Forum Klix.ba

modesti wrote:
pošto nisi ni probala sa psihologom, ne vidim razloga zašto tako misliš.

ako želiš, probaj sa bihejvioralnom psihoterapijom. osim toga, naziv tvog problema (sindrom noćnog jedenja) je loša navika a ne poremećaj/sindrom. kako si naučila lošu naviku, možeš je i odučiti. ako misliš da ti psiholozi ne žele pomoći, imaš jako puno korisnih stvari na internetu pa vidi šta sama možeš iskoristiti.
želim ti uspjeh.

hmmmm.... to i nije neki problem to ti je cista navika....vjeruj mi moji roditelji ustaju svakih dva sata da jedu .... i na taj nacin ti se prosiri zeludac, gdje ti organizam automatski trazi vecu kolicinu hrane.

Navika je teska stvar , al vjeruj mi da se rijesit....ja sam pusila dvije kutije cigara dnevno ...i evo prestala sam pusit.

najbolje ti je da sama sebi kazes da vise neces, naravno za to je potreban jak karakter, al pokusaj da ne ustajes iz kreveta nastavi spavat,il ti je najbolje da stavis neku vocku pored sebe i ukoliko te uhvati glad , makar ces malo zavarati organizam. jer cim odes u kuhinju nemas kontrole nad sobom...sve ti je tu na dohvat ruke. a ovako u krevetu imas samo voce neko.....

i nikakav ti psihijatar ne moze pomoci u tome...nije to nista na psihickoj bazi....to je cista navika....samo pokusaj da uvijek u tvojoj sobi bude vocka neka po mogucnosti banana ...jer jabuka ima dosta kalorija....jedan kilogram jabuke ej ko da si pojela kilu mesa....zbog toga nemoj jabuku jesti nego pojedi bananu.

i ja isto navece ako ustanem moram staviti kocku cokolade u usta....to ti skoro svi rade...nego cokoladu pojede ..neko popije sok...neko zapali cigaru. moji roditelji sve rade odjednom.

al bih ti isto preporucila da ne pijes sok navece...jer je pun secera, i kalorija i sve je to sama hemija... jedino da uzmes narandze i da ih iscijedis prije spavanja i to popies umjesto da pojedes nesto..

al ti je moj savjet da jednu bananu i cijedzeni sok drzis kod sebe u sobi...tako da ne moras ici u kuhinju i vremenom c eti se organizam stabilizirati. i to sto ti je neko rekao da se najedes prije spavanja,nemoj to niposto radit iza sedam sati sve sto pojede ti se lijepi za organizam i nije zdravo ...zato prihvati se banane navece i cijedzenog soka al niposto nemoj u kuhinju da ides...jer ce ti biti tesko da posustanes.

sejla_90 wrote:nemoj to niposto radit iza sedam sati sve sto pojede ti se lijepi za organizam i nije zdravo ...zato prihvati se banane navece i cijedzenog soka al niposto nemoj u kuhinju da ides...jer ce ti biti tesko da posustanes.

super ti je ovo za bananu i cijeđeni sok, ali za 7 sati? Zavisi u koliko sati liježeš, obično nije preporučljivo nekih 4 sata pred spavanje jesti i ako ja legnem u 1 od 7 sati prođe 6 debelih sahata, pa haj jaran'ce izduraj
ali ja mislim da taj poriv za hodanjem do izvora hrane ima posebno mjestu u tom problemu, nije fora da uzme 'ranu sa natkasne nego da ustane i krene ka njoj i da bi opet ustala i nakon te banane i soka, a ope' ne znam

Jel ti iko predlozio hipnozu...mislim ne znam ni sama gdje bi mogla naci nekoga ko se time bavi, ali znam da ljudi prestanu pusiti uz hipnozu. Mozda moze pomoci

@mikice, žena pravila šampitu i držala je u frižideru, jako voli slatko
priča kako ustaje i polako prazni tepsiju, ali nije bila zabrinuta samo se malo prekorjevala zbog toga
ti trebaš samo da se odvikneš ustajanja i tamanjenja hrane a voće, bilo suho ili svježe je prava stvar za odvikavanje i ako ne uspjevaš, obrati se stručnoj osobi, ako baš nemaš izlaza. Sretno

Tema se privremeno zakljucava.

Da probijem led poslije čiščenja i opomena

mikicca wrote: Psihologu bih otisla kada bih znala gdje me to kod nas (tu, gdje je "vecina nasih ljudi") psiholog nece poslati psihijatru, kad cuje zbog cega sam mu dosla?

Ja sam psiholog i poslala bih te psihijatru kada bi mislila da treba psihijatrijska procjena. Ne mislim da je ovaj tvoj problem za psihijatra ali ne isključujem psihijatrijsku procjenu ako ima potrebe. Ne trebaš se bojati ni psihologa ni psihijatara, u oba slučaja se sve dogovara sa tobom. Na kraju krajeva, ako ti se ne svidi a ti ne odeš više nikada, neće te niko prisiljavati. Ne znam odakle si, ali ako si iz Sarajeva i želiš psihologu, možeš mi se javiti na PP da ti dam par preporuka (ako želiš). Ako ne želiš, nema frke.

modesti wrote:Da probijem led poslije čiščenja i opomena

mikicca wrote: Psihologu bih otisla kada bih znala gdje me to kod nas (tu, gdje je "vecina nasih ljudi") psiholog nece poslati psihijatru, kad cuje zbog cega sam mu dosla?

