Sve se svodi na to ...budi sam svoj doktor...ono sto meni nikako ne polazi za rukom je da objasnim ljudima oko sebe da je problem organski...evo jednog primjera...za mene je ubod pcele nista...malo boli i prodje...a za nekog moze biti fatalno...mislim taj ubod...isto ti je to i sa tvojom hernijom...i sa mojim problemima...ja jos nisam uspjela doci do odgovora...sta meni pravi problem...da li je to nedostatak zuci?mozda organizam jednostavno je moze da se pomiri s tom cinjenicom da zuci vise nema...ipak zuc ima neku funkciju...ne smatra se vitalnim organom...ali nije ni slijepo crijevo...dalje...reflux mi pravi probleme...?pluca?...svasta mi pada na pamet...mozgam ali nikako do odgovora...iskrena da budem ...kao sto sam navela u prethodnima postovima...jako sam anksiozna i depresivna...pa zamisli da te po vazdan gusi nesto...zamisli da nisi u stanju nista da radis...lezim povazdan...ne zato sto sam lijena...nego sto nemam snage...a pored mene dijete koje me gleda svojim prelijepim okicama i zove me mama...to joj je prva rijec......ocekuje da je uzmem...a ja jedva smognem snage da je pomilujem...i poljubim...pitam se sto mi ovo sve treba...taman kad imam i posao i porodicu... da me ovo snadje...da nisam u stanju svoje dijete da izvedem napolje...pogledam kroz prozor a u parku majke s djecom...sad i moja bebica trpi...a dosla je mojim cejfom na ovaj svijet...ma srce mi puca kad je gledam...ne mogu vise...DaCo_sa wrote:vertigo ako te iko razumijem onda sam to ja . E ovako da ti pomenem da mene najvise hvata panika od nasih nazalost povrsnih doktora i njihovih isto tako povrsnih pregleda koji nerijetko daju *od oka* dg jer sam se ja uvjerio na tome na vlastitoj kozi . Nikad nebi znao da imam h. herniju i gerb da sam vjerovao svojoj doktorici koja me na prvu proglasila anksioznim i kljukala me xanaxom od kojeg mi se jos vise vrtilo, jos kad sam joj poceo donosit jedan po jedan nalaz da bar ima neko evidenciju u kartonu radi terapije ona je neskrivajuci sarkazam i podsmijavanje u svom nimalo na oko izglednom licu pocela davati komentare tipa smaram je i oduzima njeno dragocjeno vrijeme ( mogla je u tom periodu obrve pocupat ili sta vec ne ) . Sve to me i navelo na strah i osjecaj bezpomocnosti i kome vjerovati vise. Jedno vrijeme mi se nije dalo nikako izlazit iz kuce sreca pa sam bio na bolovanju ( sreca u nesreci ) jer sam operisao u to vrijeme ruku , pao na poslu jer sam imao vrtoglavice konstantne i jednostavno sam bio totalno dezorjentisan a kao posljedica toga otvoreni lom lijeve podlaktice . 30 kopci ,ploca i td .Isto kao i ti sto se tice poroda kazes da nije ni blizu tvojih simptoma tako i ja bih ponovo slomio ruku i sav taj bol ponovo pretrpio a ovaj jedan dan sa oviim mojim siptomima nedaj boze nikom jer je totalno smaranje i jednostavno te koci u funkcionisanju u zivotu . Ja sam odlucio da se postepeno pokusam malo opustit (iaoko neam nekih stresova u zivotu osim ovih) i da malo probam zanemarit simptome pa da vidim dokle i kako ...
javim se poslije...
