Forum Klix.ba

Prije neke dvije godine okoncala sam jedno dugogodisnje prijeteljastvo sa curom koju znam moze se slobodno reci citav zivot.Razlog tome su bile neke razlike u karakteru.Bila sam jako vezana za nju,toliko da samo zapostavljala druga prijeteljstva i poznanstva.Danas nemam "najboljeg" prijatelja/prijateljicu i drago mi je zbog toga.Covjek se nekad bezveze previse veze

Ne znam, meni taj najbolji prijatelj ipak nedostaje, iako ima slucajeva kad ni neki prijatelji nisu dobri za tebe. To mi se vec desilo (naravno, opet nekad davno ) i koliko mi je zao, isto tako mi je drago sto se zavrsilo, jer je to bio tip osobe koja ima jakoo nisko samopouzdanje, cesto neke navale srece pa depresije, i sto je najbitnije i najgore, osoba koja sve to iskali na tebi kad joj nadodje Eh da mi je sad ova pamet

imam prijatelje...poznanike...mogu reci da sam okruzena ljudima..
stalno upoznajem nove ljude...i to me cini sretnom
volim raznolikost...volim se oduseviti nekom novom pricom..nekim novim pogledima na zivot..novim smislom za humor..

..najbolja prijateljica koju sam upoznala u 1. srednje i s kojom sam sve dijelila i druzila se haman 24/7 se odselila..i naravno sa daljinom covjek se nekako i otudji..
sada imam drustvo od 3 prijateljice...mogu ih nazvati najboljim..ali nije kao ovo prvo prijateljstvo
i inace..nikada poslije ove prijateljice se nisam zblizila s nekim da mu prepricavam sve svoje misli i strahove i sl.
takav sam tip ..bar u tim stvarima...da takvo nesto mogu znati i cuti moja sestra i moj momak (svaki koji je bio sa mnom)
cak ni oni opet ne znaju sve
djaba...nisam takav tip da pricam sve...moraju me "citat"

sto se tice razgovora na tel. i odrzavanja kontakta tu sam tek losa
ja mrzim pricati na tel.
fakat mrzim
volim izaci na kafu i ispricati se ali na tel. jok..
samim tim ...obzirom da su u danasnje vrijeme svi nekako bizi pa se i ti kontakti najvise odrzavaju telefonom...ja tu malo sepam..

i da...moram reci da me prekid jednog prijateljstva pogodio kao nista u zivotu
ja sam jako odana u prijateljstvu...dajem se i cinim sve za prijatelja..i valjda slicno i ocekujem..
tako da kada dozivim "izdaju"...za mene je to kraj svijeta..
nekako nikada u potpunosti ne prebolim tu osobu...jer kako ti prijatelj moze uraditi "takvo nesto"..

helem..

razumijem da osobe nekada zele samocu...i sama se pocesto osamim...ali ne razumijem da STALNO zele samocu i da tako "funkcionisu"...ja bih to nazvala nekim poremecajem

Muski se nesto slabo javljaju

A cini se da je kod vecine slicna situacija, i kao sto sam rekla da se ti najbolji prijatelji sticu u djetinjstvu.. Valjda je to tako sto tad vise vjerujes svima, i lakse se otvoriti.. A kasnije se ljudi ograde...

Isto tako, cesto mi padne na pamet koliko ustvari ljudi prodje kroz nas zivot, i bude mi zao sto neke od njih nisam bolje upoznala... I pitam se, ko zna, mozda bi i bilo nekih prijateljstava, samo da se covjek malo vise potrudi da nekoga upozna?

