Forum Klix.ba

MAN-lion's coach wrote:

osa wrote:
malo sam nešto studriao na tom polju pa da probam ja s odgovorom, karate u tom uzrastu apsolutno nije za dijete, kretnje u karateu s toliko komplicirane da ih dijete teško može nitii izvesti nitii pojmiti, za treniranje karatea je većina djece spremna negdje oko 9. ili 10. godine, iako naravno kao i u svakom polju ljudske djelatnosti postoje ekstremi...
inače za dijete u tom uzrastu nije niti jedan sport, nego sve vrste igara u kojima će uživati a ujedno i usvajati praktična znanja iz kineziologije( nauka o kretanju), najranije se počinju trenirati klizanje i gimnastika, negdje oko 5-6. godine, plivanje također tu negdje a možda godinu kasnije određeni vidovi atletike, dakle u principu bazični sportovi, iz kojih vrlo lako možeš napraviti prijelaz u neke drugesportove.
ako želiš dijete pripremiti za karate upiši ga na gimnastiku, to je fantastična priprema, a ako želiš da ti sin bude borac, za to nije potrebno neko naručito dugačko vrijeme, ako bude imao srce za fajt, dobar borac se napravi za 6 mjeseci....

@@@ za autora :Ok,hajmo ispočetka.Djeca su obično bila oko 6 godina.Nisam imala dijete od 3,5,a i to je pre pre rano za takvo nešto.Dijete se može zabaviti onim biciklom na pomoćne točkove uz nadzor,možeš ga voditi i na bazen,trčati sa njim.


Čime se baviš?Ok ne studiram DIF da ne bi bilo zabune,imala sam djece od 4 godine kojem je bilo zabremedet gledati i smijati se mami i tati na klupi dok sam ja obilazila okolo i "namještala" kako treba raditi...Bože moj,imala sam djece koja fantastično rade sa 7-8 godina ali to nisu ekstremi.
Kretanje u karateu nije teško,vodila sam treninge i u džudu,tu je bilo komplikovano radi padova,ali imala sam djece od 10-12 godina ,kao i svojih godišta koji nisu bili sposobni uraditi kolut naprijed,o padovima neću govoriti.
Što se tiče teorije o fajtu,neću se slžiti,bar u onom svom domenu(džudo-ju jutsu),ne možeš napraviti fajtera u džudu za 6 mjeseci....ljudi čitav život polažu padove pa onda tehnike,niti možeš otići na takmičenje da ti neko ne iščupa polugu ili je sam sebi ne izvrneš.Takvih ima more,poslije se više ne pojavljuju.Karate isto tako,dok te neko ne uslika mavaši gerijem u čelo...neću ja da idem u ekstrem navedem ti prmjer kolege koji se služi hormonima i suplementima i ostala sr..anja.I čovjek siledžija po prirodi.I izgubio u meču,dobio batine poštene,više nije ni dolazio.Stvar tehnike,nema šanse da je isčistiš u borilačkim vještinama ili dobiješ za 6 mjeseci.
Zato sam odustala od angažovanja zvanog trener i otišla nosati guzicu po takmičenjima.

Neko je gore više spomenuo kupovinu diploma,to je i ovdje izraženo,vole se ljudi faliti da nosaju 5 DAN a veze nemaju,šamar mu možeš opaliti da ne ustane....toga svugdje ima i takvih ljudi se treba čuvati.
Ja sam ipak protiv toga da malo dijete ide na kontakt,imaš ti i bezobrazne djece,imaš djece koja bjesne i sam se čovjek boji da im se nešto ne desi.

Lijepo je dijete uljučiti da bude fizički aktivno ali ne u smislu da ga fiksiraš na jednu stvar.Neka bude raznoliko,ali ništa spešili jer će se brzo i 100 puta predomisliti.Lako mu je negdje u 7-8 razredu osnovne ili u srednjoj nešto skontati.

djana77 wrote:Iz iskustva sa svojom djecom znam da ih svaka aktivnost,sport ili sekcija zanimaju samo izvjesno vrijeme.Ja sam ih na svoju inicijativu upisala prije tri godine(tad su bile prvi razred i pretskolska)na ritmicku sekciju,i dan-danas idu,imaju priredbe,gostovanja i sl.
Mladja je jedan period bila zagrijana za karate,ali ju je ta opsesija prosla za nekih pola godine koliko mislim da bi i trajala njena karijera u tom sportu
Kao roditelj mozes procijeniti za sta ti dijete ima afiniteta,razgovaraj,zakljuci i,moj savjet,ne forsiraj vise od jedne sekcije ili sporta dok ne bude veci i mogne se lijepo posvetiti svim izazovima i obavezama.

sjenka wrote:pozdrav

mom sinu je bilo tacno 3 godine i 1 mjesec kad smo ga upisali na taekwando. Bio je jako živahan, i jedino su nas tu htjeli primiti. Nije bilo nikakvog forsiranja, a dijete je počelo postepeno sticati naviku, razvilo motoriku, i veoma je socijaliziran. Sad ima 8 godina, crvenu traku i redovno trenira. Imao je jednu krizu sa 5 godina, počeo je izmisljati razloge da ga ne vodimo na treninge tipa boli me stomak, boli me glava, itd. Razlog tome jeste što je morao da se bori, par puta je dobio "batine", nije borben tip i ne voli borbu. Ni tada nije bilo nikakvpg forsiranja u smislu da se mora boriti, ali jeste u smislu da se treninzi trebaju redovno pohađati. Ja sam u principu veoma zadovoljna, i moj je sin, a prije par mjeseci upisali smo i kćerku koja je tad imala 4 godine, i njoj se dopada.