A zasto bi tebe uvrijedio poklonjen cvijet od strane djevojke
Zar se ti ne bi obradovao cvijetu? Tacno kom poklonu bi se ti, kao muskarac obradovao, i koji je znak paznje prigodan za muskarca, a da se on ne nadje ponizen?
Da, naravno bih se obradovao cvijetu ( ali ne u takvoj situaciji) , ali eto, kao prvo, meni još nikada jedna žena nije poklonila cvijet ( a također sam ubjeđenja da se to ovdje kod nas i ne praktikuje sa vaše strane) a kao drugo, ako već uviđaš da mi se nesviđa ta nametljivost prodavača ( ja već i njegov prilazak shvatam kao nametljivost) onda bi mi sigurno pomalo krivo bilo što me ne nisi shvatila učestvujući i ti također, pa makar i nesvjesno, u toj psihološkoj igri tih iskorištavaoca djece i namazanih prosijaka.
Kroz prozor ugledam uličnog prodavača ruža, ustanem, istrčim na ulicu, kupim najcrveniju ružu (5KM) i vraćam se u kafić sa ružom u ustima (Prethodno trnje očistim), ne osvrćem se na zabezeknute kafićke ''čekače kome će da ispadne novčanik'', prilazim partnerici, pružam ruke kao da ćemo plesati, te ona mora ustati i dok ustaje ja joj dižem obje ruke iznad glave (Ruža je još u ustima), okrenem je i dočekam desnicom za njen pas, a ljevica u plesačkom položaju. Tu završim da ne bih polupao suđe na stolu i iz ruke u ruku joj poklonim ružu čestitajući joj rođendan. Nije važno što joj nije rođendan, glavno je da se cmoknemo u kafiću.
Eto, tako radi muškarac koji zna šta hoće. Nema te žene kojoj ne prija javno poklonjeni cvijet, buket ili kita cvijeća.
Zapitajte se kada ste posljednji put poklonili/primili na poklon cvijet/cvijeće?
Uopće se ovdje ne radi o onom klasičnom romantičarskom pristupu u pogledu cvijeća i djevojaka.
To je u potpunosti druga situacija jer si ti očigledno njegov odlazak dugo očekivao i situaciju dobro isplanirao, makar to sada i ne htio priznati
(ili te sada nisam dobro shvatio, možda je sve ovo samo proizvod tvoje mašte, a što opet ..).
Svako ima svoj način kojim će pokušati impresionirati svoju voljenu osobu, ja eto takav pristup nikako ne volim. Uopće ne volim neke radikalne pokušaje poduzimati u pogledu nekog dokazivanja svoje ljubavi prema njoj, smatram da se ljubav samo kroz vrijeme i upravo kroz neko nesvjesno spontano djelovanje potvrđuje (ili čak otkriva lažnom) a što cura itekako zna dobro primijetiti i više cijeniti nego kada neko u početku ili uopće u toku veze od sebe klauna pravi pokušavajući joj na takav jedan primitivan način svoju neku ljubav pokazati, a istinski namjeravajući samo da je što prije slomi i u krevet povali.
Veoma cijenim zrele i odmjerene djevojke koje nije tako jednostavno impresionirati i koje ne obraćaju toliko pažnju na neke kolikvijalizme. Ja govorim o neposrednoj ljubavi, onoj najiskrenijoj, gdje se u tvoje namjere niko ne miješa ( pa makar ni onaj prema tebi trčeći prodavač sa ružama). Ja želim curi pokloniti cvijet u situaciji gdje na moju odluku niko osim mene, tih mojih spontanih osjećaja ne utiče, pa ni njena volja čak, jer smatram da bih je u suprotnom samo lagao. Ukoliko se njena volja za tim poklonom usaglasi ( naravno, ne pitajući je prethodno za to) sa mojom namjerom i željom da joj to zadovoljstvo priuštim, tada se može govoriti o pravoj ljubavi, sve ostalo je jednostrano i osuđeno na nesporazume i nešto kratkoročno.
)... uradite onako kako mislite i osjećate u tom trenutku.
koja kad je odbijes pita sto, a kupi, a mogo bi uzet, bla bla, zivac mi digne svaki put