Koja je stilska fig. prisutna

[ilo]

ama ljudi, sinestezija, slusa li mene ovdje iko

evo pogledajte tu:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinestezija

ama to nisam se mogla sjetiti, sinestezija itekako


100% ;D

[cellisto]

heheh ma sjecam ja kad sam prvi put cula za to, i do tada sam mislila da to svi tako vide kao ja, brojeve i slova u bojama, cak su mi neke matematicke funkcije bile odredjenih boja.. sjecam se jednog zadatka iz matematike koji je bio boje aleve paprike, cak sam mogla i medju prstima osjetiti prah danas vise vidim npr. tonalitete ili odredjenu muziku u nekoj odredjenoj boji.

[minjonja]

meni ne izgleda kao sinestezija.
evo sta pise na wikipediji

Sinestezija se definira kao stilska figura kojom se postiže zamjena svojstava čula. Tako na primjer, boja može da se pomiriše, zvuk može da se vidi i sl. U jednoj od reklama jedan od sudionika izgovara rečenicu Fakat miriše bijelo. Upravo u toj rečenici došlo je do zamjene svojstava čula mirisa i čula vida pa se može pomirisati ono što se u stvarnosti samo vidi.Nadalje, nerijetko se u kolokvijalnom govoru može čuti sintaksema čuje se za izražavanje osobine nečega (ili nekoga) što ima neugodan miris.

ovaj stih mi nije zamjena svojstava cula. ja jos uvijek mislim da je personifikacija

nadam se da ce se pokretac teme na kraju javiti i reci sta je tacno.

[cellisto]

pa bas tako, cula su zamijenjena, taktilno je zamijenjeno olfaktivnim (saputanje prstima), auditorno je zamijenjeno taktilnim (milovanje usnama). ne znam, ja se sjecam da smo tako radili, i u osnovnoj i u srednjoj.

[kurty]

Ja mislim da je hiperbola...


nek odvadi malo

[respo]

nadam se da ce se pokretac teme na kraju javiti i reci sta je tacno.

jedino ako je pokretac teme i autor teksta pa da moze reci sta je tacno

[Agrokoka]

nadam se da ce se pokretac teme na kraju javiti i reci sta je tacno.

jedino ako je pokretac teme i autor teksta pa da moze reci sta je tacno

nisam autor, to je stih iz pjesme Kotor od Galije

Druga značenja riječi "sinestezija"

Njome se postižu neobične sintagme, slike i zvučnosti

Primjer:

slušam u mirnoj ljubičastoj noći
gdje suste zvezde.I ja razumem te glase što huje
taj jezik Bića i taj šapat stvari

- mislim da je ovo jako slicno ovom kako usnama milujes, kako prstima sapuces

Personifikacija bi vrijedila da gledamo odvojene recenice, "kako prstima sapuces" je za sebe personifikacija i to je tacno, ali gledamo na stih u cjelini. Isto to vrijedi za metaforu.

Dakle dilema je izmedju paradoksa i sinestezije

[minjonja]

pa de pitaj profesora pa nam reci.

[burek_in_space]

i da je imala godina-koliko Kotor vijekova a to je otprilike 15-16

Kotor je star, otprilike 2000 godina.

Inache, momci u Slozi su jako dobro otprashili ovu pjesmu sinoc.

[alibaba_i_30_godina]

i da je imala godina-koliko Kotor vijekova a to je otprilike 15-16

Kotor je star, otprilike 2000 godina.

Inache, momci u Slozi su jako dobro otprashili ovu pjesmu sinoc.

Kad spomenu Slogu, nisam sinoc bio jer sam bio na rostiljadi, pa me interesuje koji bend je sad pjevao?!

[Agrokoka]

i da je imala godina-koliko Kotor vijekova a to je otprilike 15-16

Kotor je star, otprilike 2000 godina.

Inache, momci u Slozi su jako dobro otprashili ovu pjesmu sinoc.

citat sa wikipedije

"Kao grčko naselje Kotor je postojao već u III. stoljeću p.n.e.. "

[alibaba_i_30_godina]

Personifikacija bi vrijedila da gledamo odvojene recenice, "kako prstima sapuces" je za sebe personifikacija i to je tacno, ali gledamo na stih u cjelini. Isto to vrijedi za metaforu.

Dakle dilema je izmedju paradoksa i sinestezije

Odakle tebi da nije personifikacija samo zato jer se posmatra jedan stih?

Mislim da nije paradoks.

[Agrokoka]

Personifikacija bi vrijedila da gledamo odvojene recenice, "kako prstima sapuces" je za sebe personifikacija i to je tacno, ali gledamo na stih u cjelini. Isto to vrijedi za metaforu.

Dakle dilema je izmedju paradoksa i sinestezije

Odakle tebi da nije personifikacija samo zato jer se posmatra jedan stih?

