Konkursi pro forma

[ssmmiilleeyy]

Ne znam jbg

Da radiš ko konobar zaradit ćeš 350 KM mjesečno (to je samo da pokrije troškove hrane)

Jbg zamislite samo kako je onim ljudima što cijepaju drva po cijeli dan kod drvosječe


Opet znam ljude koji s 1000 KM mjesečno kukaju kao da nemaju ništa


Izgleda da naše današnje društvo mjeri s onim iznad sebe a ne s onim ispod sebe

[hadžialagić]

Treba se Fatati bilo kakvog posla

Pogrešno je što većina ljudi traže posao striktno za koji su se školovali

I ne žele raditi neke druge poslove,to je kako je meni jedan rekao ispod Nivo-a

Dobro je raditi u svakom slučaju, ali bilo šta? Zar to nije upravo ono što te je i dovelo tu da gledaš ljude koji su nekvalifikovani da rade posao koji ne bi trebali, a oni koji jesu da gledaju? Taj opšti haos odgovara upravo podobnima, a ne sposobnim. Ne postoji nijedna profesija koja striktno nekoga obrazuje za određeno radno mjesto, već za poslove iz određene oblasti. Kada u nekim strukama ispadneš iz fola, nemaš trenutni problem (da si bez posla), nego imaš problem za cijeli život - da si bez profesije.

[hadžialagić]

Izgleda da naše današnje društvo mjeri s onim iznad sebe a ne s onim ispod sebe

Od boljeg bolje, od goreg gore. Ne treba ići tom linijom fatalizma.

Rukovodi se onim sa čim se ti zadovoljavaš. Svako ima svoj život i trudi se da ga napravim najboljim što zna. Ako se počneš poistovjećivati sa onima ispod ili iznad sebe, izgubićeš samog sebe. Svi žele živjeti pristojno, ali u ovom društvu solidarnost i socijalna osjetljivost postaje nepoznat pojam.

[bubica123]

Izgleda da naše današnje društvo mjeri s onim iznad sebe a ne s onim ispod sebe

Od boljeg bolje, od goreg gore. Ne treba ići tom linijom fatalizma.

Rukovodi se onim sa čim se ti zadovoljavaš. Svako ima svoj život i trudi se da ga napravim najboljim što zna. Ako se počneš poistovjećivati sa onima ispod ili iznad sebe, izgubićeš samog sebe. Svi žele živjeti pristojno, ali u ovom društvu solidarnost i socijalna osjetljivost postaje nepoznat pojam.

Slažem se! Treba svako da misli na sebe, da sebi postavi ciljeve i ide ka ispunjavanju istih bez upoređivanja sa nekima koji idu linijom manjeg otpora. Upoređivati se može po raznim osnovama, ne samo po pitanju zaposlenja i kvaliteta radnog okruženja i uslova rada, ali to onda ne vodi nikuda. Treba negdje početi! A solidarnost i socijalna osjetljivost postoje kod nas, ali samo u vrijeme predizbornih kampanja. Tade se borci za vlast sviju sjete

[Zejnil]

Spomenu neko saobraćajni fakultet pa reko da se nadovežem na to. Ja ga nisam još završio a kada ću, nadam se uskoro. Da se nisam počeo fatati za poslove prije 5 godina, danas ne bi bio u mogućnosti dići kredit za kuću i osnovati porodicu. To šta ti danas završiš uopšte nije ni važno, pogotovo ljudi sa saobraćajnog fakulteta, jer današnje firme ne prepoznaju saobraćajnog inžinjera za poslove koje bi trebao da obavlja - to je kriv fakultet. Da nisam vidio prije 5 - 6 godina ljude koji su ga završili pa tražili posao narednih godinu dvije bez uspjeha ne bih ni ja tražio posao. Ovako sam se već isprofilirao u određenom polju i imam sebi referencu za buduće poslove bez fakulteta. Sramota je to što je postao fakultet samo mrtvo slovo na papiru, sramota je šta su danas fakulteti postali - mašine za izbacivanje nestručnih ljudi. Ne, nisu krivi studenti, kriv je sistem i korupcija pa danas imamo kojekakve profesore koji ni u granapu ne bi imali mjesto za nosanje stvari a kamoli da prodaju nešto. Sramota je šta je urađeno od školstva - heeeeej nekada je bilo inžinjer nešto, a danas usputni papir. Pa više ti vrijedi CCNA glupi od fakultetske diplome jer znaš nešto konkretno da radiš, da ne spominjem druge certifikacije. Po meni je jedino ETF zadržao taj neki status inžinjera i tim ljudima svaka čast - skidam im kapu, ovo ostalo je ko na traci, pa gdje to više vodi kada nemaš tržište za te napaćene studente. Ali eto, ne možeš nego sam, polako počni ni od čega, nađi si kakav posao kakav god da je i bit će bolje. I to je bolje jer ćeš imati referencu više, a ako ništa malo i sa ljudima komuniciraš pa si sutra bar malo pametniiji i znaš kako ne treba. Za mlade definitivno ne preporučujem državne institucije, jer te kad tad slomi ako imalo imaš ambicija u životu, takav sistem te samo vuče u ponor, ne razvijaš se mentalno ni intelektualno, zato ostavite to onim beskičmenjacima koji su završili fakultete preko noći jer druačije sada ne može biti. Sretno svima

[hadžialagić]

Zna se ko je sveo Saobraćaj u ravan, a time i vaše diplome. I dalje se ti isti okorištavaju njime i njegovim institutima. Što o tome ne pričate javno, nego ste dopuštali pojedinim profesorima da se na nekim potpuno irelevantnim predmetima iživljavaju nad vama.

