čestitke na radu i zanimanju. Želim ti mnogo uspjeha na tom polju jer smatram da je neposredno relevantno za kvalitet življenja.
Slažem se sa nekim opaskama ovdje da je psihologija kod nas zapostavljena te i dalje na žalost žrtva nekih konzervativnih predrasuda.
Također smatram da bi i kod nas trebalo ne samo popularizovati psihologiju kao nauku, nego i omogućiti motivisanim ljudima da se dokvalifikuju ako već ne mogu u psihologiju kao takvu, onda bar u pojedine psihološke ili psihologiji srodne oblasti, kao što je relationship counselling, human relations i sl., jer znam da na zapadu postoje edukacijski programi koji ljude osposobljavaju za pojedine oblasti iz psihologije, pa porodični i zaposleni ljudi tamo ne moraju upisati psihologiju i studirati 4-5 godina da bi stekli samo pojedine vještine iz psihologije koje su im potrebne u radu. Kada sam bio u SAD-u primijetio sam da se ljudi iz poslovnog ali i drugih okruženja doškolovavaju preko tih edukacijskih programa i pojedinih psiholoških oblasti koje su im potrebe kao dopunske vještine, ovisno o njihovim planovima i potrebama, a nisu ranije studirali psihologiju ( npr. Human relations je često sastavni tio oblasti tamo poznate kao Organisational development). Zašto da ne?
Mislim da u pravo u isključivosti,koja je koliko vidim svojstvenija nama nego zapadnim kulturama, leži odgovor na pitanje kvaliteta interakcija koje mi generalno i svakodnevno ostvarujeme jedni s drugima, a mislim da se psihologija time pitanje bavi više od bilo koje druge nauke.
Ukratko, primijetio sam da su općenito ne samo fleksibilniji od nas u sistemu obrazovanja i doškolovavanja, nego su daleko više ohrabrujući i motivcijski orijentisaniji od nas, koji smo , moramo priznati, prilično obeshrabrujući jedni prema drugima ( nerijetko se kod nas čuje: "ja NE bih to dozvolio/la !", "ma NE možeš to !", "NEćeš moći ti to", "Ih znaš šta ti sve treba za to?!", "pobogu, pa kako ćeš to uraditi?!", ili njaća naša: "Haaa, pa kako ćeš to pitat?!"
)...al to je već druga tema...pozdrav
s.
