merdžada i usisač
(tragična jednočinka)
scena prva:
(avram i domagoj se voze u peglici, nastojeći naći mjesto za parking, konstantno prelazeći mostove:
onaj stari (skoro obnovljeni) ispred vijećnice s kojeg je nele pokazivao na istu u nadrealistima
i talno je nekom strendžeru za 20.000 us uraca i onaj
friški, napravljen pred koncert manu chao da bi ljudi iz cijele ex-juge mogli preći preko istog. ovaj drugi je napravljen
pod pokroviteljstvom gradimira gojera, koji je na skorašnjim izborima izgubio fotelju na mjestu ministra kulture življenja
kantona sarajevo. ta ista fotelja se može naći na kantonalnom odlagalištu (boba je falila da napišem
odgajalištu) smeća sarajevo, iliti kantonalnoj deponiji uz usisač 'gradimir' kojeg smo od milja nazvali gojer i zgužvane
postere mlade pjevaljke merdžade.)
avram: nigdje mjesta, jebo te.
domagoj: možda je rješenje da probamo preko imaginarnog.
av: misliš, zamišljenog?
dom: ja budale, jebo te. pa to ti je isto.
av: tebi su paradajz i paprike isto.
dom: misliš na onu emisiju kruške i jabuke?
av: nemamo mi licencije za prikazivanje te emisije!
scena druga:
(budućnost, 2014. gudura na otvaranju mosta 'domagoja i avrama' (napravljenog na inicijativu
novo-starog ministra kulture življenja gojera, a sve u cilju bespotrebnog povezivanja
likovne akademije i radićeve i ljubavisanju mladih na tom mostu, eda bi sarajevo
i s te strane, pored milijun mostova na svaki dva'es metara preko miljacke, sličilo veneciji.))
gudura: avrama i domagoja sretoh nekad davno. bijaše to u godini kad zaginuše.
često su znali praviti krugove, a bez da su ijednu cigaru u životu zapalili.
ipak taj imaginarni dim koji je izlazio iz njihovih usta zaudarao je na vonj belog luka i rakije.
ujedno, legenda kaže da su se koplja njihovih filozofskih raspri nerijetko lomila na značenju riječi imaginacije
i zamišljenosti.
scena treća:
(domagoja i avrama ustopira lik sav u šljivama.)
av: šta bi s tobom, pasha?
reva: nisam ja pasha, ja sam revizor gras-a.
dom: ali mi nemamo karte.
reva: ma nije to problem, možete li me povuci za kurac... aaaaaaa,
(reva se hvata prstima
za dio glave između očiju, nosa i čela u stilu aziza beshlagića.)
mislim do ovog mosta gore. vidio sam da kružite.
av: upadaj, mada mi nije jasno zašto, pa to je samo stotinjak metara.
reva: (ulazi) ufffffffffff kako me bezveze nalaushishe oni penzioneri.
mora da su bili prava jalija u svoje vrijeme.
dom: bijaše li među njima jedan sa istetoviranim indijancem na nadlaktici i zihernadlom u nosu?
reva: oni kontali, ja pismonoša.
av: misliš golub.
reva: garant radi fuzije pio i mio, mirovina i penzija.
(reva izlazi iz auta. spuca ga cigla u glavu na kojoj piše: dosta nam takvih.)
scena četvrta:
(oni nastavljaju dalje i sreću nekog lika s shalom fk hrida kako pimpla loptu i stopira.)
av: šta je ba ovo, nismo mi taksisti.
dom: šta će ba, sirotinja neka garant. vjerovatno je lopta sve što ima na ovom okrutnom dunjaluku.
av: ma ja, nije ni moje srce od kamena.
(staju mu.)
dom: ulijeći.
hloptica: hvala momci, garant se razumijete u nogomet.
av: misliš fudbal?
hloptica: kako god.
dom: šta to ti zadaješ s tom hlopticom?
hloptica: takav mi imidž, brata.
av: dokle ti?
hloptica: ne znam, sviju mi. momci, za koga navijate?
dom: ma nije ni bitno.
hloptica: kako nije bitno, ja sam se poistovjetio s hridom.
nekako mi je srce sraslo sa tim klubom, i s tom njegovom istorijom, dapače.
av: ma jebo te fudbal!
dom: lopta je okrugla. sad izađi.
(hloptica izlazi i nalazi pare na cesti:
'pružena mi je šansa da pomognem svom klubu.' hloptica se kreće prema masi navijača koji
se vraćaju sa utakmice. oni ga počnu nositi
i u po frke ga bace u miljacku.)
scena peta:
(av i dim se i dalje voze. u susret im dolazi vejsil koji je malo popio.)
av: daj ba, nećemo valjda i ovom stati? vidiš da je p'jan ko guzica.
(vejsil im se prepriječi i počne im udarati po haubi.
oni staju.)
dom (izlazi iz auta): nije ti to tajkovina, momčino.
(vejsil samo uđe u auto, pod prijetnjom pištolja. av i dom se samo zgledaše i uđoše.)
vejsil: vozite me do cvjećare.
(gleda u fotografiju mlade pjevaljke merdžade sa njenim joj zagonđijom.
dvoje mladih na fotosu se ljubavišu.)
vejsil: uzeću joj ružu,nek joj se nađe nešto pri ruci kad je s ovim glodarom.
momci umočite li vi šta?
dom: hljeba u haringe.
vejsil: ja čudnih budala! pustite me da izađem. ne znam ni što uđoh.
vejsil (izlazi pjevajući): sreća me ne htjede, kod drugog je utekla...
(gubi se u daljini teturajući.)
scena šesta:
(likovi se voze i dalje. približavaju se imaginarnom mostu između radićeve i likovne.)
av: napokon malo mira...
(skreću na most i u tom trenutku ih potkači sforovo vozilo. vozilo napušta mjesto nesreće.)
jedan sforovac: pogazili smo dvojicu.
drugi: nema veze, biće njih još za našeg mandata.
(kraj)
