Udri brale nek' palija jeci...

[amrica]

[.

Za pocetak bi bilo dovoljno da shvatis da je svako organiziranje na principu 'bratija,gangova,porodica,klanova' primitivno i zaostalo i da vuce drustvo u propast i da tu svijest siris okolo medzu ljudima koje poznas ili medzu djecom ako ih imas. Ako se vecina ljudi pocnu ponasati po naprednijim,eticnijim i civiliziranijim obrascima ponasanja,neces imati potrebu da se branis,ni sebe ni porodicu.[/quote]

U biti cijenim pacifizam, i sama sam takva, mrzim nasilje, ali sve ima svoje granice. Dodje trenutak kad se moras braniti jer ces nastradati, ti ili neko tvoj ko je slab, bespomocan, ranjiv, star....

Ja sam metar i po sa 45 kila, i zamisli situaciju, idem kuci, napadnu me 2-3 klinca od 12-13 godina, otmu mi sve sto imama, tasnu, pare, mob.... i jos me gurnu, padnem i udarim se, ....

Scenario 1.
Odem u policiju, prijavim ih, oni su tu uvijek, lokalci, dodje policija, pokupi ih, dobar dan, dobar dan, jeste li to, jesmo, eee pa nemojte vise, reci cemo vas mami i tati ... i blablabla i dovidjenja, slobodni ste.
Sutra, ti klinci dovedu jos svoje raje, od 14-15 godina i zajedno ubiju boga u meni, zato sto sam ih prjiavila... i poslije bolinice opet isposcetka, policija, maloljetnici, nema zatvora.... i ja ne smijem izaci iz kuce.
Epilog; odselim se u drugi dio svijeta


Scenario 2.

Imam par brace, rodjaka, prijatelja... i oni spengaju te klince i nauce ih nesto o marisanju, na vlastitioj kozi, vrate mi sve sto su ukrali i jos ih zaplase, pa se klinci odsele, a ja nastavim zivjeti normalno...

Mozda se ne uklapam u tvoje stavove, ali valja prezivjeti, ako zivimo u dzungli, onda vaze pravila dzungle.

[KadSeMrtviProbudimo]

Scenario 1.
Odem u policiju, prijavim ih, oni su tu uvijek, lokalci, dodje policija, pokupi ih, dobar dan, dobar dan, jeste li to, jesmo, eee pa nemojte vise, reci cemo vas mami i tati ... i blablabla i dovidjenja, slobodni ste.
Sutra, ti klinci dovedu jos svoje raje, od 14-15 godina i zajedno ubiju boga u meni, zato sto sam ih prjiavila... i poslije bolinice opet isposcetka, policija, maloljetnici, nema zatvora.... i ja ne smijem izaci iz kuce.
Epilog; odselim se u drugi dio svijeta

Scenario 2.
Imam par brace, rodjaka, prijatelja... i oni spengaju te klince i nauce ih nesto o marisanju, na vlastitioj kozi, vrate mi sve sto su ukrali i jos ih zaplase, pa se klinci odsele, a ja nastavim zivjeti normalno...

Mozda se ne uklapam u tvoje stavove, ali valja prezivjeti, ako zivimo u dzungli, onda vaze pravila dzungle.

Kojem scenariju konačno ti daješ prednost?

[Blobi]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

[KadSeMrtviProbudimo]

Nije ovo bezazlen problem, nije uopšte...Poimanje i zagovaranje „uzimanja prava i pravde u svoje ruke“ graniči sa anarhijom...

Sreća je da su ovakvi sučajevi ipak rijetki, jer, šta bi se desilo da i taj prebijeni dječak ima oca, a otac oružje, pa u zaštiti svog djeteta drugom djetetu ubije oca, uništi mu život...

[milenko]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

prijatelju, potpuno te razumijem, imam malca isto 2. razred (2001.), i molim Boga da ne dodjem u iskusenje...

[nevenkagaragic]

58-godišnji Karlovčanin istukao je 17- godišnjeg mladića koji je pretukao njegova sina.
Osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu od tri mjeseca s rokom kušnje od dvije godine

KARLOVAC - Presreo sam ga na putu prema školi. Pozdravio sam ga i nazvao imenom. Pitao me odakle ga poznajem. Odgovorio sam mu pitanjem: ‘Kako te poznajem?’ i udario ga šakom u glavu. Pao je na tlo. Rukama sam ga zgrabio za kosu i odvukao u obližnji grm. Uhvatio sam drvenu palicu koju sam si tu pripremio i natukao ga.

