#48 Re: klanjanje
Posted: 27/03/2010 00:30
by ikrime
IZGOVORI ZA OSTAVLJANJE NAMAZA (1. dio)
Ljudi koji nikako ne klanjaju namaz ili ga veoma često izostavljaju, koriste mnoge izgovore.
Zbog toga što ni na jednu stvar koja se iznosi kao prepreka namazu ne gledam očima "opravdanja", uporno koristim riječ "izgovor". Jer, jedino opravdanje za namaz mogu biti rizik od smrti, stanje kome i nesvijesti te njima slične nepremostive prepreke. Izvan ovoga, prepreke koje prikazuje naš nefs, nisu ništa drugo do prosti i lahko rješivi izgovori.
Sada ćemo ih jedan po jedan obraditi i istopiti.
1. Nepoznavanje važnosti
Nepoznavanje važnosti namaza najveći je uzrok njegovog izostavljanja. Mnogi muslimani, ne znajući koliko veliku važnost i vrijednost nosi namaz, koriste sljedeće riječi: "Imaš posla, klanjat ćeš kasnije ili kasnije ćeš klanjati na kaza."
Međutim, namaz je toliko važan, on je najveći uzrok stvaranja insana.
Razmislite malo: Naš Gospodar nam naređuje u Kur'anu: Džinnove i ljude sam stvorio sumo zato da Mi se klanjaju. (Ez-Zarijat, 56.)
Ima li još šta da se kaže?
I naš Gospodar i naš Poslanik, s.a.v.s., nam kazuju da je namaz najveći ibadet. Dok je istina ovoliko jasna, je li moguće razmišljati drugačije?
Naš Stvoritelj, Stvoritelj svega, Onaj Koji nas oživljava i usmrćuje, Onaj Koji će nas na Ahiretu pozvati na podnošenje računa i dati nam ili vječitu nagradu ili vječitu kaznu, Allah, na jedan veoma otvoren i jasan način govori da nas je stvorio da bismo Mu činili ibadet i klanjali, te uporno naređuje namaz.
Zar naše napuštanje namaza uz različite izgovore, ne predstavlja varanje samih nas i zabijanje glave u pijesak?
Probudimo se iz zablude u kojoj se nalazimo. Klanjajmo namaz na vrijeme, bez propuštanja, čim zauči ezan, ispravno i kako treba. Ako se odmah ne probudimo, znajmo da će buđenje u Džehennemu biti mnogo kasno.
2. Mišljenje "Allah je Gafur i Rahim, oprašta"
Pojedini ljudi koji ne klanjaju namaz, a prije svih naš nefs, kažu: "Ma hajde, Allah će oprostiti." Mnogi ljudi koji ostave namaz kažu da je Gospodarev oprost beskrajan i da će sve oprostiti. Međutim, ovo je jedna šejtanova zamka.
Naravno da će naš Gospodar oprostiti sve grijehe, osim širka. Ali kako?
U vezi s tim, ovaj ajet nas stalno mora držati opreznim:
O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Lukman, 33.)
Posljednja rečenica na sasvim jasan način iznosi grešku onih koji nemar prema namazu iskazuju riječima: "Kako god da bude, Allah će oprostiti."
Gospodar naš, u Koga se nadamo da će nam oprostiti nemar po pitanju namaza, zato što je Gafur i Rahim, otvoreno nas upozorava ne želeći da se prevarimo. Da li mi bolje poznajemo Gospodara, nego što On poznaje sebe, pa govorimo "oprostit će, oprostit će" i napuštamo namaz? Baš kao da govorimo: "Koliko god da Allah u Kur'anu 70 puta naređuje namaz, vi ne brinite, On je merhametli, oprostit će."
Prije svega, ne zaboravite ovu istinu: Ne čine se grijesi uzdajući se u Allahovu milost i oprost. Jedino ukoliko je grijeh učinjen iz neznanja, pa se na kraju osjeti pokajanje i zatraži oprost, to je nešto drugo. Obratite pažnju na ovo upozorenje:
Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je. (En-Nisa', 17.)
