Andric

[Pera Trta]

Nije četnički ideolog ali je jasno kao dan da su se mnoge stvari iz njegovih dijela, naročito iz "Ćuprije" i "Hronike" mogle iskoristiti (i jesu korištene) za velikosrpsku i antimuslimansku propagandu.
I, koliko god bio veliki književnik, (a najveći je kojeg je Bosna imala) ne sumnjam da su stvari iz uvodnog teksta tačne, jer sam ubijeđen da mu, kao bivšem diplomati Kraljevine Jugoslavije, ne bi bilo nimalo mrsko da su četnici pobijedili i da se vratio kralj. To je prirodno, ne krivim ga, kao što ne mogu kriviti ni Dučića, koji se ipak, za razliku od don Ive, otvoreno svrstao na jednu stranu.

[breuer]

Nije četnički ideolog ali je jasno kao dan da su se mnoge stvari iz njegovih dijela, naročito iz "Ćuprije" i "Hronike" mogle iskoristiti (i jesu korištene) za velikosrpsku i antimuslimansku propagandu.
I, koliko god bio veliki književnik, (a najveći je kojeg je Bosna imala) ne sumnjam da su stvari iz uvodnog teksta tačne, jer sam ubijeđen da mu, kao bivšem diplomati Kraljevine Jugoslavije, ne bi bilo nimalo mrsko da su četnici pobijedili i da se vratio kralj. To je prirodno, ne krivim ga, kao što ne mogu kriviti ni Dučića, koji se ipak, za razliku od don Ive, otvoreno svrstao na jednu stranu.

i nietzsche je najveci filozof i umjetnik njemackog jezika ( kosmopolita i mrzitelj antisemitizma ) pa sta mislis ko ga je prihvatio kao drzavnog filozofa...

umjetnost i umjetnike treba pustiti na miru...pridodavati kakve svakodnevne epitete velicinama tog kalibra je u najmanju ruku smijesno...

[bokakotorska]

Andric svakako jeste Bosanac i naravno jeste bio i Hrvat poreklom.

No pre svega je bio Jugosloven sto ne iskljucuje ni prvo ni drugo, vec ih upodpunjuje i odslikava sirinu i bogatstvo licnosti.
Najostvareniji medju piscima Jugoslavije ikada.
Je li bio i najbolji pitanje je ukusa.

Izbor narodnosnog opredeljenja takvog uma, kao i Selimovicevog uostalom samo je zavet svakome Srbinu da on mora bezuslovno i uvek biti i Jugosloven - pre svega, uvek i bez obzira na zrtvu. Svaka glava koja je ikada pala za tu ideju, bez obzira koga opredeljenja je bila, vredi volko - makar da je samo za njih dvojicu ovaplocenih. A nije samo za njih.

Izbor narodnosnog opredeljenja ova dva bisera Bosne obavezuje i bosnjacke i hrvatske Jugoslovene da razmisle opet i ponovo o tome sta oni zaista jesu i gde to idu i sta gaje u sebi. Neke Andricu i Selimovicu nedostupne vrednosti mozda ?

Drzava koja odbacuje ili ima problem da shvati opredeljenja svojih navrednijih ljudi ima ozbiljan problem sa svojim sistemom vrednosti. U tom sistemu mora biti kakvih kardinalnih poremecaja vrednosti. Ili je to ili je sav drugi svet koji im se divi i postuje ih i lud i glup.

To se mora priznati i sa time se mora suociti - bez ikakvog izgovora. Kada Bosanci shvate i iskreno prihvate Andrica i Selimovica shvatice i prihvatice i sebe same i svoje bliznje. I naravno nece im trebati niko da ih uveri da su obe ove ljudine Bosanci. I ne samo oni, nazalost i mnogi drugi bosanski i bosnjacki ali i jugoslovenski i svetski velikani od Emira pa redom dozivljavaju prave hajke zbog svoga jugoslovenstva dan danas.

Medju mnogim vrlinama Bosanaca tu su na zalost i uskogrudost i pakost, zavist i ko zna sta jos o cemu su i ova dva pisali i na to opominjali. Tome nema jednostavno mesta kod ovih nasih plemenitih ljudi. Tome ne sme biti mesta ni kod Bosanaca i Hercegovaca.

