Semiramida wrote:Prvo ide razbijanje iluzija: u BiH i u Hrvatskoj doktoranti imaju samo formalno mentora. Dakle, od formalnog mentora ne možeš očekivati ni definisanje teme, ni neku značajniju pomoć oko prijave i izrade doktorskog rada.
Dakle, jaaaako ćeš teško naći nekog s kim zaista možeš raditi na svom doktoratu. S druge strane, mentor će od tebe uvijek očekivati da ga potpišeš na svojim naučnim radovima čije objavljivanje u indeksiranim stručnim časopisima, odnosno u relevantnim bazama i na konferencijama je obavezno za doktorante. Zavisno od fakulteta, tražit će ti minimalno dva objavljena rada u visoko rangiranim stručnim časopisima + dva objavljena rada na priznatim i indeksiranim konferencijama. Dakle, nema doktorata bez toga.
Što se plaćanja tiče, imaš tu cijeli rang cijena, opet zavisno od fakulteta / grada / države. Kod nas se cijene kreću, koliko sam upoznata, od 12.000 do 16.000 KM, u Hrvatskoj je to nešto jeftinije, a mislim da je i u Sloveniji. Do sada sam najviše pozitivnih komentara vezano za doktorski studij, čula za slovenačke fakultete. E sad, ja ne znam šta ti konkretno želiš doktorirati, tj. koju oblast, pa ti ništa preciznije od ovog ne mogu ni reći.
I još jedna stvar, kod nas imaš mogućnost još samo iduću školsku godinu upisati doktorski studij po ante-bologna sistemu, a nakon toga nastupa bolonjski omraženi obrazovni proces za doktorante (ako ti je fakultet uopšte u tom sistemu). Dakle, u tom slučaju ćeš biti OBAVEZAN biti na fakultetu 3 godine min određeni broj sati dnevno ili sedmično, što je crnjak ako imaš svoj posao, radno mjesto itd.
MHAB wrote:Evo par komentara od nekog ko bi trebao, ako Bog da, u narednih mjesec ili dva doktoritati na UNSA. Ovo je iskustvo napisano iz ugla nekoga ko nije zaposlen na fakultetu (univerzitetu) nego sam plaća svoj doktorat. Moj doktorski studij je treći ciklus po Bolonji. Po nekim tačkama:
- Ako nećeš raditi na nekom fakultetu, onda ti doktorat u BiH donosi premalo koristi za uloženo vrijeme i novac. Jednostavno u ovom trenutku u ovoj zemlji se to ne isplati. Ispada da doktoriraš za svoj ćeif. Ono da ti na vizit karti stoji da si doktor nauka. Niti ćeš zbog toga lakše dobiti bolje plaćen posao, niti ćeš biti puno više cijenjen u trenutnoj firmi ili okruženju u kome živiš. Čak te ljudi često i pitaju šta će ti doktorat uopšte ako ne radiš na fakultetu. Jedino u državnim firmama i državnoj službi možeš tražiti da ti povećaju platu zbog stručne spreme što i nije neka velika lova, ako ti to i prihvate. U većini slučajeva te mogu odbiti ako tvoje radno mjesto ne zahtjeva takvu kvalifikaciju. Jednostavno si prekvalifikovan.