Imam brdo poznanika koji ce priskociti ako ih zamolim, dobrih kolega i kolegica..JEdnu na koju se mogu osloniti u "gadnim" situacijama.
Prijatelja nemam, a imala sam ih.
Ne znam jesam li zbog toga siromasnija ili nesretnija.
Ali znam sljedece..
Posto nemam brace i sestara godinama sam u prijateljima/prijateljicama trazila zamjenu za brata/sestru..
Necu racunati "prijateljice" iz srednje skole i sa fakulteta, jer su one posebna kategorija..Ispricamo se, drage smo jedne drugima, ali smo daleko, imamo obaveze, vidjamo se 2put godisnje...
"Prijateljica" najbolja iz djetinstva je za vrijeme rata otisla u Srbiju, pa onda u the USA, i nikad se nije javila, ni pismom, niti bilo kako drugacije..Isto je i sa "prijateljicama" s kojima sam odrasla..Jedna se udala u Bosnu, ostale otisle u Srbiju, pa u the USA.
Uvijek sam se trudila biti podrska..Imala sam prijateljica za kasnonocne price i razgovore, gdje se cujemo preko msn-a, pa skontamo idemo na pice, pa zaglavimo do po noci..
Jedan prekid prijateljstva me narocito povrijedio jer me "prijateljica" iskljucila iz vaznog dogadjaja u njenom zivotu, i to joj ne mogu oprostiti..To sto je ona, moja prijateljica, neko ko me razumije i navodno voli, odlucila da eliminishe mene kao manje vaznu. Nismo se cule vec vise od godinu dana. I sumnjam da cemo se ikad vise cuti.
Drugo prijateljstvo je pocelo kad sam pomogla nekome u teskim okolnostima, a zatim me ta "prijateljica" iako je znala da mrzim iskoristavanje, pocela iskoristavati...Zavrsilo se tako da se povremeno cujemo preko telefona, ona dodje kod mene kad dodje kuci, ali ja izbjegavam otici na kafu s njom ili izlaske..
Mogu trpiti, hocu i prebaciti kad mi nesto smeta, ali ako vidim da me neko pokusava koristiti, omalovazava zato sto sam dobra, okrecem ledja i ne vracam se. Ne volim ljude koji misle sve najgore o svima oko sebe i ne propustaju to podjeliti sa "trenutnim" prijateljem..Trudim se ljude tretirati onako kako zelim da se sa mnom postupa.
I da, od svih onih koji bi sutra sami rekli da su mi prijatelji, ne mogu izdvojiti nikoga kome stvarno vjerujem da je tako.
Pokazalo se kao istinito toliko puta da jednostavno vise ne mogu vjerovati nikome..
REcimo, najstarija moja "prijateljica" je komentirala pred sinom nesto pozitivno u mom zivotu, dijete k'o dijete je izdalo, al' sam ja tad vidjela da ona meni "koja nemam gotovo nista" zavidi na gluposti..
Istina, ona sama prizna da me "voli" zato sto kazem istinu bez obzira na sve, ali ja ne vjerujem da bi se u "nevolji" mogla osloniti na nju.
Iskreno, mislim da vrlo malo ljudi ima prave prijatelje, one koji ih vole zbog onoga sto jesu i nisu, prihvataju onakve kakvi jesu. Mislim da je previse i dvolicnosti, i ljubomore da bi bilo iskrenih prijateljstava..
I da, ja nemam prijatelja.

Pocetni post se odnosio na ljude koje ne samo da nemaju pravog prijatelja, vec apsolutno nikakvog, i to je ono sto je cudno. A tuzno, ali istinito je da je danas sve manje pravih prijateljstava, nekako je to postalo kod nekih i "iskoristavanje" u jednu ruku, kad ti zatreba neko za izlazak, za pricu... Valjda necemo na kraju svi zavrsiti u ovakvim situacijama

Nazalost, ljudi ne znaju cijeniti dobrotu u nekim ljudima. Ako vide da si dobar, automatski pomisle "evo meni budale koju mogu besplatno jahati".
Ta jedna kolegica na koju se mogu osloniti u gadnim situacijama, mi je ujedno i rodica, mame su nam iz iste porodice, kceri dvojice amidzica. Ne usudjujem se reci da mi je prijateljica, da je ne ureknem..

