rimano wrote:Pitanje za tate, da li ste kod prvog djeteta rekli e sad sam spreman da budem tata, ili vas je to samo snaslo, pa kako se ko snadje.
Ja cu postati za tata za 4 mjeseca i jos uvijek se nevidim u toj ulozi. Neznam kako ce biti nakon poroda jer trenutno jos uvijek se osjecam kao "vrlo mlad".
Nisam ništa rekao...ali sva razmišljanja,život,borba,posao...dobija sa tim činom potpuno drugi tok , pozitivniji i ozbiljniji način razmišljanja , planiranja...Naravno pod uslovom da živiš u skladnom braku i da si spreman podnijeti mnoga odricanja u odnosu na ono kako si prije živio,radio...
Ja se i danas osjećam vrlo mlad a 39g
Ozbiljan čikica-zdraaoooooooooooo
Ja sa svojom djecom od početka pokušavam napraviti neki kao prijateljski odnos bez nekih velikih pritisaka i peglanja...Možda bi neko to smatrao pogrešnim ali ja sam sasvim zadovoljan...Vozale su pored mene i na motoru,i na moru onim padobranima i čudima,starija(13-ta godina) je zajedno sa nama i na koncerte išla...pokušavam joj približiti i neke dobre stvari i da iskusi i nešto interesantno uz odredjenu dozu adrenalina

ali ujedno i da nauči gdje je granica dobre zajebancije koju ne smije preći...Smatram da je bolje da sa nama osjeti i nauči neke stvari nego da sama istražuje...Malo dijete-mala briga

sad već počinje pubertet,raja su sve...

ali ja sam za sada zadovoljan jer stvarno imam super odnos i što mi je najvažnije o svemu razgovaramo i ništa nam ne krije.
Možda bi nekome neke stvari izgledale pogrešnim ali ja polazim od sebe i prevelike zabrane,nametanja...su uvijek imale kontraefekat...Naravno ima tu i zabrana,galame,cike,vriske ali sve je to normalno dok je odnos zasnovan na ljubavi,povjerenju...bez nekog velikog pritiska i strogoće...Uh, što ja nadrobih
Uglavnom,nauka je to čitava
Samo vi pravite djecu,ništa ljepše...