- UNSA je dosta skupa, jer ti osim 20.000 KM koliko košta sam doktorski studij (treći ciklus po Bolonji) treba određen iznos da platiš "skrivene troškove" koje na početku ne znaš, a koji se u toku studija pojave. Da ne bude zabune ovo nisu troškovi koje ti fakultet ili UNSA nameće pa ispada da su te prevarili. Ovo su troškovi koje ti nameće okruženje u kome doktoriraš zbog različitih limita sa kojima se u BiH svakodnevno živi. Naprosto potrebna infrastruktura za naučna istraživanja nije ni približno na neophodno potrebnom nivou. Ovi troškovi zavise od oblasti iz koje doktoriraš i striktno su vezani za samo istraživanje. Jednostavno ili ne možeš fizički provesti istraživanje zbog različitih prepreka sa kojima se susrećeš kao doktorski kandidat, pa moraš angažovati neku specijaliziranu agenciju da na primjer distribuira tvoj upitnik potencijalnim učesnicima u istraživanju te da prikupi odgovore jer na fakultetima ili na univerzitetu nema takve infrastrukture koja bi ti pomogla da to uradiš sam. Ako takvo nešto na UNSA i postoji ja to nisam nikad vidio niti sam za to ikad čuo od mog mentora, ostalih profesora, mojih kolega sa sudija ili bilo koga drugog. Sa druge strane na nekim fakultetima nema potrebnih materijala (medicina i srodne nauke) bez kojih je nemoguće provesti istraživanje. Na ostalim fakultetima postoji nešto treće što te onemogućava da provedeš istraživanje pa moraš dodatno platiti neku eksternu specijaliziranu organizaciju da to uradi za tebe kako bi ti mogao završiti cijelokupno istraživanje. Ovi troškovi se kreću od minimalno 30 % pa do 100% cijene školarine od 20.000 KM, što realan trošak doktorskog studija na UNSA poskupljuje minimalno na iznos od 25-26 hiljada KM pa na više, tako da nekada bez nekakve donacije ili druge finansijske pomoći sa strane doktorski kandidati jednostavno ne mogu sami isfinasirati svoje istraživanje pa moraju odustajati od te teme i birati ono što mogu istraživati odnosno platiti.
- Relevantnost teme doktorata je direktno povezana sa mogućnostima provođenja istraživanja. To znači da vrlo često doktorski kandidati u BiH ne mogu istraživati pojave koje su u tom trenutku svjetski relevantne i kao takve su interesantne i drugim istraživačima iz drugih zemalja svijeta, nego se bave temama koje su nekada (pogotovo kod društvenih nauka) izabrane zbog toga što se može provesti istraživanje vezano za tu temu. To najčešće nije tema koja je trenutno u žiži interesa svjetske istraživačke javnosti iz te oblasti, a vrlo često sama tema nije bila prvi izbor samog doktorskog kandidata. Takav pristup stvara kandidatima problem kod objavljivanja radova u indeksiranim časopisima, jer ozbiljniji indeksirani časopisi nisu zainteresirani za takve radove. Kako kandidat mora imati objavljene radove u indeksiranim časopisima iz uže oblasti doktorske teze ljudi se dovijaju na razne načine. Obzirom da su pritisnuti realnim ograničenjima gdje mogu objaviti potrebne radove, oni ih objavljuju u nekim indeksiranim časopisima koje izdaje na primjer Univerzitet u Novom Pazaru ili Univerzitet Braća Karić i slični univerziteti. Bez želje da na bilo koji način ove univerzitete degradiram, niti da omalovažavam objavljene radove u tim časopisima, siguran sam da većina ljudi koji se odluče da doktoriraju na fakultetima "normalnih" univerziteta poput UNSA ne biraju kao prvu opciju objavljivanje radova u nekim indeksiranim časopisima pojedninih univerziteta koji u najmanju ruku imaju lošiju reputaciju od samog UNSA. Kad se sve ovo sagleda u nekim opcijama je jeftinije i bolje doktoritati negdje u inostranstvu pogotovo ako možeš dobiti neku stipendiju.
- Sam proces doktorskog studija je toliko iskomplikovan da po meni traje predugo i kada sve radiš u nekom zadanom roku. Nakon što položiš sve ispite i dođeš do izbora teme doktorske disertacije, UNSA je "nagurala" toliko administracije da ti samo administrativne procedure produžavaju minimalno 9 mjeseci trajanje studija, a često i više. Različita vijeća fakulteta i univerziteta na koja ide prvo tema rada koja se potvrđuje, pa izbor komisije kandidata, pa radna odbrana prezentacije doktroske disertacije, pa potvrde senata univerziteta uzmu toliko vremena i energije da se dobro načekaš dok dođe do javne odbrane. Moje kolege koje su odbranile doktorsku tezu u šali kažu da su do javne odbrane pozaboravljale pola onog što su napisale u svojim radovima pa su pred javnu odbranu morale da ponavljaju šta su to napisale. Iako se radi o šali po meni ovo nije daleko od istine.