[bubica123]

Zna se ko je sveo Saobraćaj u ravan, a time i vaše diplome. I dalje se ti isti okorištavaju njime i njegovim institutima. Što o tome ne pričate javno, nego ste dopuštali pojedinim profesorima da se na nekim potpuno irelevantnim predmetima iživljavaju nad vama.

Ko god u ovoj zemlji istupi javno sa kompromitujućim činjenicama, ispadne budala. A ima i varijanta anonimnih prijava, kao npr ona kad su dali broj telefona na koji studenti mogu prijavljivati korumpirane profesore SMS-om (čini mi se da je to bilo na BL univerzitetu) pa ako se za nekoga skupi preko 100 poruka (ili tako nešto) pokreće se istraga. I šta se desi? Nevjerovatno, ali istinito, SIM kartica na koju su stizale poruke blokirala i ništa se od pristiglih poruka nije moglo iskoristiti.

[KatarinaKosaca]

Dobro je raditi u svakom slučaju, ali bilo šta? Zar to nije upravo ono što te je i dovelo tu da gledaš ljude koji su nekvalifikovani da rade posao koji ne bi trebali, a oni koji jesu da gledaju? Taj opšti haos odgovara upravo podobnima, a ne sposobnim. Ne postoji nijedna profesija koja striktno nekoga obrazuje za određeno radno mjesto, već za poslove iz određene oblasti. Kada u nekim strukama ispadneš iz fola, nemaš trenutni problem (da si bez posla), nego imaš problem za cijeli život - da si bez profesije.

Ja sam često puta u životu radila posao ispod svojih kvalifikacija (nekad radi puke egzistencije i komada kruha, nekad zato što je bio čak bolje plaćen) i to sam smatrala normalnim i prolaznim. Tako je i bilo. Ne možemo završiti faks i čekati da nam netko sve servira i divi se našoj diplomi. To nema ni u Idealandiji. Iz fola profesije nećeš ispasti ako si profesionalac. Pratićeš, čitati, učiti na novom radnom mjestu itd.

[hadžialagić]

Ja sam često puta u životu radila posao ispod svojih kvalifikacija (nekad radi puke egzistencije i komada kruha, nekad zato što je bio čak bolje plaćen) i to sam smatrala normalnim i prolaznim. Tako je i bilo. Ne možemo završiti faks i čekati da nam netko sve servira i divi se našoj diplomi. To nema ni u Idealandiji. Iz fola profesije nećeš ispasti ako si profesionalac. Pratićeš, čitati, učiti na novom radnom mjestu itd.

Ne bih da offtopic-ujem, ali čini mi se da si negdje napisala da si završila ekonomiju i to prije rata i da si boravila vani duže vremena. Mislim da je to iskustvo nerelevantno (ako misliš na taj period) u odnosu na ovu situaciju kada mlada osoba izlazi sa obrazovne ustanove u zemlji koja vapi za novim znanjima i energijom (a deklarativno priča da su znanja na nivou svjetskih), ali nema mjesta od inertnih starih kadrova koji se plaše promjena i zbog toga drže cijelu zemlju u okovima.To bi bila borba za opstanak u uslovima koji su ti nametnuti. Čak ako pričaš i o ekonomiji prije rata te obrazovanju koje je tada pružano, desila se u međuvremenu tranzicija društveno-ekonomskog sistema i mnogo tih znanja je potpuno beskorisno danas. Bitna razlika između poslova koje čovjek radi u normalnoj zemlji (bez obzira da li su stručni ili uobičajeni poslovi) je ta što te niko ne posmatra kao roba ili kao nižu rasu jer radiš neki "mizeran" posao, te si u većini slučajeva u odnosu na naše kriterije dobro plaćen.

Ovdje se priča o mirnodopskim uslovima. Treba da se desi neminovno, a to je potpuni krah mirovinsko-penzionog fonda, da bi pojedinci shvatili da je potencijal neke države mladost i ulaganje u njihovu budućnost, a ne samo briga o porezima koje sutra neće imati ko plaćati. Ljudi žive sa starcima do preko 30-te, ne zasnivaju porodice, mnogi ne započnu raditi do 30-tih. Bila je prije dva-tri dana odlična emisija na nekom kanalu u kojoj je novinar pričao sa ljudima ispred Biroa Zavoda za zapošljavanje u Novom Sarajevu. Tu se vidi prava slika problema. Ljudi su po 13 godina na birou, bez da su ih ikad pozvali da posreduju u dobijanju posla. Trebala bi ta ustanova zapravo nositi neko drugo ime.

