Stihovi, citati... za srce i dušu

[Svjetlana33]

Mi vjerujemo da smo povrijeđeni ako nam nije uzvraćena ljubav.
Ali to nije ono što nas boli. Bol počinje kada ne dajemo ljubav.

Mi smo rođeni da volimo. Može čak da se kaže da smo mašine za ljubav.
Mi istinski postojimo tek kada dajemo ljubav.
Svijet nas tjera da vjerujemo da mi zavisimo od tuđe ljubavi.
No to je pogrešno uvjerenje i uzrok većine naših problema.
Istina je da mi zavisimo od toga da li dajemo ljubav.
Ne radi se o tome šta dobijamo zauzvrat,
nego o tome šta dajemo unaprijed. -Alan Koen

[Svjetlana33]

Kad budem trava

Mozda ce onda bolje da bude
Kada se jednog dana preselim
U crve i zemne grude.

Ljuljat cu se u travama veselim,
Mjesecinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Nista nece ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja necu imat ni uha ni sluha
Da slusam tisinu svojega suma.

Ako me stanu kosit.
Nece mi bola nanjeti kosa-
Jedini teret koji cu nosit
U novom zivotu biti ce rosa.

Dobrica Cesaric

[Svjetlana33]

[Svjetlana33]

ODRAZ - Amra Bulut

Ja sam praznina, kojom nebo širi beskraj svoj
Kao nedohvatljiva tišina, u kojoj tajna ponire..
Gorda nisam
Jer, beskućnik nema dom za sve grijehe svoje
Dok lice mu sapira kiša
A vjetar dahove raznosi, izmedju dva svijeta..
Odraz sam neba u vremenu, zalazak sunca što ispraća
Bezglasje, u kojem umire i jutro i noć;
Kao svjetlost zvijezde što rastavlja
Praznina sam
Čije srce, Ti, Sobom puniš...

Amra Bulut
Copyright ©

[Svjetlana33]

TAJNA VJEČNOSTI - Amra Bulut

[Svjetlana33]

TVOJE OČI - Senada Brčaninović

Tvoje oči… hiljadu jezika govore
i svaki od njih razumijem.
Samo tvoje oči znaju u istom trenu
na engleskom i latinskom da zagrgolje,
na francuskom se nasmiješe,
pa na kineskom slatko naljute…

Šta je reći ljubav šašava
kada zanjiše zrelo grožđe
na proljetnom povjetarcu,
pa od odraslog čovjeka
napravi školarca i sanjalicu,
i ja nečujne jezike razumijem…
I jedino ja na svijetu ovom vidim
da tvoje oči hiljadu jezika govore…
i svaki, svaki od njih razumijem.

Senada Brčaninović
Copyright © 2008.

[Svjetlana33]

Skoro sam susreo

tu na uglu

gomilu

mojih lijepo uređenih

zabluda.




Bilo je nagomilano i prohladno.





Tu ponovo sretnem ono

istrošeno a

suštinsko:

kad umrem gdje mi je konačište?!
Jer nije mi svejedno.





Ali dok presuda ne bude gledam da

zasadim gdjegod koju sadnicu

da se žena i djeca raduju

što sam još tu

i da pokušam da uradim sve ostalo

što odvaja svijetlo
od mraka.



Mustafa Širbić

[Svjetlana33]

[Svjetlana33]

[Svjetlana33]

”Vama je često
bio dosadan sopstveni život,
stremili ste za tim da odete
odavde, je li tako?
Vi žudite da napustite ovo vreme,
ovaj svet i ovu stvarnost
i da uđete u jednu drugu stvarnost
koja bi vam više odgovarala,
u svet u kome ne postoji vreme.
Učinite to, dragi prijatelju,
ja vas na to pozivam.

Vama je poznato gde se on krije,
poznato vam je da je svet koji tražite
– svet vaše sopstvene duše.

Samo u vama samom živi
ona druga stvarnost
za kojom žudite.”

(Herman Hese, Stepski vuk)

[Svjetlana33]

Volio bih da sam mog'o
da sam im'o vakta
da razastrem za te sve perde dunjaluka
nijedna perda dok hodiš da ne zastre ti pute
volio bih da sam obje ruke svoje u vatru metn'o
tebe od grijeha da sačuvam
pred Svevišnjeg čista da dođeš
ko što čista duša ti je
volio bih da sam normalan..
da mi ovaj život i samom nekad ne dodije
i da umorne oči kojima gledam ne išću svake noći
da se sklope..da rahat jednom usnijem..

Srno moja..rano budna što nikad ne snijevaš
džaba sahadžije što ih gonim vrijeme da mi vrate
bol što mi ti na dlanovima nosiš
zejtin to je vreli što niz prsa mi se slijeva
dabogda se spržilo sve što u meni ko bolest godinama drijema
kad tebe nema
nek ni srca nema...

-Damir Hadžiahmetović-
Copyright ©

[Svjetlana33]

[Svjetlana33]

NE PITAJ

Ne pitaj više zašto te ljubim ... !
Pitaj zašto raste trava i
zašto je nemirno more ...
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene...

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce ... !
Znaš li odakle koralj na dnu oceana
valovi pričaju o zaspaloj ljepoti,
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život ....

Ne pitaj zašto te ljubim... !
pristupi k' meni... tužno je moje srce
Ti i mjesec , dva nedohvatna cvijeta
na viskoj planini zaborava..... !