Ho's ikad vise, ho's, a?

PS. Udri brale nek' palija jeci ili...kako nasilnika nauciti da batina ima dva kraja.

Slucajno videh temu, a upravo jutros procitah i postavih ovaj tekst na jednom forumu uz komentar :
Da, kad sudovi zakazu...gradjani uzimaju pravdu u svoje ruke.
Da, komentari... Dobro se secam tragedije mladog Luke Ritza, na smrt pretucenog iz cista mira. Njega vise nema, a ubice? Hoce li nastaviti ili ce docekati "oko za oko"?

MRZIM nasilje! Ali...sistem ce nas jednostavno primorati da se ponasamo po principu :
Ko tebe kamenom, ti njega jos vecim!!

Pitanje je dokle? Dok se medjusobno ne istrebimo, s obzirom da nam je i PRAVOSUDJE nikakvo, a u ovakvom sistemu, sumnjam da ce bilo sta krenuti na bolje u dogledno vreme. Sramota je kad neazurnost priznaje i pravosudni "sef" Milorad Novkovic, predsednik VSTV-a:
http://www.nezavisne.com/dogadjaji/inte ... zurno.html

Uostalom, poznato je (ispitivanja su pokazala) da je BiH najkorumpiranija zemlja u regionu.
Dok se to ne promeni, nema nam druge nego "uzdaj se use i u svoje kljuse" .

Veliki pozdrav Ameli Dzindo:
http://www.san.ba/index.php?id=10670

i Miri Ugrenovic:
http://www.san.ba/index.php?id=10716

[popajic]

Nase bezakonje nudi samo dvije opcije
1. da hodas sa vidljivom metom na celu i da se nadas da neces bas ti nastradati ili neko tvoj( nego neko drugi ) ili
2. da se prisjetis divljeg zapada i naoruzas palijom...pa, kom obojci kom opanci

Naravno da vecina normalnog svijeta nije za Wild, Wild West...ali korumpirane i nesposobne ' delije' na vlasti su anulirale SVE zakone i bahato unistile osnovnu potrebu gradjana - da se ne osjecaju ugrozeni cim pomole nos na ulicu.
Jad i bijeda od drustva !

[Fair Life]

Dakle... zakljucak je: UDRI brale nek' palija jeci...!

[Miki123]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

Svaka čast!

Kakve su posljedice? Jesi li se sam prijavio? Što nisi sakrio identitet, ako je bilo moguće?

[Gospoda Ministarka]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

Te klosare koji su ti dirali dijete, znam iz videnja, imaju nekih 18-19 godina ja mislim, sa 12 su vec imali poveci dosje u policiji i rijetko koji policajac iz NG nije cuo za njih... od pljacki do droge.
A za to sto si uradio

[Gorštak]

Mudrosere koji lamentiraju o civiliziranosti očito nikad nije dotakao sličan problem u stvarnosti.

Princip je jednostavan: za tvrdo drvo - tvrd klin!
Bolje da sud bezuspješno ganja mene što sam razbio njih nego da bezuspješno ganja njih što su razbili moje dijete.

@Fair UDRI brate...

[no_pasaran]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

Svaka čast!

Kakve su posljedice? Jesi li se sam prijavio? Što nisi sakrio identitet, ako je bilo moguće?

Tako je!

I kakva nam je ovo crna logika nikako da svarim:

1.Neetično je da mi sad pokupimo onih 100-200 manijaka, silovatelja, ubica, palikuća sa ulice i da ih strpamo u neki hangar dok se ne napravi adekvatan zatvor. To je zaboga kršenje ljudskih prava!

2.Ali je zato etično da ja hodam kraj njih svaki dan i da kontam i gledam ko će me odakle opljačkati, ko će me odakle dočekati nožem ili palicom, ko će bacit bombu u kafić u kom sjedim ili kraj kojeg prolazim?

Zaključak: Moje pravo na život, na zdravlje, na život bez straha, moja sloboda kretanja, itd. manje su važni od prava ubice, manijaka, silovatelja,... na zatvor sa udobnim krevetima, televizorima, adekvatnim rekreacijskim sadržajima,...