[Pera Trta]

pa nije ni da su u Srbiji baš kosmopolitski nastrojeni
I to nije od juče..."Hajduk Stanko" pisan je prije 120 godina, pa je i danas vrlo čitana knjiga u Srbiji, čak i dio lektire. Srećom, u Bosni je skoro niko nije pročitao, inače bi vidjeli šta je "tolerantnost" i "širokogrudost".
Pošto je na ovom forumu malo ko stvarno ČITAO Andrića (kopipejstiranje apokrifnih citata koji mu se pripisuju ne smatram poznavanjem Andrića) staviću ovdje kasnije citat iz jednog njegovog djela u kome je opisao "tolerantno" Sarajevo i "vrline vjekovonog suživota".

[bokakotorska]

pa nije ni da su u Srbiji baš kosmopolitski nastrojeni
I to nije od juče..."Hajduk Stanko" pisan je prije 120 godina, pa je i danas vrlo čitana knjiga u Srbiji, čak i dio lektire. Srećom, u Bosni je skoro niko nije pročitao, inače bi vidjeli šta je "tolerantnost" i "širokogrudost".
Pošto je na ovom forumu malo ko stvarno ČITAO Andrića (kopipejstiranje apokrifnih citata koji mu se pripisuju ne smatram poznavanjem Andrića) staviću ovdje kasnije citat iz jednog njegovog djela u kome je opisao "tolerantno" Sarajevo i "vrline vjekovonog suživota".

Andric i Bosna, Bosanci i Bosnjaci su tema.

Imam puno postovanja za ono sto pises i otkrivas dosta toga sto je meni barem bilo skriveno, nedostupno ili sam sam nemaran bio.

Zasto prva recenica mora biti opravdanje sopstvene slabosti ukazivanjem na eventualnu tudju ?

- pa nije ni da su u Srbiji bas kosmopolitski nastrojeni -

Ta vecita poredjenja udaljavaju nas od vidika Andrica ili Selimovica i vode u pravdanje lose, uvrezene, osobine. Pravdanje slabom moze biti uteha ali nista ne moze popraviti niti problem rasvetliti pa ni resiti.

PS Pomenuo si na drugoj temi Sulejman pasu Skopljaka u pozitivnom smislu. Ne znam puno o njemu sem da je i na Misaru bio ali kakav je covek bio slutim citajuci mu unuka, Omer - bega Sulejmanpasic Skopljaka

[Pera Trta]

Vjerovatno nisi onda čitao "Travničku hroniku", gdje je Sulejman-paša Skopljak jedan od likova, i Andrić ga je prikazao u pozitivnijem svjetlu od bilo kog drugog turskog zvaničnika, ističući njegovo bosansko porijeklo, hrabrost i poštenje, iako je isticao da je u ratu sa Srbima bio surov (što je potkrijepio jednom zaista grozomornom scenom u Konaku). Skopljak je bio Bošnjak, posljednji vezir u Bosni domaće krvi. U Ćorovićevoj "Istoriji srpskog naroda" takođe mu se priznaje lična hrabrost, ali se navodi i njegovo okrutno vladanje nad poraženim Srbima nakon popasti Prvog ustanka, kada je postavljen za beogradskog vezira. Njegovi postupci su i bili direktan povod Drugog srpskog ustanka (kao što je strahovlada dahija upalila iskru Prvog). Sve u svemu, zanimljiva i kontradiktorna ličnost o kome, na žalost, i nisam našao previše podataka.

[Pera Trta]

Vjerovatno nisi onda čitao "Travničku hroniku", gdje je Sulejman-paša Skopljak jedan od likova, i Andrić ga je prikazao u pozitivnijem svjetlu od bilo kog drugog turskog zvaničnika, ističući njegovo bosansko porijeklo, hrabrost i poštenje, iako je isticao da je u ratu sa Srbima bio surov (što je potkrijepio jednom zaista grozomornom scenom u Konaku). Skopljak je bio Bošnjak, posljednji vezir u Bosni domaće krvi. U Ćorovićevoj "Istoriji srpskog naroda" takođe mu se priznaje lična hrabrost, ali se navodi i njegovo okrutno vladanje nad poraženim Srbima nakon popasti Prvog ustanka, kada je postavljen za beogradskog vezira. Njegovi postupci su i bili direktan povod Drugog srpskog ustanka (kao što je strahovlada dahija upalila iskru Prvog). Sve u svemu, zanimljiva i kontradiktorna ličnost o kome, na žalost, i nisam našao previše podataka. Svi podaci o njemu, kao i svemu drugom što znam o tom periodu, su srpske provenijencije, uključujući tu i Andrićev roman, koji se on, sa manje-više uspjeha, potrudio da zasnuje na istorijskim faktima.