VESNA PARUN

[Svjetlana33]

''Ljubavni
pogled dug je tekst.'' -poslovica

[Svjetlana33]

Ja sam prašina pod suncem.
Ja sam i sunčeva kugla.

Zrncima prašine govorim: stanite.
Suncu kažem: i dalje se kreći.

Ja sam jutarnja izmaglica
i izdisaj večeri.
Ja sam vjetar nad šumarkom,
i val nad stijenom.

Jarbol, kormilo, kormilar i lađa,
Ja sam i koraljni greben na kojem su nasukani.

Ja sam stablo s mudrom papigom u krošnji.
Tišina, misao i glas.

Zrak koji zvuči kroz flautu,
iskra iz kamena, odsjaj metala.
I svijeća i moljac koji leprša oko nje.
Ruža... i slavuj obuzet mirisom.
Ja sam red u svemu što živi,
kruženje galaksija,
inteligencija evolucije,
uzgon i pad.

Sve što jest i sve što nije.

Ti koji to znaš, Dželaludine,
Ti koji si jedno sa svime,
reci tko sam.
Reci da ja sam ti.

Dželaludin Rumi (Mevlana)

[Svjetlana33]

Jedna kaplja plače što iz mora seli
More joj se smije i ovako veli:

''Uistinu svi smo božanska stvorenja
Sve nas od cjeline samo tačka dijeli''

Hajjam

Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more
U meni je cijeli svijet,
Ja sam svijet i njegova sadržina.

Abdurahman Sirri (1785.-1847.)

A duša mi poput orla slobodna i smjela
Preko međa vasione u beskrajnost pliva.
Cijela narav, c'jeli bitak u mome žiću živi
Moje žiće ko kaplja se u Jedinstvu sliva.

Musa Ćazim Ćatić (1878.-1915.)

[Svjetlana33]

''Živimo
na zemlji samo jedan dan, ili manje.
Daj mi snage da oprostim. Jer, ko
oprosti on je najveći.
...A znam, zaboraviti ne mogu.'' -M. Selimović

[Svjetlana33]

Gospodaru moj,
zvijezde sijaju, a ljudi spavaju,
I kraljevi su zatovorili vrata svoja,
samo su vrata Tvoje Milosti uvijek otvorena....

..... I svaki zaljubljeni je sa ljubljenim svojim,
A ja sam ovdje sama sa Tobom. -Rabija Al Adavija

[Svjetlana33]

Sve mi jade donesoše obrazi boje pšenice,
svu noć zato vatrom gori upalo moje lice.

Pšenice njene zrno svako rađa zumbul plodom,
svako je zrno kao klas pod ovim nebeskim svodom.

Drugome klasove cijele dade, a meni zrna ne da,
u očima njenim kao da sami džennet se ogleda.

Sa terazija dva joj solufa mošus pada u kapljama,
da pšenice njene hoću ponavljam u svoji rimama.

Kao klas se suhi povih, popola mi puklo srce,
a kod nje ni zrna brige što Nizami za njom crče.

Nizami Gandževi 1141-1209

[Svjetlana33]

[Svjetlana33]

''Oni koji imaju svet, neka misle šta će s njim;
Mi imamo samo reči
i divno smo se snašli u toj nemaštini.'' - B.Miljković

[Svjetlana33]

"Četrdeset mi je godina, ružno doba:
čovjek je još mlad da bi imao želja
a već star da ih ostvaruje.

Šteta što nemam deset godina više
pa bi me starost čuvala od pobuna
ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.

Jer trideset godina je mladost, to sad mislim,
kad sam se nepovratno udaljio od nje,
mladost koja se ničega ne boji, pa ni same sebe."

-Meša Selimović-

[Svjetlana33]

Dodirni ovu zelenu travu
jer možda je sljedeće ljeto neće biti.
Napij se vode sa hladnog izvora
jer ko zna do godine šta ćemo piti.

Voli me.
Ne, nikad ljubav nemoj kriti.
Ljubi me
jer možda nas sutra neće biti.

-Zlatko Zlaja Morić-
Copyright ©

[Svjetlana33]

Autor: Tatjana Music

[Svjetlana33]

ZABORAVLJENO U NAMA

Oslobođena svake sujete
koračam ulicama i nesebično
poklanjam osmehe.
Ne gubivši ništa,samo dobijam
uzvraćenu radost,
najpre začuđenih,
potom iskrenih
znakova ljudskosti.

Iniciram podsećanje u dušama
šta to beše sreća malih stvari.
Dodirujem bojama
napaćena srca puna šavova
i ožiljaka.Osećam....
Boje se pretvaraju u
čarobni prah davno izgubljenih
i nestalih neiskvarenih
osećaja dečije čistote.
Sećamo se...Ja i ljudi u mimohodu..

Vazduhom struje i teku
melodije i pesme,tonovi i reči
koje se čuju a ne moraju reći..
U vazduhu je svest o proleću i ljubavi..
Najrazličitijih ljubavi
što se slivaju medonosno
cureći po plodnoj prolećnoj zemlji
sa svačijeg krsta
koga nosi za života
svaki čovek,svako dete,žena
što prolazi kraj mene i
odgovara na ove osmehe blage.
Univerzalna divota.

Ja ništa ne gubim.
Naprotiv-sreća u meni raste
do nesagledivih visina,
podižem glavu ka plavom nebu
i pogledom pratim laste.
Slični slične osećaju.

BOJANA HOTIĆ
Copyright©