Mogu i clanovi familije biti prijatelji A takvih ljudi ima, i uvijek ce biti, ali ne znaci da su svi takvi... Nekad treba znati i vjerovati, a i oprostiti

Mogu biti i dushmani..Recimo druga kolegica mi je jos blizi rod, a nije do sad propustila nijednu priliku da mi napakosti i meni i ovoj drugoj "dobroj". Al' neka doci ce djavo po svoje.
Imam mladju rodicu kojoj vjerujem i koju volim, i koja je "po dobroti" onako najslicnija meni.

Ali se nekad osjecam uzasno nevoljeno od strane "nazovi prijatelja". Iako sam u glavi davno raskrstila s tim da nemam prijatelja. Covjek nije ostrvo i ne moze sam.

Mislim da nije dobro to sto si odlucila da nemas prijatelja i to je to. Time mozes samo sebe jos vise ograditi od ljudi i ne dopustiti da steknes novog prijatelja, a sigurno ima bar neko vrijedan toga...

A davno sam shvatila da ne vrijedi biti PREVISE dobar, ipak se mora malo gledati i na sebe i svoju korist

Odoh na spavanje

mozda je malo offtopic ali moram podjeliti: prije 2-3 godine gledala sam Oprah Show na FTV-u i bila je emisija o nekom online datingu, parovima, zaljubljivanju na netu i tako to i tu su izmedju ostalo imali 1 par koji se upoznao online, dopisivao pa se vidjeli i uzivo i kad su pitali gdje ko zivi skontali su da zive u sitoj zgradi samo na razlicitim spratovima i to oboje vec nekoliko godina zive u toj zgradi. A dotad uopste nisu znali jedno za drugo. Ovo sam cisto navela kao primjer kako ljudi se mogu otudjiti od svijeta zbog sve te tehnologije oko nas.
Sto se tice prijatelja ja imam dosta poznanika ali bas pravih prijatelja nekoliko, i zivot bez njih svih bio bih pravo dosadan i tuzan:sad: tako da ne mogu bas shvatiti ljude koji kazu meni ne treba niko, ili kako uopste nemaju prijatelja. Mislim se pa isli su u skolu valjda su nekog trebali upoznati, rade negdje...
Imam i ja potrebu nekad da se osamim da ne vidjam nikoga i sve ali to traje dan-dva i popusti. samoca nije dugorocna za psihu.

Poznanika tonu, prijatelja haman pa ni jedan. Po meni je poznanik neko koga mozes trpiti uz kahvu sat dva jednom u sest mjeseci godinu dana i to je to, i kome bi pritekao ponekad u ispomoc. Prijatelja od kako sam u inostranstvu uistinu i nemam. Evo sada razmisljam i pokusavam da s kontam koje u zadnjih nekoliko godina moj istinski prijatelj i ne mogu nikog da se sjetim.

S tim recenim ne smatram se "loner-om" jer sam non stop okruzen ljudima, cak sta vise mislim da sam drustven samo sto sam malo probiljiv kada dodje do karaktera ljudi pa mi malo fali da nekog prekrizim sa liste (nekad dobro a nekada ne). Nekada i ocekujem previse, nekada ocekujem od ljudi da imaju priblizno iste vrijednosti poput mene, da nisu lijeni, da imaju malo energije da urade nesto pozitivno i za druge a ne samo za sebe iskljucivo (i tako eliminisem 99% ljudi oko sebe i dodjem do zakljucka da je do mene a ne njih:))

Ono sto mogu sa sigurnoscu reci jeste da se zadnjih godinu-dvije najbolje osjecam kada sam sam ili sa djevojkom. Najbolje se tako odmorim, a i ona kaze isto. Cak sta vise mislim da imamo isti problem jer ni ona nema nekih prijateljica kao ni ja prijatelja, a ni zajednickih prijatelja s kojim bi se aktivno druzili. Sve se svodi nekako na jedan izlazak u 6 mjeseci ili nas odlazak isto tako tek ponekad kod nekog.

