INCEPTION - prečišćeno

[johnnykola]

p.s. jedva cekam tripleov kontraudar.:* i apelirao bih na njega da nam se bar malkice ogoli.
tj. da nas navede nekako da skontamo je li zalica, glava ili danis sam.

[lord-executioner]

Necu se osvrtati na Inception, jer ga tek sutra idem gledati, ali argumentacija Triple_XXX-a je u ranijim raspravama bila dovoljno diskutabilna da u mojim ocima podruje bilo kakav ( stvarni ili umisljeni ) autoritet kojeg bi dati korisnik foruma mogao imati u ocjenjivanju filmskih ostvarenja. Uprkos percepciji filma kao sedme umjetnosti, mislim da treba strogo razgranicavati filmove koji po sebi, svojoj strukturi, svom sadrzaju i svojoj vrijednosti jesu umjetnicka djela, i filmove kojima je zabava osnovna svrha. O ranijima se mogu voditi razgovori i rasprave, ali njihova sustinska snaga rijetkima promakne, dok je kod potonjih moguca rasprava, moguce su svadje, a poimanje takvih filmova ovisi iskljucivo o ukusu ili o subjektivnom dozivljaju koji evociraju odredjenu reakciju kod pojedinaca. Triple_XXX je, recimo, snazno negativno dozivio Inglorious Basterds i na primjeru je uspostavljao korelaciju sa ratnim zbivanjima na nasim prostorima; apsurd takvog razmisljanja prestaje biti apsurd i postaje naprosto emocija koju je uzburkao pomenuti film. Da bi kriticar bio kvalitetan kriticar, a ne samo kriticar za sebe, on mora biti sposoban pronaci balans izmedju licnih osjecaja, poimanja i potreba publike kojoj je namijenjen film, odnosa sa drugim filmovima slicnog ili istog zanra, i drugih faktora relevantnih za film kao cjelinu. Roger Ebert je jako dobar primjer odlicnog kriticara ( ne savrsenog, jer takvo sto ne postoji ), i preporucujem nekome ko se uistinu zeli baviti filmskom kritikom da procita i prouci njegove recenzije, njegove knjige, i njegovo poimanje filmova da bi shvatio potrebu visestranog posmatranja filma. Btw, postoje filmovi kod kojih je Ebert dao losu ocjenu naspram javnog misljenja koje je film kovalo u zvijezde, i obrnuto. Kad se tako nesto radi, onda se treba raditi argumentovano i dobro obrazlozeno, dakle znanjem i iskustvom.

[ultima_palabra]

Uvijek me oraspoloži upotreba termina nejač

Znam ja šta je napisano da su oni izgradili, problem je što me nisu uvjerili u to... i ne bih ipak, spominjao Psiho u kontekstu ovog filma, nije fer prema ovom uratku Eternal sunshine je film koji me je isfrustrirao najviše - prva polovina obećavala da bude jedan od najboljih filmova svih vremena, a onda se druga pretvorila u hi-tech izdrkavanje
Za mene je Inception ipak paradigma današnjeg Hollywooda - lijepa bez duše, ča bi reka Oliver

[johnnykola]

vizavi psiha zato napisah da je slika prejednostavna u inceptionu.
opet, nije mi jasno zasto se toliko cijeni taj film (sajko, je l' te)?
okej dusche i to, ali i njegova potka je u osnovi isto tako prejednostavna:
poremeceni lik zeli biti majka.
ali
nikola, nisam ti ja majka!:ppp
postivam da te ne uvjerise za njihov odnos.
ali onaj plac mal pred kraj i to da su zivi iako se
medjusobno kao romeo i dzulijet u prethodnoj
sceni roknuse... pa i ono kad joj kaze da ju
ostavlja. nema li tu bar malo jakosti?
nesto se ne sjecam hi-tech bacanja drkice u itrnalu.
mora da je to stoga sto je, ali ono, totalno nebitna.
inception je za danasnje vrijeme prelijep.
pored svih sranja koja se ne velikim platnima prikazuju
ne mores reci da nije ljude na razmisljanje pokrenuo.
kano nepokretni pokretac.
vintanje cigre i to.

evo ti jos nejaci:

[ultima_palabra]

Što se tiče Psiha, najbolje stvari su najjednostavnije i Hitchcock je to vrlo dobro znao... probuditi primalne instinkte u svima nama... zato i odličan režiser poput Van Santa ne smije da dira u taj film, nego samo da ga precrta, kadar po kadar

Kako se ne sjećaš, kad na scenu stupi odron zvani Elijah Wood i njegov zbunjeni jaran, film je već otišao u kurac

Dobro, scena sa vlakićem je mogla biti upečatljiva da smo je dobili na pravi način... možda da je svu tu priču o njih dvoje Nolan uradio u sporom ritmu, kao kontrast brzini koju imamo u glavnoj priči... ali to je već ŠBB-KBB

[johnnykola]

istina za santa, ali je zato u elephantu razorio.
ne kontam dio za inception:
vlakic je brz kad su u tahiju leo i arhitektica mladjahna.
sve je sporo kad drze glavice na tracnici.
a isto tako brzo promice kad se s plaze elevejtorom spusta s arhitekticom za do doma.
ako mozes pojasni dio sporo-brzo. je li trebalo biti sporo njegovo nadolazenje
kad su u taxiju? za taj dio je jasno. njegova sjecanja ili kako to vec u filmu
nazvase su "agresivna" (ubistvo arhitektice od strane mal, npr.).

