Razmisljanja ti idu pogresnim putem.
Cehoslovacka, Rumunija i pobacaj zvani Kraljevina Jugoslavija....
Njihova mogucnost da naude Svabama u BILO KOJEM slucaju, svela bi se na ono -
pozvoni i pobjegni, mada ni za to ne bi imali ni volje, ni snage, a ni znanja. To su znali i Englezi, bogami i Svabe, a vise od svih ove tri pobrojane, nebitne, slabasne i u svemu neodlucne zemlje.
Hitlerove aspiracije i Hitlerove teznje ne trazi u afektima i vec zakolutanim vojnim akcijama, kojima tok ratovanja, dobijene i izgubljene bitke mogu mijenjati apetite i pomijerati granice mogucnosti, nego pokusaj shvatiti predratnu Njemacku, raspolozenje i rane koje su pekle, Hitlerove stavove o ostatku Evrope, evropskim narodima, te jasnu volju i zelju da se na tome debelo poradi, te vojnu silu kakvu svijet ne pamti...
Velicina i ubitacnost Wermachta, fanatizam i odanost SS-a, u kombinaciji sa urodjenim militantnim odgojem, ideologijom koja se kacila ne samo za obican puk, nego i za one od kojih bi normalan covjek ocekivao barem gram prisebnosti i obraza - i... tesko da je potrebno nalaziti problem u drugima!

Ovom mraku na putu bi se nasli svi u okruzenju, pa makar se do tada podtojala prividna saradnja, pakt, lazno postivanje itd...
Nije ovdje Hitler imao trku sa vremenom, ma kako to izgledalo i ma kako sve upucivalo na provaliju po cijem se rubu kretao, barem ne prvih godina rata kada je ostatak sila grcao u neodlucnosti i nemoci da artikulise i zauzme jasan stav i put kojim bi se krenulo, nego upravo taj ostatak neodlucne Evrope koja (a samo dobre vile mogu pjevati o Dankirku i katastrofi koja se cudom nije desila) je do zadnjeg momenta smatrala da ce sve ostati i zavrsiti u nekim mnogo uzim razmjerama. Izpravljati krivu Drinu nakon godina cekanja i zmirenja, bilo je krvavo i tesko.