Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?
-
zili
- Posts: 656
- Joined: 10/02/2003 00:00
#26
često imam osjećaj da pripadam nekoj izgubljenoj generaciji. počeli smo život na jedan način, a onda se desio rat i primorani smo nastaviti život na sasvim drugačiji način. naš svijet se srušio i sad gdje god da živimo mi smo u tuđini.
zavisi kad vas je potkačio rat, ali prema postovima uglavnom mogu pretpostaviti da se skoro svima to desilo u onom nekom razdoblju kad mladi ljudi vjeruju da im svijet pripada. eh, pa taj svijet koji nam je "pripadao" smo izgubili. i teško da ćemo se ikad sasvim oporaviti od tog gubitka.
za one koji su život nastavili u bih, osjećaj tuđine često nije mnogo manji u odnosu na one koji su otišli vani. jer, mi nismo izgubili mjesto, mi smo izglubili vrijeme. roditelji mojih roditelja su živjeli ovako kako ja sad živim: u poslije-ratnom periodu, u nestabilnom okruženju, u ranama još vrućim od ratovanja, sumnjičavi i štedljivi i uvijek pomalo bojažljivi, jaki zbog svijesti o tome što su ipak preživjeli, ali i beskrajno tužni zbog pomisli na sve one koji nisu i na sve ono što nije. ako se historija ponavlja onda će tek moji unuci živjeti životom predviđenim za mene. mislim da je to suština.
i mogu se ja čupat koliko god hoću, ali je činjenica da bih dala 10 godna ovog života za samo 5 minuta onog prošlog. evo mi i sad knedla u grlu. tako mi živimo - sa vječitom knedlom u grlu.
zavisi kad vas je potkačio rat, ali prema postovima uglavnom mogu pretpostaviti da se skoro svima to desilo u onom nekom razdoblju kad mladi ljudi vjeruju da im svijet pripada. eh, pa taj svijet koji nam je "pripadao" smo izgubili. i teško da ćemo se ikad sasvim oporaviti od tog gubitka.
za one koji su život nastavili u bih, osjećaj tuđine često nije mnogo manji u odnosu na one koji su otišli vani. jer, mi nismo izgubili mjesto, mi smo izglubili vrijeme. roditelji mojih roditelja su živjeli ovako kako ja sad živim: u poslije-ratnom periodu, u nestabilnom okruženju, u ranama još vrućim od ratovanja, sumnjičavi i štedljivi i uvijek pomalo bojažljivi, jaki zbog svijesti o tome što su ipak preživjeli, ali i beskrajno tužni zbog pomisli na sve one koji nisu i na sve ono što nije. ako se historija ponavlja onda će tek moji unuci živjeti životom predviđenim za mene. mislim da je to suština.
i mogu se ja čupat koliko god hoću, ali je činjenica da bih dala 10 godna ovog života za samo 5 minuta onog prošlog. evo mi i sad knedla u grlu. tako mi živimo - sa vječitom knedlom u grlu.
-
rumenko
- Posts: 1482
- Joined: 24/07/2002 00:00
#27
Interesantna tema.
Sve je to tako zoka,al' nije lako pohvatati konce.
Sve se sa ratom okrenulo sto bi moja komsinica rekla tumbe.
Malo je to i individualno a malo i kolektivno.
Kao da su svi koji su bili u ratu pod nekom hipnozom.Sta li je to?
Mora se boriti to je tacno.
I to svakodnevno uraditi nesto sto ce ti biti zadovoljstvo za taj dan.
To covjeku daje enrgije.Pogotovo mladjoj raji.
Ako kontas "dobro je nek se zdravo suti prezivio sam rat" hajde i to je tacno ali ako nista ne uradis da zivot sebi i svojoj porodici napravis ljepsim i interesantnijim onda votazi fura pored tebe a ti stojis u '92.
Nije lako ni zbog situacije nakon rata.
Drugo okruzenje,drugi ljudi,druge vrijednosti,druge norme.
Nema se : posla,para,vremena,zivaca,razumjevanja,bezbjednosti,postovanja...
Ima se : pistolja,droge,pljacke,nasilja,primitivizma...
Ima ona sto Kemo i Serbedzija zajedno pjevaju koja bi odgovarala ovoj temi.
Uostalom jedan Kemica ujtro i jedan pred spavanje nema veze sa kojeg albuma je isto dobra terapija.
Sve je to tako zoka,al' nije lako pohvatati konce.
Sve se sa ratom okrenulo sto bi moja komsinica rekla tumbe.