[ultima_palabra]

Ma taj dio s glavicama

Kontam da je mogao kompletan taj odnos njega i MALeducacion usporiti da nam natenane prikaže taj njihov Paradise Lost...ovako je kroz neke flashbackove nabio tempo, tako da to ne ispada ništa važnije od toga hoće li oni uvaliti crva sumnje u mozak mladog nasljednika... a trebalo bi biti važnije

[Loulou]

Smorio i umorio... Nisam mogla dočekat kraj, totalna nervoza me uhvatila

Al' dobro...ja inače ne volim te i takve filmove, ovo je bila demonstracija altruzima

[zomri]

Da bi kriticar bio kvalitetan kriticar, a ne samo kriticar za sebe, on mora biti sposoban pronaci balans izmedju licnih osjecaja, poimanja i potreba publike kojoj je namijenjen film, odnosa sa drugim filmovima slicnog ili istog zanra, i drugih faktora relevantnih za film kao cjelinu. Roger Ebert je jako dobar primjer odlicnog kriticara ( ne savrsenog, jer takvo sto ne postoji ), i preporucujem nekome ko se uistinu zeli baviti filmskom kritikom da procita i prouci njegove recenzije, njegove knjige, i njegovo poimanje filmova da bi shvatio potrebu visestranog posmatranja filma. Btw, postoje filmovi kod kojih je Ebert dao losu ocjenu naspram javnog misljenja koje je film kovalo u zvijezde, i obrnuto. Kad se tako nesto radi, onda se treba raditi argumentovano i dobro obrazlozeno, dakle znanjem i iskustvom.

evo jednog takvog domaćeg primjera ebertizma upravo za inception

Pogledao sam INCEPTION Chrisa Nolana. Reč je o jednom od filmova koji će sigurno izazvati masovnu histeriju i egzaltaciju, i to sa pravom jer na savršen malograđanski način manipuliše publikom. INCEPTION je film koji prilično slabo prodaje svoju priču, on mnogo bolje prodaje svog autora i sliku samih sebe publici. INCEPTION je film koji laska publici, kao banalna pop pesma koju mudar pesmopisac proda zvezdi ne zato što će to biti mega-hit nego zato što je zvezda našla sebe odnosno idealnu sliku sebe u toj pesmi. Tako i INCEPTION ostavlja utisak da čovek nije baš protraćio dva i po sata u bioskopu, da je gledao nešto interesantno i sadržajno, da se zamislio, da je tu bilo nekih teza, poslovica i emocija, karaktera sa traumama i sl.

To što su traume nacrtane, poslovice i emocije iskazane kroz simboliku svosjtvenu francuskom stripu (tipa, gde čovek u snu krije svoju podsvesnu tajnu - u sefu) i što se najveće mentalno naprezanje troši na pokušaj da se dokuče a zatim ostave na miru zjapeće rupe u zapletu (ko kada šta sanja) nije zapravo ni važno jer INCEPTION je uspeo da aktivira gledaoca na sličan način kao što je to uradio i THE MATRIX.

Kao što ni Braća Wachowski nisu svoj high concept smislila baš sama, tako je i INCEPTION u stvari razrada Rubenovog DREAMSCAPEa, jednog istinski sjajnog B-filma iz osamdesetih, sada dignuta na nivo simfonije čiji potencijal u određenoj meri Nolan uspeva da ostvari. Međutim, pitanje originalnosti nije važno, no ipak, važno je naglasiti da INCEPTION bilo kom prilježnijem gledaocu žanrovskog filma ne može delovati naročito mind-blowing.

Sam ton priče je Nolan dosta dobro profilisao, međutim INCEPTION ima jedan problem u tom domenu - naime, film deluje kao jedna dosta casual avantura. Iako, Nolan, nesporno intrigantan scenarista, ima sve pokrivenme ključne tačke u postavci likova i priče, INCEPTION naprosto ne odaje utisak te "once in a lifetime" priče koju je hard SF uvek imao i sve vreme postoji osećaj kako bi recimo ovaj skript bio sjajan predložak za jedan od filmova o agentu 007. Iako se filmu mora skinuti kapa za to što je po "originalnom" materijalu i što ne pretenduje da bude deo nekakve trilogije, serijala i sl. on nema to nešto što bi ga izdvojilo kao upečatljiv događaj.

Isto važi i za vizuelni aspekt. Nolan napreduje iz filma i iako ni u ovom nije postao velikan bioskopske akcije, napetosti i uzbuđenja, milje u kome se INCEPTION zbiva mnogo bolje leži reditelju njegovog rukopisa - dakle dosta oslonjenom na jedan vrlo konvencionalan pristup kadriranju i montaži. Sigurno bi neki filmski upečatljiviji autor uspeo da izvuče još više iz same postavke kakva je sada i još čisto filmski atraktivnije žonglirao paralelnim tokovima.

Posle ovog izrazito defetišizujućeg uvoda čiji je cilj bio da Nolanov INCEPTION baci u blato u kome inače obitava većina filmova treba reći i da je reč o jednom izuzetno zabavnom i u krajnjoj liniji pozitivnom dodatku savremenom bioskopskom repertoaru. Koliko god INCEPTION bio "običan", svakako se izdvaja od blokbaster mentaliteta prisutnog poslednjih godina i to pre svega zbog smrtne ozbiljnosti sa kojom ekipa prilazi ovom materijalu. Iako je INCEPTION pulpčina u vrlo čistom smislu, Nolan i saradnici rade to kao vrhunski masterpis, i ta njihova ubeđenost i samozaljubljenost svakako da na nekom nivou zavode publiku. Iako nije ništa smisleniji od SHUTTER ISLANDa i iako je Scorsese neuporedivo veći mag od Nolana, INCEPTION će mnogo bolje proći upravo zbog te smrtne ozbiljnosti koju Marty nema u svom skorašnjem polemisanju sa žanrom.

INCEPTION je u ritmu filma koji ima nešto da kaže, i iako u suštini nema šta da kaže, taj ritam svakako imponuje gledaocu a Nolan ima dovoljno kompetentnih glumaca da sve to održe gledljivim uprkos vrlo kabastom trajanju i potpunom odsustvu istinske emocije. U tom smislu, načpomenuo bih Scwentkeov film TIME TRAVELER'S WIFE kao primer filma sa snažnijom emocijom, sličnom premisom koja izmiče tlo pod nogama, ali i manjom sposobnošću da se proda publici.