Mariella wrote:Upravo gledam film "I Love You, Man" na HBO comedy, i nesto me zanimalo u vezi jednog od glumaca, otisla sam na IMDb.com i na kraju zavrsim na ove dvije teme koje su me prilicno iznenadile

How can someone not have friends?
http://www.imdb.com/title/tt1155056/boa ... 849320?p=1

Not having guy friends is OK
http://www.imdb.com/title/tt1155056/boa ... /162319716

U slucaju da neko nije gledao film radi se o tome da jedan od glavnih glumaca nema nijednog muskog prijatelja, jer je cijeli zivot samo se brinuo o djevojkama i onda ide na "man-dates" da nadje nekoga, ko bi mu ujedno bio i kum na vjencanju

E sada, nakon sto sam procitala prvu navedenu temu, iznenadilo me (negativno) koliko ljudi se javilo govoreci da nemaju prijatelja (ni muskih, ni zenskih). Da li vi poznajete nekoga takvog, ili mozda jeste takvi i da li po vama takva osoba moze biti sretna? Ako procitate temu, jedna djevojka pise kako jednostavno ne voli biti okruzena ljudima, i da je sretnija kada je sama I mnogi su se javili govoreci kako jedini prijatelji koje imaju su oni sa interneta ( s kojima se nikad ne vidjaju uzivo).

Isto tako (druga tema, drugi link), da li ima neko od muskih na forumu da nema nijednog muskog prijatelja (nikada nije ni imao, ili su se svi odselili, razisli i sl) i isto pitanje za zene na forumu, za zenske prijatelje

Ja licno ne mogu zamisliti osobu koja je sretna, a da nema prijatelja, i dane provodi sama, igrajuci igrice, citajuci knjige ili slicno... Jednostavno, ljudima treba drusto, a ako neko takav ima, onda je to bas poseban slucaj...
Pravih muskih prijatelja nemam (s kojima izlazim redovno na kafu i pricam o svemu), iako bih voljela, jedino raju s faxa s kojima radim stvari vezano za isti i uglavnom se druzimo za vrijeme predavanja i pauza Prijateljica imam nekoliko, jest da se sada ne vidjamo cesto zbog obaveza sto mojih sto njihovih, ali bez obzira na to, kad treba, tu su

Sta vi mislite o svemu ovome, da li ce i kod nas doci ovakvo vrijeme kad su ljudi radije sami, ili mislite da je vec doslo

Eh jednom.....kad se umalo ne oženih, sve je bilo pripremljeno, dotegnuto , sve kockice poslagane.......al se onda zaista pojavio problem kuma. Spoznao sam da, mada imam prijatelja, niti sa jednim od tih prijatelja nisam toliko blizak da bih mu mogao predložiti da mi bude kum. Na kraju balade sam "iskopao" i kuma , al je vjenčanje otkazano

Imam najbolju prijateljicu od 1. srednje, prvi dan smo se nasle i to evo traje sve ove godine, drugacije je nekako sjediti i pricati s nekim ko te zna i zna sve tvoje, isto rod ti dode .
Imam drugu prijateljicu koju sam upoznala na starom radnom mjestu, volim sa njom sjesti ali nije kao sa najboljom.
A te "nemogu bez tebe ni popiskiti se" prijateljice vise nemam, imala jednu i nisam vise mogla da se borim s njenim vlastitim kompleksima. Poznanica s kojima odem na kafu jednom u 1-2 mjeseca ugl. bivse radne kolegice, imam par.

Ali B. je samo jedna.

prijatelji su stvarno rijetki....
a mislim da dolazi vrijeme kada će ljudi sve više vremena provoditi sami

p.s. super tema

Pravog prijatelja nemam, kao i vecina.

Od malih nogu bilo je drustvo nas nekih 5,6 djevojcica iz mahale dok se to nije raspalo sticajem okolnosti.
Kroz osnovnu je isto bila skupina od 4,5 nas, ali nakon osnovne svaka je otisla na svoju stranu, a ja sam u kontaktu jos samo sa jednom, sa kojom idem i na fax.
U srednjoj, uvijek neke grupice, tako da smo i nas 3 bile skupa, vremenom se uvalila jos jedna koja je samo gledala kako ce dva oka u glavi posvadjati.
Nakon srednje sam shvatila da je to bilo samo prijateljstvo iz koristoljublja, cim im vise nisam trebala, tako je i nase prijateljstvo zavrseno.
Fax ko fax, piju se kafe, ovo-ono ali na kraju svako gleda sebe samo.

