Forum Klix.ba

ako nije bezobrazno pitati (ako jeste izvini)...da li ti reagujes cesto?

Pikaboo wrote:Prvi slucaj:
Mjesto radnje:moja zgrada.Otac,sizofrenicar,mlati zenu,sina i cerku.On pije tablete pa zalije pivom i onda poludi.Izbacio zenu iz kuce,zakljucao vrata i sizi u stanu,pisa po djeci.Zena sjedi vani i place.Cim smo skontali sta se desava,mama zove policiju a ja idem njemu na vrata.Mozda sam luda ali mislim da i sizofrenicari znaju koga mogu muciti i nisam neko ko moze pasivno posmatrati bilo koji vid terorisanja.Zalupam mu na vrata,on se od tamo dere pita ko je,nesto brljavi.Ja kazem otvori j**** vrata i pustaj tu djeci iz kuce.On otvara vrata,kaze meni gdje si (kaze moje ime) sta ima kod tebe?! Ja fino kazem,izvedi djecu.On izveo djecu poslusno,moji ih odveli zajedno sa majkom kod nas u stan,dosla murija,odvela ga i sutradan pustili.I danas ista stvar s tim sto sad ona isto njega mlatne.

Druga prica:
Stojim na balkonu i gledam zenu i dijete kako idu preko parka.Djete nesto kenjkavo.Godina mu mozda 5 ili 6.Zena stade,skide svoju cipelu i stiklom poce udarati dijete po glavi.Ja pocinjem da urlam sa balkona.KOmsije izlaze da vide sta je.NIKO NISTA!SVI SAMO GLEDAJU! Manijakusa i dalje marise dijete koje je sad vec krv oblila.Skida svoju maramu koju je imala oko vrata i zamota dijetetu glavu.Ja sam vec u medjuvremenu zvala policiju i trcim prema ludaci koja je ubrzala korak nebi li mi smugnula.Al' moze mi smugnut malo morgen.Stigla sam ja nju ali posto joj nemogu oteti dijete,ja idem za njom da vidim gdje zivi.Usput smo sreli policiju.Ja sam rekla sta je bilo i ko su jos svjedoci.Oni vide da je dijete krvavo.Odose sa zenom.Zvali su socijalnu sluzbu i to je sve sto znam.

Ne posmatrajte pasivno sta se desava oko vas.Ja znam da ja nikada necu.

Evo vam i treće priče:

Prije par godina....isto ovako ljetno doba, vikend je bio. Sjedim u dnevnoj, gledam TV a s vana se čuje sve živo, jer su prozori svi otvoreni. U jednom momentu ja više ne čujem onu normalnu dječiju ciku i viku već nekog da vrišti.
Ustala sam da vidim šta se dešava.....dijagonalno ispred moje zgrade stoji parkirani stariji mercedes, a na trotuaru vidim grmalja od čovjeka kako grabi dijete, i vuče ga prema autu. Dječak se koprca, vrišti.
Grmalj otvara gepek, trpa dječaka koji ima oko 8-9 godina u gepek. On se izdiže i dalje vrišti, no grmalj ga iz sve snage šakama lupa.....što po glavi, što po tijelu.
Ja i dalje stojim na prozoru, u šoku. Što zbog grmalja koji ubi dijete, što zbog ljudi koji hladno prolaze i ništa ne rade. Na tom mjestu gdje je auto stajalo, pa preko puta, ima piljara. Vlasnik piljare je izašao, stao na sam rub trotuara, prekrstio ruke, stao i gleda.
Ja opet kontam, sad će on nešto nešto uraditi, viknuti, zaprijetiti grmalju......ništa.
Mene već panika hvata, jer onaj kreten sjeda u auto i hoće krenut. Ja sad u kući vrištim, zovem brata da mi doda papir, olovku i telefon. Zapisujem registarske tablice auta, uhvatila sam bila samo prva 3 broja i slovo. Biram policiju....ljudi ja vam ne mogu objasniti kako sam se osjećala.....knedla mi u grlu, došlo mi je da trčim za autom.
Govorim službeniku da želim prijaviti otmicu djeteta (nisam znala šta drugo da kažem), a on se odvalio smijat, misli da ga zajebavam. Tu me baš huja bila uhvatila, rekoh mu....ne zezam se, sad sam s prozora gledala kako tip trpa malog dječaka u gepek, ubi boga u njemu, imam i dio brojeva sa reg. tablice, maslinasto zeleni mercedes, stariji, pohaban. Tu se i on uozbiljio, uzeo moje podatke, i bila sam ga zamolila da mi jave šta je bilo. Nakon 1,5 min. zovu me da provjere još jednom podatke, ja potvrđujem i opet molim da mi se javi šta je sa dječakom.
Nije prošlo 5 minuta, zove me policija na kućni broj. Našli su grmalja, našli dječaka, bit će mu ukazana liječnička pomoć, da li bih ja bila spreman svjedočiti na sudu.
Kako ne bih zaboga, tom kretenu nije mjesto među svijetom.

