
Činjenica da su vjernici sretniji od skeptika, nema ništa veću poantu od činjenice da su pijani ljudi sretniji od trijeznih. - George Bernard Shaw

''Religion has actually convinced people that there's an invisible man -- living in the sky -- who watches everything you do, every minute of every day. And the invisible man has a special list of ten things he does not want you to do.. And if you do any of these ten things, he has a special place, full of fire and smoke and burning and torture and anguish, where he will send you to live and suffer and burn and choke and scream and cry forever and ever 'til the end of time! ..But He loves you.''

George Carlin

Decerto wrote:

Great Cornholio wrote:

Decerto wrote:
Kudos to you,good sir !

Ne znam boga mi šta ti znači ovo 'kudos', i nije me stid pitati Nisam ja vjernik, pa da sve znam

Nisam ni ja,kudos to you basically znaci svaka ti cast

Taman htjedo' reći da je kudos nešto ko naše mašala kad me ti preteče, piši malo sporije, please( ko biva, svega ti)

Bloo wrote:

BHF_Manijak wrote:Mene onako bas zanima pravo, jesi ti neki defektolog na birou ili?! Jarane u svaka doba dana ili noci ti si online i ovdje vrijeme gubis...Bas bivolio u tvojoj profesiji bit, uvijek haman slobodan!

nije ni tebi mahane

Ja nisam defektolog, pa se i ne kofrcim! Ipak on (bi trebalo) radi u ozbiljnoj instituciji i na ozbiljnom radnom mjestu...

BHF_Manijak wrote:

Bloo wrote:

BHF_Manijak wrote:Mene onako bas zanima pravo, jesi ti neki defektolog na birou ili?! Jarane u svaka doba dana ili noci ti si online i ovdje vrijeme gubis...Bas bivolio u tvojoj profesiji bit, uvijek haman slobodan!

nije ni tebi mahane

Ja nisam defektolog, pa se i ne kofrcim! Ipak on (bi trebalo) radi u ozbiljnoj instituciji i na ozbiljnom radnom mjestu...

E moj BHF- Manijače, ne trebaju izgleda ovoj našoj državi defektolozi, pa zato većina nas ne radi ono za što smo se školovali. A vala i šta će defektolozi u obdaništima i školama, djeci koja imaju nekih psihofizičkih smetnji uspješno mogu pomoći na vjeronauci hodže, popovi ili paroci

Činjenica da su vjernici sretniji od skeptika, nema ništa veću poantu od činjenice da su pijani ljudi sretniji od trijeznih. - George Bernard Shaw

dominantno

Great Cornholio wrote:

BHF_Manijak wrote:

Bloo wrote: nije ni tebi mahane

Ja nisam defektolog, pa se i ne kofrcim! Ipak on (bi trebalo) radi u ozbiljnoj instituciji i na ozbiljnom radnom mjestu...

E moj BHF- Manijače, ne trebaju izgleda ovoj našoj državi defektolozi, pa zato većina nas ne radi ono za što smo se školovali. A vala i šta će defektolozi u obdaništima i školama, djeci koja imaju nekih psihofizičkih smetnji uspješno mogu pomoći na vjeronauci hodže, popovi ili paroci

'ta ces ti lijecit u obdanistu

JThomas wrote:

Činjenica da su vjernici sretniji od skeptika, nema ništa veću poantu od činjenice da su pijani ljudi sretniji od trijeznih. - George Bernard Shaw

dominantno

...Kad se odjeće svoje, opijen ljubavlju, riješiš,
vidjet ćeš: nebo slavi, Orion zbunjen stane

Gledaj kako zbog ljubavi čitav svijet se uskomeša,
dok se nada onome počistoti znanu

Kada sunce grane nema mjesta za tminu,
dobrostivost kad se rastre nema mjesta žalovanju

Zaćutao sam, ti zbori, o dušo dušine duše,
žudeći za Tvojim licem i prah sklon je umovanju

sarajlija1965 wrote: Činjenica da su vjernici sretniji od skeptika, nema ništa veću poantu od činjenice da su pijani ljudi sretniji od trijeznih. - George Bernard Shaw[/b]

Zato po Svetom pismu osećanja nisu kriterijum nečije pobožnosti, već njegovi motivi, jer su pokretački motivi kriterijum da li je neko zaista sa Bogom ili nije i samim tim da li je isinski srećan ili nije:

“Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?” “Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviće se.” “Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.” (Priče 17,9; 28,26; 18,2)

Kriterijum ljubavi, sreće i smisla po Svetom pismu dakle nije osećanje, nego srce u skladu sa Božjim zakonom.