Sada imam dosta raje, neke blize, neke dalje, poznanika...ali pravog pravcatog prijatelja ili prijateljicu nisam nikada imala, i sumnjam da cu nekada.
Jednostavno, ljudi te previse razocaraju, svako malo shvatis da se sve svodi na koristoljublje i cim mu ne trebas otrese te kao krpu.
Imam 2,3 osobe kojima vjerujem, nekom manje-nekom vise, ali ni to nije pravi prijatelj, jer takva prijateljstva se gaje od malih nogu i poprilicno su rijetka danas.

imao sam prijatelje u osnovnoj skoli, bio s njima 24/7, prolazili smo sve i svasta zajedno i nakon osnovne se svi razisli. ostali u istom gradu ali se nismo vise druzili.

u srednjoj isto tako, sve druzenja, izalsci, derneci i nakon srednje opet svi svojom stranom.

jedan prijatelj mi nije htio biti kum na vjencanju. kako je to obrazlozio, nije bitno.

drugi prijatelj, koji mi je bio kum na vjencanju, se totalno otudjio nakon vjencanja. ulagao sam napore da se nastavimo druziti ali s njegove strane nikakve reakcije - valjda zato sto sam se ozenio ali sto bi bi mi onda bio kum na vjencanju?

sada imam masu poznanika, za kafu i slicno i imam samo jednom pravog prijatelja koji nije ovdje.

a prijateljica nemam, imao sam ali su se razisle nakon mog vjencanja.

a par poznanstava sa djevojkama koja su bila na putu da postanu prijateljstva sam ja sam rasturio. i sada mi je zao ali nema povratka.

ukratko, i oni prijatelji u koje si se zaklinjao te mogu razocarati. tako, pravih prijateljstava ima ali ih je jako tesko naci. i slazem se da je teze preboljeti prijateljstvo nego raskid veze. vise se ulaze u prijateljstvo nego u vezu.

Interesantna tema.
Imao sam prijetelje u Bosni (ono, prodeverali rat zajedno uuz sve sto uz to ide). I danas dan se vidimo kad dodjem u Bosnu, ja pricam o svemu i svacemu, oni ni o cemu. Shvatio sam da vise nismo prijatelji nego poznanici, neko s kim se mogu zajebavati, zapiti se i otici kuci.
Ovdje gdje zivim sam mislio da imam dvojicu prijatelja, medjutim shvatio sam da mi ni jedan od njih nije pravi prijatelj, jer mi nisu pomogli u trenutku kad mi je pomoc bila potrebna (nije finansijka ili ekonomska, nego jednostavno, rame za iskukati se nekome). Znali su za situaciju u kojoj se nalazim, a ni jedan nije nasao za shodno, da kaze hajmo jarane na pivu ili sl.
Valjda s godinama ljudi prestanu cijeniti prijateljstvo ili jednostavno za to nemaju vremena.
Valjda imamo bracne partnere koji su nam i najbolji prijatelji i to je to.
Valjda mislimo da za rjesavanje problema postoje ljudi placeni za to...............