Na kraju pune porjekcije u Koloseju u četvrtak uveče u 21, sala je kolektivno izbacila jedan uzdah oduševljenja i aplauz. Iako mislim da ja lično nisam imao razlog ni za jedno ni za drugo, premda sam se lepo zabavio, ne mogu da osporim da takav efekat na publiku zaslužuje puno poštovanje.

INCEPTION ima još jednu dodatnu dimenziju u kojoj će lepo komunicirati sa srpskom publikom a to je sam McGuffin u zapletu - ostavinska rasprava koja asocira na Šijanove MARATONCE, svet u kome ljudi rade dok spavaju i mogu neograničeno da grade bez dozvola i konačno ultimativna emo-replika ponovljena nekoliko puta između Lea i Amrion a to je želja "da ostare zajedno" plus mizogini element priče "vrhunskog stručnjaka koji je sve znao osim da sebi izabere ženu" što je tradicionalni bluz u našem poimanju stvarnosti i međuljudskih odnosa.

Leo mi je prijao u ovom filmu. Posle SHUTTER ISLANDa već postaje neka vrsta običaja da se u nekoj vrsti halucinacije njegovi likovi sureću sa ženom i decom i da mu formiranje porodice stoji kao eksplicitno traumatsko jezgro. S druge strane, Leo u ovom filmu produžava i lepu tradiciju iz TITANICa da tokom totalnog klimaksa i rasula ostane nasamo sa predmetom svoje neostvarive ljubavi. U svakom slučaju, mislim da će Leo ovde biti podnošljiv Leo-haterima.

INCEPTION je film od koga ne treba očekivati previše ali se zato treba radovati što publika oseća kako je dobila više nego što zaslužuje.

* * * / * * * *

u okvirima forme ovo je dosta dobro napisano, ali opet suhoparno i dosadnoooooo. sva ta sagledavanja iz raznih kutova nisu moja porcija ćevapa. sve mimo subjektivne recenzije je obično mazanje očiju i preseravanje.

npr. ovo što johnny piše je 100x vrijednije od bilo koje ebertove kritike. (da se poslužim ebertovom notacijom)

[johnnykola]

Da bi kriticar bio kvalitetan kriticar, a ne samo kriticar za sebe, on mora biti sposoban pronaci balans izmedju licnih osjecaja, poimanja i potreba publike kojoj je namijenjen film, odnosa sa drugim filmovima slicnog ili istog zanra, i drugih faktora relevantnih za film kao cjelinu. Roger Ebert je jako dobar primjer odlicnog kriticara ( ne savrsenog, jer takvo sto ne postoji ), i preporucujem nekome ko se uistinu zeli baviti filmskom kritikom da procita i prouci njegove recenzije, njegove knjige, i njegovo poimanje filmova da bi shvatio potrebu visestranog posmatranja filma. Btw, postoje filmovi kod kojih je Ebert dao losu ocjenu naspram javnog misljenja koje je film kovalo u zvijezde, i obrnuto. Kad se tako nesto radi, onda se treba raditi argumentovano i dobro obrazlozeno, dakle znanjem i iskustvom.

evo jednog takvog domaćeg primjera ebertizma upravo za inception

Pogledao sam INCEPTION Chrisa Nolana. Reč je o jednom od filmova koji će sigurno izazvati masovnu histeriju i egzaltaciju, i to sa pravom jer na savršen malograđanski način manipuliše publikom. INCEPTION je film koji prilično slabo prodaje svoju priču, on mnogo bolje prodaje svog autora i sliku samih sebe publici. INCEPTION je film koji laska publici, kao banalna pop pesma koju mudar pesmopisac proda zvezdi ne zato što će to biti mega-hit nego zato što je zvezda našla sebe odnosno idealnu sliku sebe u toj pesmi. Tako i INCEPTION ostavlja utisak da čovek nije baš protraćio dva i po sata u bioskopu, da je gledao nešto interesantno i sadržajno, da se zamislio, da je tu bilo nekih teza, poslovica i emocija, karaktera sa traumama i sl.

To što su traume nacrtane, poslovice i emocije iskazane kroz simboliku svosjtvenu francuskom stripu (tipa, gde čovek u snu krije svoju podsvesnu tajnu - u sefu) i što se najveće mentalno naprezanje troši na pokušaj da se dokuče a zatim ostave na miru zjapeće rupe u zapletu (ko kada šta sanja) nije zapravo ni važno jer INCEPTION je uspeo da aktivira gledaoca na sličan način kao što je to uradio i THE MATRIX.

Kao što ni Braća Wachowski nisu svoj high concept smislila baš sama, tako je i INCEPTION u stvari razrada Rubenovog DREAMSCAPEa, jednog istinski sjajnog B-filma iz osamdesetih, sada dignuta na nivo simfonije čiji potencijal u određenoj meri Nolan uspeva da ostvari. Međutim, pitanje originalnosti nije važno, no ipak, važno je naglasiti da INCEPTION bilo kom prilježnijem gledaocu žanrovskog filma ne može delovati naročito mind-blowing.

Sam ton priče je Nolan dosta dobro profilisao, međutim INCEPTION ima jedan problem u tom domenu - naime, film deluje kao jedna dosta casual avantura. Iako, Nolan, nesporno intrigantan scenarista, ima sve pokrivenme ključne tačke u postavci likova i priče, INCEPTION naprosto ne odaje utisak te "once in a lifetime" priče koju je hard SF uvek imao i sve vreme postoji osećaj kako bi recimo ovaj skript bio sjajan predložak za jedan od filmova o agentu 007. Iako se filmu mora skinuti kapa za to što je po "originalnom" materijalu i što ne pretenduje da bude deo nekakve trilogije, serijala i sl. on nema to nešto što bi ga izdvojilo kao upečatljiv događaj.

