Page 2 of 4

#26 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 18:25
by MajcinaDusica
Ja težim nekoj idealnoj ravnoteži. Glupo je pričati o 50:50 jer je teško izvagati težinu određene odluke, ali mislim da u stvarima u kojima sam ja bolja ili koje su meni važne ja i dam inicijativu i ubijedim njega da smo zajedno odlučili (da kauč bude teget a ne crni), isto kao što on na kraju odluči o onome što je njemu važno ili što bolje zna od mene (auto, kompjuter, raspoređivanje novca). On je dosta neodlučan i ponekad me zamara sa nekim sitnim dilemama, pa onda mislim da bi mi lakše bilo da me ni ne pita ni ne obavještava, ali takav je kakav je. Mislim da je bitno da se ljudi "nađu" i jedno drugo nadopunjavaju i da se niko ne osjeća potlačen ili nadređen, jer ideal je zapravo partnerski odnos.

#27 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 20:28
by pustopoljina
...sta sam ja skontala kod sebe. u svom zivotu imala sam puno cimerki...i uvijek sam ja bila donja. dijelom sto mi neke stvari jednostavno nisu vazne, a dijelom sto ne podnosim konflikte i dijelom sto sam uvijek kontala da ljudi imaju obraza. medjutim...vecina ljudi se jednostavno previse opusti. bezobrazno opusti. i pocne raditi stvari koje sam ni u ludilu ne bi nekome tolerisao...manipulaciju prepoznajem iz aviona.
i u vezama sam uglavnom bila donja. zato sto mi uopste nije vazno u kojem kaficu sjedim i da li jedem hamburger, pizzu ili sam u restoranu. i kad mi konobar umjesto espressa donese capuccino, ja nikad ne vracam narudzbu,jer mi nije toliko vazno da otvorim usta (iako se ne mogu zaustaviti koliko mogu pricati). meni su sto puta zanimljivije zgode i nezgode s necijeg posla, nego pijem li crnu ili bijelu kafu.
i u vezama su ljudi neke stvari poceli uzimati zdravo za gotovo. moje "nije vazno", su poceli primjenjivati i na stvari za koje su znali da su mi vazne. a posto nisam luda za konfliktima, ja bih pustila da se to ponovi po ne znam koji put, dok mi ne pukne film i ne odem bez objasnjavanja.
onda sam srela osobu koja po prirodi ne mora dominirati. koja ne zamjera gluposti koje ni ja ne zamjeram... a isto moze satima o necemu pricati...bez da se krvi oko stava, jednostavno jer je zanimljivo...isto tako i ne pricati, kad se nema sta reci. i to jako jako cijenim. prvi put se ne moram objasnjavati, i kad jednom za nesto kazem normalnim glasom "ne"...to je prihvaceno kao tako. ranije se to tumacilo kao- neodlucna sam, ubjedjuj me...ili cak kao da. pa sam samoj sebi licila na express lonac, jer duram dok mi ne prekipi. nikad me nece prestati nasmijavati (od ocaja) zaprepascena faca nekog, ko je tek sad skontao da ti smeta nesto, za sta bi on prvi nekome glavu odrubio da to neko njemu radi.
znam da to nije normalna komunikacija, normalno bi bilo da dajem za svaku hebenu sitnicu svoj stav i da ga branim...da se borim da me se shvati ozbiljno ili da se totalno poklopim i cutim. mozda to nekog pali,pozitivno djeluje na seksualni zivot, meni je smor.
kad vidim da sa nekim u pola sata imam tri nesporazuma, ja se s tom osobom vise ni ne bakcem. jednostavno nismo na istoj talasnoj duzini.
tako da mogu reci da sam u penzionerskoj vezi u kojoj niko ne povlaci konce, i niko nije marioneta. upoznali smo se toliko da znamo dokle ko moze ici, bez da emocije onog drugog dovede u pitanje i za sada to postujemo.
imam toliko prijatelja koji su mi stvarno dragi, ali su i prilicni smorovi...nekog ne mozes odvuci u kineski, nekog u japanski restoran, nekog na kebab,neko nece u kino,neko nece u nas kafic, neko nece u austrijski kafic...boze...toliko covjeka smori jedna vecer sa 4 osobe da pozelis nikad ne izaci. nikad necu skontati koja je to karakterna osobina da zajunis k'o hajvan za nesto, kao da je pitanje zivota i smrti ako odes negdje...nedavno nam je propao koncert, jer se frustrirane osobe nisu mogle dogovoriti gdje da se ide poslije koncerta...mislim...ok...radi se mahom o single curama oko 30te koje bas i nisu sretne statusom single cure...a jbg. ne mogu naci obicnog covjeka da ga svijecom traze (kad smo kod dijaspore :P ) sto jest, jest...toliko je nekih "faker sam,tim se dicim" tipova sa nekim preglupim furkama, da ne znam sta da kazem...a odbijaju biti sa strancima, jer stranci nisu nasi, je'l...rezultat- gola frustracija.
(jel' opet offtopic :skoljka: )

