Forum Klix.ba

Posted: **02/03/2010 21:55**

valterbranisarajevo wrote:

Dolijao si retardirani gade......

nikad nije kasno...ni za jednog usmrdjelog gada...sad samo treba saznati kad ce govno sletjet u sarajevo...i pripremit mu dobrodoslicu...

Posted: **02/03/2010 23:10**

Životinja

Nažalost, ne postoji dovoljna kazna za ovakve monstrume, ali eto nadajmo se maximalnoj mogućoj kazni, koja bi bila kolika-tolika moralna satisfakcija preživjelim žrtvama.

Ja nisam upratio jel za njim davno raspisana potjernica ili tek sad?

Posted: **02/03/2010 23:26**

KPD Zenica u paviljon sa tamnim facama

Posted: **02/03/2010 23:39**

Ne razmisljam o kazni, o onome sto ce biti i da li ce gospodja Pravda opet sakatiti i hoce li bosanski narod. Ne mislim. Samo znam da je uhapseno pseto i to me neizmjerno raduje. To me skoro pa bolesno ushicuje. Ovo mi je jedna od iznenadjujucih vijesti u dugom periodu razvlacenja pameti. Ja se radujem ali istovremeno i mislim na sve one kojima ovo ime otvara rane u kojima zive njihovi najmiliji. Ja danas mislim na njih. I mislim na Grbavicu. Bolje vijesti od ove ja trenutno ne mogu zamisliti.

Posted: **03/03/2010 00:26**

„Postoje razne vrste zločinaca. Ovo je priča o „ober zločincu“. Zove se Veselin Vlahović, poznat po nadimku Batko. Ovo nikšičko pašče je sredinom osamdesetih godina u Sarajevo, kao i mnoge druge Crnogorce, doveo i lijepo ugostio Veljko Cerović, vlasnik diskoteke Sloga, jednog od najpopularnijih sastajališta sarajevske omladine.

Batko je rođen 1969. godine u Nikšiću, a u šeher je došao u poderanim tenama 1986. godine, kao bokser lake kategorije i boksovao u Bokserskom klubu Željezničar. Uporedo s tim angažmanom Cerović je „dugogodišnjeg beskućnika iz Nikšića“ zaposlio kao izbacivača u popularnoj Slozi, dok je jedno vrijeme radio i na obezbjeđenju hotela „Bristol“ i diskoteke „BB“ u okviru tadašnjeg hotela Beograd.
Stanovao je u stanu Asima Buljubašića u neboderu kod Šopinga na Grbavici. Domaćin Buljubašić, po starom dobrom bosanskom običaju, punog srca primio je „musafira“, koji će ga početkom rata u potpunosti opljačkati, a, navodno, i pokušati likvidirati.

Velika podrška Batku po dolasku u Sarajevo, po pričama nekadašnjih boksera, bio je i Hamdo Guska, jedan od trenera u „Želji“. Sarajevski bokseri se monstruma sjećaju kao primitivca koji je na vaganju u pripremama za boks-mečeve uživao da se skine gol, pokazujući drugim bokserima svoj polni organ. Počeo je rat, Batkov mentor Cerović je zbrisao za Beograd, a svog štićenika ostavio da se krvavo zahvali Sarajlijama na gostoprimstvu koje su mu ukazali po dolasku iz Niksšića.
Prve značajnije akcije na Grbavici Batko je imao tokom martovskih barikada. Tokom marta obavio je specijalnu obuku za koljača. Obuka se odvijala negdje u zabitima Romanije, a obavljana je na klanju svinja. Pretpostavlja se da je, zajedno sa svojim sljedbenicima Zoranom Jeftimić Ćentom, braćom Čamur, Sašom Baričanin, izvjesnim Krompirom sa Vraca, Branislavom Gavrilović Brnetom - vođom „sarajevskih šešeljevaca“, a u sadejstvu sa specijalcima pod komandom Milenka Karišika, Batko iz kuča ispod Jevrejskog groblja pucao na okupljeni narod ispred Skupštine RBiH, 5. aprila 1992. godine, kada su na mostu Vrbanja ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić.

Početkom maja 1992. godine sarajevsko naselje Grbavica I je okupirano od strane „Belih orlova“, te paravojnih jedinica SDS-a. Jedan od predvodnika okupacije Grbavice bio je već spomenuti Brne Gavrilović, koji je pod Šešeljevom komandom predvodio sarajevske četnike na Vukovar.
Brne je lakše ranjen u prvom četničkom napadu na „Loris“ i slastičarnu „Palma“ kod Željinog stadiona, 21. aprila, 1992. godine, da bi, nedugo nakon toga, kada je Grbavica okupirana, prvi počeo sa mučenjima i pljačkom Muslimana.
Krajem juna iste godine, Brne će se preseliti na Ilidžu, formirati štab u „Vili Voćnjak“ u Vlakovu, a Grbavicu prepustiti još većem monstrumima.