Isto važi i za vizuelni aspekt. Nolan napreduje iz filma i iako ni u ovom nije postao velikan bioskopske akcije, napetosti i uzbuđenja, milje u kome se INCEPTION zbiva mnogo bolje leži reditelju njegovog rukopisa - dakle dosta oslonjenom na jedan vrlo konvencionalan pristup kadriranju i montaži. Sigurno bi neki filmski upečatljiviji autor uspeo da izvuče još više iz same postavke kakva je sada i još čisto filmski atraktivnije žonglirao paralelnim tokovima.

Posle ovog izrazito defetišizujućeg uvoda čiji je cilj bio da Nolanov INCEPTION baci u blato u kome inače obitava većina filmova treba reći i da je reč o jednom izuzetno zabavnom i u krajnjoj liniji pozitivnom dodatku savremenom bioskopskom repertoaru. Koliko god INCEPTION bio "običan", svakako se izdvaja od blokbaster mentaliteta prisutnog poslednjih godina i to pre svega zbog smrtne ozbiljnosti sa kojom ekipa prilazi ovom materijalu. Iako je INCEPTION pulpčina u vrlo čistom smislu, Nolan i saradnici rade to kao vrhunski masterpis, i ta njihova ubeđenost i samozaljubljenost svakako da na nekom nivou zavode publiku. Iako nije ništa smisleniji od SHUTTER ISLANDa i iako je Scorsese neuporedivo veći mag od Nolana, INCEPTION će mnogo bolje proći upravo zbog te smrtne ozbiljnosti koju Marty nema u svom skorašnjem polemisanju sa žanrom.

INCEPTION je u ritmu filma koji ima nešto da kaže, i iako u suštini nema šta da kaže, taj ritam svakako imponuje gledaocu a Nolan ima dovoljno kompetentnih glumaca da sve to održe gledljivim uprkos vrlo kabastom trajanju i potpunom odsustvu istinske emocije. U tom smislu, načpomenuo bih Scwentkeov film TIME TRAVELER'S WIFE kao primer filma sa snažnijom emocijom, sličnom premisom koja izmiče tlo pod nogama, ali i manjom sposobnošću da se proda publici.

Na kraju pune porjekcije u Koloseju u četvrtak uveče u 21, sala je kolektivno izbacila jedan uzdah oduševljenja i aplauz. Iako mislim da ja lično nisam imao razlog ni za jedno ni za drugo, premda sam se lepo zabavio, ne mogu da osporim da takav efekat na publiku zaslužuje puno poštovanje.

INCEPTION ima još jednu dodatnu dimenziju u kojoj će lepo komunicirati sa srpskom publikom a to je sam McGuffin u zapletu - ostavinska rasprava koja asocira na Šijanove MARATONCE, svet u kome ljudi rade dok spavaju i mogu neograničeno da grade bez dozvola i konačno ultimativna emo-replika ponovljena nekoliko puta između Lea i Amrion a to je želja "da ostare zajedno" plus mizogini element priče "vrhunskog stručnjaka koji je sve znao osim da sebi izabere ženu" što je tradicionalni bluz u našem poimanju stvarnosti i međuljudskih odnosa.

Leo mi je prijao u ovom filmu. Posle SHUTTER ISLANDa već postaje neka vrsta običaja da se u nekoj vrsti halucinacije njegovi likovi sureću sa ženom i decom i da mu formiranje porodice stoji kao eksplicitno traumatsko jezgro. S druge strane, Leo u ovom filmu produžava i lepu tradiciju iz TITANICa da tokom totalnog klimaksa i rasula ostane nasamo sa predmetom svoje neostvarive ljubavi. U svakom slučaju, mislim da će Leo ovde biti podnošljiv Leo-haterima.

INCEPTION je film od koga ne treba očekivati previše ali se zato treba radovati što publika oseća kako je dobila više nego što zaslužuje.

* * * / * * * *

u okvirima forme ovo je dosta dobro napisano, ali opet suhoparno i dosadnoooooo. sva ta sagledavanja iz raznih kutova nisu moja porcija ćevapa. sve mimo subjektivne recenzije je obično mazanje očiju i preseravanje.

npr. ovo što johnny piše je 100x vrijednije od bilo koje ebertove kritike. (da se poslužim ebertovom notacijom)

hvala zomri! hos se zvalit? :ppppqq:

Ma taj dio s glavicama

Kontam da je mogao kompletan taj odnos njega i MALeducacion usporiti da nam natenane prikaže taj njihov Paradise Lost...ovako je kroz neke flashbackove nabio tempo, tako da to ne ispada ništa važnije od toga hoće li oni uvaliti crva sumnje u mozak mladog nasljednika... a trebalo bi biti važnije

sad kad skontam, mozda to i stoji, da. ali opet, to mu oprastam namah
kad se sjetim scene kad s arhitekticom izlazi iz plicaka bez peraja,
kamera se dize, a onda vidimo lagano odronjavanje zgrada koje je s mal
izgradio.

[johnnykola]

prelijepo, narocito dio o smrti (dio s andersonom ne kontam:p):

Code: Select all

Dodao bih još par utisaka u pravcu videogame movie koncepta INCEPTIONa. Poslednjih godina se u užem dramaturškom smislu pre svega u radu Paul WS Andersona javljaju prepoznatljivi gejmerski detalji pre svega oličeni u tome što junaci postaju sve hermetičniji, distanciraniji od gledaoca, kao junaci na ekranu koje gldamo dok neko drugi igra igru. Naročit primer toga je njegova produkcija PANDORUM. S dtuge strane i on sam je u DEATH RACEu imao neke scene koje su rešene kao igra sa sve uvođenjem novih pravila u sred situacije što je svojstveno nekim težim, prelomnijim nivoima.