#28 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 23:17
by citroen
:zoka: :zoka: :zoka: :zoka:

#29 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 23:18
by Strpljiva
Dobar post čini iskrenost - a vi to učiniste.

@MajcinaDusica vidim da imaš staža i znaš o čemu pišeš. :)
@pustopoljina Rijetko ko od nas poznaje samog sebe, teško izgovaramo na glas vlastite nedostatke. To me pozitivno iznenadilo u tvom postu. Znaš ko si i ne namećeš. Da li to znači da samosvjesnost doprinosi i ostvarivanju harmonije?

Ispoljavanje težnje ka balansu. Koliko uspijemo i gdje stignemo na tom putu je individualno, jer cjelinu čini dvoje. Ono drugo će uvijek popuniti prazninu da bi se krug zatvorio.

#30 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 23:36
by pustopoljina
ne znaci. samo pomaze da znas sta trazis. ako nadjes-imala si srece.

#31 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 22/09/2010 23:40
by Strpljiva
pustopoljina wrote:ne znaci. samo pomaze da znas sta trazis. ako nadjes-imala si srece.
Apsolutno! Samo ova rečenica je ironijom vezana za moj život.

#32 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 00:45
by Vrteska
Ja sam jako ljubomorna, iako to nikada ne pokazujem. Pa vjerovatno zato i namećem svoju dominaciju, iz straha da neko ne iskoristi moju neodlučnost kao priliku da radi šta hoće.

#33 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 01:37
by statix
upoznali smo se toliko da znamo dokle ko moze ici, bez da emocije onog drugog dovede u pitanje i za sada to postujemo.
:thumbup:

#34 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 02:08
by ljubav_aha
pustopoljina wrote:...sta sam ja skontala kod sebe. u svom zivotu imala sam puno cimerki...i uvijek sam ja bila donja. dijelom sto mi neke stvari jednostavno nisu vazne, a dijelom sto ne podnosim konflikte i dijelom sto sam uvijek kontala da ljudi imaju obraza. medjutim...vecina ljudi se jednostavno previse opusti. bezobrazno opusti. i pocne raditi stvari koje sam ni u ludilu ne bi nekome tolerisao...manipulaciju prepoznajem iz aviona.
i u vezama sam uglavnom bila donja. zato sto mi uopste nije vazno u kojem kaficu sjedim i da li jedem hamburger, pizzu ili sam u restoranu. i kad mi konobar umjesto espressa donese capuccino, ja nikad ne vracam narudzbu,jer mi nije toliko vazno da otvorim usta (iako se ne mogu zaustaviti koliko mogu pricati). meni su sto puta zanimljivije zgode i nezgode s necijeg posla, nego pijem li crnu ili bijelu kafu.
i u vezama su ljudi neke stvari poceli uzimati zdravo za gotovo. moje "nije vazno", su poceli primjenjivati i na stvari za koje su znali da su mi vazne. a posto nisam luda za konfliktima, ja bih pustila da se to ponovi po ne znam koji put, dok mi ne pukne film i ne odem bez objasnjavanja.
onda sam srela osobu koja po prirodi ne mora dominirati. koja ne zamjera gluposti koje ni ja ne zamjeram... a isto moze satima o necemu pricati...bez da se krvi oko stava, jednostavno jer je zanimljivo...isto tako i ne pricati, kad se nema sta reci. i to jako jako cijenim. prvi put se ne moram objasnjavati, i kad jednom za nesto kazem normalnim glasom "ne"...to je prihvaceno kao tako. ranije se to tumacilo kao- neodlucna sam, ubjedjuj me...ili cak kao da. pa sam samoj sebi licila na express lonac, jer duram dok mi ne prekipi. nikad me nece prestati nasmijavati (od ocaja) zaprepascena faca nekog, ko je tek sad skontao da ti smeta nesto, za sta bi on prvi nekome glavu odrubio da to neko njemu radi.
znam da to nije normalna komunikacija, normalno bi bilo da dajem za svaku hebenu sitnicu svoj stav i da ga branim...da se borim da me se shvati ozbiljno ili da se totalno poklopim i cutim. mozda to nekog pali,pozitivno djeluje na seksualni zivot, meni je smor.
kad vidim da sa nekim u pola sata imam tri nesporazuma, ja se s tom osobom vise ni ne bakcem. jednostavno nismo na istoj talasnoj duzini.
tako da mogu reci da sam u penzionerskoj vezi u kojoj niko ne povlaci konce, i niko nije marioneta. upoznali smo se toliko da znamo dokle ko moze ici, bez da emocije onog drugog dovede u pitanje i za sada to postujemo.
imam toliko prijatelja koji su mi stvarno dragi, ali su i prilicni smorovi...nekog ne mozes odvuci u kineski, nekog u japanski restoran, nekog na kebab,neko nece u kino,neko nece u nas kafic, neko nece u austrijski kafic...boze...toliko covjeka smori jedna vecer sa 4 osobe da pozelis nikad ne izaci. nikad necu skontati koja je to karakterna osobina da zajunis k'o hajvan za nesto, kao da je pitanje zivota i smrti ako odes negdje...nedavno nam je propao koncert, jer se frustrirane osobe nisu mogle dogovoriti gdje da se ide poslije koncerta...mislim...ok...radi se mahom o single curama oko 30te koje bas i nisu sretne statusom single cure...a jbg. ne mogu naci obicnog covjeka da ga svijecom traze (kad smo kod dijaspore :P ) sto jest, jest...toliko je nekih "faker sam,tim se dicim" tipova sa nekim preglupim furkama, da ne znam sta da kazem...a odbijaju biti sa strancima, jer stranci nisu nasi, je'l...rezultat- gola frustracija.
(jel' opet offtopic :skoljka: )

:-D :thumbup:

meni je smijesno kad osobe pokusavaju ,narocito u vecim drustvima,uvijek dominirati glupim komentarima,hronicna bolest,,ja obicno ili ignorisem,jer me takve osobe ne mogu iritirati,jer me ne interesuju,ali ako zamelju,kazem,direktno sto mislim,dignem takvim' tlak,drugi se pogledaju,kontaju da li da se smiju ili ne,jer nije bas dobro ako se ovakvim sto tuse nasmije u lice,a mene i dalje briga,je svoje rekoh , a sto je najinteresantnije,takvi me ne tuse ili se udaljim da nastavim nomrlanu pricu i ignorisem

bas si me nasmijala,niko ne zna sto hoce :lol:

bitno je da poznajes sebe :thumbup:



p.s. neciji bezobrazluk ne podnosim,to kazem vlro jasno na pocetku,da se kasnije ne bih sekirala,manje se potrosi negativne energije

#35 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 02:10
by ljubav_aha
Vrteska wrote:Ja sam jako ljubomorna, iako to nikada ne pokazujem. Pa vjerovatno zato i namećem svoju dominaciju, iz straha da neko ne iskoristi moju neodlučnost kao priliku da radi šta hoće.
to ti tako mislis ;-) sakriti ljubomoru je naucna fantastika :mrgreen:

#36 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 05:40
by ljubav_aha
nellington wrote:Onda Francuzi izmisliše i francuski poljubac, pa je obraz prestao igrati ulogu :)

Šalim se - sad mi naumpade nešto - u francuskoj vojsci je nekad pri pozdravu bio uobičajen poljubac - oficir višeg čina je ljubio, a nižeg čina bio ljubljen (prenosi se u starim knjigama da je tako bilo i u Perzijskoj vojsci - s tim da je kod Perzijanaca bilo riješeno i pitanje šta ako su oba oficira istog čina - poljubac je bio u usta tada).
nellington,u frnacuskoj vojsci,ali koje godine,to nisam znala,ah za perziju mi je vec jasnije ,tad je homoseksualizam bio cijenjen,pa tako i casni poljubac medju vojnicima u javnosti

#37 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 10:57
by MajcinaDusica
Vrteska wrote:Ja sam jako ljubomorna, iako to nikada ne pokazujem. Pa vjerovatno zato i namećem svoju dominaciju, iz straha da neko ne iskoristi moju neodlučnost kao priliku da radi šta hoće.
U nekakvom idealnom odnosu te ne bi trebalo biti strah toga da on radi šta hoće, jer bi to bilo ono što i ti hoćeš (ili bar ne biti ono što izričito nećeš).

#38 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 12:37
by teletrader
pustopoljina wrote:...sta sam ja skontala kod sebe. u svom zivotu imala sam puno cimerki...i uvijek sam ja bila donja. dijelom sto mi neke stvari jednostavno nisu vazne, a dijelom sto ne podnosim konflikte i dijelom sto sam uvijek kontala da ljudi imaju obraza. medjutim...vecina ljudi se jednostavno previse opusti. bezobrazno opusti. i pocne raditi stvari koje sam ni u ludilu ne bi nekome tolerisao...manipulaciju prepoznajem iz aviona.
i u vezama sam uglavnom bila donja. zato sto mi uopste nije vazno u kojem kaficu sjedim i da li jedem hamburger, pizzu ili sam u restoranu. i kad mi konobar umjesto espressa donese capuccino, ja nikad ne vracam narudzbu,jer mi nije toliko vazno da otvorim usta (iako se ne mogu zaustaviti koliko mogu pricati). meni su sto puta zanimljivije zgode i nezgode s necijeg posla, nego pijem li crnu ili bijelu kafu.
i u vezama su ljudi neke stvari poceli uzimati zdravo za gotovo. moje "nije vazno", su poceli primjenjivati i na stvari za koje su znali da su mi vazne. a posto nisam luda za konfliktima, ja bih pustila da se to ponovi po ne znam koji put, dok mi ne pukne film i ne odem bez objasnjavanja.
onda sam srela osobu koja po prirodi ne mora dominirati. koja ne zamjera gluposti koje ni ja ne zamjeram... a isto moze satima o necemu pricati...bez da se krvi oko stava, jednostavno jer je zanimljivo...isto tako i ne pricati, kad se nema sta reci. i to jako jako cijenim. prvi put se ne moram objasnjavati, i kad jednom za nesto kazem normalnim glasom "ne"...to je prihvaceno kao tako. ranije se to tumacilo kao- neodlucna sam, ubjedjuj me...ili cak kao da. pa sam samoj sebi licila na express lonac, jer duram dok mi ne prekipi. nikad me nece prestati nasmijavati (od ocaja) zaprepascena faca nekog, ko je tek sad skontao da ti smeta nesto, za sta bi on prvi nekome glavu odrubio da to neko njemu radi.
znam da to nije normalna komunikacija, normalno bi bilo da dajem za svaku hebenu sitnicu svoj stav i da ga branim...da se borim da me se shvati ozbiljno ili da se totalno poklopim i cutim. mozda to nekog pali,pozitivno djeluje na seksualni zivot, meni je smor.
kad vidim da sa nekim u pola sata imam tri nesporazuma, ja se s tom osobom vise ni ne bakcem. jednostavno nismo na istoj talasnoj duzini.
tako da mogu reci da sam u penzionerskoj vezi u kojoj niko ne povlaci konce, i niko nije marioneta. upoznali smo se toliko da znamo dokle ko moze ici, bez da emocije onog drugog dovede u pitanje i za sada to postujemo.
imam toliko prijatelja koji su mi stvarno dragi, ali su i prilicni smorovi...nekog ne mozes odvuci u kineski, nekog u japanski restoran, nekog na kebab,neko nece u kino,neko nece u nas kafic, neko nece u austrijski kafic...boze...toliko covjeka smori jedna vecer sa 4 osobe da pozelis nikad ne izaci. nikad necu skontati koja je to karakterna osobina da zajunis k'o hajvan za nesto, kao da je pitanje zivota i smrti ako odes negdje...nedavno nam je propao koncert, jer se frustrirane osobe nisu mogle dogovoriti gdje da se ide poslije koncerta...mislim...ok...radi se mahom o single curama oko 30te koje bas i nisu sretne statusom single cure...a jbg. ne mogu naci obicnog covjeka da ga svijecom traze (kad smo kod dijaspore :P ) sto jest, jest...toliko je nekih "faker sam,tim se dicim" tipova sa nekim preglupim furkama, da ne znam sta da kazem...a odbijaju biti sa strancima, jer stranci nisu nasi, je'l...rezultat- gola frustracija.
(jel' opet offtopic :skoljka: )