5. juna 1992. godine, bez ispaljenog metka je okupirana i Grbavica II. Bio je to signal da Batko počne sa klanjem Sarajlija. Batko je najkrvaviji trag ostavio na Grbavici. Po pričama preživjelih Sarajlija, koji su rat proveli na okupiranoj Grbavici, računa se da je monstrum Batko u ovom sarajevskom naselju ubio (u više slučajeva dobro uvježbanom metodom klanja) oko 170 ljudi. Sena i Omer Pecar su očevici njegovih zločina, i tvrde da su za smrt njihove šestogodišnje kćerke Azre, koja je ubijena u „živom štitu“ na Jevrejskom groblju, odgovorni Veselin Vlahović Batko i Miro Ždrale. I u knjizi „Balija“, čiji je autor Božo Debelonogić, istaknuti četnik i siledžija, cijelo jedno poglavlje posvećeno je Batku i njegovim „podvizima“.
Uz ostalo, Debelonogić piše: „Batko Crnogorac je najviše volio voziti auta i ubijati Muslimane. Volio je on, doduše, i da ih bije, ali samo pred drugim. Batko je Muslimane mučio i ubijao uvijek na drugi način, vršeći fizičke i psihičke eksperimente. Dileme je rješavao brzo i efikasno, recimo - koliko ljudi postrojenih jedan iza drugog može ubiti jednim metkom iz puške papovke, riješio je tako što je pokupio u stanovima deset nesretnih Muslimana, stao korak ispred njih, repetirao naciljavši u prelomu stomaka, i opalio. Zadnju dvojicu koja pokušaše pobjeći, pobi pucajući im u leđa. Gledajući radoznalo u ljude koji su se grčili na zemlji stade prebrojavati. „Samo osam!“ Sjede u auto i ode niz Vraca prema Grbavici“

O ratnim zločinima, koje je počinio Vlahović u BiH, postoje brojna svjedočenja. Batkova grupa se formalno vodila kao dio jedinice „Bijeli anđeo“, kojom je, do svoje pogibije, juna 1992. godine, komandovao Zoran Vitković, a kasnije Predrag Jovančić, zvani Peđa. Ubijao je iz vatrenog oružja, klao nožem, a o sudbini mnogih koje je Batko odveo iz Lenjinove, Radničke, Splitske i ulice Rave Janković, ni do danas se ništa ne zna.
Mnoge Muslimane je ubio u prostorijama firmi Drvo-Rijeka i Digitron, te garažama ispod ovih firmi, zatim u neboderima u Lenjinovoj ulici, garažama Šopinga ... Batko nikad nije ratovao, niti je učestvovao u operacijama Vojske Republike Srpske. Isključivo je klao i pljačkao.
Najbliži saradnici su mu bili Saša Baričanin sa Koševskog Brda i izvjesni Krompir sa Vraca. Krompir je, krajem rata misteriozno nestao, a među sarajevskim Srbima se priča da je ubijen od strane ljudi bliskih tadašnjem vrhu Republike Srpske, jer je previše znao o ratnim zločinima na Grbavici, a posebno o tome pod čijom su se komandom dešavali.

„Pored ubistava, Vlahović je silovao žene i djevojke nesrpske nacionalnosti. Na Vracama je formirao javnu kuču, u koju je dovodio i silovao starice, ali i trinaestogodišnje djevojčice. Silovao je i majke i kćeri pred članovima njihovih porodica. To je radio sam, ali i u grupi. Neke od žena je silovao više puta, o čemu postoje brojna svjedočenja“ - pisale su sarajevske „Večernje Novine“. Posebno bi se okomio na visoke muškarce. Zbog svog izrazito niskog rasta imao je neobjašnjiv kompleks ubijanja visočijih od sebe.

„Batku sam platio 70.000 maraka i dao mu kilo zlata da me ne ubije. Kad me poveo u zatvor, vidio sam mnoštvo ubijenih ljudi, govorio mi je da ću i ja tako završiti. Ostaće mi vječito u pamćenju po tome što, kad počne biti ljude, toliko ga ponese to da ne zna stati“, priča stanovnik sa Grbavice Dino D. Dobro prepoznatljiva Batkova parola bila je „imaš 2.000 maraka, otkupi glavu“.

Posted: **03/03/2010 00:27**

Jedan od najkrvavijih Batkovih zločina desio se nedaleko od raskrsnice Grbavica-Vraca, gdje je u „kući smrti“ zaklao braću Amira i Emira Balvanovića. Batko je braću klao pred očima majke i njihovih supruga, koje su sve to gledale. Preklana braća su dugo umirala, a kad su se s dušom rastali, Batko je zaklao i majku. Kad je izašao iz „kuče smrti“, proderao se: „Ja koliku sam dvojicu balija zaklao“. Batko je informacije o Muslimanima koje treba zaklati dobijao od nekolicine Srba, među kojim je najaktivnija bila Jadranka Pejčić, inače prva komšinica nesretne braće Balvanović.
Jadranka je nakon pokolja nad grbavičkim Muslimanima, nagrađivana opljačkanim stvarima, a uživala je da na sebi nosi bunde i zlato ubijenih Muslimanki. U svom stanu na Vracama svezanu je držao i izvjesnu Hrvaticu Manuelu, djevojku koja je u Sarajevo odnekle iz unutrašnjosti došla da studira. Nakon raznoraznih iživljavanja, Manuelu je ubio na Zlatištu. Prije nego je ubio iz puške M-48, pitao je da li ima nekih želja. Kad je nesretna djevojka izjavila da nema, u nju je ispalio nekoliko smrtonosnih hitaca.