Ja sam psiholog i poslala bih te psihijatru kada bi mislila da treba psihijatrijska procjena. Ne mislim da je ovaj tvoj problem za psihijatra ali ne isključujem psihijatrijsku procjenu ako ima potrebe. Ne trebaš se bojati ni psihologa ni psihijatara, u oba slučaja se sve dogovara sa tobom. Na kraju krajeva, ako ti se ne svidi a ti ne odeš više nikada, neće te niko prisiljavati. Ne znam odakle si, ali ako si iz Sarajeva i želiš psihologu, možeš mi se javiti na PP da ti dam par preporuka (ako želiš). Ako ne želiš, nema frke.

Zaista nije fol u strahu od psihologa... Htjela sam se nasaliti s tim "kad cuje zbog cega sam mu dosla, poslao bi me psihijatru"... Iskreno, nemam nista ni protiv odlaska psihicu, da imam povjerenja i nade da bi mi to pomoglo. Ono sto mogu popricati s njim, 17 puta kvalitetnije uradim sa bliskim osobama, prijateljima... tako da mi razgovora ne manjka. Cinjenica je da sam pocela s ovim u periodu kada sam imala zaista gomilu problema i jako, jako stresne situacije u zivotu. (spomenula sam vec - hospitalizacije i operacije clanova porodice). Znaci, svjesna sam i sama da je na nervnoj bazi... (kako i pise na linku koji sam postavila - stres, depresija, nezadovoljstvo i sl.).
Temu sam postavila u nadi da ce se javiti neko ko je imao isti problem i rijesio ga... cisto podjela iskustva. Opet kazem, nemam strah od psihologa (ni bilo kakve predrasude - nisam od onih koji misle da psihicima idu ludjaci) ali jednostavno, smatram da nase zdravstvo nije jos na tom nivou da sa ovakvim problemom mozes doci u zdravstvenu ustanovu... Ne znam kako da objasnim (bez da ne pisem esej o situaciji u zemlji), ali toliko je ljudi koji imaju zestoke, ozbiljne psihicke probleme, a nemaju adekvatnu lijecnicku pomoc. Gledajuci s tog aspketa, nije ni cudo da nemam povjerenja u nase zdravstvo. Jel' imamo negdje u Sarajevu privatnu psihijatrijsku ordinaciju?
Mada, (ponavljam opet) svjesna sam uzroka mog problema... Meni treba "neko kao ja" ko ce mi reci kako se "vratio u normalu".

Draga moja postavljačice teme, evo jednog kojem taj sindrom noćnog jela traje već 10 godina !! Ustvari više se i ne sjećam kada je to sve počelo. Mali uvod ...

Muškarac, srednjih godina (do 40). Teško djetinjstvo, težak ratni period (vojnik ARBIH, velike ratne traume), težak postratni period. Traumatična porodica, vječno problematična, sve onako naopako. Jednostavno pogodno tlo za razvoj 'vakih psiholoskih somatskih stvari. Pušio od 14 god., bio na ponoru alkoholizma u ranim fazama zivota, poslije rata se kockao ali sve to snagom velike i čelične volje vratio na pravo mjesto. Prestao pušiti (2000-te), alkohol uopšte više nisam konzumirao, završio fakultet, osnovao porodicu, dobio 2 djece ... Ovo sam ti napisao samo da procjeniš o količni snage i volje koju posjedujem, jer je to jako važno.

Eh, sada naš zajednički problem ...

Rekoh ti više se i ne sjećam kada se to pojavilo. Prvo je krenulo sa jedenjem proizvoda od šećera (koje ja baš i nisam volio) a u nekim kasnijim fazama se prešlo na slano. U principu ništa mi nije bilo mrsko jesti (bilo je tu svega i svačega). Jedna od glavnih karakteristika je bila, da utonem u najčvršći san i probudim se za 20 ili 30 min., krenem prema kuhinji (samo što sam ja bio svjestan) i jedem. To je bilo gutanje, trpanje hrane. Nekada sam ustajao svaki sat, po par puta u toku noći a nekada samo jednom. Naravno, želudac se počeo širiti, ja sam dobivao na kilaži, san je bio isprekidan u toku dana često gladan i onda upadneš u začarani krug. Organizam je napravljen da se tokom noći, kada spavamo, odmara, tj. većina organa treba da miruje a ne da se i u snu troši energija. Želudac i organi za varenje troše energiju kada konzumiraš hranu pa odeš spavati, što si i sama osjetila. Ujutro, slomljena, nenaspavana, nagoni na povraćanje i sl. Ali mogu ti reći, isto tako, da sam nekada uživao što jedem jer sam tek tada bio zadovoljan i ispunjen. Tada kao da sebi kažem: jeo si, zadovoljan si i spavaj. Očigledno da se neki hormoni sreće i zadovoljstva dopune.