Dakle, da bi pokajanje bilo prihvaćeno potrebno je grijeh uraditi iz neznanja a zatim se pokajati dok ne prođe mnogo vremena. Ali, mnogo je ljudi koji ne klanjaju i koji ovaj grijeh svjesno čine i još ne osjećaju nimalo kajanja te svakog dana nastavljaju činiti isto. Ako ga urade svjesno pa se nakon toga iskreno pokaju i više ga nikada ne urade, inšaallah, opet će im biti oprošteno.
Da, među lijepim imenima našega Gospodara najviše je onih koja nose značenje nježnosti, oprosta i milosti. Također je On rekao da Njegova milost nadvisuje Njegovu kaznu. I rekao je da će, osim pripisivanja Mu druga, oprostiti sve ostalo. Toliko, da ima ljudi koje će staviti u Džennet zato što su učinili iskrenu tevbu iako su cio život proveli u griješenju. Međutim, ima i onih koji su cio svoj život proveli u dobru, a koji su se stropoštali u Džehennem zato što su se hvalili i uzdizali svojim ibadetima.
Jednom insanu, koji je učinio grijeh pa se kasnije osvijestio i došao k sebi, uzdrhtao riječima: "Šta sam to uradio, kako sam veliku grešku učinio", ukoliko ozbiljno i iskreno osjeti kajanje i zamoli za oprost, naš Gospodar može oprostiti. Obratite pažnju, kažemo: Može oprostiti. Jer se Allahovi magfiret i oprost ne nalaze ni pod čijom hipotekom. Niko nema pravo iskazati mišljenje u vezi s ovlaštenjem koje pripada Njemu. Niko ne može utjecati na Njega. I jedan od najvećih grijeha je mišljenje: "Allah meni neće nanijeti patnju", u šta također ubrajamo i shvatanje: "Kako god da bude, ja sam Džennetlija".
Svakako da su i mišljenja poput: "Allah mi neće oprostiti", "Allah me neće staviti u Džennet", "Ja sam zasigurno u Džehennemu", u krajnjoj mjeri pogrešna, zato jer se Allahov poklon, dobročinstvo, oprost, pravda ne nalaze pod ničijim uticajem. Kao i o svakom pitanju, također i u svim postupcima naš Gospodar je jedan, nezavistan i nikom ne polaže račun.
Zbog toga kažemo: Ostavimo po strani razmišljanje: "Oprostit će Allah", dok se prije činjenja grijeha nalazimo udaljeni od iskrenosti i u protivrječnosti. Mi čak ne možemo znati rezultat kada nakon grijeha iskreno i iz srca učinimo tevbu i istigfar. Niti je ispravno misliti da nam je oprošteno niti da nam nije oprošteno. Sve do smrti nadamo se Njegovom oprostu i bojimo se Njegove kazne.
Sa ovog gledišta, ne klanjati namaz i misliti da će Allah oprostiti, jeste velika greška i za namaz ne može biti nikakvog izvinjenja.
3. Još si mlad, klanjat ćeš kad ostariš
Biti mlad, također je jedan od izgovora za neobavljanje namaza. Čudno je da se mladost, koja nam treba pružiti veće i zanosnije vezivanje za ibadet i namaz, ponekad prikazuje kao prepreka. Štaviše, naš nefs i okolina mogu kazati da smo još mladi i da ćemo klanjati kada ostarimo.
Zapravo, ko ima garanciju da će doživjeti starost? Ko je napravio ugovor sa Azrailom? Zar smrt razlikuje stare i mlade? Recimo da je jedino nama data garancija da ćemo živjeti 100 godina. Kada ćemo početi s namazom? Šta je mjera? Šesdeset godina, sedamdeset, devedeset ili dan prije smrti? Zar nećemo biti pitani za ono što smo uradili od doba zrelosti pa nadalje? Da li Allah govori "O starci, namaz klanjajte", ili "O vi koji vjerujete, namaz klanjajte"? Da li je življenje islama stvar starih ljudi? Poslanik, s.a.v.s., kaže da će svaki insan pred Allahom podnijeti račun o tome gdje je proveo svoju mladost. I pored toga što su nam znane ove istine, kako može biti da smo ravnodušni dok ezan uči?
Da, mladost nas mora podstaći da se svim bićem vežemo za namaz, zato jer je ona najljepše sredstvo za obavljanje dobrih djela. Energija, aktivnost, volja i snaga koje se imaju u mladosti ne mogu se naći u starosti. Sve to potrebno je unovčiti na Allahovom putu.