A.Z. je sa suprugom Hajrijom, par godina prije rata, dobio stan na Grbavici. Sretna porodica je sa dvoje djece lijepo živjela u ovom sarajevskom naselju. A.Z. je radio u stabilnoj firmi i sve je ličilo na jednu lijepu „porodičnu bajku“. Početkom rata ta bajka će se pretvoriti u pepeo. Djecu će prebaciti preko Miljacke u slobodni dio grada, a A.Z. sa suprugom Hajrijom ostati da čuva stan na Grbavici.
Nakon što je Grbavica u potpunosti okupirana, njega će Batko i kompanija odvesti u jedan od grbavičkih logora, gdje će ga svakodnevno tući. Nakon toga će ga prebaciti u zatvor Kula, gdje će ga držati dvije godine. Suprugu Hajriju su odveli i zatvorili je u jedan od grbavičkih stanova. Silovali su je. Hajrija je zatrudnjela i kada je bila u već poodmakloj trudnoći, pustili su je da se vrati u svoj stan. Zlikovci, saznavši da Hajrija ima nultu krvnu grupu, prilikom porođaja u bolnici Kasindol su joj uzeli svu krv, tako da je Hajrija ubrzo umrla.
Tada su iz Kule pustili A.Z. i dali mu dijete, koje je njegova supruga rodila kao posljedicu četničkog silovanja, sa striktnom naredbom da će ga ubiti bude li šta djetetu falilo. Nekoliko dana poslije, A.Z. su izveli iz stana i naredili mu pod prijetnjom smrću da dijete sa sobom povede preko Mosta bratstva i jedinstva u dio Sarajeva koji se nalazio pod kontrolom Armije RBiH.
Dugo nakon prelaska na slobodu, A.Z. se liječio od batina. Nakon rata ponovo se vratio u svoju staru firmu. Zbog navale emocija i proganjanja lične tragedije koju je preživio, A.Z. se propio, doživio veliku psihičku nestabilnost, a stan na Grbavici prodao. Dijete, koje je kao posljedicu silovanja rodila njegova rahmetli Hajrija, i danas živi s njim.

„Monstrum sa Grbavice“ ubio je i Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ.
Čengić je ubijen u junu, 1992. godine, a njegovo tijelo je, nakon devet godina, pronađeno i pokopano. Čengić je bio član Rukometnog kluba Bosna, a igrao je u generaciji sa Nožicom, Mostarcem, Pilićem, Janjićem, Šarenkapom, Rebićem, Metikošom, Vukovićem i Miloševićem.
Sredinom šesdesetih godina prošlog stoljeća bili su jedna od najboljih rukometnih momčadi Starog kontinenta, no, niko od tih momaka, koji su kasnije izgradili izvanredne karijere u novinarstvu, advokaturi, arhitekturi, nije ni slutio kako će se sudbina sa svima njima, tri decenije kasnije, surovo poigrati, i da će, možda najbolji od njih - Goran Čengić, okončati svoj život pod kamom „krvavog paščeta“, Veselina Vlahovića Batka.
Novinarka Oslobođenja, Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: „U danu kada se to desilo, Batko je iz Šopinga na Grbavici poveo sa sobom doktora Husniju Ćerimagića. Na isljeđivanje. tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva (u Beograd) zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izađe sa Grbavice - ali to nije nimalo lako - otvorio je vrata, i povikao na Batka: „Šta to radiš! Vidiš da je čovjek bolestan?“ „A, evo i jednog Čengića“, obradovao se Batko. „Žrtva je došla sama“. Tog dana Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. Pucao, pucao, pucao. Mislio je da je to njihov kraj. Ali instikt životinje traži oprez.

Sutradan je ponovo došao u Trebevički potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad, i zavio ranu. Zaustavio krv“ Svjedok koji je prisustvovao ubistvu još je na Grbavici. Kaže, a to je potvrdio i Momčilo Mandić, kada su se neki Goranovi prijatelji interesovali za njega, da je Batko bio sretan što ga „nos“ nije izdao. Uskliknuo je: „A balijo, mislio si da ćeš preživjeti“ , bilježe sarajevski mediji.

Prema kazivanju Goranove majke Nataše Čengić (rođene Zimonjić), Goranova prababa je rođena sestra crnogorske kraljice Milene Petrović. Goranov otac, Fićo, (pravo ime mu je bilo Ferid, ali su ga svi znali po onome koje je nosio u partizanima), bio je prvi gradonačelnik Sarajeva nakon II sv.rata, da bi, nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovićem, na Golom otoku robijao pet godina. Goranova majka je porijeklom iz partizanske porodice. Sa svojim suprugom Feridom Čengiće Fićom, upoznala se dok su oboje bili u partizanima. Imali su trojicu sinova; Goran i Igor su mrtvi, sa majkom je ostao samo bolesni Rodoljub, Roćko, kako ga svi zovu, kome je partizanski narodni heroj Rodoljub Čolaković bio kum.
„Godinama sam tražila bilo kakvu informaciju o svom sinu koji je ubijen samo zato što je pokušavao spasiti svoje prijatelje i komšije. Ljudi koji su izlazili sa Grbavice nisu znali ništa o njemu, a oni koji su znali, nisu mi htjeli kazati istinu, valjda da bi me poštedjeli. Tek sam mnogo kasnije saznala da je ubijen i ostavljen u nekom potoku izvan Grbavice“, rekla je Nataša.
Srđan Aleksić, hrabri mladić iz Trebinja koji je tokom rata ubijen spašavajući svog prijatelja Muslimana, Goranov je rođak. Ako se dublje zaroni u njihovo porodično stablo, doći će se i do tetke Ksenije, partizanke ubijene u svojoj 21. godini života na Majevici. No, posebno mjesto u njihovoj porodici zaslužuje bratić Goranove majke - Stevan Zimonjić, beogradski ilegalac koji je obješen tri dana prije oslobođenja srbijanske prijestolnice. Po njemu je lik iz popularne serije Otpisani, kojeg je glumio Voja Brajović, dobio ime Tihi.