MA MRŠ U VRAŽIJU MATER! Potrpat ih sve u jedan hangar i ubacit im noževe i palice da vremenom sami reduciraju svoje brojeve.

[sinus]

Pisao sam davno o situaciji u kojoj me je lik jedno 35-40 kg teži od mene, a ja imam nekih 85 kg fizički napao. Igrom slučaja on je fasovao, a ne ja jer je precijenio svoje mogućnosti, a moje podcijenio. Nakon što sam se hajde da kažem odbranio ja sam nazvao policiju ( a nisam trebao jer on ne bi sigurno). Policija dođe, napravi zapisnik, utvrdi šta se desilo i ja nakon par mjeseci dobijam plavu kovertu u kojoj me obavještavaju da sam optužen za fizički napad i pozivaju me na sud kao okrivljenog. Na sudu dobijam istu kaznu kao i lik koji me je napao. Jer nisam, kaže mi sudija, pobjegao već sam ostao da se tučem sa njim

[tatoo]

Zivjeh u Sarajevu od 2000 do 2003 i mogu vam reci da nisam mogao vjerovati sta se dogadja.
Primjer: ekipa (18-25 godina) izadje iz stana i izrazbija granap ispod svog prozora, uzmu par gajbi pive i nazad u kucu. Najnormalnije. Dodje policija, ne hebu ih ni pod razno. Roditelji, veca gamad od njih, umjesto da priznaju sebi da su im djeca u banani, jos ih savjetuju da nista ne govore policiji.
Primjer 2: lik hoda sa utokom svaki dan po naselju. Samo se ceka da rokne koga. Neko ga prijavi, dodje policija, nakon dva tri dana lik opet vani i opet ima pucu.

Bojim se da je naslov teme (a mozda i neke jos radikalnije mjere) jedini izlaz, pa ko prezivi pricace. Sistem ne postoji.

[HAVANA]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

Ufff ...da mi se desi ovakvo nešto djetetu naravno da bi ih olešio...udri palijom a nek on ječi...
Možda je još bolja varijanta koju je moj drug uradio zbog slične stvari koja se desila i blobiju...on je otišao na vrata od tog momka i starog mu dobro prebio.
Naravno da bi najbolje bilo da nema potrebe za upotrebom sile,zakon,policija...sve je to lijepo...ali kad ti neko dirne dijete...teško je ostati razuman i priseban.

[no_pasaran]

Ljudi, ne mogu da vjerujem sta pojedinci pisu. A vidite ovu situaciju, svi cete jednom dozivjeti nesto slicno. Imam sina, 2. razred osnovne skole. Inace sam prezauzet covjek i zbog posla kojim se bavim nisam u prilici da licno odvozim svoje dijete do skole i nazad. Jednom sam dosao navece kuci, malac ima modricu ispod oka. Kaze da se udario od klupu u skoli. Progutam to iako mi je bilo sumnjivo. Nekoliko dana kasnije, ima OGROMNU modricu na nozi. To nije modrica, to je podljev krvi. Pitam ga, odakle to? Odogovara da ga je napucao neko loptom na tjelesnom. I to prihvatim... Sutradan, malom fali komadic sjekutica. Tad sam znao da je u nekom belaju i pitam ga sta je. I tako mi isprica sve. Na vojnickom polju, kuda prolazi u skolu, imaju neki klosari, nadimci su im "Saba", "Backo", "Hajruka", i oni ga redovno zaustavljaju i traze pare od njega. Prvi put im nije htio dat i poceo je bjezati, ali jedan od njih ga je stigao, oteo pare i udario sakom u glavu. Drugi put je nabasao na istu ekipu, ovaj put im je dao pare, ali jedan od njih ga je udario u nogu. Treci put su ga iz dosade maltretirali, oteli pare i bacili na asfalt. Udario je zubima od tlo i slomio zub. Kad sam ga pitao sto mi nije odmah rekao, odgovorio mi je da su mu zabranili da bilo kome kaze i da ce ga iduci put izbost nozem. To je kap koja je prelila casu! Odlucio sam nazvati policiju i prijaviti slucaj. Javili su se i rekli da imaju ekipu koja radi na tom slucaju, da su se roditelji vec zalili na njih, "Hvala, prijatno!". Pomislim, sad cu ja vozit malca u skolu nekoliko dana, da vidim ima li ih, da se to opet ne desi. I tako nekoliko sedmica, i onda se opet vratim uobicajenom poslovnom ritmu. Mali sam u skolu, ja na poslu uveliko. I tako ja kuci dosao, malac sav modar, podbuhao od placa. Znao sam sta je, i sutradan, bio je petak, u auto i idemo da ih trazimo. Nakon dva sata kruzenja B-fazom, A-fazom, Vojnickim poljem, nasao sam ih. Izasao, bas kao i taj covjek u temi, pozdravio ih i pomenuo njihova imena. Zahvalio sam im se, zamolio da sacekaju tu gdje jesu, otisao do auta, otvorio gepek, izvadio palicu i za njima. Jedan od njih je pobjegao, drugu dvojicu sam teze udesio. Doveo sam u pitanje njihov zivot i ne kajem se zbog toga. Po potrebi cu opet zbog djeteta! Naravno, pred zakonom sam ja bio kriv i imao sam optuznicu na vratu. Nemojte mi o demokratiji, civilizaciji, ljudskim pravima. Svaki roditelj ce razumjet o cemu govorim! U ovakvim situacijama se ne ceka policija, vjerujte mi na rijec. Moj kolega je 2003. god. umalo ostao bez djeteta kada su ga izboli pred ulazom u njegovu zgradu. Taj noz nije ostavio samo sjecanja vec i trajne posljedice. Kakva crna demokratija kad ti ubiju dijete?