4. Izgovor "nemam vremena"
Neki ljudi, kada ih upitate zašto ne klanjaju namaz, daju jedan veoma smiješan odgovor: "Nemam vremena." Pogledajte ovu besmislicu! Za sve se ima vremena, ali za nešto što je cilj našega stvaranja, za namaz, nema se vremena! Ko će povjerovati u ovo?
Jednog dana vozio sam se taksijem. Moj desetogodišnji brat sjedio je naprijed i započeo je razgovor sa vozačem. U jednom momentu započesmo priču o namazu. Vozač reče: "Ja ne klanjam." S dječijom iskrenošću, moj brat ga upita: "Da li ne možete naći vremena?" Međutim, čovjek je bio veoma iskren: "Nije zbog toga, sine. Lijenost i nehat." Nakon ovih riječi, htjeli ne htjeli, nasmijasmo se. Vozač je čistu istinu rekao bez uvijanja. Nakon što se poželi obavljanje namaza, ne može se javiti problem nedostatka vremena i njemu slični razlozi.
Kažite mi, zar Allah nije taj koji je stvorio vrijeme i koji nam ga je dao na raspolaganje? Allah nas stvara, sve nam podređuje, naređuje nam namaz a mi ustajemo i kažemo: "Gospodaru, klanjao bih ali nemam vremena." Koliko je čudno, zar ne?
Naš Gospodar nam je poklonio jedan dugačak životni vijek. Od nas traži da dnevno od 24 časa odvojimo jedan za namaz. Toliko je saosjećajan i milostiv da i pored toga, kada bismo proveli 24 sata u ibadetu, ne bismo mogli da Mu se zahvalimo, On od nas traži jedan sat. Kada bi vam jedna bogata osoba poklonila 24 zlatnika a zatim vam zatražila jedan uz obećanje: "Ako mi daš to, nakon izvjesnog vremena dat ću ti pun džak zlatnika. Ako mi ne daš, poslat ću te u zatvor", da li biste odbili ovu ponudu? Nikada! A kako onda možemo okretati leđa namazu?
5. Pogrešno razumijevanje istine "I rad je ibadet"
Pojedini muslimani kao izgovor za namaze kažu: "Radimo, i rad je jedan ibadet. Zarađujemo opskrbu za naše porodice."
Nelogičnost u ovom primjeru je sasvim jasna, zar ne?
Riječ ibadet je, prije svega, vjerski pojam. Da bismo za neku riječ ili radnju mogli kazati da je ibadet, potrebno je da bude naređena od strane Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Na kojem mjestu se u Kur'anu kaže: "Nema potrebe za namazom, i vaš rad je ibadet"? U kojoj zbirci hadisa piše: "Dok radite ne obavljajte namaz, i to je jedan ibadet"?
Nasuprot tome, pogledajte kako naš Gospodar hvali vjernike koje nikakva trgovina ne odvraća od namaza:
Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od Dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa. (En-Nur, 37.-38.)
Ovi ajeti na jedan siguran način obznanjuju da rad, radi opskrbe, ne može biti prepreka ibadetu. Razmislite, zar naš Gospodar, Koji nam je naredio namaz, nije znao da ćemo raditi? Da, rad je ibadet i ne samo rad, već ibadet može biti i svaki lijep posao koji smo obavili. Ali, pod jednim uvjetom: Najprije ćete klanjati namaz, a zatim ćete nositi jedan lijep nijjet.
Dakle, reći ćeš: "Moj Gospodar je istinski Vlasnik imetka. On nam daje opskrbu. Međutim, da bismo dobili ovu opskrbu, naređuje nam da radimo. I mi u okviru Njegove naredbe i zadovoljstva, na jedan dozvoljen način, trudimo se da je zaradimo", i sa ovim ćeš nijjetom raditi. Eto, uz namaz i ovakvu namjeru sve što uradite može biti ibadet. Ali, bez obavljanja namaza naša dobra djela nisu ibadet. Čak i da jesu, jedan ibadet ne može biti izgovor za neobavljanje drugog ibadeta. Kada smo već kod toga, veoma su pogrešne i proturječne riječi: "Ne mogu klanjati, ali postim ili dajem zekat." Zato jer je isti Onaj što je naredio i namaz i post. Nijedan ibadet nije pepreka drugom ibadetu, svaki od njih ima različito mjesto i vrijeme.
