Sama pomisao kako pusta kvacilo, prebrzo i potpuno pogresno, ubacuje u brzinu fula istu...JThomas wrote:sado-mazo, i to ekstremnimadner wrote:Ovo je vec cista perverzijaRaščupana wrote:Pustim ga da vozi moj auto.....
Ali ne vozim se s njim....
Ja to valo ne bi mogao
Code: Select all
Sama pomisao kako pusta kvacilo, prebrzo i potpuno pogresno, ubacuje u brzinu fula istu...
Evo vec me je oblio hladan znoj :D
Katarina mojne meni supljeRaščupana wrote:Ne vozi on toliko loše, ali ja vozim i auto i njega BOLJE....Code: Select all
Sama pomisao kako pusta kvacilo, prebrzo i potpuno pogresno, ubacuje u brzinu fula istu... Evo vec me je oblio hladan znoj :D
Nema veće ljubavi od moje prema njemu..... Bolje je pokazujem i govorim, od svih ženica ode....
E to ti ne znaš koliko je šuplje......Katarina mojne meni suplje
zato se nemaš kad ni počešljatBolje je pokazujem i govorim, od svih ženica ode....
I to je dokaz ljubavi....Officer Crabtree wrote:zato se nemaš kad ni počešljatBolje je pokazujem i govorim, od svih ženica ode....
A zasto mislis da te prozivaju?Raščupana wrote:to boli.... to nije dokaz ljubavi....
i nema chat-anja
Onda mene prozivaju ovdje.....
Drž' se teme....
Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....
Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehomPitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…
Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina
Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....
Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehomPitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…
Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina
mima wrote:
Ti si uvijek nasmijana.
Hvala! 
Dobro necu reci da je nemoguce, ..al da je nekom ovo rutina ...Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....
Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…
Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina
Kod mene sve ide kroz humor, sve je igra, zezancija-sto mi dozvoljava da osobe drzim na distanci 
[/quote]Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....
Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…
Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina
Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....
Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…
Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina
vjerujem da dragi istom mjerom vraca