jedna tamo wrote:a) desiće mi se kokuzluk tj. već se dešava
b) već sam jednom bila tako, to je užasan život, nemaš s kim na kafu otići, to su sela nemaju čak ni tržnog centra, da izađeš u kino ili negdje...sad neznam šta se može desiti....

Hvala za odgovor.

Ne dijelim, inace,savjete neupitana, ali tebi u ovoj situaciji treba razgovor, pa rekoh...
Znas, svi smo mi bili u takvoj situaciji...kad se sam pitas da li bi volio rucak ili toplu sobu...

...i naravno, najradije bismo
rucak u toploj sobi...aaali, ponekad ne ide, tj. jedno iskljucuje drugo.
Jest da zvuci otrcano, ali stvarno pomaze ova jednostavna metoda : napravi svoju vlastitu + i - listu. Budi pri tome iskrena prema sebi...
Ako je
tebi najvaznija stvar u zivotu - imati oko sebe porodicu, prijatelje, poznata lica i ulice, onda tu nema sta da se prica. To si ti i niko nema pravo da ti kaze da bi trebala drugacije ! Ali budi
odgovorna ! ...i prihvati zivot sa izvjesnim ogranicenjima ( materijalnim ). Sigurna sam da neces umrijeti
od gladi, ostalo je manje bitno.
Ako zelis biti finansijski neovisna, priustiti sebi neke stvari, imati tu
izvjesnost (uslovno receno) dobivanja plate...ehh,onda budi spremna zrtvovati neke stvari...svoje navike, svoj pogled na zivot i ljude (selo - grad, ludi izlasci - monotonija ) i budi spremna
otvoriti se prema
drugacijem. Sa malo
povjerenja (umjesto straha) u zivot, mozda bas tamo dozivis nesto prelijepo, nesto sto ce sav tvoj zivot usmjeriti na nesto dobro, lijepo...
Kako god odlucis, ne misli dalje na ono sta bi bilo da si drugacije odlucila...
Odlucila si
tacno onako kako si mogla i morala, tada...u toj situaciji i pod tim okolnostima.
Hrabro i sretno !