Ufff ...da mi se desi ovakvo nešto djetetu naravno da bi ih olešio...udri palijom a nek on ječi...
Možda je još bolja varijanta koju je moj drug uradio zbog slične stvari koja se desila i blobiju...on je otišao na vrata od tog momka i starog mu dobro prebio.
Naravno da bi najbolje bilo da nema potrebe za upotrebom sile,zakon,policija...sve je to lijepo...ali kad ti neko dirne dijete...teško je ostati razuman i priseban.

S obzirom da sistem ne funkcioniše, i da je svakako loše uređen i tako neprilagođen tranzicijskom i postratnom društvu, mislim da je ovo vrlo razumno i prisebno za učiniti.

[Fair Life]

...
Bojim se da je naslov teme (a mozda i neke jos radikalnije mjere) jedini izlaz, pa ko prezivi pricace. Sistem ne postoji.

Kao na primjer... ko tebe kamenom ti njega lopatom.

Pisao mi je prijatelj prije nekoliko mjeseci sta se njemu desilo prije nekoliko godina.
Njegov malodobni sin je posluzio jednoj malobrojnoj malodobnoj bandi kao pepeljara. Naime... gasili su opuske cigareta na njemu.

Veli mi da je nekoliko mjeseci u gepeku drzao let-lampu nadajuci se da ce ih sresti. Srecom po njih nije ih sreo.

[Fair Life]

Ili ovaj slucaj...

...djevojčica je ispričala jezivu priču kako su je dvojica muškaraca na putu prema školi presrela u Dalmatinskoj ulici u centru Zagreba i zaprijetila joj nožem da im preda mobitel i novac, što je i učinila. Potom su je utrpali u automobil i vozili dva sata. Prije nego što su je oslobodili, porezali su je nožem po trbuhu i rekli joj: "Nisi bila dobra".

Recimo da se ovo desilo u BiH.
Sta bi vi da ste roditelj ove djevojcice mogli ocekivati kao konacan rezultat prijavljujuci slucaj policiji.

[pirmin]

Još jedan specijalac, borac branitelj, ali iz Sarajeva, pokušao je zaštititi svog sina, bez upotrebe sile:
http://--- NO LINKS ---/clanak/29250307722 ... f=aktuelno

Koji gigant od covjeka, ne mogu ocima da vjerujem kako je stalozen.

Ja ne bih mogao nema teorije.
Sestru mi je jednom prilikom osamario jedan mudonja i sva je sreca da ga nisam stigao-osakatio bih ga za cijeli zivot.

Za dijete bih halalio i zivot i slobodu.
Nema tu pravde i zakona.