6. Nikako da prođe, dosadno je
Možda naš nefs može kazati ovako: "Ovaj namaz nikako da prođe. Dosadno nam je zato što stalno klanjamo." Ove riječi predstavljaju jednu igru našega nefsa, jer svaki dan uzimamo hranu, pijemo vodu, udišemo zrak. Da li nam je to dosadno? Jeste li vidjeli čovjeka koji kaže: "Dosadilo mi je više da jedem!" To nije moguće. Zato jer uživamo u tome. A zar ne uživamo i u namaza? Zar izlazak pred Stvoritelja svega, ispovijedanje Njemu, traženje pomoći od Njega, zar dostizanje srčanog spokojstva i duševnog mira koje On daruje, ne predstavljaju najveće uživanje?
Jeste li ikada vidjeli nekog ko klanja da se žali? Možemo li pokazati bar jednog insana koji kaže: "Oh, koliko sam se umorio, dojadilo mi je. Klanjao sam, krenuo sam lošim putem"? Potpuno suprotno tome, ko obavlja namaz on je u miru, rahatluku, jer je namaz hrana za pamet, srce i dušu. Zbog toga klanjanje namaza nikada ne može biti dosadno. Pamet, srce i duša zadovoljni su namazom. Jedino se može pobuniti naš nefs koji prima pouku od šejtana. Protiv njega se moramo boriti, podučavati naš nefs, štaviše silom ga dovesti pred Allaha.
7. Potraga za čarobnom formulom
Pojedini muslimani imaju mnogo znanja o namazu. Međutim, opet se ne mogu suzdržati da ne kažu: "Znamo to, ali nikako ne možemo pobijediti naš nefs i prokletog šejtana. Koliko god da se potrudimo, unutar nas postoji jedno odsustvo želje. Čak ponekad ramazanom počinjemo, pa nakon Bajrama ostavljamo. Nekoliko mjeseci u godini klanjamo a poslije prekidamo. Idemo na džumu i na bajram, ali kada je riječ o dnevnim vaktovima ne bivamo uspješni. Ti nama kaži takvu stvar, da počnemo sa namazom i da ga više nikada ne ostavimo."
Zaista je stanje pojedine naše braće koja ne klanjaju pet vakata namaza, u potpunosti isto kao što smo naveli. Štaviše, čovjek je stekao vjersko obrazovanje, od početka do kraja proučio je Kur'an i opet se može namučiti u vezi s klanjanjem namaza.
I za ovo ima lijeka. Kur'an, lijek za sve naše bolesti, pokazao nam je i ovaj put.
Samo, povjerujmo u ovo: Niti jedan lijek za bilo koju brigu ne može se naći čarobnom formulom, niti se jedan problem može riješiti u jednom trenutku.
Recimo, zahvatila vas je neka bolest. Možemo li se spasiti ukoliko odmah popijemo nekoliko tableta? Zar nekada nije potrebna terapija koja traje godinama ili čak operacija?
Kako zarađujemo novac potreban za izdržavanje porodice? Uz rad od sat-dva dnevno, možemo li se opskrbiti za cio mjesec? Zamislite nekog učenika: Da li je dovoljno da radi pet minuta da bi položio godinu?
Eto, kao što smo naveli, također da bismo pobijedili naš nefs i šejtana, bit će potrebno da se malo potrudimo. Zar možemo pobijediti u jednom bitnom ratu, s mjesta na kojem ležimo, a da ne uradimo ništa?
Da bismo mogli klanjati namaz s voljom, potrebno je da nam vjerovanje bude veoma jako. Zato, jer je vjerovanje temelj na kojem se izgrađuje namaz i ostali ibadeti. Veoma dobro razumijevanje kur'anskih ajeta o vjerovanju, jeste put pomoću kojeg se vještački i slabi iman pretvara u aktivni i jaki iman. Potrebno je da pročitamo njihov tefsir i da ojačamo.