Uvijek, uvijek, uvijek ću nešto uraditi, pa makar ja dobila po nosu.
U takvim situacijama samo zamislim sebe, nekoga koga volim, koga znam. I onda zamislim šta bi bilo da niko ne priđe i pomogne, zovne policiju na kraju krajeva. Moramo pomoć, moramo nešto uraditi.
S druge strane......kako u najmanju ruku očekivati od nekoga da nešto uradi, kamoli zatražiti ako sami nismo spremni to uraditi za nekoga drugog.

drekalica28 wrote: Evo vam i treće priče:

Prije par godina....isto ovako ljetno doba, vikend je bio. Sjedim u dnevnoj, gledam TV a s vana se čuje sve živo, jer su prozori svi otvoreni. U jednom momentu ja više ne čujem onu normalnu dječiju ciku i viku već nekog da vrišti.
Ustala sam da vidim šta se dešava.....dijagonalno ispred moje zgrade stoji parkirani stariji mercedes, a na trotuaru vidim grmalja od čovjeka kako grabi dijete, i vuče ga prema autu. Dječak se koprca, vrišti...

Hajde da se kladimo u što god hoćeš da će se na kraju ispostaviti da je grmalj rođeni tata ili stric nesretnoga djeteta...ja sam davno došla do spoznaje da ni od koga (bar kod nas) djeca toliko ne stradaju koliko od onih koji bi im trebali biti glavni oslonac i skrbnici (dakle prvenstveno uža familija). Nakon roditelja i pokojeg zlog strica/maćehe/očuha/djeda tek daleko na dnu liste pojavljuju se i druge kategorije (komšije, pedofili stranci, vršnjaci nasilnici u školi ili na ulici). Na Zapadu je tabu zvani "svetost i nedodirljivost porodice i pater familiasa" odavno razbijen u paramparčad i zato su njihove socijalne službe tako agresivne i svemoćne...iza sebe imaju državu tj. društvo koje više ni pišljiva boba ne pridaje tim krkanskim stereotipima preživjelima iz doba najcrnjeg rimskog robovlasništva kada je otac imao moć da vlastoručno ubije člana obitelji po krvi i sve one koji su se brojali u obitelj (kućni robovi, konkubine i ostali). Da ubije i nikom ne odgovara. Onako kako to i danas rade u nekim najzadrtijim islamskim zemljama (poput Jemena i S.Arabije).

Srce me je sinoć zaboljelo zbog jecaja one curice koja pokušava da ispriča onoj novinarki sve to, a ne može...a ona je starija, kakav li će impakt svega toga biti na najmlađu! I koliko je takve siročadi još po Bosni, siročadi i pored živih roditelja...koji ih handre fizički, maltretiraju i zlostavljaju psihički, financijski i na sto drugih načina...koliko takve prikrivene siročadi svaki dan sretnemo na ulici a da ni ne znamo da su to !

JThomas wrote:magična fraza: "to je njihova stvar".

a institucije kažu: "nije naša nadležnost".

ili "nismo samo mi nadlezni", "pokusajte u Ministarstvu...", ili kada nazoves za intervenciju kazu "nemamo dovoljno ljudi na terenu, moracete sacekati..."!?