Mislim da nije paradoks.

Zato sto trazim stilsku figuru u cjelini gledanog stiha a ne stilske figure u stihu. Ako analiziramo cijeli stih onda su prisutne dvije personifikacije.

[burek_in_space]

Kad spomenu Slogu, nisam sinoc bio jer sam bio na rostiljadi, pa me interesuje koji bend je sad pjevao?!

Veze nemam ko su, shvati me

[aldin vuk]

@cellisto je u pravu. Radi se o sinesteziji.

Pa hajde da nastavimo s figurama, moze biti interesantno.

Citat:

"Usta se pomiču, ruke plove, lica vrište zarobljena iza ogledala, ali zvuka nema..."

Ken Kesey, Let iznad kukavičjeg gnijezda

[Gospoda Ministarka]

Ja mislim da je hiperbola...


nek odvadi malo

[Mis mekinjas]

Neko je već napisao, SINESTEZIJA. Zaključavajte temu, da ne pročitamo još genijalnosti....

[kurty]

Neko je već napisao, SINESTEZIJA. Zaključavajte temu, da ne pročitamo još genijalnosti....

mislis na genijalnosti, ili sale???

[mokosh]

u ovom stihu

"kako usnama milujes, kako prstima sapuces" ?

Personofikacija...
Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudsko osobine. Process kojim se ljudske osobine prenose na mrtve stvari, tj. vegetativni i animalni život i apstraktne pojmove, je metaforičan. Razlika metafore i personifikacije se ogleda u tome što kod metafore postoji zajednička osobina između metafore i pojma na koji ona upućuje, dok kod personofikacije pisac unosi osobinu. Primjer je Dučićeva pjesma Selo: “Tako spava more u nemom blistanju,/ Čempresova šuma bdije…“

Nema govora o sinesteziji...
SINESTEZIJA (< grčki syneisthetis, “suosjet”) – psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). Javlja se u stanjima pojačane osjetljivosti, kad se “čuju boje” (franc. audition coloree, “slušanje u bojama”), tj. kad se auditivne senzacije (glasovi ili riječi, muzički tonovi, prirodni zvuk) neposredno “prevode” u vizuelne slike: “I kad stari klavir dirneš rukom lakom, biće zvuci crni...” (J. Dučić). Isto tako se mogu “vidjeti mirisi”, “osjećati okus boje” i sl. O tom spontanom vezivanju različitih čulnih predstava svjedoče i mnogi jezički izrazi: tako za zvukove kažemo da su “oštri” ili “reski”, “svijetli” ili “tamni” i sl., za mirise da su “teški” ili “laki”, za boje da su “drečave”, “meke”, “tvrde” i sl. Pojava se tumači funkcionalnom povezanošću različitih osjetilnih područja; doživljava se i u normalnim uvjetima, ali je još izrazitija pod utjecajem nekih droga (na pr. meskalina). Romantički, a naročito simbolistički pjesnici često su težili da izraze takav intenziviran, sinestezijski “pomjeren” i složen doživljaj predmeta. Tako je Baudelaire u pjesmi Saglasnosti govorio o sjedinjavanju “mirisa, boja i zvukova”, naglašavajući da su “neki mirisi ...sočni, blagi kao oboe, zeleni kao trava, – a drugi raskošni, moćni i poročni”. A Arthur Rimbaud je u pjesmi Samoglasnici glasovima pripisivao snažno evokativno djelovanje izrazito vizuelnog karaktera: “ A crno, E bijelo, I crveno, O plavo."

P.S. Definicije preuzete iz Z. Lesic: Teorija knjizevnosti
P.P.S. Nadam se da sam pomogla

[Agrokoka]

znaci potvrdjeno-sinestezija

hvala

[Agrokoka]

u ovom stihu

"kako usnama milujes, kako prstima sapuces" ?

Personofikacija...
Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudsko osobine. Process kojim se ljudske osobine prenose na mrtve stvari, tj. vegetativni i animalni život i apstraktne pojmove, je metaforičan. Razlika metafore i personifikacije se ogleda u tome što kod metafore postoji zajednička osobina između metafore i pojma na koji ona upućuje, dok kod personofikacije pisac unosi osobinu. Primjer je Dučićeva pjesma Selo: “Tako spava more u nemom blistanju,/ Čempresova šuma bdije…“