Eto, što se ovoga tiče neophodno je čitati Risale-i Nur, djelo hazreti Bediuzzamana Saida Nursija. Zato jer se u ovim djelima nalazi pouka o jakom imanu i razmišljanju. Osim toga, sadržane su i veoma vrijedne teme o važnosti namaza. Zato, čitanjem 4.,9., 11., i 21. riječi iz njegovog djela Riječi, i 6. i 15. zraka iz djela Zraci (iskre), stiče se velika korist. Štaviše, ove dijelove je potrebno stalno iznova čitati, izučavati i zajedno s prijateljima truditi se razumjeti duboke istine.
8. Klanjao bih, ali ne znam dove
Neki muslimani izmišljaju ovakve izgovore: "Ja ne znam u potpunosti klanjati, a i jedan dio dova nisam mogao naučiti napamet. Na takav način ne mogu da klanjam."
Međutim, toliko mnogo naučimo stvari vezanih za dunjalučki život, pa zašto ne odvojimo nekoliko sati zarad vječitog života i ne naučimo pojedine dove? Koliko samo detaljnih informacija znamo o ovom prolaznom životu, trošeći veliko bogatstvo pohađamo razne kurseve, i dr. Ukoliko potrošimo malo vremena da bismo naučili način klanjanja, farzove, vadžibe i stvari koje kvare namaz, nećemo ništa izgubiti, naprotiv, zaradit ćemo mnogo.
Naša vjera je toliko lahka da čovjek koji zajedno sa Fatihom i Ihlasom nauči i Ettehijjatu, može klanjati sve farz namaze. Ionako nije teško naučiti ostalo. Kojeg god vjernika da zamolimo da nas poduči namazu on će to učiniti. Također, na ovu temu ima mnogo knjiga, kaseta i drugih medijskih formata. Ne ustručavajmo se da pitamo nekoga ko zna. U stanju smo pitati bilo šta u vezi s dunjalukom, pa zašto ne bismo pitali i naučili nešto što se tiče našeg vječitog života?
9. Imam mnogo posla
Još jedan izgovor nefsa jeste: "Imam mnogo posla, ne mogu naći vremena. Ne dozvoljavaju mi na poslu. Imam časove u školi."
U redu, zar namaz nije najvažniji? Zar ne možemo odvojiti 5-10 minuta na podnevnoj pauzi, u trenucima odmora, i sl. U isto vrijeme, namaz će biti uzrokom da nam poslovi dobro idu.
Recimo da se nalazite u školi. Shodno satnici ulaska i izlaska, morate se raspitati o vremenu i mjestu. Neki učenici, pod izgovorom da ne mogu klanjati u školi, uopće ne klanjaju namaz. Međutim, svega jedan ili dva namaska vakta zatiču nas u školi. Zato što je period između namaza kraći, zimi se možemo malo namučiti. Ali, u dugim ljetnim danima ozbiljnijeg problema nema. Nekada je pauza veoma kratka i nije dovoljna i za abdest i za namaz. Međutim, neko ko u srcu ima ljubav prema namazu, na jednoj će pauzi uzeti abdest, a na drugoj klanjati namaz. Ako i pored toga imate problema sa vremenom i mjestom, možete se zadovoljiti samo sa klanjanjem farza. Jer smo prvenstveno odgovorni za farz.
U pojedinim školama ne postoji mjesto predviđeno za obavljanje namaza. Zbog toga je potrebno truditi se, ako ne više, onda klanjati farz u nekoj praznoj učionici, podrumu ili na bilo kojem drugom mjestu. Kao sedžadu možemo koristiti jednu veću plastičnu kesu. Velike kese koje se prodaju u marketima lahko možemo nositi u džepu i tako možemo klanjati na kojem god mjestu želimo. Za onoga ko želi, postoji mnogo formula za obavljanje namaza. Trojica mladića koji inače klanjaju namaz, pohađala su kurs pripreme za prijemni ispit na univerzitet. Jedan od njih spomenu da nije mogao klanjati akšam-namaz. Upitah ga: "Kako može biti? Ukoliko vi ne možete klanjati namaz, ko može?" Rekao mi je da u dershani nemaju mjesto predviđeno za namaz i da pauza iznosi svega 5 minuta. Čak i kada sam mu rekao da može saznati za pravac Kible od drugova i klanjati na klupi, odgovorio mi je: "Ne, stidim se da klanjam pred očima ljudi."