O profesionalizmu se da pričati. Kada neki fudbaler ne trči neko vrijeme sa najboljom postavom, ma kakav on talenat ima za neko vrijeme će biti neprepoznatljiv. Isto važi za većinu profesija. Ne možeš biti odličan u svemu, već u dosta stvari dobar, a u nečemu odličan. I stalno na tome moraš raditi. Većina poslova koji se kod nas dobijaju ispod školske spreme podrazumijevaju uglavnom trčanje za kupcima (obzirom da je 90 posto naše privrede preprodaja nečega), tako da ljudima ne ostaje dovoljno vremena ni za porodicu, a ne za učenje. Da se ne lažemo.

[hadžialagić]

Ko god u ovoj zemlji istupi javno sa kompromitujućim činjenicama, ispadne budala. A ima i varijanta anonimnih prijava, kao npr ona kad su dali broj telefona na koji studenti mogu prijavljivati korumpirane profesore SMS-om (čini mi se da je to bilo na BL univerzitetu) pa ako se za nekoga skupi preko 100 poruka (ili tako nešto) pokreće se istraga. I šta se desi? Nevjerovatno, ali istinito, SIM kartica na koju su stizale poruke blokirala i ništa se od pristiglih poruka nije moglo iskoristiti.

Da su svi tako razmišljali, još bi mi bili u robovlasničkom dobu. Svi pljujemo po doktorima, a kad krenemo kod njih ponese se nešto. Itd... Ako smo protiv nečega treba to pokazati ne samo deklarativno na forumu, nego i u stvarnosti. Veliki su otpori na obrazovnim ustanovama bilo čemu što traži angažman od učmalog kadra. Ljudi su mijenjali propise fakulteta da bi bili po 3 puta dekani. Itd.

[KatarinaKosaca]

Ne bih da offtopic-ujem, ali čini mi se da si negdje napisala da si završila ekonomiju i to prije rata i da si boravila vani duže vremena. Mislim da je to iskustvo nerelevantno (ako misliš na taj period) u odnosu na ovu situaciju kada mlada osoba izlazi sa obrazovne ustanove u zemlji koja vapi za novim znanjima i energijom (a deklarativno priča da su znanja na nivou svjetskih), ali nema mjesta od inertnih starih kadrova koji se plaše promjena i zbog toga drže cijelu zemlju u okovima.To bi bila borba za opstanak u uslovima koji su ti nametnuti. Čak ako pričaš i o ekonomiji prije rata te obrazovanju koje je tada pružano, desila se u međuvremenu tranzicija društveno-ekonomskog sistema i mnogo tih znanja je potpuno beskorisno danas. Bitna razlika između poslova koje čovjek radi u normalnoj zemlji (bez obzira da li su stručni ili uobičajeni poslovi) je ta što te niko ne posmatra kao roba ili kao nižu rasu jer radiš neki "mizeran" posao, te si u većini slučajeva u odnosu na naše kriterije dobro plaćen.

Ovdje se priča o mirnodopskim uslovima. Treba da se desi neminovno, a to je potpuni krah mirovinsko-penzionog fonda, da bi pojedinci shvatili da je potencijal neke države mladost i ulaganje u njihovu budućnost, a ne samo briga o porezima koje sutra neće imati ko plaćati. Ljudi žive sa starcima do preko 30-te, ne zasnivaju porodice, mnogi ne započnu raditi do 30-tih. Bila je prije dva-tri dana odlična emisija na nekom kanalu u kojoj je novinar pričao sa ljudima ispred Biroa Zavoda za zapošljavanje u Novom Sarajevu. Tu se vidi prava slika problema. Ljudi su po 13 godina na birou, bez da su ih ikad pozvali da posreduju u dobijanju posla. Trebala bi ta ustanova zapravo nositi neko drugo ime.

O profesionalizmu se da pričati. Kada neki fudbaler ne trči neko vrijeme sa najboljom postavom, ma kakav on talenat ima za neko vrijeme će biti neprepoznatljiv. Isto važi za većinu profesija. Ne možeš biti odličan u svemu, već u dosta stvari dobar, a u nečemu odličan. I stalno na tome moraš raditi. Većina poslova koji se kod nas dobijaju ispod školske spreme podrazumijevaju uglavnom trčanje za kupcima (obzirom da je 90 posto naše privrede preprodaja nečega), tako da ljudima ne ostaje dovoljno vremena ni za porodicu, a ne za učenje. Da se ne lažemo.

Ne bih sad da dajem svoje podatke i svoja iskustva, ali, neposredno pred rat bilo je jako puno ekonmista i pravnika i jezičara na birou. Posao je bio isključivo preko štele i tek završeni ekonomisti, pravnici, jezičari su sjedili kući. Nije bilo čak ni honorarnih poslova, inflacija je bila ogromna, osjećao se miris baruta u zraku , vjeruj mi da je bilo gore nego sad. Da ti ne govorim o stanovima za mlade ili stipendijama vani, sve je to bila misaona imenica. Samo su inžinjeri nalazili posao, ali im je platu jela inflacija. Žečim da kežem, da valjda od ranih osamdesetih nije bilo dobro na ovim prostorima.
Što se tiče "trčanja za kupcima" zavisi kako gledaš. Možeš to gledati kao komercijalu, pa da kažeš da si ručao sa kupcem, da si putovao, ili možeš gledati kao poniženje valjanja tuđe robe.
Vremena za porodicu i slobodnog vrmena nikad nećeš imati dovoljno, vjeruj mi, radio u struci ili van nje. Kapitalizam je i prošlo je vrijeme kad se dolazi kući u 15.00. U svakom slučaju, ponekad pokušaj da vidiš čašu polupunu, umjesto polupraznu, možda pomogne, a po svakom zakonu vjerovatnoće naići če i posao u struci. Sretno