Nema govora o sinesteziji...
SINESTEZIJA (< grčki syneisthetis, “suosjet”) – psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). Javlja se u stanjima pojačane osjetljivosti, kad se “čuju boje” (franc. audition coloree, “slušanje u bojama”), tj. kad se auditivne senzacije (glasovi ili riječi, muzički tonovi, prirodni zvuk) neposredno “prevode” u vizuelne slike: “I kad stari klavir dirneš rukom lakom, biće zvuci crni...” (J. Dučić). Isto tako se mogu “vidjeti mirisi”, “osjećati okus boje” i sl. O tom spontanom vezivanju različitih čulnih predstava svjedoče i mnogi jezički izrazi: tako za zvukove kažemo da su “oštri” ili “reski”, “svijetli” ili “tamni” i sl., za mirise da su “teški” ili “laki”, za boje da su “drečave”, “meke”, “tvrde” i sl. Pojava se tumači funkcionalnom povezanošću različitih osjetilnih područja; doživljava se i u normalnim uvjetima, ali je još izrazitija pod utjecajem nekih droga (na pr. meskalina). Romantički, a naročito simbolistički pjesnici često su težili da izraze takav intenziviran, sinestezijski “pomjeren” i složen doživljaj predmeta. Tako je Baudelaire u pjesmi Saglasnosti govorio o sjedinjavanju “mirisa, boja i zvukova”, naglašavajući da su “neki mirisi ...sočni, blagi kao oboe, zeleni kao trava, – a drugi raskošni, moćni i poročni”. A Arthur Rimbaud je u pjesmi Samoglasnici glasovima pripisivao snažno evokativno djelovanje izrazito vizuelnog karaktera: “ A crno, E bijelo, I crveno, O plavo."

P.S. Definicije preuzete iz Z. Lesic: Teorija knjizevnosti
P.P.S. Nadam se da sam pomogla

a paradoks ?

[mokosh]

Paradoks (grč. paradoxon = ono što je neočekivano) predstavlja misao koja na prvi pogled izgleda protivrječno, ali je ustvari duboko tačna i istinita. Paradokslane misli se smatraju lijepim jer na duhovit način, u prividnoj protivrječnosti kazuju neku duboku misao. Kao primjer može se navesti čuvena Sokratova misao: “Znam da ništa ne znam.”

[mokosh]

znaci potvrdjeno-sinestezija

hvala

kakva crna sinestezija...

[Agrokoka]

znaci potvrdjeno-sinestezija

hvala

kakva crna sinestezija...

pa de nas rijesi dileme i napisi odgovor, znam svak od nas surfati netom i uciniti kratki copy/paste

[mokosh]

u ovom stihu

"kako usnama milujes, kako prstima sapuces" ?

Personifikacija...
Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudsko osobine. Process kojim se ljudske osobine prenose na mrtve stvari, tj. vegetativni i animalni život i apstraktne pojmove, je metaforičan. Razlika metafore i personifikacije se ogleda u tome što kod metafore postoji zajednička osobina između metafore i pojma na koji ona upućuje, dok kod personofikacije pisac unosi osobinu. Primjer je Dučićeva pjesma Selo: “Tako spava more u nemom blistanju,/ Čempresova šuma bdije…“

Nema govora o sinesteziji...
SINESTEZIJA (< grčki syneisthetis, “suosjet”) – psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). Javlja se u stanjima pojačane osjetljivosti, kad se “čuju boje” (franc. audition coloree, “slušanje u bojama”), tj. kad se auditivne senzacije (glasovi ili riječi, muzički tonovi, prirodni zvuk) neposredno “prevode” u vizuelne slike: “I kad stari klavir dirneš rukom lakom, biće zvuci crni...” (J. Dučić). Isto tako se mogu “vidjeti mirisi”, “osjećati okus boje” i sl. O tom spontanom vezivanju različitih čulnih predstava svjedoče i mnogi jezički izrazi: tako za zvukove kažemo da su “oštri” ili “reski”, “svijetli” ili “tamni” i sl., za mirise da su “teški” ili “laki”, za boje da su “drečave”, “meke”, “tvrde” i sl. Pojava se tumači funkcionalnom povezanošću različitih osjetilnih područja; doživljava se i u normalnim uvjetima, ali je još izrazitija pod utjecajem nekih droga (na pr. meskalina). Romantički, a naročito simbolistički pjesnici često su težili da izraze takav intenziviran, sinestezijski “pomjeren” i složen doživljaj predmeta. Tako je Baudelaire u pjesmi Saglasnosti govorio o sjedinjavanju “mirisa, boja i zvukova”, naglašavajući da su “neki mirisi ...sočni, blagi kao oboe, zeleni kao trava, – a drugi raskošni, moćni i poročni”. A Arthur Rimbaud je u pjesmi Samoglasnici glasovima pripisivao snažno evokativno djelovanje izrazito vizuelnog karaktera: “ A crno, E bijelo, I crveno, O plavo."

P.S. Definicije preuzete iz Z. Lesic: Teorija knjizevnosti
P.P.S. Nadam se da sam pomogla

Da nacrtam??
Moj odgovor je personifikacija
Btw, ako vec znas prosurfati netom i copy/paste, mogla/mogao si to uraditi sama/sam i skapirati odgovor