Međutim, u blizini dershane nalazila se jedna džamija. Nakon što bi se abdest uzeo prije, sa lahkoćom bi mogao stići na farz akšam-namaza. Štaviše, ostavljajući pojedine sunnete unutar farza, mogli su obaviti namaz za još kraće vrijeme. Rekao sam im da mogu dobiti na vremenu ukoliko izostave subhaneke, salli-barik salavate, zikrove na ruku izgovore samo po jednom, i da je tako bolje nego da nikako ne klanjaju. Da je džamija bila daleko, mogli su klanjati u dućanu nekog od esnafa, jer u našoj zemlji nije mali broj insana koji klanjaju namaz. Sve i da nekoliko osoba ne prihvati kada ih upitate, naravno da će biti onih koji će vam izići u susret. Na taj način podsjetit ćemo one što ne klanjaju koliko je namaz važan.
Jednom htjedosmo klanjati akšam-namaz. U luksuznom hotelu sreli smo se sa jednim čovjekom koji je tek primio islam a koji je tu radio. Moj prijatelj reče: "Ovdje nema mesdžid, ali opet da pitamo, neka uvide da ima potrebe za nečim takvim." Zaista su rekli da nemaju mesdžid, ali je naše pitanje urodilo plodom. Kada bi svi ruslimani pitali za mesdžid na mjestima gdje se osjeća potreba, odgovorne osobe bi zasigurno pokazale interesovanje.
No, zadrhtimo mi zarad namaza, a Allah će pripremiti i mjesto i vrijeme. Zar je vjera došla do nas pod lahkim uvjetima? Ono što je preživio Bilal Habeši kada je povaljen na vreli pijesak i kada mu je kamen stavljen na prsa, sa zadovoljstvom čitamo poput kakve bajke. Međutim, na hiljade ljudi poput njega podnijelo je bol i torturu da bi ova lijepa vjera stigla do nas. Šta će biti ako i mi doživimo malo tjeskobe?
10. Bolestan sam, kako ću klanjati?
Ima ljudi koji zbog proste bolesti izostavljaju namaze. Ali s druge strane ima ljudi koji čak i na intenzivnoj njezi nastavljaju s klanjanjem.
Da li tokom bolesti ostavljamo dunjalučke poslove? Mnogo je ljudi koji čak i u bolesti ne napuštaju svoje poslove. Mnogo puta smo čuli riječi: "Nikada nisam vidio da taj i taj direktor bar jedan dan izostane s posla." Zar taj čovjek nikada nije bio bolestan? Znači, za poslove kojima pridajemo značaj ne poznajemo nikakve prepreke.
Jednom sam bolovao od veoma teškog gripa. Tada sam se bavio trgovinom pa sam morao otvoriti dućan i raditi. Klanjao bih jaciju i rano bih lijegao, tako bih se odmarao i uz nekoliko tableta protiv bolova i vitamina "preležah" bolest na nogama. Da nisam imao svoj posao ili da sam našao neko drugo rješenje, možda bih ležao dok ne ozdravim. Dakle, zbog bolesti nisam izostavljao dunjalučki posao, zašto bih onda izostavio namaz?
Najzad, s vremena na vrijeme uhvate me, što velike što male razne bolesti, ali nikada nisam napustio svoj namaz, jer on nema nikakvu težinu. Ionako naša vjera dozvoljava onima, koji su toliko bolesni da ne mogu stajati na nogama, da klanjaju sjedeći. Štaviše, dozvoljeno je klanjati i opruženih nogu kao i ležeći. Postoji mogućnost i da bolesnici spoje dva namaza. Ne klanjati namaz, i pored ovih olakšica, isto je što i ne okoristiti se o veliku riznicu.
Prije mnogo godina trebao sam se podvrgnuti jednoj operaciji tako da mi je najveća briga bila kako ću klanjati namaz. Pojedini namaski vaktovi mogu proći u toku operacije ili u sobi za intenzivnu njegu. Iz islamskog ilmihala ponovo sam pročitao poglavlja o obavljanju namaza tokom bolesti i o tejemnnunu. Čak i da znate otprije, pošto vam se nikako nije dešavalo, možete zaboraviti. Zato sam osvježio ranija znanja. U trenutku kada nisam mogao uzeti abdest, uzevši tejemmum mogao sam klanjati namaz na mjestu na kojem sam sjedio. Iz bolničkog dvorišta uzeo sam jedan čist komad cigle. Uz tejemmum, nekoliko namaskih vaktova klanjao sam u krevetu za intenzivnu njegu. Nisam osjetio nikakvu tjeskobu i poteškoću. Rasteretile su me olakšice koje nam nudi naša vjera u abdestu i namazu. Da nisam brinuo o namazu i da sam razmišljao "kako god da bude, bolestan sam i operisan", ušao bih u grijeh i bio bih odgovoran.