JThomas wrote:ubi nas linija manjeg otpora.

a za ovo si 100% u pravu...
Pikaboo bra'o

Jako bitna i ujedno osjetljiva tema.Bitna jer ta djeca su u biti naša djeca,neke nove generacije nas.
A osjetljiva je zarad (ne)rada nadležnih institucija,osjetljiva je jer neadekvatan i neprofesionalan pristup može samo povećati agoniju(ovdje prvenstveno mislim na (NE)rad socijalnih službi,koje možda ponekad i pokrenu rješavanje nečije agonije ali onda stanu,te time samo daju povoda za mahalanje i veće psihičke posljedice djeci-žrtvama).
Ne treba biti pasivan i samo nijemo gledati na dešavanja oko sebe.Ta pasivnost zlostavljačima na žalost i daje prostora da budu zlostavljači jer rijetko ko se nađe da prekine nijemo gledanje i ćutanje.Mah najlakše je govoriti :"Jadna majko svoja" i sklanjati se ustranu.
Ja se kao dijete sjećam situacije u komšiliku koja me ohrabrila da nikad ne treba nijemo gledati i ćutati.
Naime u moju stambenu zgradu je doselila porodica,žena i muž sa dvoje djece.I vjerovali ili ne od prvog dana su počele u njihovom stanu tolike torture nad ženom i djecom od hajvana muža da je to nama ostalim stanarima koji smo prije svega navikli na nekakav mir u zgradi i međusobno poštivanje bilo nezamislivo,a da ne pričam o porodičnom životu koji smo mi ostali stanari vodili.
Priznajem prvih par dana su se između starih stanara samo čule priče,kao šta se dešava,ko je taj kreten,šta se može uraditi u svemu tome...Par pokušaja normalnog razgovora sa novim komšijom je uvijek završavao njegovim negodovanjim,tipa "šta se to vas tiče to je moj stan moja žena moja djeca"
Nakon da ne kažem usaglašavanja komšiluka(ostalih 5 porodica koji smo stanovali u toj ugradi) uslijedio je prvo pozivanje policije u kasnim satima.A policija haman pa po navici ili čemu već dođe,vidi,zapiše i ode.....ta noć mirna i sutra po starom.
Nakon par puta dolazaka policije moj komšija inače jako ozbiljan čovjek je tad u bijesu rekao policiji da ih nema više namjeru ni zvati ali da ne dolaze ni ako njih više iko pozove jer će stanari uzeti stvar u svoje ruke.Policajac je otišao i tu je bio kraj policijske intervencije.
To veče čekao se opet nastavak jako tužno i žalosno čekati da neko bude zlostavljan.Majka je nas svu djecu iz komšiluka sakupila u sobu i zaprijetila da nema van.Te da sve što čujemo ili slučajno vidimo nismo ni čuli ni vidjeli.
Kod komšije su bili svi ostali odrasli,..a onda nakon prve dreke su komšija,moj tata i ostala trojica iz komšiluka razvalila vrata izveli djecu i ženu van kod komšinica i ubili hljeb u hajvanu.

U svoj toj nevolji mi je ostala upečatljiva rečenica bijesnog komšije,kako galami po stubištu dok je razvaljivao vrata (taj komisja je i smislio cijelu stvar ):"Majku ti tvoju hajvansku,haj što nama ne daš spavati noćima al jarane na ženu i djecu ne dam ni ocu svom,...sad će tebi komšija pokazati kako se tuče."

Vjerovali ili ne od tad nikad nije ni pokušao ništa slično....čak je prvo jutro onako izmarisan uljudno rekao i "Dobro jutro" mada vjerujem da mu nije bilo do toga.I nakon toga iako su mu komšije pripremile marisanu je bio jako fin,da ne kažem da se i nekako ljudski počeo uklapati u komšiluk i ponašati normalno.

Stoga pasivno gledanje je najveća greška.....a nosanje po jeziku tuđih nedaća bez rješenja ili bar pokušaja rješenja u rukavu još gore.
Ja vala niti mogu niti hoću da na svje gledam pasivno.Ako treba i ovako sitna ću nasrnuti na grmalja,pa makar ništa i ne postigla,ali sam bar ako ništa pokušala.