(Boga molim samo da nikad ne dodjem u takvu situaciju )

[SoulSeeker]

58-godišnji Karlovčanin istukao je 17- godišnjeg mladića koji je pretukao njegova sina.
Osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu od tri mjeseca s rokom kušnje od dvije godine

KARLOVAC - Presreo sam ga na putu prema školi. Pozdravio sam ga i nazvao imenom. Pitao me odakle ga poznajem. Odgovorio sam mu pitanjem: ‘Kako te poznajem?’ i udario ga šakom u glavu. Pao je na tlo. Rukama sam ga zgrabio za kosu i odvukao u obližnji grm. Uhvatio sam drvenu palicu koju sam si tu pripremio i natukao ga.

Ho's ikad vise, ho's, a?

PS. Udri brale nek' palija jeci ili...kako nasilnika nauciti da batina ima dva kraja.

Jedan od mojih najboljih prijatelja koji je inače jako mirna osoba je nakon roditeljskog sastanka u školi doslovce nokautirao roditelja dječaka koji mu je konstantno maltretirao i tukao djevojčicu (dakle njegovo dijete, žena mu je umrla pri porodu), zbog toga što mu je otac dječaka na njegovo pitanje "dokle misli to raditi" odgovorio sa "oni su djeca, samo se igraju i nije im za zamjerit". Mada mislim da je ovdje zadnju riječ trebao izreći zakon, njegova kćerka danas nema nikakvih problema niti sa jednim jedinim dječakom u školi. Dakle, bez obzira što i dan danas smatram kako zakon kroz organe bezbjednosti ima posljednju riječ u svemu, sprovedene vaspitno popravne metode primjenjene na dječakovom ocu su se pokazale jako efikasnim i kvalitetnim riješenjem.

Jako je teško razmišljati iz pozicije roditelja. Recimo, kada čujem za ovakve slučajeve moje prve reakcije bi bile "zašto si to uradio, nije to dobro, trebao si postupati u skladu sa zakonom, ili tražiti od direktora da malca šutne iz škole", ali kada sam sebe postavim u centar zbivanja moje reakcije su sasvim drugačije i mislim da bih još gore postupio nego prijatelj. S obzirom da ovakva razmišljanja ipak nisu u sladu sa zakonom, trebamo se svi priupitati dokle ćemo sami riješavati svoje probleme, i kada ćemo manekenskoj evropskoj policiji vratiti njihova prava koja su imali prije, a to su pravo na prebijanje bez puno potrebe za dokazivanjem krivice.

Baš sam neki dan gledao jednog mlađeg delikventa koji je trojici zaštitara i dvojici policajaca psovao sve po redu govoreći kako će im se osvetiti na porodici, a ovi su ga i dalje ljubazno molili da izađe van i ne pravi probleme. U komunističkom sistemu ovog balavca bi razbili na mrtvo ime, a njegov primjer bi poslužio svima ostalima koji požele da kažu riječ dvije o tuđim porodicama ili organima bezbjednosti. U moje vrijeme, Panto i Lazo su bili bogovi, strah i trepet pred kojim se spišamo čak i kada nas pitaju "da li imaš upaljač da pripalim cigaretu". U današnje vrijeme Pante i Laze su zamjenili ljudi koji bi voljeli raditi svoj posao, ali ne smiju jer im to ne daju.

Ako budemo imali kvalitetnu policiju imat ćemo sve. Sa "ljudskim pravima" sve manje i manje ličimo na ljude.

[SoulSeeker]

Nije ovo bezazlen problem, nije uopšte...Poimanje i zagovaranje „uzimanja prava i pravde u svoje ruke“ graniči sa anarhijom...

A kako nazvati "vladavinu zakona" koja nije ni za ... ono što mi je Chmoljo rekao da ne pišem?

[Maraschino]

Neka nam je dragi Bog na pomoci!

[KadSeMrtviProbudimo]

.

[fišek]

blobi, svaka čast.

Samo,da bi čovjek izbjegao tužbe i prijave,ja ipak mislim da treba djelovati pod okriljem mraka ili na osamama,bez svjedoka,i natjerati ove benevreke da oni s mrakom idu kući,a ne naša djeca da strahuju od njih.
I to odraditi ih tako da ostanu u najmanju ruku u invalidskim kolicima.

[Prozor]

svaka čast ljudini Tomaševiću Čovjek zaslužuje medalju, a ne kaznu