Rijetko se javljam ali me ova pustopoljina povuce za jezik,btw. prvi put u toliko vakta tema koja nije tipa "ciji je u cijoj i zasto,zasto analno nije banalno itd"... (Ikskjuz mai french)
Znam da ima raznoraznih freakova sto muskih sto zenskih kad je kontrola u pitanju,sve "bisere" za koje sam cuo pamtim da se imam cemu smijati,ali tamam kad sam mislio da ne mozhe biti gore i gluplje cujem da mozhe:
Primjer 1:
Momak je na javnom mjestu osamario djevojku jer je promjenila BOJU ocnih sociva a nije njega pitala...
Naravno njoj nije ni palo na pamet da raskine,jos ga vise voli...

Primjer 2:
Poslije mjesec dana zabavljanja,djevojka trazhi od momka passworde za FB i njegove mailove jer zheli da zna s kim se on dopisuje...da ne govorim o biserima poput zajednickih facebook profila tipa "OmerMerimaSlatkish"....

Zabrinjavajuce u svemu ovome,je sto se radi o osobama koje su dobro zagazile u 20te godine,sta ce od njih na kraju biti Bog sami zna....

Tu pretjeranu sklonost ka kontroli partnera sam nekad smatrao karakteristikom naroda naseljenih juzhno od Alpa :D :D :D , u smislu "Balkan,vrela krv temperament pa valja mora tako" ali sam vidio da toga ima poprilicno i u nasoj lijepoj alpskoj republici...

Primjer 3:
Brat od dobrog kolege sa posla je ozhenjen starijom od sebe 5 godina (sto haj i nije nista izuuetno),ona ima dijete iz prethodnog braka,on njoj daje svoju cijelu platu (a i ona ima svoju),ona mu od te plate dadne dzeparac stotinjak eurona,ona od te plate skoluje tu svoju kcerku i ovaj "hudnik" tvrdi da je sretan...
Ne znam,u mom rjechniku postoji naziv za ovaj tip muskarca,samo nekad zaboravim jel tvrdo ili mehko "č"...

Znaci u ovome slucaju ne vrijedi ona "druge zemlje drugi obicaji" nego se svako indvidualno postavlja kako hoce...