Žrtve Veselina Vlahovića, zvanog Batko, su i Mustafa Zele, Zvonko Bodović, Hajrudin i Sabaha Husanović, Elbisa Subašić ... Vidjevši pločicu pričvršćenu za njen poštanski sandučić, samo je prokomentarisao: „Lijepo prezime ...“ Malo kasnije je zalupao na vrata profesorice Subašić, i naredio joj da pođe s njim. Njegove žrtve su Azra i Džemal Gološ, Nazija i Šerif Koristoviš, Kemal Smajić, Zlatko Alagić ... Zaklao je i uglednog sarajevskog doktora Miru Kundurevića. Nesretni doktor Kundurović je živio u neboderu u Lenjinovoj ulici. Kada mu je Batkova delegacija došla na vrata, doktor im je dao svu ušteđevinu, 50.000 maraka, da ga ne ubiju. Nakon toga došao je i Batko. Doktor mu je rekao da je sve pare već dao, a onda ga je monstrum na svoj način ubio.

Batka se odlično sjeća i Biljana Plavšić, bivši član Predsjedništva RBiH i Republike Srpske, haški osuđenik.

„U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa Visokim predstavnikom UN-a za izbjeglice, g-đom Sadaka Ogatom. Na raskršću, gdje se odvajaju putevi za Trebević, Lukavicu i Grbavicu, uvijek je bilo mnogo svijeta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi, i ja izađem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pričaju o događajima na grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živjeti u tom dijelu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko sličnih njemu, upada noću u muslimanske i hrvatske stanove, i odvodi muškarce. Oni pljačkaju i ucjenjuju ljude.
Srbi, koji su se tome suprotstavili, postali su meta tog manijaka i njegove družine. Niko ga ne poznaje. On nije sa Grbavice i nije iz Sarajeva. Opljačkane stvari nosi u Đački dom na Vracama, gdje je magacin. Umjesto u Lukavici, na raskrsnici se okrenem na Grbavicu i pravo u zgradu opštine u Šumarski fakultet. Nije bilo predsjednika opštine, ali nije ni važno, drugi su se brzo sakupili. Ispričam im zašto sam došla, i pitam ih da li je to moguće, da se takva zla dopuštaju. Oni ćute. Gledam te face i mislim se zašto tako uporno ćute, a pogledi im nisu nimalo prijateljski. Pitam ih ko im je predsjednik opštine. Spomenuše njegovo ime. On je ljekar koji se bavi trgovinom lijekova, zastupa neku firmu, Crnogorac je. Iz tog kratkog sastanka u opštini odem u štab Teritorijalne odbrane, u namjeri da razgovaram sa Zoranom Vitkovićem. Sve mi je potvrdio. Batko je Crnogorac, ima svoju bandu koja pljačka, i ima neku podršku od autoriteta. Tom prilikom ispričao mi je o magacinu gdje lageruju te opljačkane stvari. Veli da je za magacine nadležan Momčilo Mandić, tadašnji ministar pravosuđa. Dok smo mi razgovarali, upadoše u prostoriju pet naoružanih mladića. Jedan od njih je onizak, širok, na glavi mu šajkača sa kokardom, navukao je do obrva. Mene gleda pogledom punim mržnje. Odmah sam krenula, a Zoran me isprati i reče da je to Batko. Po Batkovom ponašanju se vidjelo da je dobio informacije iz opštine da je meni sve poznato. Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da spriječim djelovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u „Kikindi“, i tu zatičem sve relevantne osobe za rješavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo Krajišnik, Momčilo Mandić, ministar policije Mićo Stanišić. Odmah sam prešla na događaje sa Grbavice. Očekujem čuđenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momčilo Mandić se iskezi (to je pravi izraz lica u tom trenutku), i reče: „Ah, Batko ...“ Isto i Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom djetetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je čovjek i njegove „aktivnosti“. Odlično ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i naredbodavci.
Sutradan, vojvoda Slavko Aleksić mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandićev je čovjek i još nekoliko Mandićevih ljudi, i zajedno su radili sa njim“, pisala je Plavšićka.

Po Batkovoj naredbi, Srbi na Grbavici su ispod svojih prozora bijelom farbom obilježavli svoje stanove, tako da bi zločincima olakšali otkrivanje muslimanskih i hrvatskih stanova. Sa Grbavice Batko se izgubio negdje krajem oktobra 1992. gdine. Pobjegao je nakon navodnog sukoba sa četničkim vojvodom Slavkom Aleksićem, poslije jednog incidenta u kojem je jedna Muslimanka u bijegu od Batkovog silovanja skočila sa Šopingovog nebodera. Po jednim, u autu sa Grbavice ga je izvukao Momčilo Mandić, a po drugim Momčilo Krajišnik.

Posted: **03/03/2010 00:30**

eh evo....

Za Vlahovićem, koji je poznat i kao „monstrum sa Grbavice“, raspisane su tri međunarodne potjernice, od kojih jedna za genocid.