Međutim, INCEPTION odlazi korak dalje. Prvo, zaista film izgleda kao neki vrlo efektan tutorial ali pošto su likovi tako postavljeni da postoji razmena sa gledaocem to nije suštinski problem, ali se ne može ni naprosto preći preko toga. Međutim, ono što je interesantno je odnos prema smrti. Naime, kao što u igri postoje situacije u kojima se gubitak života može tolerisati, čak i koristiti u taktičkom smislu na izvesnim nivoima, tako je i ovde gubitak života pre svega taktička stvar koja ne menja ništa suštinski.

Međutim, još je zanimljivija tema arhitekata i svetova koje oni stvaraju. Naime, svetovi su detaljni, ali imaju određene glitcheve u sebi koji usmeravaju kretanje, stvaraju optičke iluzije i suštinski drže junake vezane za lokaciju. To je u izvesnom smislu tako i sa scenografijom u kojima se odigravaju igre. Čak i u igrama koje nude mogućnost neograničenog kretanja, ipak na samom nivou, kad se igra misija, ne smeš mnogo da skrećeš sa zacrtane putanje zbog protoka vremena, udaljavanja od mete ili izlaska iz prostora u kom se misija odvija, svejedno. I sam zaplet INCEPTIONa sugeriše takvo kreiranje prostora u kom se junaci kreću čak i objašnjava određene trikove kojima se takav prostor stvara.

izvor:

http://mislitemojomglavom.com/?p=1204

[johnnykola]

aha, sad kontam!q:

[lord-executioner]

Johnnyju svaka cast ali Ebert nije ovoliko suhoparan kao kopirani clanak, barem ne meni, i njegove pisanije mi odisu nekim pristupacnim, ljudskim shvatanjem filma. U njegovim recenzijama ja ne osjecam puku analizu, seciranje filma, nego kroz kratke opservacije osjecam razmotavanje slojeva koji impliciraju dubinu, sto i jeste osjecaj kakav trebam imati citajuci recenziju za koju zelim da mi pokaze vrijedi li zaroniti u film. U konacnici, ni misljenje savrsenog kriticara ne moze zamijeniti neciji ukus, ali moze uputiti na to koji bi film bio najpriblizniji necijem ukusu, i to Ebert odlicno radi.

[johnnykola]

ebert:

Maybe there's a hole in "Inception" too, but I can't find it.

potpis!

[shambho]

ebert:

Maybe there's a hole in "Inception" too, but I can't find it.

potpis!

.

[darius_maximus]

Sad ce vama Triple_XXX doci i sve ce da vas zzzziiiikkkkkkkkkkkkkkkkk...

P.S. Nemoj se ljutiti Triple_XXX ovo govorim samo jer svi iscekuju tvoj komentar, nadam se da se neces uvrijediti...

[zomri]

Johnnyju svaka cast ali Ebert nije ovoliko suhoparan kao kopirani clanak, barem ne meni, i njegove pisanije mi odisu nekim pristupacnim, ljudskim shvatanjem filma. U njegovim recenzijama ja ne osjecam puku analizu, seciranje filma, nego kroz kratke opservacije osjecam razmotavanje slojeva koji impliciraju dubinu, sto i jeste osjecaj kakav trebam imati citajuci recenziju za koju zelim da mi pokaze vrijedi li zaroniti u film. U konacnici, ni misljenje savrsenog kriticara ne moze zamijeniti neciji ukus, ali moze uputiti na to koji bi film bio najpriblizniji necijem ukusu, i to Ebert odlicno radi.

bez daljnjeg, u onome što radi ebert je među najboljima ikad. ima dosta spojleranja u reckama i to mu ide na dušu, ali i pored toga za nekoga ko se bavi repertoarskom kritikom old-fashioned way je jako dobar.

međutim ja ne lajkam cijeli koncept "objektivne" kritike jer je sam doživljaj filma krajnje subjektivan.

[Triple_XXX]

Poštovanje. Pozdravio bih ovom prilikom svoje stare poznanike johnnykolu, lord-executionera, zoxa i irvinx1a sa kojima sam raspravljao o filmovima Antichrist, Inglourious Basterds, Ireversible i Srpski film. Isto važi i za dariusa_maximusa, mog novog sagovornika na temu filma, Inception. Zahvalio bih vam i na tome što vam nije bilo teško da kažete i koju lijepu riječ za mene.

Ovaj post je prvenstveno namijenjen ljudima koji su gledali film Inception, Christophera Nolana i u tom smislu može se posmatrati kao TOTAL SPOILER.
Isto tako, htio bih da pojasnim svoju poziciju, rekavši da ja imam problem sa tačno određenom vrstom filma, koju nazivam film-ljuštura, koji, kada ih jednom oljušlite od velikih imena, publiciteta koji ih prati, navodnih kontroverzi, tzv. pomijeranja granica, kvazi-intelektualnih i kvazi-umjetničkih ambicija, u suštini nude jedno veliko ništa. Jednostavno, filmovi bez stvarnog sadržaja.
Prvo, malo pobijanja argumenata, čisto da bude jasno da mi to nije problem.

Eames koji je trebao ispitati Fischera Jr. nije nikada otkrio da je stekao obuku, pa zbog toga nastaje svadja kada napokon dodju do skladista.

Ovo što je darius_maximus napisao i nije argument, nego, ja mislim, racionalizacija jer se brani nešto što se odbraniti ne može. Evo i zašto.