[bokakotorska]

Sve u svemu, zanimljiva i kontradiktorna ličnost o kome, na žalost, i nisam našao previše podataka. Svi podaci o njemu, kao i svemu drugom što znam o tom periodu, su srpske provenijencije, uključujući tu i Andrićev roman, koji se on, sa manje-više uspjeha, potrudio da zasnuje na istorijskim faktima.

...Vec kod prve kapije jedna devojcica otvori samo malo jedan kanat i izgovarajuci nerazumljive reci stade sitno da ispljuckuje na ulicu, kao da vraca. Tako su se redom otvarale kapije i podizli musepci i za trenutak pomaljala lica, puna mrznje i fanaticnog zanosa. Zabuljene zene su pljuvale i vracale, a decaci izgovarali psovke pracene opscenim pokretima i nedvosmislenim pretnjama, pljeskajuci se po straznjici ili pokazujuci rukom kako se reze grkljan...

Ovde sam se setio sopstvenog osecaja citajuci prve odgovore nasih forumasa kada sam poceo da studiram sax – istorijsku mrsomudologiju , na vrlo spicastoj temi sto jest - jest.

...Priroda je sirova, ljudi nemogucni. Sta da se ocekuje od zena i dece, stvorenja koja Bog nije obdario razumom, u jednoj zemlji u kojoj su i muskarci plahoviti i neugladjeni...

Eto dve crtice iz Travnicke hronike, sa njenog pocetka.

Ne razumem sta si hteo reci ovim :

Svi podaci o njemu, kao i svemu drugom što znam o tom periodu, su srpske provenijencije, uključujući tu i Andrićev roman, koji se on, sa manje-više uspjeha, potrudio da zasnuje na istorijskim faktima.

Kako to mislis da je Andricev roman srpske provinijencije ?

[bokakotorska]

Vratio si me na Travnicku hroniku, hvala veliko, i na kraju njenom citam

U Beogradu, aprila meseca 1942 g.

Koliko ja vidim kroz Andricevu vizuru, Sulejman pasa Skopljak bio je velicanstven lik.

Teske scene ? Bilo ih je toliko mnogo u stvarnom zivotu i ne vidim zasto bi se one trebale izbegavati ? Kada teske scene isteku iz Ivinog srca, mogu se i one pravilno i mirno shvatiti. Moze se Sulejman pasa voleti i ceniti i za uzor imati. Zapravo drugacije i ne ide.

Kao sto ti rekoh ranije i unuk njegov, Omer-beg Sulejmanpasic Skopljak poezijom svojom pokazao je integritet kakav se i tada i danas retko moze da sretne.

Nesto drugo cini mi svu knjigu i sva staje u ovaj dijalog :

