...sta sam ja skontala kod sebe. u svom zivotu imala sam puno cimerki...i uvijek sam ja bila donja. dijelom sto mi neke stvari jednostavno nisu vazne, a dijelom sto ne podnosim konflikte i dijelom sto sam uvijek kontala da ljudi imaju obraza. medjutim...vecina ljudi se jednostavno previse opusti. bezobrazno opusti. i pocne raditi stvari koje sam ni u ludilu ne bi nekome tolerisao...manipulaciju prepoznajem iz aviona.
i u vezama sam uglavnom bila donja. zato sto mi uopste nije vazno u kojem kaficu sjedim i da li jedem hamburger, pizzu ili sam u restoranu. i kad mi konobar umjesto espressa donese capuccino, ja nikad ne vracam narudzbu,jer mi nije toliko vazno da otvorim usta (iako se ne mogu zaustaviti koliko mogu pricati). meni su sto puta zanimljivije zgode i nezgode s necijeg posla, nego pijem li crnu ili bijelu kafu.
i u vezama su ljudi neke stvari poceli uzimati zdravo za gotovo. moje "nije vazno", su poceli primjenjivati i na stvari za koje su znali da su mi vazne. a posto nisam luda za konfliktima, ja bih pustila da se to ponovi po ne znam koji put, dok mi ne pukne film i ne odem bez objasnjavanja.
onda sam srela osobu koja po prirodi ne mora dominirati. koja ne zamjera gluposti koje ni ja ne zamjeram... a isto moze satima o necemu pricati...bez da se krvi oko stava, jednostavno jer je zanimljivo...isto tako i ne pricati, kad se nema sta reci. i to jako jako cijenim. prvi put se ne moram objasnjavati, i kad jednom za nesto kazem normalnim glasom "ne"...to je prihvaceno kao tako. ranije se to tumacilo kao-
neodlucna sam, ubjedjuj me...ili cak kao
da. pa sam samoj sebi licila na express lonac, jer duram dok mi ne prekipi. nikad me nece prestati nasmijavati (od ocaja) zaprepascena faca nekog, ko je tek sad skontao da ti smeta nesto, za sta bi on prvi nekome glavu odrubio da to neko njemu radi.
znam da to nije normalna komunikacija, normalno bi bilo da dajem za svaku hebenu sitnicu svoj stav i da ga branim...da se borim da me se shvati ozbiljno ili da se totalno poklopim i cutim. mozda to nekog pali,pozitivno djeluje na seksualni zivot, meni je smor.
kad vidim da sa nekim u pola sata imam tri nesporazuma, ja se s tom osobom vise ni ne bakcem. jednostavno nismo na istoj talasnoj duzini.
tako da mogu reci da sam u penzionerskoj vezi u kojoj niko ne povlaci konce, i niko nije marioneta. upoznali smo se toliko da znamo dokle ko moze ici, bez da emocije onog drugog dovede u pitanje i za sada to postujemo.
imam toliko prijatelja koji su mi stvarno dragi, ali su i prilicni smorovi...nekog ne mozes odvuci u kineski, nekog u japanski restoran, nekog na kebab,neko nece u kino,neko nece u nas kafic, neko nece u austrijski kafic...boze...toliko covjeka smori jedna vecer sa 4 osobe da pozelis nikad ne izaci. nikad necu skontati koja je to karakterna osobina da zajunis k'o hajvan za nesto, kao da je pitanje zivota i smrti ako odes negdje...nedavno nam je propao koncert, jer se frustrirane osobe nisu mogle dogovoriti gdje da se ide poslije koncerta...mislim...ok...radi se mahom o single curama oko 30te koje bas i nisu sretne statusom single cure...a jbg. ne mogu naci obicnog covjeka da ga svijecom traze (kad smo kod dijaspore

) sto jest, jest...toliko je nekih "faker sam,tim se dicim" tipova sa nekim preglupim furkama, da ne znam sta da kazem...a odbijaju biti sa strancima, jer stranci nisu nasi, je'l...rezultat- gola frustracija.
(jel' opet offtopic

)