Kaže jedna ovdje da je prestala jesti slatko a nije mogla bez toga. Eh, ona ti je primjer stava ljudi kada im izneseš naš problem. Ovako su i meni govorili kada sam ja u nekim fazama postao svjestan da je to problem i kada sam otišao da potražim stručni savjet. Govorili su da je to navika, prestani ti jesti, previše jedeš, lezi spavaj, popi apaurin, lexilium itd.

Nakon izvjesnog vremena (možda par godina nakon što je sve krenulo) odlučih da se sam uhvatim u koštac sa ovim problemom. Da ti odmah kažem kako ja nikada nisam tražio pomoć psihijatra (možda su sada "nadošli" ili imaju neka iskustva, pa ti probaj!). Rekoh ti u startu su me sasjekli, tako da sam odustao od toga. Pouzdao sam se u svoju čeličnu volju. Eksperimentisao sa nekim tabletama, najčešće biljnim za spavanje, za miran san, kombinacija čajeva. Znaš li ti da sam se ja budio čak i kada popijem lexilium od 10mg. ? Čitao sam da postoje neke tablete (o ovom sindromu imaš dosta na engleskom) ali ja to nisam probao.

Baš me je nasmijalo kada sam pročitao ono o zaključavanju kuhinje. To je jedna od strategija koju sam u početku razradio i samo je ona uspjevala (i dan danas uspjeva). Samo postoji mali problem. Nije za samce Jer za tu strategiju, kao i za ljubav, potrebno je dvoje. Jedno mora sakriti ključ Ali ovo ti stvarno preporučujem. Neka ti neko zaključava kuhinju a u spavaću sobu (ili tamo gdje spavaš), nemoj ništa osim vode imati. Čitao sam da valjda ti to ne možeš tehnički izvesti a vjerovatno da ne možeš kupovati samo hranu za večeru i nemati ništa u kući. Ali nekako nađi načina da ne možeš doći do hrane. To moraš probati !

Znam da sada očekuješ odgovor, jesam li ovo izliječio i očekuješ kao i svi koji imaju neki problem, da ti dam rješenje. Nažalost ja se nisam izliječio ali sam sve ovo nekako ublažio. Evo kada se ne budim: kada legnem jako kasno , kada sam sam bez porodice jer tada imam samo hranu za večeru ručak jedem vani, kada popijem neku količinu alkohola (ovo vrlo rijetko). Sve ostalo, kada sam svjestan da imam neku hranu (pogotovu onu koju volim), ja se budim i jedem je. U zadnjih 5,6 godina to je samo slana hrana.

Ovo je definitivno psihološka stvar. Namjerno sam ti napravio onaj uvod, da vidiš kakvu sam ja čeličnu volju imao i kako sam uspio ovozemaljske opipljive stvari pobjediti. Međutim na podvjest je vrlo teško uticati snagom volje. To je skoro pa nemoguće. Treba ti jaka podrška ukućana (ne znam s kim živiš). Moram ti naglasiti kako je moja supruga meni velika podrška, zaključava kuhinju, sakriva ključ a ja kada sam svjestan da je to tako onda se i ne budim. Moraš dobro paziti da se tvoj problem ne pretvori u paranoju jer se meni to u jednoj fazi dešavalo da samo razmišljam o tome, prije nego utonem u san pitam sam sebe hoću li se probuditi i naravno probudim se. Zavidim i danas ljudima koji legnu u 22:00 (i ranije) i spavaju cijelu noć. Ja stvarno ne znam da li je ovo ovisnost jer nisam stručno lice, ali sličnih elemenata i karakteristika sa ovisnošću ima.

Sada vidim da sam se baš raspisao ... ali nadam se da ti je sada malo lakše kada vidiš da ima još ljudi koji su to fasovali

@mikicca,

nije mi namjera bila da se pravdaš što ne želiš ići psihologu ili psihijatru, samo sam reagovala na napisani tekst. Još nisam postigla taj nivo da mogu čitati misli drugima iskreno, kad sam ti rekla da ti mogu predložiti neke psihologe, mislila sam na privatnike. Ne zato jer su psiholozi u domovima zdravlja ili na Klinici manje kvalitetni (daleko od toga, čak šta više!) ali imaju jako puno posla u odnosu na radno vrijeme.
Naravno da u svakom većem gradu u BiH (za manje ne znam) imaš privatnike i psihologe i psihijatre. Na nekim mjestima možeš naći zajedno i psihologa i psihijatra. To je tvoj izbor, kako ti odlučiš.

Kao što sam već rekla, prosurfaj malo po internetu i naćeš sigurno jako puno korisnih stranica koji ti mogu dalje pomoći u rješavanju problema. Sretno!

Poslije smrti sestre prošle godine imala iste probleme (budila se oko 2). Nema šta nisam probala. Pomogla mi kamilica sa medom. Probaj prije spavanja napraviti šolju jače kamilice i dodati veliku kašiku meda.