Spominjanje Allaha, okretanje kaNjemu i utvrđivanje naše veze sa Njim, pedstavljaju srž namaza. Ako nemamo snage da uzmemo abdest i uradimo to na nogama, sa olakšicama koje nam nudi naša vjera možemo postići isti cilj. Dovoljno je da ne zaboravimo našega Gospodara i da činimo ibadet.
11. Imam ranu na ruci, ne mogu uzeti abdest
Pojedini muslimani i pored toga što u normalnim okolnostima klanjaju namaz, kada imaju ranu na nekom organu kojeg je prilikom abdesta potrebno oprati, odmah prekidaju sa klanjanjem. Kao razlog iznose sljedeće: "Imam ranu na ruci koju ne smije dotaći voda. Zbog toga ne mogu klanjati namaz."
Zapravo, ukoliko je na nekom od organa rana kojoj pranje šteti, možemo uzeti abdest i bez pranja tog mjesta. Ukoliko će pranje vodom nanijeti štetu rani ili ukoliko se na njoj nalazi zavoj, možemo uzeti abdest, ne perući taj dio, tako što ćemo uraditi mesh po previjenoj površini. Ostalo je još i da pojedinim ranama ne smeta voda.
Jednom tokom mladosti povrijedio sam nogu. Zato što tada nisam imao uvjeta da odem ljekaru, obratio sam se jednom apotekaru. Strogo mi je preporučio da ne perem vodom. Nije bilo nikakvog problema da se pridržavam njegovog savjeta, međutim, mene je obuzela sumnja da ako se ne operem, neću imati abdest. Ne da nisam kvasio, nego sam sasvim odvijao zavoj i potpuno natapao ranu. Voda od abdesta postala je lijek. I pored toga što nisam koristio nikakav mehlem, rana je za kratko vrijeme zarasla.
Ukoliko neku ranu ili bolest isuviše uveličate, posvetite isuviše pažnje, zaista će ozdravljenje biti teško. Međutim, ukoliko ne obratite pretjeranu pažnju, već onoliko koliko je potrebno, za kratko vrijeme ćete ozdraviti.
12. Odjeća mi nije čista
Jedna grupa ljudi zaista obavlja poslove pri kojima prlja svoju odjeću, dok druga grupa, pak, ovo uzima kao izgovor. Ljudi koji rade na poslovima kao što su zemljoradnja, građevina, stočarstvo i sl., nemaju nikakav izgovor za neobavljanje namaza.
Potrebno je znati koja to prljavština predstavlja prepreku za obavljanje namaza. Prašina, zemlja, ulje i sl, nisu prepreka. Stvarna prljavština su stvari poput krvi, mokraće, fekalije i alkohola. Po hanefijskom mezhebu, ukoliko mjesto uprljano teškim prljavštinama ne prelazi veličinu jednog dirhema, iako spada u mekruh, ne predstavlja apsolutnu prepreku za namaz.
Dakle, čak i da nam je odjeća veoma prljava, opet moramo pronaći rješenje. Zarad posla, sporta, spavanja, biramo raznoraznu odgovarajuću odjeću, zar za namaz, ključ našeg vječitog života, nije potrebno imati čistu odjeću?
U većini slučajeva veoma je lahko zaobići izgovor "odjeća mi nije čista". Jednom sam ležao u bolnici operiran. Zajedno sa mnom bio je jedan moj veoma pobožan prijatelj, koji je klanjao pet vakata namaza. Nakon operacije prestao je klanjati. Šta se desilo prijatelju, kojeg sam stalno viđao u mesdžidu pa više ne klanja namaz, čak i kad je ustao na noge? Upitao sam ga: "Zašto ne klanjaš?" Odgovorio mi je: "Nakon operacije uprljao sam veš, ne mogu klanjati jer mi to smeta namazu." "Ustao si na noge, možeš oprati. Ako ti nemaš snage, da si mene zamolio, ja bih ti oprao", rekoh. "Hvala ti prijatelju, nije mi palo na pamet," odgovori. "Štaviše, dolje u kantini prodaje se nov veš. Ako nemaš para, kako god bilo, pidžama ti je čista pa možeš klanjati bez veša", ja opet insistirah. Nešto kasnije počeo je klanjati. Međutim, do tog vremena ostavio je na kaza približno 15-20 namaza. I to kada baš i nije imao ozbiljnijeg razloga.