Malo je to i individualno a malo i kolektivno.
Kao da su svi koji su bili u ratu pod nekom hipnozom.Sta li je to?
Mora se boriti to je tacno.
I to svakodnevno uraditi nesto sto ce ti biti zadovoljstvo za taj dan.
To covjeku daje enrgije.Pogotovo mladjoj raji.
Ako kontas "dobro je nek se zdravo suti prezivio sam rat" hajde i to je tacno ali ako nista ne uradis da zivot sebi i svojoj porodici napravis ljepsim i interesantnijim onda votazi fura pored tebe a ti stojis u '92.
Nije lako ni zbog situacije nakon rata.
Drugo okruzenje,drugi ljudi,druge vrijednosti,druge norme.
Nema se : posla,para,vremena,zivaca,razumjevanja,bezbjednosti,postovanja...
Ima se : pistolja,droge,pljacke,nasilja,primitivizma...
Ima ona sto Kemo i Serbedzija zajedno pjevaju koja bi odgovarala ovoj temi.
Uostalom jedan Kemica ujtro i jedan pred spavanje nema veze sa kojeg albuma je isto dobra terapija.
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#28
Lijepo receno...rumenko wrote:Interesantna tema.
Sve je to tako zoka,al' nije lako pohvatati konce.
Sve se sa ratom okrenulo sto bi moja komsinica rekla tumbe.
Malo je to i individualno a malo i kolektivno.
Kao da su svi koji su bili u ratu pod nekom hipnozom.Sta li je to?
Mora se boriti to je tacno.
I to svakodnevno uraditi nesto sto ce ti biti zadovoljstvo za taj dan.
To covjeku daje enrgije.Pogotovo mladjoj raji.
Ako kontas "dobro je nek se zdravo suti prezivio sam rat" hajde i to je tacno ali ako nista ne uradis da zivot sebi i svojoj porodici napravis ljepsim i interesantnijim onda votazi fura pored tebe a ti stojis u '92.
Nije lako ni zbog situacije nakon rata.
Drugo okruzenje,drugi ljudi,druge vrijednosti,druge norme.
Nema se : posla,para,vremena,zivaca,razumjevanja,bezbjednosti,postovanja...
Ima se : pistolja,droge,pljacke,nasilja,primitivizma...
Ima ona sto Kemo i Serbedzija zajedno pjevaju koja bi odgovarala ovoj temi.
Uostalom jedan Kemica ujtro i jedan pred spavanje nema veze sa kojeg albuma je isto dobra terapija.
Posebno ovo na kraju!
-
missA
- Posts: 720
- Joined: 13/09/2004 14:34
- Location: Ljubljana
#29
Da odgovorim na ovo pitanje koje ima smisla.Koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu?
Neznam zoka, nismo brojali koliko iskustava i uspomena covjek zapamti u zivotu. Samo pitanje je fascinantno, dubokoumno tjera na razmisljanje.
Ja mislimda bi ti mogao dati odgovor onaj koji je vec na samom kraju lifa, i to samo ako je broj'o!
-
zoka
- Posts: 516
- Joined: 30/09/2002 23:26
- Contact:
#30
Da i rumenko i zili napisali ste stvari od kojih prodje jeza kicmom a i knedla u grlu jebi ga. Samo ipak i vi i ja niste ljudi koji su se predali.zili wrote: i mogu se ja čupat koliko god hoću, ali je činjenica da bih dala 10 godna ovog života za samo 5 minuta onog prošlog. evo mi i sad knedla u grlu. tako mi živimo - sa vječitom knedlom u grlu.
Ja sam od dana kad sam napisao ovaj post svako malo trebao da se ohrabrim i motivisem da uradim nesto. Uradio sam dosta a uradicu jos vise samo polako jedan po jedan da.
Ljudi kao vi i motivisu da se krene dalje.
- horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#32
Ma kakvi, izgleda tako ali nije. Vise sam proputovao u danima poslije Daytona nego ranije"u Bosni za vecinu kao da je vrijeme stalo sa Dejtonskim sporazumom."
U Bosni se vrijeme usporilo nakon Daytona, nikako stalo. Da je stalo davno bih "napustio brod". Znaci - nikada nece stati
p.s. ciao alek
- Alfons Kauders
- Posts: 37198
- Joined: 24/09/2004 13:39
- Location: Glavni Stan NVZ
- Contact:
#34
Zoka, dobra ti je pravo tema... A vidim svi su se nasli u njoj...
