nevencikotic wrote:Da li netko zna kakva je situacija na ovom fakultetu danas,posto su svi komentari prilicno starijeg datuma
Situacija je takva da su cijelo vrijeme radili "na crno". Od samih početaka. Kada su ih potom i stoga zabranili u Sarajevu samo su se lijepo premjestili u Posušje, s tim da su ostali u zgradi Energoinvesta u Sarajevu kao odjeljenje. Situacija je opći kaos. Studenti nemaju profesora, slušaju tek jedan do dva kolegija u jednom semestru, pa tako i na cijeloj godini, profesori se ne plaćaju pa tako većina njih, nakon što shvate da su prevareni i izigrani odustaju od suradnje. Niti jedan valjan pravni dokument Univerzitet, koji se usuđuje tako zvati, ali samo na papiru, nema. Nisu upisani ni u sudski registar visokoškolskih ustanova. U upravnom vijeću kažu još nam samo fali to. hahaha. Pa da bi se "to" realiziralo, dakle, da bi se jedna visokoškolska ustanova upisala u registar visokoškolskih ustanova potrebno je zadovoljiti cijeli niz ostalih pravnih elemenata. Stoga i nisu upisani. Jednostavno rečeno, bilo tko se može sjetiti otovoriti "nešto" i nazvati se Internacionalni univerzitet "Philip Noel Baker". Ma mogu u svoj naziv staviti i deset nobelovaca. Bijesna sam i zgrožena. Platila sam do sada dvije rate. Tražim povrat novca. Dala sam im rok deset dana da mi uplate novac. Do danas ništa.Podigla sam i sudsku tužbu.
07.03.2010. | 10:20
tri godine je prošlo od odlaska hrvatskog velikana
Ivan Supek - idealist bez nasljednika
Treća je godišnjica smrti akademika Ivana Supeka (1915.-2007.), hrvatskog fizičara, filozofa, humanista, pisca i borca za mir. Ne manje važno, antifašist, pacifist i idealist, Supek je bio uzor mnogim generacijama, a i nakon njegove smrti teško da možemo naći osobu u današnjem javnom životu koja bi mu parirala po znanju, aktivizmu, hrabrosti i razini svijesti.
Erudit bez nasljednika, sanjar o boljem i pravednijem društvu, istraživač i razotkrivatelj fizikalnih istina, Supek ne smije biti zaboravljen i godišnjica njegove smrti samo nas podsjeća koliku smo veličinu izgubili, jesmo li je znali cijeniti i što od njegove ostavštine doista čuvamo?...
Supek je studirao matematiku, fiziku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te u Beču, Parizu, Zürichu i Leipzigu. U potonjem je doktorirao fiziku i filozofiju pod vodstvom eminentnog fizičara Wernera Heisenberga, s kojim radi na kvantnoj teoriji polja, te kasnije na teoriji metala na niskim temperaturama.
- Supek je prvi moderni fizičar u Hrvatskoj, odnosno fizičar koji je izvrsno razumio i radio u kvantnoj fizici, bio uključen u svjetske trendove i surađivao sa svjetskim stručnjacima. Njegov pristup bio je moderan za ono vrijeme, ali i za današnje - kazao je akademik i profesor Vladimir Paar.
Znanstvenik mira
Supeka je u Njemačkoj 1941. uhitio Gestapo, ali ga je spasio Heisenberg, pod izlikom da mu treba asistent. Pridružio se antifašističkom pokretu te djelovao u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a u Zagrebu. U Topuskom je uputio prvi javni apel protiv upotrebe nuklearnog oružja te iznio svoje pacifističke i filantropske misli.
- Bio je renesansni tip znanstvenika. Njegova je ideja bila povezati prirodne i društvene znanosti, tj. filozofiju s umjetnošću i politikom. Bio je aktivan na svim tim poljima, i na svakom postigao značajne uspjehe. No najveći utjecaj izvršio je time što je usmjeravao niz talentiranih studenata prema inozemstvu i širokoj naobrazbi te je time stvorio kadrovsku bazu za hrvatsku znanost kakva je danas - objasnio je Paar.
Naime, Supek je bio profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu te je vodio gradnju Instituta “Ruđer Bošković” i bio njegov prvi direktor. Kasnije je iz njega isključen zbog protivljenja planovima jugoslavenske Federalne komisije za nuklearnu energiju za izradu atomske bombe. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu te inicirao osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku (IUC).
