#26 Re: Religija i zivotinje
Posted: 12/06/2010 21:18
Zahvaljujem na prozivci
KOl'ko ja znam (a morebit i ne znam), nema nekih opseznijih studija o odnosu religija prema zivotinjskom carstvu. Zivotinje se rijetko tretiraju u tekstovima abrahamskih religija, a ako govorimo o odnosu prema zivotinjama uopste - i u autohtonim religijama. U abrahamskim se spominju detaljnije kada se govori o tome sta se smije a sta ne smije jesti (o cemu ima i nekih studija - strukturalisti najvise), a u atohtonim... presiroko je, cekaj da se presaberem
Malo je i logicno da se zivotinjama nije posvecivalo puno prostora. Ljudi su sa zivotinjama i od zivotinja zivjeli, te se itekako znalo da se prema zivotinjama treba lijepo ophoditi. Sjeverno-anericki indijanci ce se i dan danas izviniti ubijenom jelenu, i objasniti da mu meso treba da bi nahranio porodicu, te ce ocitati molitvu 'duhu' svih jelena. Ja najvise znam o tzv circumpolarnoj kulturi, koja se kao sto ime kaze proteze kroz sjeverni dio sjeverne hemisfere. Dakle jedna te ista kultura koja se (uz manje razlike) podjednako srece kod Sjeveroamerickih Indijanaca, kao i kod Samija na sjeveru Skandindinavije i kod plemena na sjeveru Rusije/Azije.
Najizrazenije u odnosu prema zivotinjama je sto svako pleme ima "svetu" zivotinju. Termin 'sveta' je naravno nepodesan, pravo znacenje se izgubilo u losim prevodima misionara na 'jezik krscanske kulture'. Nije bas najjasnije tacno kako je do 'bratimljenja' iliti 'posvecivanja' doslo. Prema nekim legendama praotac (duh) zivotinje je ujedno i praotac plemena, a prema nekim drugim, duh zivotinje je pomogao da se pleme takvo kakvo je bilo - stvori. U svakom slucaju, ta se zivotinja u normalnim uslovima nije lovila i nije jela. No jednom godisnje, da bi se obiljezio dan 'sporazuma' sa duhom zivotinje - ta bi se zivotninja jela. Ne, da se popravim, na toj(tim) zivotinjama bi se prezderavalo
Nerijetko bi se mladunce uhvatilo i citave godine tretiralo kao kralj, samo da bi se tog jednog dana u godini pojelo. Nakon tog ritualnog jedenja, sve i jedna kost bi se sakupile, iskopala bi se rupa u zemlji, i kosti bi se poredale tacno onako kako bi se nasle u zivotinji. Na taj nacin bi se 'potvrdio' sporazum za duhom zivotinje, a smatralo se da od zakopanih kostiju kasnije duh pravi nove zivotinje. NIje nemoguce, i mnogi naucnici vide paralelu izmedju ovog tradicionalnog jedenja 'svete' zivotinje jednom godisnje, sa isto tako tradicionalnim, jednom godisnje upraznjavanim, kanibalizmom kod nekih plemena u juznom pacifiku, a bogami i drugdje... Ne treba mijesati sa licnom zivotinjom (duhom) zastitnikom, koju je bilo koja individua mogla imati, a neki su sretnici imali i vise. Pri tome ne treba shvatiti da se zivotinja, ziva i fizicka zivotinja smatrala zastitnikom. Duh zivotinje bi bio zastitnik, a on bi se mogao - po vlastitoj volji - pojaviti u tijelu odredjene zivotinje.
U svim religijama u kojima ima zrtvovanja (a ima ga u nekom obliku u svim) - vremenom su zivotinje i/ili biljke zamijenile ljudske zrtve. Cak je i cuveno jagnje zamijenilo ljudsku zrtvu.
U plemenima na juznijim podrucjima, gdje je zemljoradnja dospjela i etablirala se mnogo ranije ( a sa zemljoradnjom i trajne naseobine) kompletan karakter lovacko-sakupljackog drustva se izgubio, i svi se obicaji i rituali okrecu ka plodnosti (sto ce reci zrtvama malo vise 'seksualnog karaktera'. U tim drustvima se ritualno ubijanje ljudi zadrzalo mnogo duze - ili je do njega dolazilo mnogo cesce nego kod nomada/lovaca.
POkusah sazeto, pa ispade sakato
Eto ti NIN-e pa se nadovezuj na sta hoces 
KOl'ko ja znam (a morebit i ne znam), nema nekih opseznijih studija o odnosu religija prema zivotinjskom carstvu. Zivotinje se rijetko tretiraju u tekstovima abrahamskih religija, a ako govorimo o odnosu prema zivotinjama uopste - i u autohtonim religijama. U abrahamskim se spominju detaljnije kada se govori o tome sta se smije a sta ne smije jesti (o cemu ima i nekih studija - strukturalisti najvise), a u atohtonim... presiroko je, cekaj da se presaberem
Malo je i logicno da se zivotinjama nije posvecivalo puno prostora. Ljudi su sa zivotinjama i od zivotinja zivjeli, te se itekako znalo da se prema zivotinjama treba lijepo ophoditi. Sjeverno-anericki indijanci ce se i dan danas izviniti ubijenom jelenu, i objasniti da mu meso treba da bi nahranio porodicu, te ce ocitati molitvu 'duhu' svih jelena. Ja najvise znam o tzv circumpolarnoj kulturi, koja se kao sto ime kaze proteze kroz sjeverni dio sjeverne hemisfere. Dakle jedna te ista kultura koja se (uz manje razlike) podjednako srece kod Sjeveroamerickih Indijanaca, kao i kod Samija na sjeveru Skandindinavije i kod plemena na sjeveru Rusije/Azije.
Najizrazenije u odnosu prema zivotinjama je sto svako pleme ima "svetu" zivotinju. Termin 'sveta' je naravno nepodesan, pravo znacenje se izgubilo u losim prevodima misionara na 'jezik krscanske kulture'. Nije bas najjasnije tacno kako je do 'bratimljenja' iliti 'posvecivanja' doslo. Prema nekim legendama praotac (duh) zivotinje je ujedno i praotac plemena, a prema nekim drugim, duh zivotinje je pomogao da se pleme takvo kakvo je bilo - stvori. U svakom slucaju, ta se zivotinja u normalnim uslovima nije lovila i nije jela. No jednom godisnje, da bi se obiljezio dan 'sporazuma' sa duhom zivotinje - ta bi se zivotninja jela. Ne, da se popravim, na toj(tim) zivotinjama bi se prezderavalo
U svim religijama u kojima ima zrtvovanja (a ima ga u nekom obliku u svim) - vremenom su zivotinje i/ili biljke zamijenile ljudske zrtve. Cak je i cuveno jagnje zamijenilo ljudsku zrtvu.
U plemenima na juznijim podrucjima, gdje je zemljoradnja dospjela i etablirala se mnogo ranije ( a sa zemljoradnjom i trajne naseobine) kompletan karakter lovacko-sakupljackog drustva se izgubio, i svi se obicaji i rituali okrecu ka plodnosti (sto ce reci zrtvama malo vise 'seksualnog karaktera'. U tim drustvima se ritualno ubijanje ljudi zadrzalo mnogo duze - ili je do njega dolazilo mnogo cesce nego kod nomada/lovaca.
POkusah sazeto, pa ispade sakato




