Toto wrote:beerdrinker wrote:
E ovako, da ne bi neko mislio da pricam napamet. Ja u EU radim poslovne planove bas za te ljude, koji su bez posla i imaju viziju za samozaposljenje. Projekat je poceo prije priblizno pola godine. Drzava je raspisala tender, po kojem buducim poduzetnicima daje 4500 eur novca pod uvjetom:
- da zadnju godinu nisu imali svoju firmu,
- da su prijavljeni na zavodu ( nezaposleni ),
- 3..4. st. skole pa nadalje,
- sjediste buduce firme mora biti u toj zemlji,
- da zadnjih 5 g. nisu dobili neki novac za samozaposlenje,
- da prođu na komisiji za provjeru poslovne ideje,
- da zavrse 3-dnevno obrazovanje ( to je obavezno prije potpisa ugovora za tu subvenciju ),
- buduca firma mora biti u funkciji bar godinu dana.
Slijedi postupak:
Pacijent ( tako ih ja zovem ) se javi kod svog covjeka na zavodu i objasni mu da zeli pokrenuti svoj biznis. Ovaj mu da formular i odredi datum za komisiju ( provjera poslovne ideje ) i kontakte od nase firme ( konzalting za poduzetnistvo ). Nasa firma im sve usluge nudi besplatno ( placa drzava...nismo mi toliko dobri

). Uglavnom pacijent zove mene, ispunimo zajedno taj formular s kojim ide na komisiju ( vec znam sta komisija zeli cuti i sta im je bitno ), objasnim mu sto sve mu treba za otvaranje firme, doprinose, poreze...ponekad se i previse drobnjaka... ko ce mu voditi knjige, ko ce mu srediti web stranicu, kako jos izvuci nesto novca od opcine, isl... U svakom slucaju za komisiju ih dobro pripremim, dosad su svi moji prosli. Ovo nase za svakoga pacijenta traje 1-3 dana. Kasnije nas neki opet zovu za poslovni plan...treba im za kredit ili im to trazi jos neko, ko ce im dati novac ( banke, udruge,...). I taj poslovni plan je za njih gratis, ali mi uzme vise vremena 10-14 dana.
Eto toliko o tome, da stvar djeluje, potvrđuje i to da sam u guzvi non stop...
Mozda se nismo razumjeli. Ja sam postavio pitanje: Cime ti ili tvoj "pacijenti" pravdate tih 4500 e donacije u poslovnom planu, ako soboslikar ima sve: zanat, alat, karavan, reference, veze i sve ostalo sto si nabrojao.
Ne bi lose bilo da navedes koje troskove EU dozvoljava soboslikaru a koje ne, da se vidi kako to "hoda" u EU.
EU u BiH nije davala donacije soboslikarima koji su imali sve ovo sto ti navodis.
Da li komisija radi evaluaciju poslije godinu dana i da li kontrolise je li soboslikar ulozio pare onako kako je on naveo u planu ili novi gazda odmah po dobijanju para moze castio cijelu kafanu sa racuna firme sto je oderodrzavu i EU?
Sta se desava sa tim parama ako firma nije radila godinu dana vec samo jedno godisnje doba?
Takdje bih ti napomenuo da se tema odnosi na samozaposljavanje u BiH a ne u EU.
U BiH 99% soboslikara, vodoinstalatera, keramicara itd radi na crno i nece ni da pomisle da otvore Web stranicu, jer se boji da ce ga inspekcija otkriti preko sajta. Niko od njih ne placa porez i vise im se ispalti raditi na crno nego uzeti 10000 od drzave i placati porez imati veb stranicu knjigovodju, konsalting agenciju.
U biH je ponuda ovih djelatnosti nekoliko puta veca od potraznje pa ljudi nece ni da uzimaju donacije ako imaji i jedan uslov kao sto je: registacija firme , ako mora biti u funkcijei jednu ili vise godina.