„On je pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičen je za kazneno djelo ratnog zločina protv civilnog stanovništva na području sarajevskog naselja Grbavica i drugih sarajevskih naselja. Radi se, između ostalog, o kaznenim djelima usmjerenim protiv civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti 1992. i 1993. godine koja uključuju nasilno odvođenje civila u nepoznatom pravcu, zlostavljanja, mučenja, ubojstva, dakle umiješanost u više desetina različitih kriminalnih akata,“ rekao je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Sud BiH je u oktobru 2008. godine izdao nalog za raspisivanje potjernice za Veselinom Vlahovićem Batkom.

Vlahović se već nekoliko godina nalazi u bijegu, a Tužilaštvo ga dovodi u vezu sa nizom zločina - tačnije sa 54 krivičnopravne radnje - počinjenih nad civilima Bošnjacima i Hrvatima na području sarajevskog naselja Grbavica

Posted: **03/03/2010 00:48**

Batko,..

Raspad'o se godinama,..smradu umobolni,...Boga molio da konacno krepas

Posted: **03/03/2010 02:40**

Licno ne znam za njega, ali ako je ovo sve istina, treba ga osuditi na dozivotnu.

Posted: **03/03/2010 08:26**

kamen spoticanja wrote:
valterbranisarajevo wrote:

Dolijao si retardirani gade......
nikad nije kasno...ni za jednog usmrdjelog gada...sad samo treba saznati kad ce govno sletjet u sarajevo...i pripremit mu dobrodoslicu...

Da!!! Baš mu treba prirediti "dobrodošlicu"!!!! Gad jedan iskompleksirani, pravi retardinjo....

Posted: **03/03/2010 08:33**

A šta je ono bilo, kako je pobjegao iz crnogorskog zatvora, sjeća li se neko?

Posted: **03/03/2010 09:10**

MuaDib wrote:Čak i Biljana Plavšić ima savjest kada su monstrumi u pitanju. Iako slobodno mogu reči, da su ta ljudska čudovišta i zločinački monstrumi zapravo i činili zločine inspirisani njenim govorima.

Dijelovi knjige "Svedočim" Biljane Plavšić

U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa visokim predstavnikom UN za izbeglice gospođom Sadako Ogatom. Na raskršću, gde se odvajaju putevi za Trebević, Grbavicu i Lukavicu uvek je bilo mnogo sveta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi i ja izađem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pričaju o događajima na Grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živeti u tom delu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko sličnih njemu, upada noću u hrvatske i muslimanske stanove i odvodi muškarce. Oni pljačkaju i ucenjuju ljude. Srbi koji su se tome suprotstavili postali su meta tog manijaka i njegove družine. Niko ga ne poznaje. On nije sa Grbavice i nije iz Sarajeva. Opljačkane stvari nose u neki motel gde im je magacin.

Umesto u Lukavicu, na raskršću okrenem na Grbavicu i pravo u zgradu opštine. Nije bilo predsednika opštine, ali nije ni važno, drugi su se brzo sakupili. Ispričam im zašto sam došla i pitam ih da li je to moguće da se takva zla dopuštaju. Oni ćute. Gledam te face i mislim se zašto tako uporno ćute, a pogledi im nisu nimalo prijateljski. Pitam ih ko im je predsednik opštine. Spomenuše njegovo ime. On je lekar koji se bavi trgovinom lekova, zastupa neku firmu, Crnogorac je.
Iza tog kratkog sastanka u opštini odem u Štab Teritorijalne odbrane u nameri da razgovaram sa Zoranom Vitkovićem. Sve mi je potvrdio. Batko je Crnogorac, ima svoju bandu koja pljačka i ima neku podršku od nekog autoriteta. Tom prilikom ispričao mi je o magacinu gde lageruju te opljačkane stvari. Veli da je za magacin nadležan Momčilo Mandić, tadašnji ministar pravosuđa. Dok smo mi razgovarali upadoše u prostoriju četiri, pet naoružanih mladića. Jedan od njih je onizak, širok, na glavi mu šajkača sa kokardom, navukao je do obrva. Mene gleda pogledom punim mržnje. Odmah sam krenula, a Zoran me isprati i reče da je to Batko. Upozoravam Zorana da je sve teško i preozbiljno i predočavam mu posledice ponašanja ovih ljudi, koje će snositi svi, a najmanje oni. Moj savet je bio Zoranu da pokušaju da ga zatvore pre noći, a ja ću u međuvremenu sazvati sastanak Predsedništva. Po Batkovom ponašanju se videlo da je dobio informacije iz opštine, da je meni sve poznato.
Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da sprečim delovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u "Kikindi" i tu zatičem sve relevantne osobe za rešavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo, Momčilo Mandić, ministar pravosuđa, Mićo Stanišić, ministar policije. Odmah sam prešla na događaje sa Grbavice. Očekujem čuđenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momčilo Mandić se iskezi (to je pravi izraz za njegovo lice u tom trenutku) i reče: "Ah, Batko". Isto i ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom detetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je čovek i njegove "aktivnosti". Odlično ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i narebodavci, što je Zoran Vutković spomenuo. Tada sam im rekla da sam mislila da nisu upoznati sa ovakvim pojavama i tom osobom, pa sam nameravala da oni izdaju nalog da ga uhapse.