- Dužina trajanja studija nije zanemarljiva za ljude koje eventualno čeka neki posao na fakultetu ili negdje drugo ili se žele prijaviti na neki konkurs na UNSA ili neki drugi univerzitet pa im treba taj papir da bi ispunili sve uslove za poziciju. Ja lično nisam ni na koji način bio uslovljen brzinom studiranja niti je u mom slučaju dužina studiranja odlučivala o eventualnom zaposlenju, ali sam vidio da su neke moje kolege koji su bile brže i vrijednije od mene imale problema sa ovim.
- Odnos prema doktorskom kandidatu i izbor mentora je posebno pitanje. Ja sam imao sreće kod izbora mentora da sam dobio za mentora osobu koja je zaista dobar profesor, a i u isto vrijeme i karakterana osoba koja mi je puno pomogla da prođem kroz proces pisanja doktorskog rada. U većini slučajeva mentori su apsolutno pasivni i nezainteresovani pa sami kandidati "bauljaju" kroz proces pisanja disertacije, jer im mentori najčešće ni na koji način ne pomažu niti vode kandidata kroz proces pisanja teze što je po meni osnovna uloga mentora. Mentor bi po meni trebao biti taj filter koji vodi računa o metodologiji pisanja rada i usmjeravati kandidata da metodologija kojom piše svoj rad bude u skladu sa propisanom i zahtjevanom metodologijom, a ne da kandidat bude prepušten sam sebi i vrlo često "zaluta" tokom procesa pisanja doktorske disertacije. Zbog toga se dešava da se kandidatima vraćaju prijave ili da se obaraju izvještaji komisije, jer nije poštovana propisana metodologija. Kandidat je iz nekog razloga pogriješio, a mentor to nije korigovao i onda dolazi do problema i vraćanja prijava ili već napisanih radova što stvara dodatnu glavobolju i frustraciju samom doktorskom kandidatu prije svega.
- Vrlo često se međusobna netrpeljivost između profesora sa fakulteta lomi preko leđa doktorskog kandidata. Da bi napakostili jedan drugom oni se maksimalno trude da ospore svaki korak kandidatu kome je druga strana u komisiji ili je mentor rada. Koriste svaku fazu koju kandidat mora proći u skladu sa postavljenim procedurama. Na žalost, iako bi se trebalo raditi o akademskim sredinama koje su isključivo okrenute obrazovanju studenata i naučno-istraživačkom radu kao svojoj osnovnom razlogu postojanja, na našim fakultetima je nivo intriga, mahalaštinje i podmetanja jednak svakom drugom dijelu našeg društva. Iako "neprijateljska" strana u većini slučajeva uopšte ne poznaje kandidata niti imaju nešto protiv njega lično, zbog svog sukoba ili netrpeljivosti sa njegovim mentorom ili nekim od članova komisije kandidatu zagorčavaju život i produžavaju vrijeme trajanja studija i direktno utiču na količinu energije koju je kandidat uložio, a da pri tome svojim zahtjevima ni na koji način ne doprinose poboljšanju kvaliteta doktorata koji je na kraju krajeva naučno-istraživački rad i kvalitet sadržaja samog rada bi morao biti najvažniji, a ne forma i procedura. Formu i proceduru treba poštovati, ali one nisu suština. One su alat koji pomaže da se dođe do cilja, a ne same sebi svrha.
Kada se sve sabere doktoriranje na UNSA je vrlo skup i mukotrpan proces koji bar u BiH nije prepoznat niti adekvatno nagrađen čak i kada se sve ovo radi da bi se zaposlio na fakultetu. Ko se odluči na ovo putovanje neka mu je sa srećom....
. Evo par komentara oko mog predhodnog posta i onog što si ti napisao u svojim postovima. 