Uz to, počasni je rektor Internacionalnog sveučilišta “Philip Noel-Baker”. Osnovao je i Instituta za filozofiju znanosti i mira, koji je bio sjedište jugoslavenske konferencije Pugwash i organizacije Svijet bez bombe. Za hrvatskog proljeća našao se na popisu nepoželjnih javnih ličnosti te je nakon konferencije u Karađorđevu prisilno isključen iz javnog života.
No i dalje je zagovarao teze o socijalnoj jednakosti, te je uređivao časopis Encyclopedia moderna. Napisao je brojne romane, udžbenike, komedije i drame, među kojima je i “Heretik” o Markantunu de Dominisu, proskribiranom splitskome nadbiskupu i dekanu windsorskom, čija se godina slavi upravo sada.
Vladavina filozofa
No više nego njegov impresivni životopis, Ivan Supek važan je kao ličnost koja je bila uzor i idol kakve mladi trebaju, a danas ih nemaju. Bio je “homo universalis”, kozmopolitski čovjek kakav se rijetko pojavljuje na ovim prostorima i koje treba diogenski tražiti svijećom.
Prilika je ovo da se progovori o moralnim vertikalama i filantropima našeg doba. Još u antičko vrijeme, Platon je govorio u svojoj “Državi” da bi zemljom trebali vladati mudraci, odnosno filozofi. Mnogi bi mu danas kontrirali konstatacijom da je demokracija zenit civilizacije te da je ona najpravedniji sustav. Međutim, koliko je pravedna, govori nam to da većina (bez adekvatnog znanja i obrazovanja) vlada manjinom pa dobivamo tajkune i mafijaše za gradonačelnike, a korumpirana vlada nikako da se skine s vlasti.
Kada bi državom vladali ljudi kao što je bio Supek i njegova Alijansa, koju nismo izabrali u vrijeme kad je bila aktivna, ne znamo bi li odoljeli globalnoj ekonomskoj krizi, ali sigurni smo da bi moral ljudima bio na mnogo višoj razini, da bi se poštovale vrijednosti čovjeka, a ne kapitala, da bi se cijenio rad, hrabrost i poštenje. Iako je to možda utopija, kao i demokracija u kojoj svi ljudi po znanju doista jednako vrijede, važno je spominjati se ljudi kao što je Supek te ga držati kao primjer kojemu bi znanstvenik, umjetnik, političar, filozof, svaki čovjek trebao težiti.
Ovu obljetnicu trebamo iskoristiti za preispitivanje etičkih vrijednosti današnjeg društva, našeg utjecaja te odabira uzora za nas i našu djecu. Idealista ima vrlo malo, nisu medijski eksponirani i javnost ih ne percipira. Očito im vrijeme nije sklono, ali oni su nam potrebni. Štoviše, nikad nisu bili potrebniji.
Ana Jerković
Don Ivan Grubišić: Bio je kao jablan
Bio je stasom čvrst kao hrast i vitak kao jablan. Pišući prošlih godina jednu pjesmu o jablanima i hrastu, mislio sam na Supeka i druge naše moralne i duhovne vertikale. Među ostalim ti stihovi glase:
“Jablani, jablani, jablani moji. Malo vas je, tu i tamo gdjekoji. Mnogi ste otišli, siromasima nas ostavili, postali uspomena i arhiva. Poticajima vašega života ostali ste za mnoge i danas inspiracija, ponos i poticaj. Jablani, jablani, jablani moji... Teško je živjeti kad hrasta i jablana među nama više nema. Povijuše kolo vode i plešu pogrebni ples nad sudbinom naroda, kad hrasta i jablana više nema.
Prijatelju, nisi mi samo uspomena i arhiva, nego inspiracija i ponos za budućnost novu, zajedničku našu, za zajedničke snove koji čekaju svoje vrijeme kao sjeme koje je posijano i čeka Proljeće da proklija i rod donese. Podigao si sebi spomenik trajniji od mjedi!”, riječi su don Ivana Grubišića.
I nakon ovog teksta ili općenito nakon saznanja o velikom Ivanu Supeku s bilo kojeg izvora, da se netko može i usuditi zloupotrebljavati ime takvog velikana ili zaista nema pameti ili nema nikakvog znanja.