Saito je gotovo svemoćan čovjek. On si može priuštiti da zaposli najvećeg stručnjaka za korporativnu špijunažu Doma Cobba, s lakoćom može kupiti prekookeanski putnički avion ili otkloniti optužbu za ubistvo jednim telefonskim pozivom. Jedan od velikih igrača. Ali postoje velikani i giganti. Klan Fischerovih spada u ovu drugu grupu i Saito ne može da se mjeri s njima. Njihova energetska imperija prijeti da se pretvori u monopol i Saito tu ne može ništa osim da pokuša sa inceptionom i tako promijeni odnos snaga. Na audiciji koju je za Cobba organizovao Saito, Cobb i njegov saradnik Arthur vrlo brzo shvataju da je Saito spreman, potpuno svjestan šta oni zapravo rade. U jednom momentu Arthur kaže, Saito zna. Kao veliki korporativni igrač Saito zna da je extracation, otimanje informacija iz podsvijesti, konstanta u tom svijetu i da za tako nešto mora biti spreman, da mora podići svoju odbranu. Eh sad, može li se i pomisliti da za takvo nešto nije spreman ili obučen Robert Fischer, jedini nasljednik svog oca, Mauricea Fishera koji je na samrtničkoj postelji. Može li se i pomisliti da Arthur to ispusti iz vida, i ne odradi posao kako valja iako za njega Eames, Cobbu, u Mombasi, kaže da je najbolji u onome što radi. I tako, imamo vještački kreiranu krizu čiji će se čitav besmisao otkriti malo kasnije. Cobb je ljut, viče na Arthura, u skladištu su, opkoljeni su naoružanim Robertovim projekcijama i treba spasti šta se spasti da. Arthur puca na Projekcije a malo zatim pojavljuje se Eames sa grenade launcherom i uz maksimu: Don't be afraid to dream big, raščišćava stvar. Kriza je lažna i pravi problem nije ni postojao jer rješenje je jednostavno: Just dream big! I tako, moglo bi se navesti mnogo drugih primjera i argumenata za njih, kontra-argumenata, kontra-kontra-argumenata i tako u nedogled. To u krajnjoj liniji i nije tako bitno, jer propusti u scenariju koji je inače rak-rana filmske industrije, nisu centralni problem ovoga filma. Pa šta onda jeste?
nastavak...

[irvinx1]

Ooooo Triple XXX, baš si se raspisao
To da imaš problema sa određenim tipom filmova već smo uočili...Pomenuti Ebert je rekao da je poimanje filma sasvim subjektivni doživljaj, dakle potpuno je normalno da ti se ti filmovi ne sviđaju, pa i traženje zamjerki u istima je sasvim razumno.
Za Antichrista sam primjetio da si ga potkačio, al' nisam primjetio da si potkačio (ili možda nisi?!?) i Tarantinčeta. Pu, taj bludni sin Tarantino
Vjerujem da sličnih problema imaš i sa nekim drugim zanimljivim naslovima, a to bi se dalo raspravljati, ali ajde...nekom drugom prilikom, ovo je topic o Inceptionu.
Offtopic:
Ebert says: Irreversible ***/****
Antichrist ****/****
Kopilad ****/****
A Serbian film, hehehe, to je previše i za njega
Sad, da ga jebeš, on je najpoznatiji filmski kritičar, ja se ponekad ne slažem s njim, ali ko mene ili tebe pita

A sad realno pitanje. Ne misliš li možda, da Antichrist, samo zbog omaža Tarkovskom, koji je btw. predivno urađen, zaslužuje barem ocijenu dva-tri, i izdizanje iz statusa "smeća" koje si mu dodijelio?

I još nešto za kraj...meni si osobno do jaja lik, jer imaš svoje mišljenje i ne fermaš nikoga, čak i kada tvoja objašnjenja bivaju uzaludni pokušaji opravdanja neukusa il' ukusa, znanja ili ne znanja (no hard feelings ok. )Zbog toga te i volimo

[irvinx1]

evo jednog takvog domaćeg primjera ebertizma upravo za inception

Gospodin Creeping je osoba čiju kritiku treba uzimati sa dosta rezerve, jer, daleko je on od bilo kakvog Eberta. Čak bi rekao da je daleko i od mnogih lokalnih kritičara, jer gospodin creeping (koji po forumima piše fašističke pjesme, omalovažava i vrijeđa) ima mnoge lične frustracije, koje se vrlo često odražavaju na njegovu kritiku...
O njegovim scenarističkim podvizima, koji su svi redom bez izuzetka ispali treš nad trešom, ne bi trošio riječi...

[lord-executioner]

Ooooo Triple XXX, baš si se raspisao
To da imaš problema sa određenim tipom filmova već smo uočili...Pomenuti Ebert je rekao da je poimanje filma sasvim subjektivni doživljaj, dakle potpuno je normalno da ti se ti filmovi ne sviđaju, pa i traženje zamjerki u istima je sasvim razumno.
Za Antichrista sam primjetio da si ga potkačio, al' nisam primjetio da si potkačio (ili možda nisi?!?) i Tarantinčeta. Pu, taj bludni sin Tarantino
Vjerujem da sličnih problema imaš i sa nekim drugim zanimljivim naslovima, a to bi se dalo raspravljati, ali ajde...nekom drugom prilikom, ovo je topic o Inceptionu.
Offtopic:
Ebert says: Irreversible ***/****
Antichrist ****/****
Kopilad ****/****
A Serbian film, hehehe, to je previše i za njega
Sad, da ga jebeš, on je najpoznatiji filmski kritičar, ja se ponekad ne slažem s njim, ali ko mene ili tebe pita

A sad realno pitanje. Ne misliš li možda, da Antichrist, samo zbog omaža Tarkovskom, koji je btw. predivno urađen, zaslužuje barem ocijenu dva-tri, i izdizanje iz statusa "smeća" koje si mu dodijelio?