male_okice wrote:mozda je malo offtopic ali moram podjeliti: prije 2-3 godine gledala sam Oprah Show na FTV-u i bila je emisija o nekom online datingu, parovima, zaljubljivanju na netu i tako to i tu su izmedju ostalo imali 1 par koji se upoznao online, dopisivao pa se vidjeli i uzivo i kad su pitali gdje ko zivi skontali su da zive u sitoj zgradi samo na razlicitim spratovima i to oboje vec nekoliko godina zive u toj zgradi. A dotad uopste nisu znali jedno za drugo. Ovo sam cisto navela kao primjer kako ljudi se mogu otudjiti od svijeta zbog sve te tehnologije oko nas.
Sto se tice prijatelja ja imam dosta poznanika ali bas pravih prijatelja nekoliko, i zivot bez njih svih bio bih pravo dosadan i tuzan:sad: tako da ne mogu bas shvatiti ljude koji kazu meni ne treba niko, ili kako uopste nemaju prijatelja. Mislim se pa isli su u skolu valjda su nekog trebali upoznati, rade negdje...
Imam i ja potrebu nekad da se osamim da ne vidjam nikoga i sve ali to traje dan-dva i popusti. samoca nije dugorocna za psihu.

To je ono sto sam ja gore napisala, koliko mozda ima ljudi s kojima bi bili bliski, ali se ljudi ne trude dovoljno da nekoga upoznaju...

@AC_grom_DC

i ja sam razmisljala o toj kumi (jos mi nije vrijeme ali nekad padne na pamet) i isto tako ne znam jos uvijek ko bi to mogao biti... nekad dodje period pa mislim na neku osobu, i nakon nekog vremena skontam da nije to to

Ali cini se da svi prodju slican put, druzenje kroz osnovnu, srednju, pa i fax, al kad to zavrsi, zavrsi i druzenje...

Meni se cesto desava da znam dvije najbolje prijateljice (navodno), druzimo se, i nakon nekog vremena i jedna i druga meni povjeravaju neke stvari koje bi se inace povjeravale najboljim prijateljima, eto kao ja onako imam razumijevanja, ne osudjujem... i onda skontam, e pa i to mi je neko prijateljstvo, neke najbitnije stvari kriju jedna od druge, da ih ne bi osudjivala ili sta vec...

Ali moram reci da mi je malo lakse kad vidim koliko ljudi ustvari nema tog pravog prijatelja, ovako kad gledas, covjek bi rekao svi se vole ma nema...

ladyblue18 wrote:Pravog prijatelja nemam, kao i vecina.

Nakon srednje sam shvatila da je to bilo samo prijateljstvo iz koristoljublja, cim im vise nisam trebala, tako je i nase prijateljstvo zavrseno.
Fax ko fax, piju se kafe, ovo-ono ali na kraju svako gleda sebe samo.

Sada imam dosta raje, neke blize, neke dalje, poznanika...ali pravog pravcatog prijatelja ili prijateljicu nisam nikada imala, i sumnjam da cu nekada.
Jednostavno, ljudi te previse razocaraju, svako malo shvatis da se sve svodi na koristoljublje i cim mu ne trebas otrese te kao krpu.
Imam 2,3 osobe kojima vjerujem, nekom manje-nekom vise, ali ni to nije pravi prijatelj, jer takva prijateljstva se gaje od malih nogu i poprilicno su rijetka danas.

Upravo tako. Ljudi su ti odani ako im trebaš i ako im ideš "niz dlaku". Čim osjete da im više ne trebaš okrenuće ti ledja i to prilikom prvog sitnog nesporazuma, iako si ti hiljadu puta prešao preko mnogo krupnijih stvari. Pravi prijatelj ti mogu biti samo otac, majka i eventualno žena sa kojom provedeš život, podigneš djecu i nakon skupa pojedene vreće soli uvidiš da te nikad nije izradila. Svi drugi prijatelji su od danas do sutra.

Šef wrote:

ladyblue18 wrote:Pravog prijatelja nemam, kao i vecina.

Nakon srednje sam shvatila da je to bilo samo prijateljstvo iz koristoljublja, cim im vise nisam trebala, tako je i nase prijateljstvo zavrseno.
Fax ko fax, piju se kafe, ovo-ono ali na kraju svako gleda sebe samo.