Muskarci,valjda kad se na pocetku zacopaju,skloni su popustati u nekim stvarima,ali valjda poslije kad se veza stabilizira,krenu polako pokazivati svoje "ja"...a opet ih ima koji ostanu "mutavi" cijeli zhivot,vajda to i implicira da su cijeli zhivot zaljubljeni sta li.... :D :D :D


Malo off-topic
@pustopoljina
To sto se niste mogli dogovoriti u koji ce se kafic poslije konzerta je prvi znak starenja,za 10tak godina ce ih poceti boljeti noge,ruke ledja pa ce im to biti opravdanje za nedolazak...meni je jos uvijek nejasno kako se neki pojedinci i pojedinke,koji su do jucer hodali u poderanim jaknama i farmerkama,bili rockeri,punkeri,alternativci tako brzo (na gore) promjene da su sada "uzoriti" radni gradjani u mantilima i burberry shalovima...kafu moras dogovarati mjesec,koncert 3 mjeseca... :( :( :(

#39 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 12:43
by Gospoda Ministarka
teletrader wrote:Primjer 3:
Brat od dobrog kolege sa posla je ozhenjen starijom od sebe 5 godina (sto haj i nije nista izuuetno),ona ima dijete iz prethodnog braka,on njoj daje svoju cijelu platu (a i ona ima svoju),ona mu od te plate dadne dzeparac stotinjak eurona,ona od te plate skoluje tu svoju kcerku i ovaj "hudnik" tvrdi da je sretan...
Ne znam,u mom rjechniku postoji naziv za ovaj tip muskarca,samo nekad zaboravim jel tvrdo ili mehko "č"...
Ja nevidim ovdje ama bas nikakav problem, kad je pristao da ozeni zenu sa djetetom, obavezao se i prema djetetu, u cemu je problem sto joj placa skolovanje? Nadam se da plata ide u kucni budet a ne njoj jer u kuci nema moje i tvoje plate.

#40 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 12:57
by teletrader
Gospoda Ministarka wrote:
teletrader wrote:Primjer 3:
Brat od dobrog kolege sa posla je ozhenjen starijom od sebe 5 godina (sto haj i nije nista izuuetno),ona ima dijete iz prethodnog braka,on njoj daje svoju cijelu platu (a i ona ima svoju),ona mu od te plate dadne dzeparac stotinjak eurona,ona od te plate skoluje tu svoju kcerku i ovaj "hudnik" tvrdi da je sretan...
Ne znam,u mom rjechniku postoji naziv za ovaj tip muskarca,samo nekad zaboravim jel tvrdo ili mehko "č"...
Ja nevidim ovdje ama bas nikakav problem, kad je pristao da ozeni zenu sa djetetom, obavezao se i prema djetetu, u cemu je problem sto joj placa skolovanje? Nadam se da plata ide u kucni budet a ne njoj jer u kuci nema moje i tvoje plate.
Plata ide njoj koliko sam ja dobro shvatio,a on dobiva dzeparac za novine i cigare...
I ako ona ima svoju platu neka skoluje svoje dijete od svojih para :roll:

#41 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 13:10
by Gospoda Ministarka
teletrader wrote:Plata ide njoj koliko sam ja dobro shvatio,a on dobiva dzeparac za novine i cigare...
I ako ona ima svoju platu neka skoluje svoje dijete od svojih para
Neka skoluje dijete od svojih para :roll:
Neznam jbg, tako ti mislis, mozda on to dijete voli i zeli da ulaze u njega i u njegovu karijeru mozda ga gleda kao svoje vlastito, u suprotnom ako misli taako kao ti a nema petlje da joj to kaze onda ne bi ni trebao biti sa tom zenom.

#42 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 14:09
by teletrader
Gospoda Ministarka wrote:
teletrader wrote:Plata ide njoj koliko sam ja dobro shvatio,a on dobiva dzeparac za novine i cigare...
I ako ona ima svoju platu neka skoluje svoje dijete od svojih para
Neka skoluje dijete od svojih para :roll:
Neznam jbg, tako ti mislis, mozda on to dijete voli i zeli da ulaze u njega i u njegovu karijeru mozda ga gleda kao svoje vlastito, u suprotnom ako misli taako kao ti a nema petlje da joj to kaze onda ne bi ni trebao biti sa tom zenom.
Pa ne znam sto ne bih mislio,dijete ima bioloskog oca,koji mu placa i alimentaciju,mama ima primanja i stvar je njegove dobre volje hoce li to dijete na neki nacin pomagati ili ne...Ali davati zheni cijelu platu od koje ce on dobivati mrvice i onda sam sebe ubjedjivati da je sretan je meni :run:
A mnogi tako trpe sve i svasta samo da ne bi ostali sami... :(