Racunanje vremena od rata je za nas najnormalnija stvar, dokaz kako pripadamo jednoj sjebanoj generaciji jednog sjebanog naroda i jednog zauvjek sjebanog nacina zivota...
Neko rece kako su ljudi kukavice i boje se uzivati u zivotu ili nesto tako... Nisu ljudi kukavice, vec smo mi svi kroz godine navikli zivit ko najgori misevi, pomirit se sa najgorim belajima, bijedom i ciganlukom... To je najveca tragedija i najvece zlo koje nam se desilo...
Ljudi polako postaju biljke, naucili da ih, da prostite, jebe ko kako stigne...
A to je nesto najgore... Pomirit se sa sranjem i usput naci univerzalni izgovor za dalje propadanje u svakom pogledu... 
Racunanje vremena od rata je za nas najnormalnija stvar, dokaz kako pripadamo jednoj sjebanoj generaciji jednog sjebanog naroda i jednog zauvjek sjebanog nacina zivota...
Neko rece kako su ljudi kukavice i boje se uzivati u zivotu ili nesto tako... Nisu ljudi kukavice, vec smo mi svi kroz godine navikli zivit ko najgori misevi, pomirit se sa najgorim belajima, bijedom i ciganlukom... To je najveca tragedija i najvece zlo koje nam se desilo...
Ljudi polako postaju biljke, naucili da ih, da prostite, jebe ko kako stigne...
- horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#35
Ja se trudim i kopam rukama i nogama da ne postanem biljka. Zao mi je sto sam tolika kukavica da se ne smijem osvrnuti tj. stati i vidjeti kako mi ide ta moja borba
Bojim se rezultata, a imam visok pritisak
Bojim se rezultata, a imam visok pritisak
-
zoka
- Posts: 516
- Joined: 30/09/2002 23:26
- Contact:
#36
Sto bi reko rumenko pjesma je mocna stvar...
Evo sad slusam jednu staaaaru pjesmu crvene jabuke bas je ko stvorena za ovu temu dotice svesto smo rekli:
Evo sad slusam jednu staaaaru pjesmu crvene jabuke bas je ko stvorena za ovu temu dotice svesto smo rekli:
veslaj na bilo koju stranu
samo nemoj u mjestu stajat'
Bog nam je dao ljubav k'o hranu
samo On zna koliko će trajat'
još pamtim svaki dodir tvoj
- Alfons Kauders
- Posts: 37198
- Joined: 24/09/2004 13:39
- Location: Glavni Stan NVZ
- Contact:
#37
Nemoj plaho kopat...horns&drums wrote:Ja se trudim i kopam rukama i nogama da ne postanem biljka. Zao mi je sto sam tolika kukavica da se ne smijem osvrnuti tj. stati i vidjeti kako mi ide ta moja borba![]()
Bojim se rezultata, a imam visok pritisak
...mozes potrgat korijenje...
...i ne okreci se sine...
-
madona
- Posts: 352
- Joined: 01/10/2004 22:36
- Location: USA
#38
ovaj forum malo pomaze da se ona knedla u grlu lakse podnosi. I ljudi moji, nema veze koliko je ko postigao, nego kako se ko unutra osjeca. Valjda jednom kada se nesto otkine od ono malo duse, vise se ne vrati. Svi smi mi "hipnotizirani", kako rumenko rece.
- horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#39
I mrtvi i mrtvi, samo se sahranjujemo po redu
Ivo rece...
Ivo rece...
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#41
Mene danas Damjan navukao da izađem iz takta.
-
zoka
- Posts: 516
- Joined: 30/09/2002 23:26
- Contact:
#42
Da Demian je upravo nesto o cemu pisem u ovoj temi. Vidis sta se desilo tom djecaku koji se usudio da okusi zivot, da se nasladi sokovima neceg sto je izvan kanona?
Inace cjelokupna zbirka Herman Hesse-a je neprocjenljivo blago koje pomaze da se zivot ocjeni i procjeni i dozivi i prozivi unutrasnjim culima i vidi unutrasnjim ocima duse.
Hesse je poticao ljude da ispitaju svoj unutrasnji svijet... sjecam se njegovog manje poznatog djela "Gertruda" U kojem kaze nesto u stilu "Zivot nas je gazio nekoga manje nekoga vise. Ali ako primimo to kao svoj spoljasnji usud od boga dati ipak onaj nas unutrasnji usud, sve slasti i gorcine su nase licno djelo i pripadaju samo nama"
ovo je jedna zesca parafraza ali nekako ona tako zivi u mene i koriguje mi kurs kad pocnem da se osjecam zrtvom... jer zrtvom sam sebe pravim...