Sada imam dosta raje, neke blize, neke dalje, poznanika...ali pravog pravcatog prijatelja ili prijateljicu nisam nikada imala, i sumnjam da cu nekada.
Jednostavno, ljudi te previse razocaraju, svako malo shvatis da se sve svodi na koristoljublje i cim mu ne trebas otrese te kao krpu.
Imam 2,3 osobe kojima vjerujem, nekom manje-nekom vise, ali ni to nije pravi prijatelj, jer takva prijateljstva se gaje od malih nogu i poprilicno su rijetka danas.

Upravo tako. Ljudi su ti odani ako im trebaš i ako im ideš "niz dlaku". Čim osjete da im više ne trebaš okrenuće ti ledja i to prilikom prvog sitnog nesporazuma, iako si ti hiljadu puta prešao preko mnogo krupnijih stvari. Pravi prijatelj ti mogu biti samo otac, majka i eventualno žena sa kojom provedeš život, podigneš djecu i nakon skupa pojedene vreće soli uvidiš da te nikad nije izradila. Svi drugi prijatelji su od danas do sutra.

Tacno sve.Sugav vakat doso

plejka2 wrote:

Tacno sve.Sugav vakat doso

Mi to kažemo za vakat ali uvijek je tako bilo, samo smo mi bili mladi i naivni.

Šef wrote:

ladyblue18 wrote:Pravog prijatelja nemam, kao i vecina.

Nakon srednje sam shvatila da je to bilo samo prijateljstvo iz koristoljublja, cim im vise nisam trebala, tako je i nase prijateljstvo zavrseno.
Fax ko fax, piju se kafe, ovo-ono ali na kraju svako gleda sebe samo.

Sada imam dosta raje, neke blize, neke dalje, poznanika...ali pravog pravcatog prijatelja ili prijateljicu nisam nikada imala, i sumnjam da cu nekada.
Jednostavno, ljudi te previse razocaraju, svako malo shvatis da se sve svodi na koristoljublje i cim mu ne trebas otrese te kao krpu.
Imam 2,3 osobe kojima vjerujem, nekom manje-nekom vise, ali ni to nije pravi prijatelj, jer takva prijateljstva se gaje od malih nogu i poprilicno su rijetka danas.

Upravo tako. Ljudi su ti odani ako im trebaš i ako im ideš "niz dlaku". Čim osjete da im više ne trebaš okrenuće ti ledja i to prilikom prvog sitnog nesporazuma, iako si ti hiljadu puta prešao preko mnogo krupnijih stvari. Pravi prijatelj ti mogu biti samo otac, majka i eventualno žena sa kojom provedeš život, podigneš djecu i nakon skupa pojedene vreće soli uvidiš da te nikad nije izradila. Svi drugi prijatelji su od danas do sutra.

Covjek je vjeran samo sebi. Tako je rekao M.M. Selimovic. Takode je rekao: " .....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kazem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
PRIJATELJSTVO SE NE BIRA, ONO BIVA KO ZNA ZBOG ČEGA KAO LJUBAV
... A nista ja nisam poklonio tebi već sebi..."
"Nema prijateljstva medu ljudima koji drugacije misle" Jedna od mojih najdrazih.

Trazi od prijatelja samo ono sto bi i sam ucinio za njega i neces se razocarati.
Najbitnije je da je covjek sam sebi prijatelj a ostali mu valjaju ako i on sam sebi valja.

jedna tamo wrote:a mislim da dolazi vrijeme kada će ljudi sve više vremena provoditi sami

Crnjak fakat...
Ja sam sretan pa mogu među hrpom poznanika izdvojiti 4-5 pravih prijatelja, a među njima opet jednog najboljeg.
Ipak, kroz osnovnu, srednju i faks sam navikao biti dio veće ekipe od 10tak ljudi, tako da mi je sad bezveze kad nekoga dragog ne vidim po 2-3 mjeseca Ko kad taj kleti Facebook ne koristim
Ljudi u vezi se otuđe od prijatelja, čak i ako se trude da ne bude tako... onda kasnije kad raskineš vezu skontaš da ti se smanjio krug ljudi za kafe, izlaske... Ove godine mi se po prvi put dešava da je teško naći jarana raspoloženog za cugu vikendom