KARADŽIĆ NE DA DA MANDIĆ BUDE SMIJENJEN: "Ali sada vidim da vam je sve poznato i sada tražim od Predsedništva da se vas dvojica uhapsite". Karadžiću kao predsedniku Predsedništva, obratila sam se i tražila da ovu dvojicu ministara uhapsi, ili neka odmah daju ostavku. Od tada, pa sve do 2001. godine, ali sigurno će tako biti i do kraja života, Momčilo Mandić me proganja i preti. To nisu pretnje običnog čoveka, to su pretnje najvećeg mafioza na ovim prostorima. Tada je nastao moj prvi ozbiljni konflikt sa Radovanom i Momom. Krajišnikovo ponašanje bilo je lukavije, razložnije, te zbog formalnih razloga, koji su u ovom slučaju bili važni, nije javno podržavao ministra u odnosu na člana Predsedništva. Radovanov odgovor, na moj više puta ponovljeni zahtev za ostavkom ovih ministara, uvek je bio: "Tražite da odsečem svoju desnu ruku".

Sutradan vojvoda Aleksić mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandićev je čovek i još nekoliko Mandićevih ljudi rade zajedno sa njim. Magacin u koji odnose opljačkanu robu pripada Ministarstvu pravosuđa i na ulaznim vratima, gde se nalaze Mandićevi ljudi, ili policajci koje oni postavljaju, piše da je pristup dozvoljen samo ljudima koje ovlasti ministar pravosuđa. Savetovao mi je vojvoda da ne idem tamo, da ne istražujem taj slučaj. Ono što je za mene bilo važno tada, obavila sam sa vojvodom. Dala sam mu imena i adrese ljudi na Grbavici koje treba štititi. On je to preuzeo na sebe. Vojvodu su svi, osim baraba, poštovali kao pravog borca, a ne pljačkaša. Uživao je autoritet, a onakvi kao Batko i slični, koji su u stvari kukavice, bojali su se. Vojvoda je na stanove pod njegovom zaštitom nalepio upozorenja sa njegovim potpisom.

Sada se znalo da je sa zbivanjima na Grbavici upoznat širi krug ljudi, da se vode rasprave o tome i bez obzira na to što su Radovan i Momo apsolutne gazde, a ne Predsedništvo, ipak se ljuljaju pozicije dva ministra. Bila sam sigurna da će makar za neko vreme stati sa Batkovim zločinom, a za to vreme ja moram dobiti bitku protiv Mandića i njegove bande. Naravno, ako ostanem, u međuvremenu živa, je su već bili prisutni pokušaji moje likvidacije.

POMOĆ KOLJEVIĆA: Koljević je posle par dana potvrdio moje informacije o situaciji na Grbavici. Pre rata stanovao je u tom delu grada i sve što sam ja saznala, on je već znao od svojih komšija. Znao je Koljević bolje od mene ko iza Batka stoji i upravo zato što je znao, imao je strah da o tome govori. U njemu sam imala veliku podršku u zahtevu za ostavkom dva ministra. Slala sam često mog vozača Dragana da vidi šta se dešava na Grbavici, i da li je Batko još dole. Njegovi zločini su prestali, ali još je bio prisutan, nije u zatvoru. Eto, ovaj slučaj najbolje ilustruje kolika je moja moć bila kada nisam mogla postići da se zlikovac izoluje, tj. da ga zatvore i da mu sude.

Za mene je bio šok saznanje da su tako čvrsto povezani Radovan i Momo sa ova dva ministra. Premijer Đerić mi je rekao da on nema nikakvog uticaja nad njima, da su mu otvoreno obojica rekli da oni samo priznaju Radovana i Momu. Upravo, dobrim delom zbog njih, krajem 1992. godine premijer Đerić dao je ostavku, iako su i njih dvojica tada otišli sa svojih funkcija. Dakle, nakon skoro tri meseca upornog insistiranja na njihovoj ostavci, konačno je uspelo, kada smo Koljević i ja rekli Radovanu ili mi ili njih dvojica. Kada su oni napustili te funkcije i Batko se izgubio sa Grbavice. Obaveštenja koja sam dobijala putem pisama i saopštenja sa Grbavice bila su ove sadržine: "Hrane nema, nema vode i struje, opasno je zbog snajpera, ali više nama Batkovih pohoda po kućama".

Kako to da Momčilo Mandić od Suda BiH uopće nije ni bio optužen za ove zločine? Bio je optužen za napad na Vraca, i logore u Kuli i Foči. I za njih je na koncu oslobođen. A za zločine Batka i njegove družine na Grbavici, čiji je politički pokrovitelj bio, uopće nije ni optužen.

Posted: **03/03/2010 09:26**

RS PRODAVALA ORUZJE BOSNJACIMA

7. juli, 2006

DEN HAAG – Biljana Plavsic je na sudjenju Momcilu Krajisniku u petak ispricala da su je vojnici Vojske RS-a vise puta izvijestili da Radovan Karadzic, tadasnji predsjednik RS-a, i Momcilo Krajisnik, lider parlamenta, prodaju oruzje i municiju bosnjackim snagama i da je "Krajisnikova kuca puna oruzja".

"Ja sam im povjerovala, nisam imala nikakvu sumnju. Otisla sam na Skupstinu RS-a i pitala pred 80 zastupnika je li moguce da se oruzje i municija daju neprijateljima... Karadzic je bio jako iznerviran, ali je rekao 'da'...", rekla je svjedokinja.