I još nešto za kraj...meni si osobno do jaja lik, jer imaš svoje mišljenje i ne fermaš nikoga, čak i kada tvoja objašnjenja bivaju uzaludni pokušaji opravdanja neukusa il' ukusa, znanja ili ne znanja (no hard feelings ok. )Zbog toga te i volimo

Ja ga bogami i ne volim mnogo; njegove obimne kritike i pokusaji argumentiranja me podsjecaju na pokusaj pretencioznog restoratera da podvali lose meso tako sto za sitne pare pravi porcije od kile i pol. Ne primjecujem da se trudi svoju kritiku istaci kao subjektivnu, iako subjektivni dozivljaj odzvanja kroz svaku rijec i gotovo svaku zamjerku ( izuzeci postoje, ali malobrojni ). Naprotiv, nastupa na takav nacin i takvim stilom iz kojeg je ocito da se trudi nametnuti svoj stav predstavljajuci ga dovoljno relevantnim da bi morao od citaoca biti shvacen kao objektivan sto je, kako sam implicirao na pocetku, pretenciozno i isuvise zahtjevno od forumskog kriticara.

[darius_maximus]

Cekali smo dovoljno dugo...

procitao sam sve komentare, narocito komentar Triple_XXX-a i obecaJem da cu na sve odgovoriti cim prije, mozda sutra ujutro, ako mi se daDNE pisati replika na onoliki post u subotu ujutro. Jedno samo mogu reci, ako nista zbog duzine posta, oduzit cu se kolegi za napisano na jednak nacin...

[Triple_XXX]

A ovo sto mi radimo je meni vise rasprava nego kritika, sto je po meni puno zabavnije...

Ja mislim da je ovo OK. Zbog formata foruma ovo se lako izgubi iz vida. Ja nemam pojma šta je to filmska kritika, šta može ili šta treba biti. Volim film i razgovaram sa ljudima koji ga vole. To je sve.

Za Antichrista sam primjetio da si ga potkačio, al' nisam primjetio da si potkačio (ili možda nisi?!?) i Tarantinčeta.

Nisam potkačio Tarantina, nego jedan njegov film. Molim te da uočiš razliku.

A sad realno pitanje. Ne misliš li možda, da Antichrist, samo zbog omaža Tarkovskom, koji je btw. predivno urađen, zaslužuje barem ocijenu dva-tri, i izdizanje iz statusa "smeća" koje si mu dodijelio?

Posveta Tarkovskom je samo formalna i to je samo jedan od aspekata koji Antichrista čine lažnim filmom. Ako hoćeš da vidiš šta je posveta Tarkovskom, pogledaj ako već nisi, film Andreja Zvjaginceva, Izgnanie. Nigdje ne piše da je to posveta Tarkovskom, ali ta činjenica izbija iz svakog kadra. Ukratko, mene ne interesuje šta piše na kutiji, nego šta je unutra.

Ja ga bogami i ne volim mnogo; njegove obimne kritike i pokusaji argumentiranja me podsjecaju na pokusaj pretencioznog restoratera da podvali lose meso tako sto za sitne pare pravi porcije od kile i pol. Ne primjecujem da se trudi svoju kritiku istaci kao subjektivnu, iako subjektivni dozivljaj odzvanja kroz svaku rijec i gotovo svaku zamjerku ( izuzeci postoje, ali malobrojni ). Naprotiv, nastupa na takav nacin i takvim stilom iz kojeg je ocito da se trudi nametnuti svoj stav predstavljajuci ga dovoljno relevantnim da bi morao od citaoca biti shvacen kao objektivan sto je, kako sam implicirao na pocetku, pretenciozno i isuvise zahtjevno od forumskog kriticara.

Kao i obično, tvoji postovi pružaju obilje materijala za studiranje, mada sumnjam da ti je to bila namjera. Ljudima koje interesuje argumentacija, preporučujem da pažljivo pročitaju tvoj post. On sadrži niz (dis)kvalifikacija, jednu predrasudu i niti jedan argument. Predrasuda je boldirana u tvom postu.

Ne primjecujem da se trudi svoju kritiku istaci kao subjektivnu,...

Ovo tek zaslužuje posebnu pažnju. Naslov moga pisanija je Inception, sasvim lično. I da, nije kritika, nego viđenje.
Ukoliko te to toliko interesuje, predlažem da otvoriš novu temu pod naslovom: Pretencioznost i limiti forumskih kritičara. Da podsjetim, ovdje se razgovara o filmu Inception. Ukoliko o tome imaš neko mišljenje, volio bih da ga čujem.
Po staroj dobroj tradiciji, opet me nisi razočarao.

[ponovofriendly]

Inception? Aj, aj, aj. Bolje da se zove Deception. Nakon Prestigea i The Dark Knighta, nisam mnogo očekivao od Nolana. Nažalost, nije ispunio ni to. Istinski sam se dosađivao i jedva čekao kraj. Ali ne, Nolan uvijek ima još nešto da nam objasni. Nemoj više živ bio.

Iako bi realna ocjena bila negdje 4-5/10, jer su se svi ti ljudi trudili nešto, razumijem i one koji su iz revolta ovome filmu dali 1/10.

Naravno, nije problem u filmu, on je sjajan i genijalan, problem je u meni, koji vazda nešto zanovijetam, kome ništa ne valja itd. Zar ne? Ništa, totem se vrti i vrti, oprostite na smetnji i nastavite da sanjate.

Ili da probamo kick?

Ne kontate!!!, 19 juli 2010

Autor: I_Hate_Almost_Everything iz UK

Postoje tri vrste kino-posjetilaca; glupi ljudi, pametni ljudi i glupi ljudi koji vole da se osjećaju pametno. Ovaj film je namijenjen ovima posljednjima (i ispada da ih ima jako mnogo).

Glupe ljude koji vole da se osjećaju pametno, lako je uočiti. Oni brkaju "komplikovano" i "kompleksno", "zapetljano" i "višeslojno", "pretenciozno" i "provokativno" te "nejasno" i "otvoreno za interpretaciju". Glupost ih sprečava da artikulišu argumente pa su smislili višenamjenski odgovor od dvije riječi koji ispale na svaku moguću kritiku. "Ne kontate".

Zapravo, "kontamo".
itd.
Puna verzija ovdje.