#43 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 14:28
by Gospoda Ministarka
teletrader wrote:
Gospoda Ministarka wrote:
teletrader wrote:Plata ide njoj koliko sam ja dobro shvatio,a on dobiva dzeparac za novine i cigare...
I ako ona ima svoju platu neka skoluje svoje dijete od svojih para
Neka skoluje dijete od svojih para :roll:
Neznam jbg, tako ti mislis, mozda on to dijete voli i zeli da ulaze u njega i u njegovu karijeru mozda ga gleda kao svoje vlastito, u suprotnom ako misli taako kao ti a nema petlje da joj to kaze onda ne bi ni trebao biti sa tom zenom.
Pa ne znam sto ne bih mislio,dijete ima bioloskog oca,koji mu placa i alimentaciju,mama ima primanja i stvar je njegove dobre volje hoce li to dijete na neki nacin pomagati ili ne...Ali davati zheni cijelu platu od koje ce on dobivati mrvice i onda sam sebe ubjedjivati da je sretan je meni :run:
A mnogi tako trpe sve i svasta samo da ne bi ostali sami... :(
1.Ocito da je sretan i da mu tako odgovara da pomaze dijete pogotovo ako nema svoju djecu, zivot brzo prode pa kad ostaris i ostanes sam fino je kad ima neko da dode i da pita kako si ako nista. Mozda dijete gleda kao vlastito i dijete njega gledao kao oca.
2. Postoje kuce normalne u kojima postoji kucni budet, pa se iz tog kucnog budeta u koji donosi koliko ko moze placaju osnovne zivotne potrebe, sekundarne, ustedi se nesto i naravno svako uzme koliko mu treba dzeparca, bar ja tako vidim.
Jel on s tom zenom gradi porodicu ili samo trazi mjesto gdje ce mu biti oprano, skuhano, opeglano, popuseno pa da plati tu uslugu ili...???

#44 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 14:45
by teletrader
1.Slazhem se,da mu ne valja otisao bi,ovako ili se pomirio sa sudbinom ili ne smije...
Da malu nesto previse voli,mozhda da,ali uglavnom se zhali na nju koliko cujem ponekad.. Znam opet slucajeva gdje djecu vole kao svoju,valjda je i to sve individualno... :roll:

2.Slazhem se i sa definicijom i nacinom raspologanja kucnog budzeta,ali sjevernije od Alpa ima i tu drasticnih odstupanja...cak dotle da svi troskovi idu popola... Nekome s naseg podneblja nezamislivno,ali znam nemalo slucajeva gdje je to svakodnevnica... :( Sto opet implicira da nece biti tako cesto kuhano i popeglano :D

#45 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 14:56
by Gospoda Ministarka
teletrader wrote:1.Slazhem se,da mu ne valja otisao bi,ovako ili se pomirio sa sudbinom ili ne smije...
Da malu nesto previse voli,mozhda da,ali uglavnom se zhali na nju koliko cujem ponekad.. Znam opet slucajeva gdje djecu vole kao svoju,valjda je i to sve individualno... :roll:

2.Slazhem se i sa definicijom i nacinom raspologanja kucnog budzeta,ali sjevernije od Alpa ima i tu drasticnih odstupanja...cak dotle da svi troskovi idu popola... Nekome s naseg podneblja nezamislivno,ali znam nemalo slucajeva gdje je to svakodnevnica... :( Sto opet implicira da nece biti tako cesto kuhano i popeglano :D
1. Zalili bi se ljudi i na vlastitu ali veze ih roditeljska obaveza, da budemo jasno,lako se zaliti na tude i druge kriviti za pogresan odgoj.
2. Tamo sjeverno, odakle nam pises odavo se trgaju zadnje veze medzu ljudima, tamo sjevereno nema nista lijepo osim standarda zivota.