Prijetnje smrcu

Plavsic je posvjedocila i da joj je u proljece 1992. tadasnji ministar pravosudja RS-a Momcilo Mandic prijetio da ce ubiti nju ili njezina brata nakon sto je ona zatrazila da se uhiti izvjesni Batko, koji je ubijao i zlostavljao bosnjacke civile na Grbavici.

Plavsiceva je potvrdila i da je u Bijeljini vidjela Zeljka Raznatovica Arkana i njegovu paravojnu jedinicu. "Vidjela sam u muslimanskim kucama kako starice ljube ruku Arkanu i meni je bilo jasno da mu ljube ruku iz straha... Ja mu ne bih ruku ljubila da mi je zivot u pitanju", rekla je ona.

Karadzic volio spavati

Svjedokinja je ponovila da je Krajisnik bio "mocan covjek", kao predsjednik Skupstine RS-a, ali dodala da pod tim ne podrazumijeva nista negativno. "Mene, kada nisam mogla pobjeci iz Sarajeva s nepokretnom majkom od 85 godina, nikada nije pozvao Karadzic, a Krajisnik me je zvao", rekla je ona.

Za Karadzica je kazala i da je zato sto je "volio dugo da spava" stalno kasnio na sjednice Predsjednistva RS-a, na kojima nikada nije vodjen zapisnik. "Karadzic bi to kasnije izdiktirao svojoj tajnici na jednoj stranici", napomenula je Plavsic i dodala da je zapisnike prvi put vidjela kada ih je dobila od Tuziteljstva Haaskog suda.

Pozelio se Biljane

Optuzeni Krajisnik dobio je na kraju zasjedanja suda priliku da postavi nekoliko pitanja, ali mu je predsjedavajuci sudac Alphons Orie oduzeo rijec nakon nekoliko recenica koje je ocijenio kao nedozvoljene komentare.

Uz osmijeh, Krajisnik je rekao: "Dobar dan, Biljana... Ja necu govoriti o tvojim knjigama, procitao sam jednu", a zatim ga je sudac Orie prvi put upozorio.

"Nisam vidio Biljanu dugo, samo tri recenice", nastavio je Krajisnik, na sto je sudac ponovio upozorenje, a optuzeni je kazao da su "neka pitanja ustvari nesporazum". "Postavit cu pitanja uljudno, ne zelim konfrontaciju, a ako ne zelite da mi dozvolite, ne morate", rekao je Krajisnik, poslije cega mu je sudac Orie oduzeo rijec.

U pritvoru s prostitutkama

Na kraju svjedocenja i Plavsiceva je sucima rekla da "ima problem" zato sto je u zatvoru u Švedskoj "tri godine s prostitutkama", na sto ju je sudac Orie uputio da se preko branitelja obrati ICTY-u.

Sudac je Plavsicevoj na kraju zahvalio sto je svjedocila i cestitao joj 76. rodjendan. "Nemate sto da mi zahvaljujete, ja sam bila prisiljena da dodjem ovamo", odgovorila je ona.

7.7.2006.
Fena

Posted: **03/03/2010 09:39**

Haris033 wrote:
kamen spoticanja wrote:
valterbranisarajevo wrote:

Dolijao si retardirani gade......
nikad nije kasno...ni za jednog usmrdjelog gada...sad samo treba saznati kad ce govno sletjet u sarajevo...i pripremit mu dobrodoslicu...
Da!!! Baš mu treba prirediti "dobrodošlicu"!!!! Gad jedan iskompleksirani, pravi retardinjo....

Uhvatise Fasistickog Psa, e konacno ce se i njemu presuditi.
Ljudi moji ovo sve kad covjek cita i cuje ne moze vjerovati kakav je to Monstrum.
E pa Monstrume Batko, zvijeri bez savjesti dobices sto si i zasluzio

Posted: **03/03/2010 10:33**

Ovog monstruma treba samo po kratkom postupku. Moja porodica i ja smo osjetili na svojoj kozi sta je on u stanju da uradi. To nije covjek,a nazvati ga zivotinjom bi bila uvreda prema tim bicima. Nikad ga necu moci zaboraviti, nazalost, jer me i dan danas proganjaju stvari koje nam je ucinio onog dana kada sam morao da izadjem iz svoje kuce. Volio bih da ga stignu sve kletve koje su se izgovorile na njegov racun, mada znam da je pravda slijepa ponekad. Sjeme mu se zatrlo i njemu i njegovoj familiji

.

Posted: **03/03/2010 10:34**

Kada sam prvi put vidjela ovu facu 92. na tv izgledala mi je kao faca bolesnog mozka,nevjerovatno je koliki je montrum,čak se i Bilja ježila od njegovog pogleda. Na žalost za monstruma adekvatne kazne nema,osim dovesti ga pred preživjele sa Grbavice da mu sude,a to se neće dogoditi.
Još je tužnije što mnogi srbi u njemu vide junaka. Tužno i bolesno

Posted: **03/03/2010 10:34**

Meni, pored svega sto je batko uradio, najvise bode oci neki čavarkapa koji dan-danas zivi iznad zeljinog stadiona...