- Sta ce nam prosveta bez vere u Boga ? upadao je fratar. Ta prosveta ce i u Evropi trajati kratko i, dok traje, donosi samo nemir i nesrecu.
- Varate se dragi fra Julijane, varate se iz osnova. Malo vise toga nemira ne bi skodilo ni vama ovde. Vi vidite da je narod u Bosni podeljen na tri ili cak cetiri vere, podeljene i zakrvljene medju sobom, a svi zajedno odvojeni neprelaznim zidom od Evrope, tj. od sveta i zivota. Pazite da na vama, fratrima, ne ostane istorijski greh da to niste shvatili i da ste svoj narod vodili u pogresnom pravcu i da ga niste na vreme pripremili na ono sto ga neminovno ceka. bMedju hriscanima Turske Carevine se cesto, i sve cesce, cuju glasovi o slobodi i oslobodjenju. I zaista, jednog dana ce i u ove krajeve morati doci sloboda. Ali davno je receno da slobodu nije dovoljno steci, nego je mnogo vaznije postati dostojan slobode. Bez savremenijeg vaspitanja i slobodoumnijih shvatanja, nece vam nista pomoci sto cete se osloboditi osmanlijske vlasti. U toku stoleca vas se narod u mnogome tolikoi izjednacio sa svojim tlaciteljima da mu nece mnogo vredeti ako ga Turci jednog dana i napuste, a ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: lenost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. To, u stvari, i ne bi bilo oslobodjenje, jer ne biste bili dostojni slobode, ni umeli da je uzivate i, isto kao Turci, ne biste znali drugo do da robujete ili porobljavate. Sumnje nema da ce i vasa zemlja jednog dana uci u evropski sklop, ali se moze desiti da udje podvojena i nasledno opterecena sdhvatanjima, navikama i nagonima kojih nigde vise nema i koji ce joj, kao aveti, sprecavati normalan razvitak i stvarati od nje nesavremeno cudoviste i svaciji plen kao sto je danas turski. A ovaj narod to ne zasluzuje. Vi vidite da nijedan narod, ni jedna zemlja u Evropi ne zasnivaju svoj napredak na verskoj osnovi...

Ivo Andric koji je sirok horizont sticao svuda, u domacem okviru u Beogradu - gde je vrh cinio i krunu predstavljao u svakom smislu jos za zivota, a dubinu nase drame sagledao u Bosni gde i danas postoji problem - jeli Ivo Andric dostojan.

Pravo pitanje zapravo jeste jeli Bosna danas dostojna njega ?

Ja verujem da jeste i zelim joj da to bude sto pre bezrezervno. Problem je kao i uvek suociti se sa samim sobom.

Toga u Bosni zadugo nije bilo, radje se kao u njegovim romanima ogledalo sa kim drugim.

To je put i treba ga preci.

[bokakotorska]

Gle Mehmedpasa najveci medju mudrima
i velikima svoga vremena,
Ostvari zavet svoga srca i svojom brigom
i trudom
Sagradi most na reci Drini.
Na ovoj vodi, dubokoj i brza toka
Prethodnici mu nemogose nista podici.
Nadam se od milosti bozije da ce mu
gradnja biti cvrsta.
Da ce mu vek prolaziti u sreci
I da nikad za tugu nece znati.
Jer za svoga zivota on je zlato i srebro
ulozio u zaduzbine;
I niko ne moze kazati da je bacen imetak
Koji se trosi u takve svrhe.

"Neka Bog blagoslovi tu gradjevinu,
taj cudesni i lepi most."

[Keksi]

Andric je Kusturica 19/20 vijeka.
Slabljenjem Turske Muslimani postaju crne ovce dok Srbija i Hrvatska su napredne nacije,samim time i odredjeni stanovnici Bosne prvenstveno katoolici i pravoslavci "bjeze" na drugu stranu.
Andric je svoju srecu potrazio u Srbiji blateci Muslimane.smiljko Sagolj tog doba.
Napisao je "Na Drini cuprija" na osnovu svoje MASTE a kao da je on to prozivio a nije.
Tako je ubijedio srpsku narodnu masu da su Turci nabijali na kolac iako to nigdje nije dokazano,sta vise samo je jedan primjer toga i to na drugoj strani Bosne.

Kako god,knjiga je postala "istorijski fakt" za seljake koji ne znaju bolje.
Andric time je samo nastetio Bosni zaradi vlastitog interesa.

[majstorina]

Andric je Kusturica 19/20 vijeka.
Slabljenjem Turske Muslimani postaju crne ovce dok Srbija i Hrvatska su napredne nacije,samim time i odredjeni stanovnici Bosne prvenstveno katoolici i pravoslavci "bjeze" na drugu stranu.
Andric je svoju srecu potrazio u Srbiji blateci Muslimane.smiljko Sagolj tog doba.
Napisao je "Na Drini cuprija" na osnovu svoje MASTE a kao da je on to prozivio a nije.
Tako je ubijedio srpsku narodnu masu da su Turci nabijali na kolac iako to nigdje nije dokazano,sta vise samo je jedan primjer toga i to na drugoj strani Bosne.