[hadžialagić]

Ako me neko pita ko je najveći krivac za sve, onda su to naši roditelji i starije generacije (sad u 40-tim i stariji) koje su dopustile hoštaplerima kojekakvim da zavladaju svim i svačim, da se uvuku posvuda, pri tome šuteći i štiteći svoja uglavnom nebitna mizerna radna mjesta. Sve što je nekada bilo NAŠE, sada je odjednom postalo NEČIJE. Većini koja se nije snašla ostaje samo da gleda kuda sunce hoda, da prihvati stanje kakvo jeste, da nešto pokuša promjeniti ili da se uhvati noge.

[KatarinaKosaca]

Ako me neko pita ko je najveći krivac za sve, onda su to naši roditelji i starije generacije (sad u 40-tim i stariji) koje su dopustile hoštaplerima kojekakvim da zavladaju svim i svačim, da se uvuku posvuda, pri tome šuteći i štiteći svoja uglavnom nebitna mizerna radna mjesta. Sve što je nekada bilo NAŠE, sada je odjednom postalo NEČIJE. Većini koja se nije snašla ostaje samo da gleda kuda sunce hoda, da prihvati stanje kakvo jeste, da nešto pokuša promjeniti ili da se uhvati noge.

Spomenuo si tranziciju. Vjeruj mi, da je najveća tranzicija u glavama ljudi. Mi još nismo naviknuti da je promijeniti firmu normalno, da je slati cv-e normalno, kod nas još vuijek postoji to shvatanje... šuti, čuvaj posao. Ovo što se progiba, to je čisto zakon tržišta, ali tranzicija u mentalitetu nije napravljena.

[hadžialagić]

Ne bih sad da dajem svoje podatke i svoja iskustva, ali, neposredno pred rat bilo je jako puno ekonmista i pravnika i jezičara na birou. Posao je bio isključivo preko štele i tek završeni ekonomisti, pravnici, jezičari su sjedili kući. Nije bilo čak ni honorarnih poslova, inflacija je bila ogromna, osjećao se miris baruta u zraku , vjeruj mi da je bilo gore nego sad. Da ti ne govorim o stanovima za mlade ili stipendijama vani, sve je to bila misaona imenica. Samo su inžinjeri nalazili posao, ali im je platu jela inflacija. Žečim da kežem, da valjda od ranih osamdesetih nije bilo dobro na ovim prostorima.
Što se tiče "trčanja za kupcima" zavisi kako gledaš. Možeš to gledati kao komercijalu, pa da kažeš da si ručao sa kupcem, da si putovao, ili možeš gledati kao poniženje valjanja tuđe robe.
Vremena za porodicu i slobodnog vrmena nikad nećeš imati dovoljno, vjeruj mi, radio u struci ili van nje. Kapitalizam je i prošlo je vrijeme kad se dolazi kući u 15.00. U svakom slučaju, ponekad pokušaj da vidiš čašu polupunu, umjesto polupraznu, možda pomogne, a po svakom zakonu vjerovatnoće naići če i posao u struci. Sretno

Ne bih ni ja da to svodim na ličnu ravan, nego samo naglas razmišljam. Svi mi imamo svoje puteve koji su manje ili više trnoviti.

Normalno da je bilo. Nedavno smo na politici razglabali o postocima nepismenosti u Bosni. Kreće se oko 10 posto. Po tome ne postoji mogućnost da neki nastavnik ili profesor jezika bude besposlen, ali i to se dešava. Kamara je preduzeća po manjim sredinama koje vode ljudi sa SSS. A gomila ekonomista na birou. Lafo uvode obavezno predškolsko obrazovanje kao obavezno, a pola gradova u Bosni nema uopšte vrtića. Bosna se svelo na dvije tri opštine Sarajeva i to je to. Nikada mi nismo bili razvijena zemlja sa dugoročnom strategijom. Bilo je i tada slučajeva da su nekompetentni ljudi zavaljivali preduzeća, ali moglo se vrtiti i pokrivati jer su postojale firme u čije se džepove moglo zavući ruku da bi neke neprofitabilne struke mogle da dobiju plate. Danas na mjestima tih firmi su kojekakva zastupništva ŠLJ bjelosvjetskih kompanija. Sada se jedino mogu dizati krediti, što su počeli da rade.

Stanovi su tada pravljeni iz kapitala firme. Normalno kada je prestala da cirkuliše lova da je i stanogradnja stala. Da su današnji uslovi dolaska do stana, pa većina ljudi bi sad bili podstanari ili beskućnici.