... Takođe, među ljudima koji na duši nose ubijene Muslimane na Grbavici su i Milivoje Čavarkapa i Željko Mitrović Gilmar, koji su bili komandiri radnih vodova Prve sarajevske mehanizirane brigade Vojske Republike Srpske, sastavljenih od Muslimana i Hrvata. 70 ljudi iz ovog radnog voda je ubijeno i nestalo na Grbavici ili tokom kopanja rovova na Zlatištu, Debelom brdu, Moravskoj ulici, na Željinom stadionu ... Željko Mitrović Gilmar je dijete Grbavice, tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je rezervni golman FK Željezničar. U svakom trenutku trudio se da što više zagorča život Muslimanima i Hrvatima, koji su bili u njegovom radnom vodu. Nakon rata sudilo mu se u Sarajevu. Saslušano je oko 50 svjedoka, a nakon izvjesnog vremena, na zahtjev advokata Fahrije Karkina, odobreno mu je da se brani sa slobode.

17. marta 2009. godine, Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu zločinca Željku Mitrovića Gilmara osudilo je na 2 godine zatvora. Čavarkapa je danas predsjednik udruženja „Povratak Srba u Sarajevo“, sa sjedištem u Lukavici, dok živi u federalnom dijelu Sarajeva, u Zagorskoj ulici iznad Željinog stadiona, i skoro svaki dan dolazi u Srpsku pravoslavnu crkvu Svetog preobraženja Gospodnjeg, koja se nalazi u Vilsonovom šetalištu, kod hotela Bristol. Zajedno sa Batkom, u zločinima na Grbavici su učestvovali i Rusi, dobrovoljci, koji su uglavnom bili smješteni na Jevrejskom groblju i bili zaduženi da snajperom ubijaju civile po Marijin Dvoru

Posted: **03/03/2010 12:05**

DaBogda smrt želio, a smrt mu ne dolazila!

Posted: **03/03/2010 12:21**

Posted: **03/03/2010 12:34**

djubre chetnichko

Posted: **03/03/2010 13:27**

ovo su temelji republike srpske, na hiljade je "batkova" bilo po ostalim gradovima sirom teritorije koje su srbi kontrolisali...

Posted: **03/03/2010 13:30**

Ma sve je to fino, sto je uhapsen, ali ja cu biti zadovoljna tek onda kada on bude OVDJE u Sarajevu. Kada zakoraci iza resetaka u Sarajevu, e onda je na sigurnom terenu. . Usput, koja je ono za..bancija, kada ga privode u Spaniji, ona dvojica maskiranih i na kraju OSMJEH i tapsanje po ramenu. Pa i taj policajac ne zna kome se zamjera, sreca sto je maskiran. . . . ipak ima on svog nadleznog

Posted: **03/03/2010 15:29**

Ovo nije snimak koji sam vidjela na TV-u. Na tom snimku, policija ga ko fol " sprovodi " njih dvojica, drzeci ga za ramena, kao grubo- pred kamerama i na ulazu,pred kraj scene, s ledja se vidi da se Batko okrece jednom od njih i smije se, jer je skontao da je fol i da treba tako izgledadi privodjenje pred snimateljem, a onda ga je TAJ sa Batkove lijeve strane potapsao po ramenu, u smislu, "ma sve OK."
Fuuuuuuuuj

Posted: **03/03/2010 15:30**

nažalost ne postoji dovoljna kazna za njega... ne možeš mu dovoljno loše uraditi, koliko je loše zaslužio

Posted: **03/03/2010 15:34**

zoom66 wrote:

Španska policija objavila
Snimak hapšenja Veselina Vlahovića Batka

Na YouTubeu je objavljen snimak hapšenja i sprovođenja "monstruma sa Grbavice" Veselina Vlahovića Batka za kojim su izdate tri međunarodne potjernice, od čega jedna za djelo genocida.

"Monstrum s Grbavice" na snimku na kojem se vidi kako ga sprovode pripadnici specijalne policije, sušta je suprotnost od bahatog nasilnika koji je uz prijetnje i uvrede izvodio ljude iz njihovih stanova i odvodio ih u sigurnu smrt ili zatočeništvo - Batko je na snimku odjeven u sivu vestu i svijetloplavu majicu, smiren je i gotovo da se smješka kameri.

Tužilaštvo BiH tereti ga za teška kaznena djela raznih zločina u sarajevskom naselju Grbavica, odvođenje, ubojstva, zlostavljanja, silovanja nesrpskog stanovništva. Batka po najgorem pamte stanovnici sarajevskog naselja Grbavica koje je, prema brojnim svjedočenjima preživjelih i na osnovu optužbe, tokom 1992. i 1993. godine ubijao, mučio i nečovječno postupao sa civilnim stanovništvom, silovao, uzimao taoce, kolektivno kažnjavao, protuzakonito zatvarao i pljačkao ljude. "Monstrum sa Grbavice“ spominje se i kao čovjek koji je ubio Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ.

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/100303058
(Sarajevo-x.com)

pa kad još vidiš njegove mentore i naredbodavce tek onda skontaš kakvi bilmezi papanski su vedrili i hodili po ovom gradu ...malo ,pendavo,po hodu i držanju seljaćić ko i mentor mu haški zatoČenik pišopijac dabiČka...trebali bi i onog obrvara iz palaČe monstruma preseliti u novoizgradjeni zatvor "Kavez Monstruma" da se upotpuni komletna slika.

Forum Klix.ba

Uhapšen V. V. Batko!

#26 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#27 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#28 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#29 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#30 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#31 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#32 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#33 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#34 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#35 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#36 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#37 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#38 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#39 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#40 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#41 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#42 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#43 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#44 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#45 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#46 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#47 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#48 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#49 Re: Uhapšen V. V. Batko!

#50 Re: Uhapšen V. V. Batko!