Zivot u ogranicenom svijetu kakvog ga ti zamisljas vjerovatno te odveo do ove konstatacije da je film bezeveze. Objasnit cu ti neke stvari kao osoba koja je proputovala svijet i da vidis da nema glupih ljudi osim tebe koji pises i koristis se tim terminom.

Glupih ljudi nema jer samo postoje ljudi koji ne koriste mozak ili ga slabo koriste pa se mozak ulijeni i postepeno to preraste u naviku. Znaci mozak da bi se mogao koristiti u vecem obimu treba "exercise" i da se mozdane celije nadogradjuju. Niko na svijetu ne koristi vise od 3% mozga. Sta ovdje hocu da kazem jeste da niko nije "glup" po tvojoj definiciji ljudi.

Kada je rijec o filmu Inception ne shvatam kako si ti kvalifikovan da dajes ovako detaljnu kritiku ali se moze vidjeti koliko si kvalifikovan definicijama ljudi.

Misli drugih ljudi se mogu citati uz posredsvo dzina ako si upoznat sa crnom magijom. Znaci ovo sto tebi izgleda nemoguce itekako je moguce. Desilo se mojoj prijateljici pod imenom "Mejra" koja je pricala sa prijateljicom "Azra" o trecoj pritljici "Fatima" koja je bila pod crnom magijom. U toku razgovora izmedju "MEjre" i "Azre" koje su razgovarale o "Fatimi" i kakve je nevolja nju nasla "Fatima" u tom trenutku salje poruku "Mejri" u kojoj govori "PRESTANITE PRICATI O MENI". U "Fatimi" su bila 3 dzina koji su je kontrolisali a govorili sta ko prica o njoj tako da je "Fatima" mogla da zna misli drugih.

Ovo nije nikakva masta ali ako hoces i sam da se uvjeris otidji u Indoneziju pa mozes i sam da vidis svojim ocima. Jedan od primjera kod nas u Bosni je i jedan hodza u Mostrima koji kada ide bos a za njim papuce idu ili kisa toliko jaka pada da ne moze nista da gori a taj hozda zapali vatru u basti i vatra pravo gori kao da vjetaj ne postoji. Sta se koristi za kradju je dovoljna da te osoba u velikoj guzvi samo dotakne za rame i dat ces toj osobi sve sto trazi u vecini slucajeva ljudi daju novcanik a da se poslije toga nista ne sjecaju kao da se nista nije ni desilo. Htio sam ja da odem kod jednog tipa i da mi kaze gdje je RATKO MLADIC ali se nisam usudio poznavajuci sta se sve moze meni desiti prilikom bilo kakvog kontakta sa ovakvim ljudima. Citaj vise da znao vise!

Znaci Inception je moguce radit u realnosti!

[lord-executioner]

Kao i obično, tvoji postovi pružaju obilje materijala za studiranje, mada sumnjam da ti je to bila namjera. Ljudima koje interesuje argumentacija, preporučujem da pažljivo pročitaju tvoj post. On sadrži niz (dis)kvalifikacija, jednu predrasudu i niti jedan argument. Predrasuda je boldirana u tvom postu.

Ne primjecujem da se trudi svoju kritiku istaci kao subjektivnu,...

Ovo tek zaslužuje posebnu pažnju. Naslov moga pisanija je Inception, sasvim lično. I da, nije kritika, nego viđenje.
Ukoliko te to toliko interesuje, predlažem da otvoriš novu temu pod naslovom: Pretencioznost i limiti forumskih kritičara. Da podsjetim, ovdje se razgovara o filmu Inception. Ukoliko o tome imaš neko mišljenje, volio bih da ga čujem.
Po staroj dobroj tradiciji, opet me nisi razočarao.

Srdacno ti preporucujem da pazljivo citanje izvjezbas prije nego apelujes na druge ljude koje zanima argumentacija. Moj post govori o uocenim pojavama koje se ponavljaju u tvojim "kritikama" i koje moze uociti svako, a ja cu ponoviti: nastojis nastupati bezobzirno kako bi pojedine citaoce privolio da vjeruju kako posjedujes znanje i m*da jer, pobogu, ti si The One koji ce osuditi film kad ga ni pametniji i ni mnogi ne osudjuju. Predrasuda na koju ukazujes uopce nije predrasuda, jer ( citanje STVARNO moras vjezbati, kategorije koje pominjes su nepostojece u mom postu; pokusaj sa analogijom i opservacijama, koje jesu argumenti kad odgovaraju ocitom i zbiljskom stanju ) ja u onome sto sam napisao naglasavam da postoje malobrojni izuzeci u tvom opusu koji je cisti spomenik (veoma) subjektivnom uvjerenju u sopstveni autoritet i, rekao bih, grandomanskoj potrebi da se tvoje misljenje izolira, izdvoji i izdigne nad populistickim, bez prihvatljivih argumenata koje stalno prizivas i zahtijevas od drugih, a sam ih zanemarujes ili pak, kao u slucaju Basterdsa, niz svojih misljenja prikazujes kao notorne cinjenice i objektivnu argumentaciju. Moj post, konkretno prethodni koji te "nije razocarao" ( iako u to sumnjam, ali psihologija priznaje "kiselo grozdje i slatki limun" kao formu odbrambenog mehanizma ) uistinu pruza obilje materijala za studiranje, jer razotkriva i ukazuje na to da tvoja potreba za priznanjem i samopotvrdjivanjem prevazilazi forum i pripada ordinaciji. To je, sto se mene tice, sve sto cu reci na ovu temu, jer iz iskustva sa ljudima slicnih potreba, sklonosti i licnosti znam da ih niko ne moze uvjeriti u njihove mane i greske dok ih sami ne uoce. Do tada, sretno sa demonstriranjem naglaseno subjektivnih poimanja filmova, dok god ne ocekujes da ih neko prihvati kao neprikosnovene.