Ako valjaš neku trećerazrednu robu, a ne lijekove tuđe za visoke pare kako bi se oborila domaća proizvodnja velika je vjerovatnoća da nemaš dovoljno para ni za pristojan sendvič, a ne za ručak sa kupcem. Posao je kada imaš definisan odnos između posodavca, radnika i mušterije (ako radiš sa njima). Kod nas je radnik obično u raljama ovih dvaju, nerijetko dobija pozive i mimo radnog vremena. U takvim okolnostima ulog se diže, jer ako ti nisi spreman da daješ od sebe 150 posto, tobože jedva čeka neko da te zamjeni i to pod znatno gorim uslovima. Slušajući pojedine poslodavce, ne bi me iznenadilo da ugledamo i majmune da rade pošto imaju takav odnos prema radnicima.

Kapitalizam nije odgovor i izgovor za sve loše stvari koje se dešavaju. I mi treba da učestvujemo u kreiranju naših života. Pa nismo robovi! Ne treba prihvatati sve zdravo za gotovo.

Najvredniji kapital neke firme (makar se ona bavila i proizvodnjom) nisu mašine ili zgrade, nego ljudi. Ovi što su se sada dočepali onoga što im nikada nije ni trebalo pripasti u zgradama vide poslovne objekte za iznajmljivanje, atraktivne lokacije ili sekundarne sirovine...

[bubica123]

Da su svi tako razmišljali, još bi mi bili u robovlasničkom dobu. Svi pljujemo po doktorima, a kad krenemo kod njih ponese se nešto. Itd... Ako smo protiv nečega treba to pokazati ne samo deklarativno na forumu, nego i u stvarnosti. Veliki su otpori na obrazovnim ustanovama bilo čemu što traži angažman od učmalog kadra. Ljudi su mijenjali propise fakulteta da bi bili po 3 puta dekani. Itd.[/quote]

E pa ovo je malo bolje od robovlasničkog
Naravno da ću ponijeti doktoru,( nisam ga ja navikla na to, nego generacije prije mene) ako se to odražava na brižniji pristup mom zdravlju. Ja treba kao u znak protesta da stavim svoje zdravlje u drugi plan?! Isto kao i sa policijom. Naravno da bih se prije "dogovorila" pa platila policajcu 10 KM nego da mi piše mandatnu od 50 KM. Platila njemu ili državi isto mi, samo me država više globi,a u oba slučaja drugi imaju korist a ne ja, prema tome svejedno mi je.
A ti lijepo javno istupi sa tim činjenicama pa me obavijesti o plodovima tvog istupanja. A ja sam istupala već i kao posljedicu podnijela nanošenje veelike materijalne štete od strane prozvanih. Zaštitila me država moš mislit', podrške nisam imala,(iako su bukvalno hiljade ljudi bile kao i ja direktne žrtve prozvanih) ali sam zato imala ograničenje slobode kretanja iz sigurnosnih razloga. Srećom, nikom od meni bliskih osoba ništa nije bilo i zahvalna sam na tome, jer ne bih mogla prebroditi činjenicu da je zbog moje gluposti (ili ti moralnih pobuda) neko povrijeđen.

[hadžialagić]

Spomenuo si tranziciju. Vjeruj mi, da je najveća tranzicija u glavama ljudi. Mi još nismo naviknuti da je promijeniti firmu normalno, da je slati cv-e normalno, kod nas još vuijek postoji to shvatanje... šuti, čuvaj posao. Ovo što se progiba, to je čisto zakon tržišta, ali tranzicija u mentalitetu nije napravljena.

Ponavljam ne bih da svodim na lični nivo, ali suština jeste da su konkursi "pro forma".

Primjer iz prakse. Za osobu koja je promjenila 4 firme u par godina po sistemu traženja boljih uslova kaže se u neformalnom odgovoru na prijavu za konkurs da ne zadovoljava jer je promjenila previše poslova. Umjesto da se to smatra sposobnošću i konkurentnošću na tržištu, u učmalim sredinama se to vidi kao nedostatak.

Možda i jeste, pošto većina kadrova u istoj kad jedanput uđe, ni ne pomišlja više da mijenja posao. A isti se dobija naravno po provjerenim rodbinsko-stranačkim-interesnim linijama.

Ovdje se radi o tome da ljudi ne mogu da nađu ni prvi posao u struci, čak i slabo plaćen. Možda je normalno slati CV-e, ali je nenormalno kada u 99% slučajeva ne primite odgovor u stilu hvala na interesovanju - makar to bio i automatski. Blabla. To je problem.

Ovdje nema tržišta. Postoje samo lobiji.

[metronom]

Citiracu svoj post sa slicne teme nedavno:

Ne samo to, progooglajte malo imena tih koji su se prijavili prvi i jedini put na neki oglas za posao u drzavnoj sluzbi... Sigurno se necete iznenaditi kad nadjete njihove e-mail adrese sa sluzbenom domenom institucije u kojima se prijavljuje za posao... Ti ljudi u 99% slucajeva vec rade po ugovoru o djelu tamo. Ako malo pretrazite facebook, uz malo srece mozete naci i slike sa radnog mjesta

Ovih preostalih 1% su druge vrste stela, one malo jace, gdje direktno ulijecu na za njih otvorene pozicije.

Nemojte gajiti iluzije da postoji makar i jedan promil nenamjestenih konkursa u drzavnoj sluzbi... Nema ih i tacka. Vladajuci rezim si je stvorio savrsen sistem za zaposljavanje podobnih kadrova. U administraciji nema ljudi koji dolaze samo po sposobnosti! Prvi kriterij je podobnost, sto prije to shvatite, manje cete biti frustrirani ako se uopste prijavljujete na te oglase.