Inace cjelokupna zbirka Herman Hesse-a je neprocjenljivo blago koje pomaze da se zivot ocjeni i procjeni i dozivi i prozivi unutrasnjim culima i vidi unutrasnjim ocima duse.
Hesse je poticao ljude da ispitaju svoj unutrasnji svijet... sjecam se njegovog manje poznatog djela "Gertruda" U kojem kaze nesto u stilu "Zivot nas je gazio nekoga manje nekoga vise. Ali ako primimo to kao svoj spoljasnji usud od boga dati ipak onaj nas unutrasnji usud, sve slasti i gorcine su nase licno djelo i pripadaju samo nama"
ovo je jedna zesca parafraza ali nekako ona tako zivi u mene i koriguje mi kurs kad pocnem da se osjecam zrtvom... jer zrtvom sam sebe pravim...
- Alfons Kauders
- Posts: 37198
- Joined: 24/09/2004 13:39
- Location: Glavni Stan NVZ
- Contact:
#43
Bolje i sebe, nego nekog drugog...zoka wrote: jer zrtvom sam sebe pravim...
...a koliko li samo likova kod nas ima onaj Kainov znak na celu...
-
mamica papucarka
- Posts: 8025
- Joined: 31/10/2004 16:03
- Location: negdje
#46
Interesuje me da li se sjecate dogadjaja, ljudi, lijepih i ruznih situacija... od prije 5,10,15 godina
Ja tu imam slonovsko pamcenje. Sjecam se najobicnijih situacija ili dogadjaja i o njima mogu razmisljat satima. Pamtim skoro sva imena poznanika
I svi se cude toj mojoj ne/potrebnoj sposobnosti
I ne znam koliko je uopste potrebno i pozitivno toliko toga pamtiti, posebno sada kad imam izgradjen zivot
Ja tu imam slonovsko pamcenje. Sjecam se najobicnijih situacija ili dogadjaja i o njima mogu razmisljat satima. Pamtim skoro sva imena poznanika
I svi se cude toj mojoj ne/potrebnoj sposobnosti
I ne znam koliko je uopste potrebno i pozitivno toliko toga pamtiti, posebno sada kad imam izgradjen zivot
- horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#47
Zoka ba, gdje si ti? kako Anastacia, cuvas li joj ono kad se rodila sto smo pisali? Koliko joj je sada godina?
-
zoka
- Posts: 516
- Joined: 30/09/2002 23:26
- Contact:
#48
Cao, Anastasija raste, tri i po su joj godine, Aleksandri godina i pol a uskoro ce nadamo se i treca curicahorns&drums wrote:Zoka ba, gdje si ti? kako Anastacia, cuvas li joj ono kad se rodila sto smo pisali? Koliko joj je sada godina?
Ja sam uvijek tu i dijelim zivotne radosti
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#49
ja ovome ne mogu dodati nista osim...sto mi je osnovno raspolozenje izgubljenost...fakat generacija x.zili wrote:često imam osjećaj da pripadam nekoj izgubljenoj generaciji. počeli smo život na jedan način, a onda se desio rat i primorani smo nastaviti život na sasvim drugačiji način. naš svijet se srušio i sad gdje god da živimo mi smo u tuđini.
zavisi kad vas je potkačio rat, ali prema postovima uglavnom mogu pretpostaviti da se skoro svima to desilo u onom nekom razdoblju kad mladi ljudi vjeruju da im svijet pripada. eh, pa taj svijet koji nam je "pripadao" smo izgubili. i teško da ćemo se ikad sasvim oporaviti od tog gubitka.
za one koji su život nastavili u bih, osjećaj tuđine često nije mnogo manji u odnosu na one koji su otišli vani. jer, mi nismo izgubili mjesto, mi smo izglubili vrijeme. roditelji mojih roditelja su živjeli ovako kako ja sad živim: u poslije-ratnom periodu, u nestabilnom okruženju, u ranama još vrućim od ratovanja, sumnjičavi i štedljivi i uvijek pomalo bojažljivi, jaki zbog svijesti o tome što su ipak preživjeli, ali i beskrajno tužni zbog pomisli na sve one koji nisu i na sve ono što nije. ako se historija ponavlja onda će tek moji unuci živjeti životom predviđenim za mene. mislim da je to suština.
i mogu se ja čupat koliko god hoću, ali je činjenica da bih dala 10 godna ovog života za samo 5 minuta onog prošlog. evo mi i sad knedla u grlu. tako mi živimo - sa vječitom knedlom u grlu.