Pijan čovek ima iste motive kao i ateista - traži sreću, dok onaj ko je sa Bogom, on sreću ne traži na nivou osećanja, već je ima u srcu i ono što čini, on čini iz sreće, a ne da bi bio srećan.

Onaj ko ne veruje u Boga u Svetom pismo ne naziva se bezbožnikom, već neznabošcem ili bezumnikom. A bezbožnik je vernik koji u srcu nema Boga, i ako se možda spolja licemerno ponaša u skladu sa religioznim zahtevima.

wild roses wrote:

JThomas wrote:

Činjenica da su vjernici sretniji od skeptika, nema ništa veću poantu od činjenice da su pijani ljudi sretniji od trijeznih. - George Bernard Shaw

dominantno

...Kad se odjeće svoje, opijen ljubavlju, riješiš,
vidjet ćeš: nebo slavi, Orion zbunjen stane

Gledaj kako zbog ljubavi čitav svijet se uskomeša,
dok se nada onome počistoti znanu

Kada sunce grane nema mjesta za tminu,
dobrostivost kad se rastre nema mjesta žalovanju

Zaćutao sam, ti zbori, o dušo dušine duše,
žudeći za Tvojim licem i prah sklon je umovanju

I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I've watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in the rain. Time to die.

Dobro je replikatori, ajmo nazad na posao

madner wrote:Dobro je replikatori, ajmo nazad na posao

bucibuci

pljunuta sam Deril Hanah

Kriterijum ljubavi, sreće i smisla po Svetom pismu dakle nije osećanje, nego srce u skladu sa Božjim zakonom.

Treba naglasiti ovo "po Svetom pismu", jer ti od pocetka teme pokusavas da religioznu dogmu prikazes kao objektivni kriterij.

Da ne spominjem sto mislis da razumijes motivaciju svih ateista, alkoholicara itd. Pa ne razumiju je ni oni sami, svaki covjek je prica za sebe.

"Science without religion is lame. Religion without science is blind."

Znas li opste u kakvog je Boga Einstein vjerovao prije nego sto ga citiras kao podrsku?

I believe in Spinoza's God who reveals himself in the orderly harmony of what exists, not in a God who concerns himself with the fates and actions of human beings. (Albert Einstein)

Konacno prava tema

Zašto su v(j)ernici u pros(j)eku gori od onih koji ne v(j)eruju?

Jednostavno zato sto niti jedan vjernik ne moze biti vjernik 24 sata na dan i on je dobar samo u momentima kad je zaista vjernik, a to nije nuzno ispunjeno cak ni u stanju molitve!
Oni koji nemaju "obavezu vjerovanja" su onakvi kakvi su i samo zbog te nepatvorenosti su bolji ljudi od ovih koji su dobri zbog OBAVEZE!
Zbog neposjedovanja licno izgradjene dogme, kakva god da je, (lako)vjernici su osobe kojima je lako manipulisati, pri cemu se najcesce radi o najgoroj vrsti manipulacije - podmetanje niskih ljudskih ciljeva pod viskoke bozje zakone, sto upravo jeste definicija religijskih sistema.
Zbog toga imamo apsurd da oni koji ne vjeruju najcesce imaju pobozniju ulogu od onih koji vjeruju da je sva poboznost u vjerovanju!