Kako god,knjiga je postala "istorijski fakt" za seljake koji ne znaju bolje.
Andric time je samo nastetio Bosni zaradi vlastitog interesa.

Kakav debi na forumu!!!!Tri posta-sva tri u sridu!!!!!U pravu si!Šta ima taj Andrić da piskara o događajima koji su se zbili vjekovima prije njegovog rođenja.Isti seronja ko onaj Tolstoj što je nešto piskaro o Napoleonu i Rusima a nije lično svjedok tih događaja.Znači Andrić je tvorac velikosrpske floskule o kočevima!!!On je znači ubjedio srpsku narodnu masu da su Turci nabijali na kolac!!!!Znao sam da tu nešto smrdi, ali u svom nacionalističkom sljepilu nisam to zamjetio!!!!E,sad,imamo jedan mali problem.Barem 90% srpske narodne mase nije pročitalo "Na Drini ćupriju",čak sam ubjeđen da ih je više hodalo po njoj,nego kupilo ili pozajmilo djelo našeg nobelovca u biblioteci,ali jebo to, pročitali su akademici.

[Keksi]

Ivo Andric JESTE ubijedio srpsku narodnu masu da su ih Turci nabadali na kolac.

Vrlo jednostavno,zaustavi bilo kojeg Srbina i pitaj ga za nabijanje na kolac i on ce ti navesti Na Drini cuprija kao istorijski DOKAZ,pitaj ga da li zna neki stvarni konkretni slucaj ili dokaz i ostace nijem.Nijedan nezna kada i gdje su to Turci nabijali Srbe na kolac izuzev u fiktivnoj knjizi napisanoj od strane Andrica.

Sta vise nabijanje na kolac je proslavio rumunjski pravoslavac i krscanin Vlade Tepes poznati kao Dracula ili Vlad nabijac na kolac koji je uspio cak da zastrasi Turke tokom napada na Rumuniju kada je nabio na kolac 10,000 zatvorenika pa kada su Turci to vidjeli,smucilo im se i okrenuli se te vratili nazad u Istanbul tvrdeci da sam Satana zivi tu.

Na Drini cuprija je knjiga napisana iz Andriceve maste koja je bila toliko bujna da je cak u detalje opisao nabijanje na kolac kao da je on tu sjedio i gledao.Istoricari cak neznaju ni kako je Dracula nabijao ljude na kolac a Andric se nasao da nam opise kako su to Turci radili u njegovoj masti.

[karanana]

evo ja nisam procitao na drini cuprija niti jednu drugu andricevu knjigu ali sam upoznat sa cinjenicom ili lazi (svejedno) da su turci srbe nabijali na kolce. cito sam neke knjige i pripovjetke vuka karadzica, gledao gigu iz boljeg zivota kako glumi karadjordja....i eto, vidio srbe na kolcima a da nikad andrica nisam ni u ruci drzo.

[KatarinaKosaca]

Večeras patetičan prizor na Tv. Dodik i Kusturica sa lopatama u "Andricgradu", govore kako iz "Federalnog Sarajeva negoduju isti koji su srušili bistu Ive Andrića 1992", te najavljuju prenošenje urne Andrića tu i otvaranje univerziteta "lijepih umjetnosti". Ne znam šta su ružne umjetnosti, ali bilo patetično i odvratno do vomitacije

@chmoljo, što ne spojiš teme sa drugog podforuma?

[karamazov]

Fakat bolan Ivo kako te nije sramota da pises o necem sto nisi dozivio
Slazem se da je Keksijev debi sjajan ,samo naprijed....

[janko_007]

