ja bi se na tvom mjestu konsultovao sa hodžomdobarloszao wrote:Eh,kada se sjetim da valja umrijeti...a ovako lagodan zivot
Kada se samo sjetim da valja nekada napustiti ovu zemaljsku kuglu
Ma iskreno,nije mi svejedno,kada nekada pomislim na to...al` sto se mora,nije ni tesko
Kad se sjetim svih tih stvari koje neću imat sa sobom... što život ne traje makar 200 godina da završim bar pola što sam planiro 
dobarloszao wrote:Eh,kada se sjetim da valja umrijeti...a ovako lagodan zivot
Kada se samo sjetim da valja nekada napustiti ovu zemaljsku kuglu
Ma iskreno,nije mi svejedno,kada nekada pomislim na to...al` sto se mora,nije ni tesko
Šta reče?oridjidji wrote:Kao vjernik, imam opravdan razlog da se bojim smrti, nikada nisi siguran koliko si dobra ili loseg uradio, pa strahujes radi manjka dobra ili radi velicine svoga grijeha, ali ipak mislim da je se ne bojim. Bojim se vise cinjenice da sam u svome zivotu puno toga propustio i bojim se da je moj zivot suvise ispunjen nekim iskustvima koje malo koji 26-godisnjak moze da sabere u zivotu i stojecki podnese, koja su i pozitivna i negativna. Kada s kusnjama gazite kroz zivot od koje ne znate koja je veca, a koja manja, onda vam se zivot gadi, omalovazavate ga i prizivate smrt, a kada vam se vrata srece otvore pozelite da ona traje i na smrt covjek od ushicenja zaboravlja.
Davno sam rekao jednu umotvorinu kojom sam omalovazio covjeka i njegov zivot, ali iako je mnogo gruba, sirova, ona je i iskrena, ima svoj dublji smisao i odise necim pomirljivim sto nas sviju ceka, a to je odise smrcu, moja umotvorina glasi: "Čovjek je vreća govnima koja se prije ili kasnije spusti u zemlju!"
Ova izreka ima namjeru da spusti ljude na nivo kojem pripadaju, a to je ono sto cesto u svome ponasanju prema sebi samima i drugima zaboravljamo, a to je da ćemo svi umrijeti na ovaj ili onaj način i da u svome životu iako imamo drugačije kušnje imamo isti početak i kraj.
Barem meni, smrt neda razloga da se oholim nad drugim i budem nepravedan.
Totalno drugačije si razumio moju poruku, niko ne priča o sudnjem danu, već o doživljaju smrti od strane jednog vjernika i kuda ga pomisao na nju vodi u zivotu, dali u pozitivnom ili negativnom smjeru zivota, dali ga pomisao na nju tijera da bude bolji ili gori čovjek i pričam o tome kako u percepciji pojedinih ljudi ona dobija sasvim razlicitu dimenziju i to možeš primjetiti u par rečenica u kojim se neobračam prvim licem, več govorim o čovjeku i njegovom životnom stanju. Da si pratio ono sto sam govorio, dobio bi zaključak, da mene smrt tijera da ljude tretiram jednako bez zrna diskriminacije i oholjenja prema njima i da me tjera da sto pravedniji budem prema njima. To što sam rekao u prethodnom postu je surovo, bezobrazno i istinito, ali nedjeli ljude jer smo upravo po onome što u životu imamo svi isti, a to su pravo na život i da tuđe pravo na njega nediramo, neomalovažavamo i nevrijeđamo.Raščupana wrote:Šta reče?oridjidji wrote:Kao vjernik, imam opravdan razlog da se bojim smrti, nikada nisi siguran koliko si dobra ili loseg uradio, pa strahujes radi manjka dobra ili radi velicine svoga grijeha, ali ipak mislim da je se ne bojim. Bojim se vise cinjenice da sam u svome zivotu puno toga propustio i bojim se da je moj zivot suvise ispunjen nekim iskustvima koje malo koji 26-godisnjak moze da sabere u zivotu i stojecki podnese, koja su i pozitivna i negativna. Kada s kusnjama gazite kroz zivot od koje ne znate koja je veca, a koja manja, onda vam se zivot gadi, omalovazavate ga i prizivate smrt, a kada vam se vrata srece otvore pozelite da ona traje i na smrt covjek od ushicenja zaboravlja.
Davno sam rekao jednu umotvorinu kojom sam omalovazio covjeka i njegov zivot, ali iako je mnogo gruba, sirova, ona je i iskrena, ima svoj dublji smisao i odise necim pomirljivim sto nas sviju ceka, a to je odise smrcu, moja umotvorina glasi: "Čovjek je vreća govnima koja se prije ili kasnije spusti u zemlju!"
Ova izreka ima namjeru da spusti ljude na nivo kojem pripadaju, a to je ono sto cesto u svome ponasanju prema sebi samima i drugima zaboravljamo, a to je da ćemo svi umrijeti na ovaj ili onaj način i da u svome životu iako imamo drugačije kušnje imamo isti početak i kraj.
Barem meni, smrt neda razloga da se oholim nad drugim i budem nepravedan.
Ovo je tema bojite li se smrti, a ne kako istu opravdati na sudnji dan.
cuj zao ti onih koje ostavljas iza sebe,joj to mi je malo ....Jack Be Nimble wrote:Ne bojim se smrti, ali bojim se/zao mi je onih koje ostavljam iza sebe.
a zamisli kako je tek u paklu zrce ibiza itd vjerovatno nekoliko puta boljesumayya wrote:Nema osobe koja se ne boji smrti... To pod broj jedan.
A pod broj dva, za one koje čeka Džennet/Raj, u njemu ima ono što ne možemo ni zamisliti od ljepota... To mi uvijek naumpadne kad vidim neka lijepa mjesta (priroda, more, pješčane plaže, vodopadi.....), kako je tek tamo...?