Ja nisam opijen vjerom, a ne da ne bih volio biti opijen Uzvišenim, ali nemam ja taj duhovni kapacitet..nego, da nešta i ja priupitam, obzirom da meni vjera daje pravac u životu, a svaki čovjek ima neki svoj pravac, neku svoju kiblu, kako Kur'an kaže...
Ja volim i nastojim da budem, prije svega, pošten prema sebi samom, u bilo kojoj situaciji, po bilo kojem slučaju. Tu svoju potrebu sam uočio u srednjoj školi, kada me je jedan profesor oborio na polugodištu i kada su neki iz moje raje psovali tom čovjeku i vrijeđali ga (kao, da meni bude lakše, kao neka podrška), a ja jedini, što je djelovalo nedopustivo i neprirodno, branio čovjeka i ustvrdio kako je sasvim pošteno što me oborio jer ja nisam ništa učio iz tog predmeta. Poslije sam sjeo, naradio se i riješio problem do kraja godine.
A takvih slučajeva je bilo puno u mom životu i vazda nastojim prvo sebe da uzmem na nišan. Poslije je lahko. Ustvari, držim da su mnoga (ako ne i sva) naša nezadovoljstva, na koja nailazimo kroz život, samo mučni momenti susreta sa samim sobom, susreti sa našim (vlastitim) nezadovoljstvom samima sobom koje je generator svih naših drugih nezadovoljstava (drugim ljudima, situacijama, itd).
Ovdje se spominju i razvodi brakova kod vjernika i slične stvari. Svi mi možemo posvjedočiti da ima porodica koje žive u oskudici i nisu zadovoljni tom oskudicom, ali su zadovoljni sobom, a time i drugima u porodici (muž ženom i žena mužem, npr.), te imaju snage, volje i energije da se suprotstave problemu u kojem se nalaze. Ta oskudica prestaje biti razlogom, na primjer, raspada te bračne zajednice, naprotiv. I vidiš ljude kojima je teško, ali opet imaju neko zadovoljstvo, opet imaju neku radost života.
S druge strane, imamo i porodice koje su materijalno i presituirane, pa nešto ne štima, nema radosti u tom životu, sve se raspada.
To zadovoljstvo je krajnje individualna stvar. To i jest subjektivno i jedino tako i jest autentično. Jer ako bi se posmatralo očima hladne logike (a kroz prizmu materijalizma), onda bi onaj koji ima više materijalnog i s te strane je osiguran do kraja života, trebao biti najzadovoljniji čovjek, a onaj koji nema - najveći nesretnik. Međutim, život je čudan i nelogičan, pa nas često demantuje brojnim primjerima.
Uostalom, ni ljubav nema logike i nije logična, kao ni vjera. Ja ne mogu ni pokušati da zamislim kako se naši ljubavni izbori (ljubav usmjerena ka ili izazvana nečim) ostvaraju putem logičkog suda...

Sa aspekta jednog muslimana, mogu reći da se najveća borba u jednom vjerniku odvija samo po jednom pitanju - prihvatanju ili neprihvatanju Odredbe. Pitanje božanske Odredbe se isuviše često simplificira od strane pojedinih ateista/skeptika/..., što zbog objektivnog nepoznavanja vjerskog učenja, što zbog apriornog negatorskog stava prema vjeri. Zato često mogu čuti kako musliman sve opravdava Allahovom voljom i više ne razmišlja jer mu, očito, i ne treba da razmišlja...
Ništa nije dalje od ovakve površnosti.
Nasuprot pukom fatalizmu, islam traži od čovjeka stalnu borbu, stalni napor ka očuvanju i unapređenju (oplemenjivanju) života. Svaka Odredba koja se desi, kao što je smrt ili bolest, je fenomen, stvar je koja se pojavljuje, kako bi se čovjek suočio sa njom i kako bi je prevazišao. Vjera traži od čovjeka da ne priželjkuje vlastitu Smrt, nego da joj se suprostavi Životom, jer život jest u njegovim rukama, a ne smrt. To je suočavanje sa neminovnom smrću.
Isto tako, kada je u pitanju nečija druga smrt ili bolest - vjera ne uči da se predamo, nego da snažno djelujemo u odnosu na neku Odredbu, da istrajavamo, da se borimo, da pomažemo i olakšavamo.
Prihvatanje Odredbe ne znači mirenje sa sudbinom, nego hrabrost odluke da se toj sudbini pogleda u oči i zaviri u dušu. To Allah traži od muslimana.
Vjerniku je zabranjen pesimizam jer bi to značilo dezerterstvo od života, od samog smisla. Vjernik zna za Boga, ali Mu ne kuka, nego ulaže sav svoj napor da prevaziđe Odredbu, sa sviješću da će ga Onaj koji zna i najskrivenije misli, uhvatiti i podići prije nego što on, malaksao i iscrpljen u svojim naporima, padne. Ali kada se p o š t e n o potrudi. To se zove povjerenje u Boga i to je vjera.
I, kao što rekoh, najveća borba za jednog vjernika je baš to - u prihvatanju Odredbe. A ona može biti gorča od smrti.