I žao mi je što moram da u ovaj primjer uvedem i dešavanja danas.Danas da se ovo desi u etnički miješanom komšiluku kao što je bio moj,ujutro bi tok nekog čovjeka koji je prekinuo toruturu nad djecim i ženom, ostali osuđivali jer zaboga on je pretukao tamo nekog Hasana(slučajan izbor imena) a niko se ne bi zapitao što taj isti Hasan mlati svoju djecu i ženu.

desilo mi se prije par godina. covjek ide ulicom i vodi sincica od nekih 5-6 godina. vice na njega, govori mu da je idiot, majmun i sta sve ne. onda ga pocne udarati rukama po glavi. stvarno sam pobjesnila, stomak mi se prevrce. govorim covjeku da ostavi djecaka na miru, da ga ne udara. u tom trenutku ugledam policajca, kako stoji nekih desetak metara dalje i to posmatra. pomislih, napokon spas za jadno dijete! viknem policajcu da nesto uradi da pomogne djetetu. a on ce meni "vodite vi racuna o svom djetetu, ovo nije vas problem". i mirno se okrene na drugu stranu

Lullaby5 wrote:desilo mi se prije par godina. covjek ide ulicom i vodi sincica od nekih 5-6 godina. vice na njega, govori mu da je idiot, majmun i sta sve ne. onda ga pocne udarati rukama po glavi. stvarno sam pobjesnila, stomak mi se prevrce. govorim covjeku da ostavi djecaka na miru, da ga ne udara. u tom trenutku ugledam policajca, kako stoji nekih desetak metara dalje i to posmatra. pomislih, napokon spas za jadno dijete! viknem policajcu da nesto uradi da pomogne djetetu. a on ce meni "vodite vi racuna o svom djetetu, ovo nije vas problem". i mirno se okrene na drugu stranu

Ja bih, kad sam već se umiješao u sve, nakon policajčevog odgovora pitao ga za njegovo ime i prezime i stanicu u kojoj radi, pa kad dođem kući fino nazvao i prijavio ga.
Ali lako je biti general poslije bitke, u takvim momentima čovjek ne može da ispravno razmišlja.

bilo bi još ljepše kada bi zlostavljani bili zakonom zaštićeni, znači kada zlostavljač bude uhapšen da ostane malo u zatvoru, na žalost nemamo ni dovoljan broj sigurnih kuća...žene sa kojima sam radila često ne žele da odu os svojih muževa jer nemaju gdje, nitko im ne nudi posao (a nemaju kvalifikacija), ne znaju gdje će sa djecom...njihova familija ih često ne želi natrag (udala si se, sad se njemu vrati), naravno ovo su iskustva iz ruralnih sredina

http://www.youtube.com/watch?v=BW30Wsla ... r_embedded#!

Bloo wrote:bilo bi još ljepše kada bi zlostavljani bili zakonom zaštićeni, znači kada zlostavljač bude uhapšen da ostane malo u zatvoru, na žalost nemamo ni dovoljan broj sigurnih kuća...žene sa kojima sam radila često ne žele da odu os svojih muževa jer nemaju gdje, nitko im ne nudi posao (a nemaju kvalifikacija), ne znaju gdje će sa djecom...njihova familija ih često ne želi natrag (udala si se, sad se njemu vrati), naravno ovo su iskustva iz ruralnih sredina

Slicno je u svim sredinama.Da,lijepo bi bilo da kad nazoves policiju i kad odvede nasilnika u stanicu da ga drze tamo bar 48 sati,jer sta dobivamo time sto nazovemo policiju?Nista,eventualno par sati mira za jadnu,napacenu porodicu i to je sve.Napasnik se vrati iz stanice jos ljuci i koga ce ponovo napasti??
O tome sam i govorila par postova unazad,niko nije tako tvrdog srca da ce gledati danima i mjesecima kako komsija maltretira zenu i djecu,ali onaj ko bi pomogao nema niciju podrsku,ni drzave,ni policije,ni socijalnih ustanova.Treba usvojite zakon o takvim slucajevima koji ce garantirati da ce se stanje popraviti i da ce biti neke koristi za porodicu od poziva policiji.

samo malo wrote:Nema svrhe upozoravati na odgovorne institucije, evo ja sam po struci nekakav pedagog socijalnog tipa, pa ne mogu naci posla u svojoj bransi vec radim nesto sasvim deseto.

Zna se ko radi po socijalnim institucijama, od zla oca od gore matere.

I nemojte to porediti sa zapadom, tamo su djeca zasticena na svaki moguci nacin. Sa nekim izuzecima.

Ma koji zapad? Necu da nabrajam...
Zvijer ne bira mesto dogadjaja

komsiluk se jos uvjek interesuje za "ko se sakime j."
ali je prestao zavirivati u "privatni zivot"...