perokonjanik wrote: -medeni- wrote:baš tako kako i kaže
na vlahe u zaleđu Dubrovnika, tj.u istočnoj Hercegovini koji se uglavnom bave prevozom roba za potrebe dubrovčana ili srba
kako je rečeno sve spomenute etničke grupe se spominju zasebno u poveljama
vlasi, bošnjani, dubrovčani, srbi..
i nigdje ama baš nigdje ne postoji dubrovčani = vlasi kako se želi prikazati od srpske strane
totalno nepoznavanje
Gde on to pominje Bosnjane u svojoj povelji . Prva sledeca povelja koja se pojavljuje Bosnjanin je jedno 80 godina posle bana Mateje
povelja kralja Stefana Prvovjenčanoga Nemanjića iz perioda između 1215. i 1219. godine naravno Dubrovcanima :
"I da ne jemle Srbin Vlaha bez suda."
Ova povelja je potom prevedena na latinski jezik, i izuzetno je interesantan njen prevod
"Et Sclavus non apprehendat Raguseum sine iudicio." '''
Povelju Stefana Prvovjenčanog oko 1215. pisao je dubrovački notar Paskal, koji je također pisao i ranije Ninoslavove povelje, a gramatik Desoje pripadao je istoj Dubrovačkoj kancelariji, pa se zato smatra da su izrazi Srbljin i Vlah potekli iz raških dokumenata, odnosno da su u bosanske dokumente dospjeli putem ovih pisara. Međutim dokumenti koje su pisali ovi pisari odnosno izrazi Srbljin i Vlah su krajnje neuobičajni i endemični za cijelokupnu domaću srednjevijekovnu korespdenciju.
Činjenica je da u jedinom sačuvanom ranijem bosanskom dokumentu, povelji Kulina bana iz 1189. godine Dubrovčani nisu nazvani Vlasima već eksplisitno Dubrovčanima na dva mjesta:
"..Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i
svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam..."
Zatim drugi sačuvani Ninoslavov dokument iz 1234. koji također reguliše odnose sa Dubrovnikom nigdje ne spominje Srblje ni Vlahe već samo dubrovacku opcinu:
Az, rab božiji Matej, imenom ban bosn’ski Ninoslav, klnu se
obćini dubrovačkoj: Da stoji s vami u mir i u vsaku pravdu – kako su stali i moji stari.
I da svobodno hodite u mojej zemlji – da vi nije desetka nikogare.
Ako vi tko učini krivinu mojih kmeti – da se pri pred’ mnom.
A ako vi ja pravine ne učini, to – to ja kriv.
I, ako se razratite s kraljem s raškim – da vas ne dam, s vsim vašim dobitkom.
Čak Ninoslav ovdje spominje kako se obavezuje štititi Dubrovčane u slučaju da zarate sa kraljem raškim što pokazuje njegovu tadašnju nadmoć nad raškim vladarom koji je u to vrijeme vladao Humom kroz koji je tekla trgovina Bosne i Dubrovnika.
Nakon Ninoslavovih dokumenata iz 30tih godina 13. vijeka naredne sačuvane povelje počevši od bana Stjepana Kotromanića pa nadalje pominju također isključivo Dubrovčane i Bošnjane. Primjera radi Stjepanova povelja iz 1323. kaže:
"Az sveti Grgur,a zovom Ban Stjepan,
gospodin Bosanski,i brat moj Knez Vladislav,da je vidomo vsim zemljam` Bosanskim:.." Dok ona iz 1332 također vrlo eksplicitno navodi:
AKO
BOSHNJANIN BUDE DUZAN I POBJEGNE - DA MU NIJE VJERE NI RUKE OD GOSPODINA BANA. Utvrdi zakon ko je prvi bio
medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima
Dubrovchanin koju pravdu na
Boshnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako
Boshnjanin zapshi da nije duzhan - da mu nareche prisechi samoshestu, koje ljubo postavi banj rod. Ako bude podoban od banova roda tko - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje.
A toj da se zna - da ne mozhe tehej pobjegnuti, a veche ne mozhe pred nikoga mu narechi.
A kto
Dubrovchanin ubije ali posjeche
u Bosni ili Boshnjanin Dubrovchana - taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svada
Boshnjanina z
Dubrovchaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovachki i sudje, a globa opchini.
Ako
Boshnjanin uhiti
Dubrovchanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi
Dubrovchanin: "Moj je konj vlashti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja prisezhe samoshest - chist duga da bude. I ako
Boshnjanin bude duzhan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana. I ako
Boshnjanin izme dobitak dubrovachki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati
Dubrovchaninu i bez prestavshtine. Ako li tat ili husar uzme
Dubrovchaninu u banovu vladanju, tko se uvje - da plati
Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu banu vsaki shest volova na svoju glavu - i da se ne vrate. Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju
Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok
Dubrovchanom shest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana
A Dubrovchane da zhivu Humskom zemljom u njih" zakonu - u prvom.."
Osim u bosanskim dokumentima naziv Vlasi za Dubrovčane se također ne spominje ni u srpskim dokumentima iz 14. vijeka pa tako u jednom dijelu povelje Stefana Dusana Silnog, koja je datirana 26.oktobra 1345 godine kaže:"...da ne uzima Dabiziv'
Dubrov'canom ni carine; da nikoega dohodka ni
tr'govcu Dubrov'c'komu,
ni Vlahu, ni Sr'binu, da nikomu; i kto gred u Dubrovnik i (i)z Dubrov'nika i vsaci vlasteli koi te stajati po Dabizive, da ne uzme carine do veka veku..." Dakle vidimo razliku između trgovca dubrovačkog, te Vlaha i Srbina. Osim toga također vidimo da su Vlasi i Srbi učesnici u procesu trgovine sa Dubrovnikom te da je potrebno spomenuti i njihov status.
Dakle domaći dokumenti i prije i poslije Ninoslava ne poznaju naziv Vlah za Dubrovčane niti Srbljin za Bošnjane prema tome logično se nameće pitanje odakle nazivi Srbljin i Vlah u Ninoslavovim poveljama Dubrovniku. Činjenica da povelje potpisuju isti pisari koji pišu i raške povelje u kojima se ovi izrazi pojavljuju neposredno ranije daje osnovu za određene interpretaciju u tom pravcu. Također činjenica da povelja koju potpisuje Desoje više liči na dodatak glavnoj povelji nego na osnovni dokument (široka je samo 2,5-4cm) daje osnovu za interpretaciju da se nazivi Srbljin i Vlah uopšte ne odnose na Bošnjane i Dubrovčane koji su obuhvaceni osnovnim dokumentom dok se pomenuti dodatak odnosi na Srbe i Vlahe koje su Dubrovčani i Bošnjani angažovali na obezbjeđenju karavana i drugim poslovima.