Kao dijete sam uživao u čitanju ''Mikijevog almanaha''. Miki Maus i ostatak ekipe. I znali su tako objaviti neki strip kao ''priču sa više završetaka''. Oni koji su čitali znaju o čemu se radi - čitaš strip i na jednoj stranici ti bude ponuđeno da sam ''učestvuješ'' u nastavku priče tako što ćeš odabrati hoće li Miki uraditi to (pa nastavljaš) ili neće (onda ideš na stranicu br. 12 pa od nje čitaš dalje). Sam odabireš kraj priče. A u jednoj takvoj priči ima nekoliko takvih ''odluka'' koje sam donosiš, više varijanti, više različitih završetaka.
Tako je i u životu, i na kraju svakog našeg odabira nas čeka neka Odredba, zavisno od našeg puta kojeg smo odabrali, zavisno od našeg truda, itd.

Često se zna desiti da neki vjernik ne može da prihvati neku Odredbu. A ne može jer nema snage da se suoči sam sa sobom. Ne može ili ne smije da vidi kako je problem, ustvari, kod njega samog, a ne negdje drugdje. Banalan primjer: takav vjernik počne da svoj vlastiti neuspjeh u životu, svoju vlastitu lijenost ili nezainteresiranost, opravdava i da se sakriva iza cijele vjere. Takvom su drugi krivi što on ne može nešto da uradi, samo zato što sam ja musliman, itsl. To je ogavno.
Jednako ogavnim smatram optuživanje cijele vjere za lokalne i globalne probleme.

Padaju arapski diktatori. Jel to narod skontao kako nije zadovoljan svojim vladarima, a jesu zadovoljni sobom? Ne. Shvatili su da nisu zadovoljni samim sobom, svojim stavovima i ponašanjem, pa su odlučili da to izmjene, a to mogu samo ako SAMI SA SOBOM nešto učine. A sada se neki trse i upinju da ukažu na mogući dolazak islamista na vlast. To se zove očito nepoštenje. Jel vjera uzrok njihovom nezadovoljstvu?

Često čujem pitanje, na ovom forumu, zašto Bog dozvoljava, ako Ga ima, glad u svijetu, bolesti i siromaštvo, zašto djeca umiru u Africi...zašto, ako je tako Milostiv?
Ja pitam one koji Ga ionako ne vjeruju - jer nije logično, jer Ga ne vide, itd - zašto čovječanstvo to dopušta, zašto ljudi koje vidimo, koji su logični i dokažljivi, dopuštaju toliku glad i siromaštvo, toliku smrt djece? Ako nema Boga kojeg se jedino sarkastično optužuje za svjetske belaje, zašto to ne otklone oni koji postoje? Jel neće ili ne mogu? Nije im cilj ili nisu toliko milostivi?
Ako će se reći da nijedna vjera ne podupire prepuštanje ljudi i djece gladi i bolestima, nego podstiče na njihovo iskorenjivanje, ali su ljudi, koji se izdaju za vjernike i njihovi vjerski poglavari, ti koji manipuliraju vjerom i ne čine ništa za dobrobit čovječanstva, kao i oni koji ne vjeruju u Boga, a kadri su pomoći, samo neće - onda ja i dalje ostajem pri svom vjerovanu u Gospodara svjetova, a eto čovjeku njegovo čovječanstvo kakvo god ono bilo (očito, objektivno i empirijski dokažljivo), njegov zdrav razum, logika, znanost, umjetnost i moral...I nek se naživi, veselo mu bilo.

Izuzeci potvrdjuju pravilo. Naravno da ima izuzetaka siromaha koji su spokojni, ali kao pravilo socijalni status i materijalno stanje u odnosu na drustvo jesu jako bitni za osjecaj srece. Covjek koji se osjeca kao uspjesan pripadnik radnicke klase je sretniji od covjeka koji se osjeca kao neuspjesan pripadnik srednje klase.

Dakle realnost je jos okrutnija od pukog materijalizma.

Padaju arapski diktatori koji nemaju podrsku vojske da se ocuvaju, dok Iranska diktatura ostaje i pored vecih protesta.