#46 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 15:05
by teletrader
Gospoda Ministarka wrote:
teletrader wrote:1.Slazhem se,da mu ne valja otisao bi,ovako ili se pomirio sa sudbinom ili ne smije...
Da malu nesto previse voli,mozhda da,ali uglavnom se zhali na nju koliko cujem ponekad.. Znam opet slucajeva gdje djecu vole kao svoju,valjda je i to sve individualno... :roll:

2.Slazhem se i sa definicijom i nacinom raspologanja kucnog budzeta,ali sjevernije od Alpa ima i tu drasticnih odstupanja...cak dotle da svi troskovi idu popola... Nekome s naseg podneblja nezamislivno,ali znam nemalo slucajeva gdje je to svakodnevnica... :( Sto opet implicira da nece biti tako cesto kuhano i popeglano :D
1. Zalili bi se ljudi i na vlastitu ali veze ih roditeljska obaveza, da budemo jasno,lako se zaliti na tude i druge kriviti za pogresan odgoj.
2. Tamo sjeverno, odakle nam pises odavo se trgaju zadnje veze medzu ljudima, tamo sjevereno nema nista lijepo osim standarda zivota.
:thumbup: :thumbup: :thumbup: ;-)

#47 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 23/09/2010 18:32
by pustopoljina
a sto te povukoh za jezik?
ne znam kako s mog posta na samare dodje...radilo se vise o nametanju svoje volje suptilnijim metodama...
a stari se, naravno...ali nije samo to. imam ja tako jednu sto nije htjela u kineski, jer su prljavi, strokavi, podvaljuju pascetinu i sta ja znam...i nadje momka koji voli ici kod kineza...okrenula plocu- onaj u koji on ide je bas super (isti u koji sam je ja zvala) :-) hajde de...
i to oko zlostavljanja u alpskoj republici...ma psihologija ne dijeli ljude prema drzavama porijekla...tradicija ima svoju ulogu, ali psihopata ima svugdje.

i taj tvoj sto daje platu zeni...ne znas nikad kako je u necijoj kuci. ako kaze da je sretan i izgleda sretno- onda je sretan.

#48 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 24/09/2010 01:22
by Vrteska
ljubav_aha wrote:
Vrteska wrote:Ja sam jako ljubomorna, iako to nikada ne pokazujem. Pa vjerovatno zato i namećem svoju dominaciju, iz straha da neko ne iskoristi moju neodlučnost kao priliku da radi šta hoće.
to ti tako mislis ;-) sakriti ljubomoru je naucna fantastika :mrgreen:
Ne poznaješ mene. :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

#49 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 24/09/2010 05:10
by ljubav_aha
Vrteska wrote:
ljubav_aha wrote:to ti tako mislis ;-) sakriti ljubomoru je naucna fantastika :mrgreen:
Ne poznaješ mene. :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
jos se nije rodio kog nije bio skuzen kad je ljubomoran :mrgreen:

imam savrsene antene :mrgreen:

#50 Re: Lutkar ili marioneta

Posted: 25/09/2010 04:37
by ljubav_aha
ljubav_aha wrote:
nellington wrote:Onda Francuzi izmisliše i francuski poljubac, pa je obraz prestao igrati ulogu :)

Šalim se - sad mi naumpade nešto - u francuskoj vojsci je nekad pri pozdravu bio uobičajen poljubac - oficir višeg čina je ljubio, a nižeg čina bio ljubljen (prenosi se u starim knjigama da je tako bilo i u Perzijskoj vojsci - s tim da je kod Perzijanaca bilo riješeno i pitanje šta ako su oba oficira istog čina - poljubac je bio u usta tada).
nellington,u frnacuskoj vojsci,ali koje godine,to nisam znala,ah za perziju mi je vec jasnije ,tad je homoseksualizam bio cijenjen,pa tako i casni poljubac medju vojnicima u javnosti
nellingotn-e ,cekam strpljivo tvoj odogovr :lol: :-D