Sistem je pravno potpuno u redu. Zaposli se podobna osoba po ugovoru o djelu, radi neko vrijeme, uz produzavanje ugovora svaka 3 mjeseca i nakon nekog vremena se otvora radno mjesto za tu osobu. Pripreme se pitanja i odgovori i daju podobnoj osobi (nemoguce dokazati). Vrlo cesto se ostalim prijavljenim kandidatima progleda kroz prste ne bi li se stvorio privid vece konkurencije. Na pismenom dijelu naravno jedan kandidat, koji se eto slucajno prvi put prijavljuje za neko radno mjesto u drzavnoj sluzbi, prosto briljira. Na usmenom naravno isto nema iznanadjenja.

Postoji i druga varijanta. Kad se koristi jedno odredjeno radno mjesto kao ulaznica za vise podobnih kadrova. U tom slucaju na konkursu zadovolji samo jedna osoba, tako da kad nju prebace na neku drugu poziciju, onda se ne moze dovesti osoba sa rezervne liste, jer eto bio je samo jedan uspjesan kandidat, nego se opet otvara konkurs za isto radno mjesto.

[KatarinaKosaca]

Ponavljam ne bih da svodim na lični nivo, ali suština jeste da su konkursi "pro forma".

Primjer iz prakse. Za osobu koja je promjenila 4 firme u par godina po sistemu traženja boljih uslova kaže se u neformalnom odgovoru na prijavu za konkurs da ne zadovoljava jer je promjenila previše poslova. Umjesto da se to smatra sposobnošću i konkurentnošću na tržištu, u učmalim sredinama se to vidi kao nedostatak.

Možda i jeste, pošto većina kadrova u istoj kad jedanput uđe, ni ne pomišlja više da mijenja posao. A isti se dobija naravno po provjerenim rodbinsko-stranačkim-interesnim linijama.

Ovdje se radi o tome da ljudi ne mogu da nađu ni prvi posao u struci, čak i slabo plaćen. Možda je normalno slati CV-e, ali je nenormalno kada u 99% slučajeva ne primite odgovor u stilu hvala na interesovanju - makar to bio i automatski. Blabla. To je problem.

Ovdje nema tržišta. Postoje samo lobiji.

Slažem se, o istom govorimo. O lobijima također. Ili štelama. Ali, ću ponoviti i insistirati da je to višedecenijski regionalni problem, što svakako nije opravdanje, ali je tako. Davno sam napisla da ću svoj glas na izborima dati onome ko obeća javne natječaje u javnim poduzećima. Nitko to nije učinio. Uvijek se sjetim posta jednog forumaša na temi o FDS da se lakše zaposliti u Nasa-i, nego tamo, Istinito. Međutim, ono u čemu se ja i ti ne slažemo je da je to novijeg datuma. To je na ovim prostorima od kako znam za sebe. Na drugi post imam repliku, isto, ali malo kasnije.

[KatarinaKosaca]

Postoji i druga varijanta. Kad se koristi jedno odredjeno radno mjesto kao ulaznica za vise podobnih kadrova. U tom slucaju na konkursu zadovolji samo jedna osoba, tako da kad nju prebace na neku drugu poziciju, onda se ne moze dovesti osoba sa rezervne liste, jer eto bio je samo jedan uspjesan kandidat, nego se opet otvara konkurs za isto radno mjesto.

Znam da Federalna Razvojna banka nekad objavi natječaj u Glasu srpske .

[Redondo]

Ako me neko pita ko je najveći krivac za sve, onda su to naši roditelji i starije generacije (sad u 40-tim i stariji) koje su dopustile hoštaplerima kojekakvim da zavladaju svim i svačim, da se uvuku posvuda, pri tome šuteći i štiteći svoja uglavnom nebitna mizerna radna mjesta. Sve što je nekada bilo NAŠE, sada je odjednom postalo NEČIJE. Većini koja se nije snašla ostaje samo da gleda kuda sunce hoda, da prihvati stanje kakvo jeste, da nešto pokuša promjeniti ili da se uhvati noge.

Nisu nasi roditelji krivi, zivjeli su u jednom koliko-toliko humanom sistemu gdje je bilo neke pravde i postenja. Skromnost je bila vrlina (to je mozda jedna od vecih zabluda). Rat i tranzicija su stvari okrenuli naopacke, isplivali su dotadasnji marginalci, piljari poput Šaje i Mome Mandica, mulj se podigao na vrh potiskujuci ono cisto prema dnu. Uspostavili su novi sistem vrijednosti rodbinsko-mafijasko-stranacki u kojem je neznanje moć i ko se u to uklapa dobro mu je, ostali mogu da gledaju kuda sunce hoda.

Kada je o krimolovcima rijec, kod mene je na fakultetu svojevremeno sprovedena anketa medju studentima kojeg profesora smatraju za najlosijeg, najkorumpiranijeg... Studenti se velikom vecinom izjasnili za jednog kandidata, da bi taj isti profesor ubrzo zatim postao i prodekan.

