Poštovanje. Pozdravio bih ovom prilikom svoje stare poznanike
johnnykolu,
lord-executionera,
zoxa i
irvinx1a sa kojima sam raspravljao o filmovima
Antichrist,
Inglourious Basterds,
Ireversible i
Srpski film. Isto važi i za
dariusa_maximusa, mog novog sagovornika na temu filma,
Inception. Zahvalio bih vam i na tome što vam nije bilo teško da kažete i koju lijepu riječ za mene.
Ovaj post je prvenstveno namijenjen ljudima koji su gledali film
Inception, Christophera Nolana i u tom smislu može se posmatrati kao
TOTAL SPOILER.
Isto tako, htio bih da pojasnim svoju poziciju, rekavši da ja imam problem sa tačno određenom vrstom filma, koju nazivam film-ljuštura, koji, kada ih jednom oljušlite od velikih imena, publiciteta koji ih prati, navodnih kontroverzi, tzv. pomijeranja granica, kvazi-intelektualnih i kvazi-umjetničkih ambicija, u suštini nude jedno veliko ništa. Jednostavno, filmovi bez stvarnog sadržaja.
Prvo, malo pobijanja argumenata, čisto da bude jasno da mi to nije problem.
darius_maximus wrote: Eames koji je trebao ispitati Fischera Jr. nije nikada otkrio da je stekao obuku, pa zbog toga nastaje svadja kada napokon dodju do skladista.
Ovo što je
darius_maximus napisao i nije argument, nego, ja mislim, racionalizacija jer se brani nešto što se odbraniti ne može. Evo i zašto.
Saito je gotovo svemoćan čovjek. On si može priuštiti da zaposli najvećeg stručnjaka za korporativnu špijunažu Doma Cobba, s lakoćom može kupiti prekookeanski putnički avion ili otkloniti optužbu za ubistvo jednim telefonskim pozivom. Jedan od velikih igrača. Ali postoje velikani i giganti. Klan Fischerovih spada u ovu drugu grupu i Saito ne može da se mjeri s njima. Njihova energetska imperija prijeti da se pretvori u monopol i Saito tu ne može ništa osim da pokuša sa inceptionom i tako promijeni odnos snaga. Na audiciji koju je za Cobba organizovao Saito, Cobb i njegov saradnik Arthur vrlo brzo shvataju da je Saito spreman, potpuno svjestan šta oni zapravo rade. U jednom momentu Arthur kaže, Saito zna. Kao veliki korporativni igrač Saito zna da je extracation, otimanje informacija iz podsvijesti, konstanta u tom svijetu i da za tako nešto mora biti spreman, da mora podići svoju odbranu. Eh sad, može li se i pomisliti da za takvo nešto nije spreman ili obučen Robert Fischer, jedini nasljednik svog oca, Mauricea Fishera koji je na samrtničkoj postelji. Može li se i pomisliti da Arthur to ispusti iz vida, i ne odradi posao kako valja iako za njega Eames, Cobbu, u Mombasi, kaže da je najbolji u onome što radi. I tako, imamo vještački kreiranu krizu čiji će se čitav besmisao otkriti malo kasnije. Cobb je ljut, viče na Arthura, u skladištu su, opkoljeni su naoružanim Robertovim projekcijama i treba spasti šta se spasti da. Arthur puca na Projekcije a malo zatim pojavljuje se Eames sa grenade launcherom i uz maksimu: Don't be afraid to dream big, raščišćava stvar. Kriza je lažna i pravi problem nije ni postojao jer rješenje je jednostavno: Just dream big! I tako, moglo bi se navesti mnogo drugih primjera i argumenata za njih, kontra-argumenata, kontra-kontra-argumenata i tako u nedogled. To u krajnjoj liniji i nije tako bitno, jer propusti u scenariju koji je inače rak-rana filmske industrije, nisu centralni problem ovoga filma. Pa šta onda jeste?
nastavak...