Istorijski gledano, most na Drini je bio vazan strateski objekat i nema veze sa emocijama Mehmed pase Sokolovica, koje Andric opisuje. Tursko carstvo u vrijeme gradnje mosta je bilo na svom vrhuncu. Osmanlije su bile pod Becom. Most na Drini , kao jedini takav objekt na Drini, sluzio je da se bolje komunikacijski , radi lakseg transporta ljudi i robe, poveze zapadni dio carstva sa Carigradom.Legende o njegovoj izgradnji su pisceve fikcije i samo su donekle zasnovane na stvarnim dogadjajima. Andric je istina, proucavao i istoriju gradnje mosta. Kada se iz carske riznice izdvaja toliko novca za njegovu izgradnju, a pogotovo zbog strateske vaznosti objekta, bilo je za ocekivati da ce oni koji su sabotirali gradnju mosta, biti kaznjeni(za primjer drugima da to ne rade). Turci su naredili da se izvrsioci tih sabotaza kazne, ali su dzelati (u Andricevom djelu),bili cigani(Merdzan sa sinom) a ne Turci i navodno da je to njihov"patent". Danas na mostu stoji i ploca na kojoj pise da je 1945 godine most tesko ostecen 1945 od strane njemackog okupatora, a to nije tacno. Potpuno suprotno, u izvjestaju OKW za period novembar 1945 kaze se da su Nijemci, da bi osigurali izvlacenje grupe Armija "E" , a taj most je bio jedini neostecen, oni su cak u blizini mosta postavili protuavionsku odbranu, ali su ga saveznici ipak bombardovali i tesko ostetili. Za ovoga gore, a radi pravilnog informisanja javnosti, Vlad Tepes nije nabijao Turke na kolac nego je odsjecene turske glave stavljao na kolce, a to priznat cete nije isto. Medjutim za zapaziti da u piscu pomenutih postova ocigledno cuci talenat, samo naprijed,na opsto zadovoljstvo publike.

[Keksi]

Uff,Vlad je poznat kao nabijac na kolceve to mu je bila omiljena zabava.
Svog slugu je nabio na kolac kojem je zasmetao smrad leseva.
Odsjecao je glave ali se proslavio sa nabijanjem na kolac i na drvece.

[VjecitiStudent]

U vrijeme kada se most na Drini gradi, raznovrsni oblici torture nad zarobljenim protivnicima, ukljucujuci i famozno nabijanje na kolac, su bili potpuno normalna pojava sirom tada poznatog svijeta, naravno da ni Otomani nisu bili izuzetak.
I onda pisca kriviti za "propagandu" samo zato sto opisuje neke krvave dogadjaje iz srednjeg vijeka, smisla zaista nema.

[Keksi]

U vrijeme kada se most na Drini gradi, raznovrsni oblici torture nad zarobljenim protivnicima, ukljucujuci i famozno nabijanje na kolac, su bili potpuno normalna pojava sirom tada poznatog svijeta, naravno da ni Otomani nisu bili izuzetak.
I onda pisca kriviti za "propagandu" samo zato sto opisuje neke krvave dogadjaje iz srednjeg vijeka, smisla zaista nema.

E nemoj mi NAGADJATI sta je bilo u istoriji nego nama fino izlozi kada i gdje se nabijalo na kolac i ostale torture.
Ti PRETPOSTAVLJAS da je to bila "normalna pojava" na osnovu cega???

Ako ne znas gdje i sta se desavalo nemoj nagadjati.

[karanana]

U vrijeme kada se most na Drini gradi, raznovrsni oblici torture nad zarobljenim protivnicima, ukljucujuci i famozno nabijanje na kolac, su bili potpuno normalna pojava sirom tada poznatog svijeta, naravno da ni Otomani nisu bili izuzetak.
I onda pisca kriviti za "propagandu" samo zato sto opisuje neke krvave dogadjaje iz srednjeg vijeka, smisla zaista nema.

E nemoj mi NAGADJATI sta je bilo u istoriji nego nama fino izlozi kada i gdje se nabijalo na kolac i ostale torture.
Ti PRETPOSTAVLJAS da je to bila "normalna pojava" na osnovu cega???

Ako ne znas gdje i sta se desavalo nemoj nagadjati.

a jeli ti znas da se nije desavalo?
i ako znas, iz kojih izvora ti imas te informacije?

iz raznih istorijskih izvora desavanja opstih dogadjaja u evropi u srednjem vijeku, opste je poznato da su takve stvari bile normalna pojava svuda po evropi a i aziji.

[Keksi]

Kao sto rekoh NE NAGADJAJ istoriju.
Podsjeca me na ono Karadzicevo "Svi smo mi ubijali,svi smo krivi".

U Bosni znam samo JEDAN primjer pokusaja nabadanja na kolac od strane neka dva Turska vojnika koji su putovali kroz Bosnu za citavih 450 godina turske vladavine.
Samo JEDAN primjer a i za to nisu sigurni detalji,moguce je cak da je i to izmisljeno.