. Samo da naglasim da ja zemlje bivše Jugoslavije (SFRJ) ne smatram inostranstvom i dobro pamtim vremena kada se tamo putovalo bez pasoša. ). 
Očit primjer nekog ko je želio samo da okiti ono magistar ispred imena. pa te uraTiDr.medicine wrote:O tome i govorim. Meni je sadisfakcija da uradim nešto što ima težinu i doprinos.
Slažem se.MHAB wrote:Da ja odlučujem na magistarski ne bi dozvoljavao upisivanje mlađim od 30. godina, a doktorat mlađim od 40.godina. Ovako postaješ doktor nauka sa manje od 30. godina. Možda to ima smisla u Americi ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, ali u BiH je to obična glupost. Kod nas se ovo pretvorilo u smijuriju. Imaš 27-28 godina, nemaš pojima o bilo čemu u životu, a ovamo si doktor nauka. Pokojni Tesla bi im pozavidio. Teme radova gluposti žešće. Citiran u naučnim člancima - nula puta. Sve u svemu smijuruja....
Tako je i Aristotel govorioMHAB wrote:Da ja odlučujem na magistarski ne bi dozvoljavao upisivanje mlađim od 30. godina, a doktorat mlađim od 40.godina. Ovako postaješ doktor nauka sa manje od 30. godina. Možda to ima smisla u Americi ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, ali u BiH je to obična glupost. Kod nas se ovo pretvorilo u smijuriju. Imaš 27-28 godina, nemaš pojima o bilo čemu u životu, a ovamo si doktor nauka. Pokojni Tesla bi im pozavidio. Teme radova gluposti žešće. Citiran u naučnim člancima - nula puta. Sve u svemu smijuruja....
Filozofiji ne trebaju pristupati oni bez 30 godina u guzici Saian wrote:pa te uraTiDr.medicine wrote:O tome i govorim. Meni je sadisfakcija da uradim nešto što ima težinu i doprinos.
Zašto je bezveze. Ja sam doktorirao iz više iz hobija, nego iz potrebe! I ne pričam o nekom bezveze univerzitetu.nineinchnails wrote:Sto se doktorata tice, to stvarno ne treba upisivati sem ako ti stvarno ne treba (ako te tjeraju po politickoj liniji ili ti neka pozicija ili posao zavisi od toga). Ona prica o doktoratu kao hobiju je stvarno bez veze.
Pa donekle je upravu cojK'filozofija wrote:Zašto je bezveze. Ja sam doktorirao iz više iz hobija, nego iz potrebe! I ne pričam o nekom bezveze univerzitetu.nineinchnails wrote:Sto se doktorata tice, to stvarno ne treba upisivati sem ako ti stvarno ne treba (ako te tjeraju po politickoj liniji ili ti neka pozicija ili posao zavisi od toga). Ona prica o doktoratu kao hobiju je stvarno bez veze.
Ako ti iz hobija volis da istrazujes, ceprkas i sta sve ne, slobodno ti to istrazuj, eksperimentisi, ispituj ali bez da upises doktorski... Na kraju ces biti tezi za prosjek >20k para a zadovoljio si svoju zelju... Ovo govorim za one koji govore da eto cisto iz hobija rade; niko tebe ne ogranicava da ti istrazujes naucne oblasti. Naravno, mozda je ovdje namjera eto da se spoji ugodno sa korisnim pa kad vec kao radi istarzivanje sto ne i dobiti titulu ali stjecem dojam da pojedine to 'kao' ne zanima...HardcoreMX wrote:ukinuti...prije toga preispitati sve doktorat radove na plagijate, autorska prava i slicno...vec je nerijetko bilo da su ustanovljavani plagijati...uvesti samo za one koji su napravili nesto originalno i opce korisno, dakle neki patent, osobni izum, otkrice i slicno..znaci samo talantovani vizionari i kreativni, a ne stancanje titula preko stancanja reprintovani fraza, definicija, ubleha, hiperprodukcija supljine....