Gotovo istovjetna situacija je sa poljoprivredom u BiH. Niko ne placa porez. Ako je jedan od uslova da poljoprivrednik mora imati registrovanu djelatnost niko nece da uzima cak ni gratis pare a kamo li kredite.
Molim te da navedse koliko bi u EU kostala izrada poslovnog plana za jednog soboslikara, vodoinstaletera, keramicara ako bi radio biznis plan bez subvencije drzave?
Pacijentu je tih 4500 eur dovoljno za minimalne doprinose za 1 godinu, min je 280 eur mjesecno, za novi kompjuter i printer ( ipak mora printati fakture, putne naloge, isl. ), za troskove otvaranja firme, novi mobitel, novi stol i eventualno za racunovođu za mjesec ili dva, a mozda i za jednostavnu web stranicu. Sve te troskove on navede u taj formular za komisiju, napise i svoju usteđevinu. Inace on moze taj novac slobodno trositi, ali za te stvari mu je najpametnije. Registrira se kao fizicko lice, znaci poslovni prostor mu je u kuci ili stanu. Sta ce jednome moleru neki poseban poslovni prostor, kad je on stalno na terenu. Kad potpise ugovor za tih 4500 eur, ima obavezu da firma djeluje bar godinu dana, ako ne bi...mora vratiti novac. Moze on izvuci jos nekih 3000 eur od opcine, ali mu oni daju uvjet da mora firma djelovati bar 2 g..opet ugovor...
Bit svega toga je da covjek nije vise na zavodu, nego radi i tece mu radni staz. Na taj nacin si prisiljen raditi i angazujes se u punom smislu, jer stvarno ono malo novca je za doprinose i pocetne troskove. Zarađujes samo, ako stvarno radis. Bez rizika, nema profita. Na taj nacin si fino gurnut u poslovni svijet. Najlakse je majstorima kao sto je npr. moler, on samo legalizira svoj rad na crno, ali mu puno znaci da mu tece radni staz, jbg svi bi mi jednom voljeli u mirovinu.
Usluge nase agencije su svakome od tih gratis ( priprema za komisiju, savjeti za otvaranje firme, poslovni plan ). Racunovođa je vec njegov trosak, ali moze ustedjeti, npr. nabavi program i sam vodi knjige, tu ustedi 100 eur mjesecno, sad pricam napamet. To bi sala mala bila za mene, jer sam slicne struke, ali on je ipak moler, neka svako svoje radi

. Fora u svemu tome je da je covjek gurnut u biznis i za godinu dana vec fino zarađuje, ne razmislja da bi prekinuo djelatnost, vec konta kako povecati prihode. Nije vise trosak drzave, sam je svoj.
Inace poslovni plan kosta min 500 eur i to neka vise manje obicna varijanta. Poslovni planovi u formi aplikacije za projekte gdje EU subvencionira 50% vrijednosti projekta, kostaju 2-3000 eur + 5-10% od dobijenih sredstava, ali to ce biti ukinuto 2013 g., to su projekti vece vrijednosti, npr. od 100.000 pa nadalje.
Ako se u BIH nece registrirati samo zato da ne bi platio porez, znaci da mu pase rad na crno. Nece mu teci radni staz, nece moci u mirovinu i na stare dane ce biti djetetu ili drzavi na grbaci ( a drzava smo mi svi, porezni obveznici ). Ako se povrijedi na fusu, nema bolovanja, nema osiguranja, nedaj boze da postane invalid...ne placa on drzavi, nece ni drzava njemu...ali o tome ljudi ne razmisljaju.
Web stranica je danas potrebna i za mali biznis kao sto je onaj moler...osnovne informacije, cijene, akcije, opcija da se stranka moze naruciti ( komunikacija, trzenje,...). U ovo infomaticko doba ne imati web stranice znaci da si u poslu do grla, pa ti ne treba. Ma inspekcija drma velike, sta ce s malima...nema tu novca. Za svakoga, ko se boji registrirati firmu samo radi inspekcije, bi vazila izreka...boj se ovna, boj se govna...nikad u sumu.