Kao sto rekoh da nam nije bilo Ive Andrica vecina nebi ni znala za kolceve a niko i nezna druge primjere takvih dogadjaja u Bosni.
Hajde potrudi se pa nam nadji iz istorije primjere nabijanja na kolac u Bosni.
Hajde da vidimo koliko je to bila cesta pojava.

[karanana]

moje pitanje je kako znas da upravo tvoja tvrdnja da nije bilo nabadanja na kolac nije izmisljenja?
zar i ti ne nagadjas istoriju?

na kraju krajeva, ne znam sta tebe vrijedja to sto su turci nabadali ili nenabadali srbe na kolac.
mucenja i divljastva je bilo. pa i srbi su rezali glave i radili svasta. i francuzi, englezi.....

[Keksi]

Pa eto ZNAM jer nigdje ne postoje DOKAZI da je bilo nabadanja na kolac.

[molde]

Ekskluzivno: Pronađena dokumenta u kojima se naš nobelovac nedvosmisleno izjasnio kao Srbin. Čvrsto stajao na braniku svoje biografije, štiteći je od upada „dokonih“



NAJČEŠĆE vođene vanknjiževnim razlozima, rasprave i polemike, koje se s vremena na vreme obnavljaju na temu „čiji je Andrić“, odnosno kojoj književnosti pripada, najnovijim istraživanjima Žanete Đukić-Perišić, savetnice u Zadužbini Ive Andrića, dobijaju novu dimenziju.
Naime, prilikom izučavanja građe iz Andrićevog života i stvaralaštva za doktorsku disertaciju, Žaneta Đukić-Perišić naišla je na dva važna dokumenta - Andrićevu ličnu kartu i vojnu knjižicu - koji svedoče o njegovom nacionalnom opredeljenju. „Večernje novosti“ ekskluzivno objavljuju faksimile ovih dokumenata koji su, sticajem okolnosti, bili zaboravljeni i van domašaja javnosti u Spomen-muzeju Ive Andrića.

U ličnoj karti izdatoj 15. juna 1951. godine u Beogradu, u rubriku „narodnost“ književni velikan je upisao „srpska“. Mesec dana kasnije, 19. jula, u vojnoj knjižici za „narodnost“ uneo je - „Srbin“. Nešto docnije, godine 1955, što je već poznato, prilikom ulaska u Komunističku partiju, u evidentni list Andrić je svojom rukom na mesto za nacionalnost napisao „srpska“. Isto stoji i u venčanom listu iz septembra 1958. kada se u opštini Stari grad venčao sa Milicom Babić, slikarkom i pozorišnom kostimografkinjom, koja je bila njegova dugogodišnja postojana i nežna ljubav.

Mnogo pre toga, još 1919. godine, u jednom pismu Andrić je zapisao: „Ja nemam žive duše i ja moram u Beograd“. I upravo od te godine počinje njegova neraskidiva veza sa gradom u kojem je proveo najveći deo svog života, sazreo kao intelektualac, napisao najveći deo svog opusa i doživeo punu profesionalnu afirmaciju.

- Beograd ga je prihvatio široko raširenih ruku: bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala celog života - kaže za „Novosti“ Žaneta Đukić-Perišić. - Tokom dugog niza godina, Andrić postaje integralni deo srpskog kulturnog prostora: postaje član Srpske akademije nauka, član i autor Srpske književne zadruge, predsednik Udruženja književnika Srbije i drugih nacionalnih institucija, a sebe, očigledno, vidi i doživljava kao pripadnika srpske nacije.


LIČNA KARTA

U ličnoj karti Ive Andrića je navedeno:

Ime oca - Antonije

Datum i godina rođenja - 10.10.1892.

Mesto rođenja - Travnik, Bosna

Zanimanje - književnik

Narodnost - Srpska

Mesto stanovanja - Prizrenska 9

Bračno stanje - neoženjen



VOJNA KNJIŽICA

U vojnoj knjižici navedeni su sledeći regrutni podaci:

Datum rođenja - 10.10.1892.

Mesto rođenja - Travnik

Narodnost - Srbin

Koje jezike govori - francuski, nemački i italijanski

Zanimanje - književnik