izvor: http://josd.org/strancarenje.phpNove evropske lijeve perspektive i BiH
Dok se čitava Evropa ljulja kao klackalica i nepovratno kreće ka formiranju nove Evrope oslobođene neoliberalne finansijske džungle, naše stranačke i lokalne vođe, još uvijek nastupaju sa dokazano pogubnim šarenim lažama.
Bosna i Hercegovina svoju šansu, dakle mora tražiti u novoj ekonomskoj i političkoj misli, a to je postmoderna pluralna ljevica, oslobođena strančarske logike otuđivanja od građana. Ta pluralna ljevica bi obuhvatila široki spektar organizacija lijeve provenijencije. Frontovski pristup bi tako nesektaški obuhvatio i uvažavao i anarhosindikaliste i anarhokomuniste, i libertijance, i trockiste i titoiste i luksemburgiste, i eurokomuniste, i lijeve socijaliste, i socijaldemokrate, i socijal-liberale, i progresiste, i pobornike teologije oslobođenja (vrlo prihvatljive i potrebne u ovom novom pokretu), nezavisne marksiste i slobodne ljevičarske mislioce, pa zašto ne i one koji istinski vole narod kojem pripadaju i ponosni su na svoju nacionalnu i narodnosnu pripadnost, ali im je strano svako ispoljavanje šovinizma.
Samo se takvim objedinjavanjem može izbjeći igra na terenu na kojem se ne može dobiti. To je ustvari jedini način da se zatvore rascjepi konsocijacija i teritorijalnih podjela na tri dijela, kao i da se zatvori poglavlje pljačkanje svih naroda u Bosni i Hercegovini.
Na prostoru BiH (i to u oba njena entiteta, kantonima... itd.) postoji čitav niz nadstranačkih i nestranačkih organizacija i asocijacija (koje nemaju ambiciju postati stranke), koje su napredne, ljevičarske i progresivne. Za razliku od stranaka one međusobno dobro funkcioniraju i međusobno se nadopunjavaju, bez personalnih ambicija i sukoba. Naravno preduvjet bez kojeg se ne bi mogao ostvariti projekt, jeste da svi koji u njega ulaze, budu nekompromitovani mutnom političkom prošlošću.
Iako na prvi pogled izgledaju malobrojne, dijalektički materijalizam nas, kao dinamičan način razumijevanja djelovanja prirode, društva i misli uči da se, pod određenim okolnostima, stvari mogu pretvoriti u svoju suprotnost. Sada je akumulirano društveno nezadovoljstvo potrebno kapitalizirati i usmjeriti, pa i funkcionizirati u stvaranje jednog takvog zajedničkog nadstranačkog bloka, kako bismo zajedno gradili bedem nove ljevice, demokratije, socijalizma, republikanizma i slobode.
Iz Političke platforme; http://josd.org/politicka_platforma.pdf
Ustavna reforma :
Sapunica o tzv. ustavnim promjena, bolje reći dalje zamazivanje očiju javnosti dok se
zemlja urušava u blatu dekadensa i pljačke, se i dalje nastavlja. Ne treba biti dovoljno pronicljiv
kako bi se shvatilo da je riječ o jalovom poslu, i presipanju šupljeg u praznog. Jer šta drugo
uostalom i mogu ponuditi okoštale i birokratizirane protektorske strukture, kao i domaći
(lokalni) partokratski i oligarhijski element, koji su subjekti tih raznoraznih pregovora i
rastezanja naših nerava. Temeljni razlog neuspjeha nisu samo europski protektori i lokalne
“poglavice”, nego suština onoga o čemu se razgovara i diskutira i o čemu se kao pokušava nači
rješenje. A to je još uvijek tragična plemensko – religijsko – nacionalna priča, kao da obični ljudi i
radni narod ne postoji. Strane i domaće elite su tako postavile za radne slojeve one prioritete
koji njima odgovaraju i u kojima se oni najbolje snalaze, a ne što je stvarni interes običnih ljudi.
Jednostavno rečeno, okvir pregovaranja nije izašao iz okvira koji formiraju na jednoj strani
nacionalističke i religijsko-fundamentalističke, a na drugoj neolibeliralne ideje. Iskustvo zadnje
dvije decenije pružilo je dovoljno dokaza da je riječ o propalim ideologijama, koje i pored jakog
dogmatskog, pa i utopističkog naboja nisu provodljive u praksi na duži period. Samim tim će i
svaka tzv. reforma ustavnog poretka doživjeti neuspjeh. Da bi moglo doći do uspješne i
funkcionalne reforme i uvođenja novog ustavog poretka potrebno je kretati se na liniji
praktičnih rješenja i općih humanističkih, socijalnih i progresivnih ideja. Time bi se uspostavila
struktura koja bi bila nositelj postojanja jedne funkcionalne i prosperitetne socijalne strukture
na načelima održivog razvitka. A ta struktura bi u svojoj evolucionoj konačnici preobrazila
Bosnu i Hercegovinu u istinsko socijalističko i demokratsko društvo samoupravnih građana. To
bi se ostvarilo provođenjem niza reformnih zakonodavnih paketa koji bi korjenito redefinirali
Bosnu i Hercegovinu, i koja bi time bila određena kao socijalistička i demokratska država i
zajednica zasnovana na radu i sa pravom na rad njenih građana. Umjesto kolektiviteta kao
subjekata funkcioniranja Bosne i Hercegovine, sada je potrebno istaći radnog čovjeka kao
temeljnog subjekta razvitka. Time bi se konačno oslobodili okova i pritisaka i nesposobnog
protektorata i dekadentnih “nacionalističko-plemenskih” i neoliberalnih sustava koji dominiraju
duže od dvije decenije u životima ne samo Bosne i Hercegovine nego i okruženja
golemo 