[KatarinaKosaca]

Nisu nasi roditelji krivi, zivjeli su u jednom koliko-toliko humanom sistemu gdje je bilo neke pravde i postenja. Skromnost je bila vrlina (to je mozda jedna od vecih zabluda). Rat i tranzicija su stvari okrenuli naopacke, isplivali su dotadasnji marginalci, piljari poput Šaje i Mome Mandica, mulj se podigao na vrh potiskujuci ono cisto prema dnu. Uspostavili su novi sistem vrijednosti rodbinsko-mafijasko-stranacki u kojem je neznanje moć i ko se u to uklapa dobro mu je, ostali mogu da gledaju kuda sunce hoda.

Ne idealiziraj. Pamtim to "pošteno vrijeme". Radi istine treba reći da su stanovi davani, da su postojala odmarališta za radnike na moru itd.. ALI Kao student sam gledala svojim očima kako djeci funkcionera upisuju ocjene dok smo mi u holu čekali u gomilama na ispit, nitko nije pitao za korupciju, a kamoli pravio ankete, da si šta rekao već bi se CK za tebe pobrinuo , a poslovi su bili štela i samo štela, liječnicima se nosilo i nanosilo. Dakle, ovo što sad imamo je loša navika iz prošlosti plus loše strane kapitalizma. Dakle, sad jesmo u najgoroj poziciji, ali nije bilo zlatno, vjeruj mi.

[hadžialagić]

E pa ovo je malo bolje od robovlasničkog
Naravno da ću ponijeti doktoru,( nisam ga ja navikla na to, nego generacije prije mene) ako se to odražava na brižniji pristup mom zdravlju. Ja treba kao u znak protesta da stavim svoje zdravlje u drugi plan?! Isto kao i sa policijom. Naravno da bih se prije "dogovorila" pa platila policajcu 10 KM nego da mi piše mandatnu od 50 KM. Platila njemu ili državi isto mi, samo me država više globi,a u oba slučaja drugi imaju korist a ne ja, prema tome svejedno mi je.
A ti lijepo javno istupi sa tim činjenicama pa me obavijesti o plodovima tvog istupanja. A ja sam istupala već i kao posljedicu podnijela nanošenje veelike materijalne štete od strane prozvanih. Zaštitila me država moš mislit', podrške nisam imala,(iako su bukvalno hiljade ljudi bile kao i ja direktne žrtve prozvanih) ali sam zato imala ograničenje slobode kretanja iz sigurnosnih razloga. Srećom, nikom od meni bliskih osoba ništa nije bilo i zahvalna sam na tome, jer ne bih mogla prebroditi činjenicu da je zbog moje gluposti (ili ti moralnih pobuda) neko povrijeđen.

Ne prozivam tebe lično, nego sve nas jer idemo linijom manjeg otpora.

Ako si vozila 250 u nenaseljenom mjestu gdje saobraćaj ne postoji ne bih te ni pogledao, a to znači ne bih ni prišao kad se slupaš. Kada voziš 51 (dozvoljeno 50) na mjestu gdje hodaju starci, djeca ili gdje ugrožavaš druge učesnike u saobraćaju i pokušavaš to uraditi - policajca bih ostavio bez posla, a tebe bih strpao u zatvor. Mislim da se razumijemo.

Ako si u mogućnosti da plaćaš vrhunskog doktora da ti dođe kući, da ti pruži potpun profesionalni tretman - zašto to ne bi i imala? Ovako niti će biti dobrog liječenja za tebe, a ni za one koji to ne mogu platiti.

Pun je život kojekakvih situacija. Nažalost ološa je više nego što želimo i priznati. Onaj koji ti svjesno nanosi bilo kakvu štetu, spreman je valjda da i sam to podnese? Prije ili kasnije dođe trenutak kada čovjek mora da se suoči i sa sobom i sa drugima.

[Redondo]

Citiracu svoj post sa slicne teme nedavno:

Ne samo to, progooglajte malo imena tih koji su se prijavili prvi i jedini put na neki oglas za posao u drzavnoj sluzbi... Sigurno se necete iznenaditi kad nadjete njihove e-mail adrese sa sluzbenom domenom institucije u kojima se prijavljuje za posao... Ti ljudi u 99% slucajeva vec rade po ugovoru o djelu tamo. Ako malo pretrazite facebook, uz malo srece mozete naci i slike sa radnog mjesta

Ovih preostalih 1% su druge vrste stela, one malo jace, gdje direktno ulijecu na za njih otvorene pozicije.

Nemojte gajiti iluzije da postoji makar i jedan promil nenamjestenih konkursa u drzavnoj sluzbi... Nema ih i tacka. Vladajuci rezim si je stvorio savrsen sistem za zaposljavanje podobnih kadrova. U administraciji nema ljudi koji dolaze samo po sposobnosti! Prvi kriterij je podobnost, sto prije to shvatite, manje cete biti frustrirani ako se uopste prijavljujete na te oglase.