Razgovor koji je potekao među nama možete prihvatiti kao neki sasvim prost i svakodnevan razgovor. Ali, da je on sam razmišljao o ovim prostim rješenjima, klanjao bi namaze bez ostavljanja na kaza, jer je jedan vakat namaza vredniji i od cijeloga dunjaluka.
13. Ne dozvoljavaju na poslu
Zaista rukovodioci u pojedinim fabrikama i institucijama ne dozvoljavaju radnicima da klanjaju namaz. Međutim, ne zaboravimo ovo: Ko od nas radi na poslu 24 sata? Da li nas pet vakata namaza sve na poslu zatječe?
Naravno da ne. Ali naš nefs, uživajući u tome da pronalazi izgovore za namaz, čak i laži predstavlja kao zbilju. Broj namaza koje moramo obaviti na poslu je najviše tri. Po ovom pitanju ljeti nam je puno lakše, dok su zimi intervali između namaza veoma kratki. U našoj zemlji razlika između namaskih vaktova, na istoku i zapadu, iznosi jedan sat. Zbog toga istočni dio ima više problema, jer podne, ikindija i akšam nastupaju u radnom vremenu. U ovoj situaciji treba uraditi sljedeće: Podne-namaz možete klanjati za vrijeme ručka. Ako odložite malo ikindiju, sa istim abdestom možete klanjati i akšam. Pojedine osobe veoma dugo mogu zadržati abdest. Za njih abdest ne predstavlja problem. Ukoliko vaš namaz privlači pažnju okruženja, možete se zadovoljiti samo klanjanjem farza. Štaviše, skraćujući i farz-namaz za njegove sunnete, možete klanjati samo ono što je obavezno i vadžib. U ovakvim situacijama, da biste dobili na vremenu ako ne učite Subhaneke i dove nakon Ettehijjata, zikrove na ruku i sedždi izgovorite po jednom, bit će dovoljno. Jer želeći da obavimo sunnet i nafilu, postoji mogućnost da u potpunosti napustimo farz.
Ukoliko vam se na služenju vojne obaveze ili u poslovnom okruženju ni na jedan način ne dozvoljava obavljanje namaza i tako se suočite sa velikim poteškoćama, u tom slučaju možete razmisliti o spajanju podneva sa ikindijom i akšama sa jacijom. U jednom hadisu je rečeno: "Poslanik, s.a.v.s., i pored toga što nije bio u stanju straha i putovanja, spojio je podne sa ikidnijom i akšam sa jacijom i tako klanjao." (Kutubi-Sitte)
Većina učenjaka suprotstavila se spajanju namaza ukoliko nije riječ o strahu i putovanju. Međutim, bilo je i onih, poput Ibn Abbasa, r.a., koji su postupali po ovom hadisu. Ibn Hadžer vezao je ovo za uvjet potrebe. Šire znanje u vezi s ovim, možete steći iz knjige: Nasil namaz, dr. Vehbi Karakaš, s. 92.-93.
Zasigurno se naši savjeti ne mogu primijeniti isto prema svima. Vi ćete slijediti jedan put shodno uvjetima na poslu. Ali ovo zasigurno prihvatite: Uz dobru motivaciju, trud i planiranje, za namaz uvijek možete učiniti više. Dovoljno je da to želite, možete biti mnogo uporniji, organiziraniji i uspješniji.
Kamo srece da se raspravlja ovako kako da se zabrane neke lose stvari koje svakodnevno vidimo na ulici a ne neke sitnice u vjeri.
Namaz je farz. A mi, oni koji zaboravljaju, često smo skloni naći hiljadu i jedno opravdanje za neispunjavanje farzova. A nije teško,samo treba malo organizacije, bez previše filozofije 
Ko je rekao ovu boldiranu tvrdnju?!?!