Sistem je pravno potpuno u redu. Zaposli se podobna osoba po ugovoru o djelu, radi neko vrijeme, uz produzavanje ugovora svaka 3 mjeseca i nakon nekog vremena se otvora radno mjesto za tu osobu. Pripreme se pitanja i odgovori i daju podobnoj osobi (nemoguce dokazati). Vrlo cesto se ostalim prijavljenim kandidatima progleda kroz prste ne bi li se stvorio privid vece konkurencije. Na pismenom dijelu naravno jedan kandidat, koji se eto slucajno prvi put prijavljuje za neko radno mjesto u drzavnoj sluzbi, prosto briljira. Na usmenom naravno isto nema iznanadjenja.

Postoji i druga varijanta. Kad se koristi jedno odredjeno radno mjesto kao ulaznica za vise podobnih kadrova. U tom slucaju na konkursu zadovolji samo jedna osoba, tako da kad nju prebace na neku drugu poziciju, onda se ne moze dovesti osoba sa rezervne liste, jer eto bio je samo jedan uspjesan kandidat, nego se opet otvara konkurs za isto radno mjesto.

Konacno jedan konkretan odgovor na temu. Prijavim se ja nedavno na konkurs za jednu poziciju u drzavnim organima, kazu mi dozvoljeno je na pismenom ispitu koristiti i materijal, zakone, pravilnike... Par dana prije ispita, odnosno cim su me obavijestili da sam pozvan, razletim se u potragu za svim mogucim zakonima, odlukama, pravilnicima, koji su objavljeni u Sluzbenom listu a koji se ticu protokola. Imam i neke ljude koji se tim bave, kontaktiram i njih... I sta se desi? Pravilnik u kojem se konkretno nalazi sve o Protokolarnim poslovima se ne moze naci u Sluzbenom listu!? Nije uopste objavljen ili su ga na vrijeme povukli. Eto cime se sve sluze. Dodjem ja na ispit, kad tamo samo jedno pitanje, bizaran detalj koji mozes znati samo ako si vec radio na tim poslovima ili si na vrijeme dobio "nepostojeci" pravilnik. Kasnije mi ljudi kazu "nemoj dzaba pokusavati tu vec neko radi".

[KatarinaKosaca]

Ne prozivam tebe lično, nego sve nas jer idemo linijom manjeg otpora.

Ako si vozila 250 u nenaseljenom mjestu gdje saobraćaj ne postoji ne bih te ni pogledao, a to znači ne bih ni prišao kad se slupaš. Kada voziš 51 (dozvoljeno 50) na mjestu gdje hodaju starci, djeca ili gdje ugrožavaš druge učesnike u saobraćaju i pokušavaš to uraditi - policajca bih ostavio bez posla, a tebe bih strpao u zatvor. Mislim da se razumijemo.

Ako si u mogućnosti da plaćaš vrhunskog doktora da ti dođe kući, da ti pruži potpun profesionalni tretman - zašto to ne bi i imala? Ovako niti će biti dobrog liječenja za tebe, a ni za one koji to ne mogu platiti.

Pun je život kojekakvih situacija. Nažalost ološa je više nego što želimo i priznati. Onaj koji ti svjesno nanosi bilo kakvu štetu, spreman je valjda da i sam to podnese? Prije ili kasnije dođe trenutak kada čovjek mora da se suoči i sa sobom i sa drugima.

Otići ćemo off skroz, ali nije naša dužnost d ami nešto radimo. Država i politika je ta koja treba da stvara uvjete poštenog rada i djelovanja, da promovira moralne vrijednosti i sankcionira one koji to nisu. Kako? direktnim sankcijama i "obrazovanjem" narodnih masa putem medija. Zato i postoje javni mediji. Ali, mi na našim javnim medijima umjesto da slušamo dan noć kako je nemoralno i društveno neprihvatljivo tražiti i nuditi štelu ili pare za ispit ili radno mjesto, slušamo hvalospjev jednoj političkoj opciji.

[Redondo]

Nisu nasi roditelji krivi, zivjeli su u jednom koliko-toliko humanom sistemu gdje je bilo neke pravde i postenja. Skromnost je bila vrlina (to je mozda jedna od vecih zabluda). Rat i tranzicija su stvari okrenuli naopacke, isplivali su dotadasnji marginalci, piljari poput Šaje i Mome Mandica, mulj se podigao na vrh potiskujuci ono cisto prema dnu. Uspostavili su novi sistem vrijednosti rodbinsko-mafijasko-stranacki u kojem je neznanje moć i ko se u to uklapa dobro mu je, ostali mogu da gledaju kuda sunce hoda.

Ne idealiziraj. Pamtim to "pošteno vrijeme". Radi istine treba reći da su stanovi davani, da su postojala odmarališta za radnike na moru itd.. ALI Kao student sam gledala svojim očima kako djeci funkcionera upisuju ocjene dok smo mi u holu čekali u gomilama na ispit, nitko nije pitao za korupciju, a kamoli pravio ankete, da si šta rekao već bi se CK za tebe pobrinuo , a poslovi su bili štela i samo štela, liječnicima se nosilo i nanosilo. Dakle, ovo što sad imamo je loša navika iz prošlosti plus loše strane kapitalizma. Dakle, sad jesmo u najgoroj poziciji, ali nije bilo zlatno, vjeruj mi.

Pa i rekao sam da je bilo neke pravde i postenja da je bio koliko-toliko human sistem, sto znaci da ga ne idealizujem. Samo kazem u u poredjenju sa ovim danas bio je med i mlijeko.