Posto je tema zatvorena, a tada ti nisam uspio odgovoriti na tvoj komentar, odgovor postavljam ovdje:
blenta:
neko je vech napisao da je poslanik a.s. imao dosta zhena, od kojih su neke bile udovice, stare, debele, neugledne (po opisima ljudi iz tog vremena), a imale su djece i bile siromashne. njihovi muzhevi su pali za islam. dakle, poslanik se nije rukovodio svojim strastima kad se zhenio. htio je dati primjer da ostali chlanovi islamske zajednice trebaju voditi brigu o zhenama palih muslimana i njihovoj djeci i ne prepustiti ih same sebi. niti je u djevojchici od 6 godina, kad ju je zaruchio, vidio sredstvo za zadovoljenje svojih strasti. ona je bila kcherka ebu bekra, kasnijeg prvog halife, sa kojim je poslanik htio da zbog jachanja islama, uchvrsti veze. to je u malobrojnim muslimanskim porodicama tog doba bila normalna i rashirena pojava. dvije kcherke poslanikove (ne istovremeno) su bile udate za osmana, kasnijeg trecheg halifu i velikog prijatelja poslanika a.s. sve shto je poslanik a.s. chinio, chinio je za islam i koheziju chlanova islamske zajednice. u tom kontekstu treba gledati i brak sa aishom, jer je drugachije pogreshno.
Dakle, vjencavanje/zarucivanje djevojcice od 6 godina, i jebavanje iste kada ta djevojcica ima 9 godina (prva menstruacija), je ucinjeno s ciljem kohezije clanova islamske zajednice i zarad Islama? Sta bi rekla za nekog covjeka u tvojem selu i gradu, koji ti dodje i kaze: "Daj mi svoju kcerkicu od 9, 10, 11 ili 12 godina (kada je dobila prvu menstruaciju), da je ozenim i jebem. Cuvat` cu je kao svoje oko u glavi, i gledat` cu da joj udovoljim. Uzivat` ce u slastima jebacine sa mnom. Meni je samo 49 godina, a ne kao Muhamedu 56 kada je jebavavo Aishu. Sve to cinim zarad kohezije clanova nase islamske zajednice u ovom nasem selu, ili gradu. Bog neka je s tobom, sestro po vjeri."? Sta bi rekla? Odobrila? Ako ne, zasto?
blenta:
dodatni bitan kontekst je arapsko drushtvo tog vremena... ono shto je josh bitnije u svemu ovome je chinjenica da je u tadashnjem arapskom drushtvu sasvim normalno bilo sklapanje brakova nakon shto se dostigne polna zrelost (menstruacija kod zhena) i da niko od njegovih savremenika muhammeda a.s. nije chudno i s neodobravanjem gledao zbog toga. niko od arapa, niti iko iz bilo kojeg tadasnjeg naroda na zemaljskoj kugli. jer, to je na chitavoj planeti bilo sasvim normalno, posebno imajuchi u vidu kratak zhivotni vijek ljudi (50-ak godina), kao i teshke zhivotne uslove koji su od malih nogu vodili brzhem mentalnom i na odredjen nachin-tjelesnom, sazrijevanju.
na osnovu toga, jasno je da je besmisleno nekog osuditi zato shto je uchinio neshto shto je bilo SASVIM u skladu sa njegovim vremenom, a 1300-1400 GODINA KASNIJE postalo drushtveno neprihvacheno.
ne smijem ni pomisliti kakve che zamjerke nashem zhivotu imati ljudi na planeti zemlji za 1400 godina i koliko mnogo nashih standarda che po tadasnjim mjerilima biti nazadni i pogreshni.
zato su se kritike na taj rachun pojavile tek prije nekih manje od 100 godina. i pojavile su se sa ciljem da oblate lichnost poslanika, nakon shto su se svi argumenti protiv kur’ana pokazali neodrzhivim.
u tome smislu je potpuno pogreshno kriviti poslanika a.s. da je uchinio neshto pogreshno. jer, to tada prosto nije bilo pogreshno i bilo je najnormalnija mogucha stvar na chitavoj zemaljskoj kugli.
ono o chemu se mozhe govoriti je refleksija tog dogadjaja na danasnji islamski svijet. pri tome se treba znati da ne postoji eksplicitno odredjen, a generalno prihvachen broj godina za stupanje u brak. rachunanja su uvijek indirektna.
postoje razlichite predaje o tome kad je brak izmedju muhammeda a.s. i aishe zasnovan. od toga da je ona tada imala 9, do 16 godina, kao i predaje o prvom konzumiranju tog braka. pored broja 9 o zasnivanju braka, najchescha je predaja o aishinih 11 godina.
kod braka sa aishom se namjerno u prvi plan stavljaju njene godine, ali, taj brak i njene godine su u poslanikovom zhivotu bili izuzetak, a ne pravilo (sve druge zhene su prilichno ili izrazito starije od nje), i osnovna svrha tog braka bila jachanje porodichnih veza medju tada malobrojnim muslimanima.
Predavanja ili ne, navedeni su sahih hadisi o Bukharia i Muslima. Ti valjda znas da sahih hadisu su vjerodostojni hadisi. Ni jedan drugaciji hadis (da kazuje da je Aisha imala vise godina od 9, kada ju je jebao Muhamed) ne postoji. A, kamoli da je
sahih hadis. Zatim, veza izmedju Abu Bakr-a i Muhameda nije mogla biti cvrsca. Potpuno je nepotrebno bilo zatraziti njegovu kcerkicu od 6 godina za zenu!
Sto se tice konteksta o vremenu i arapskog drustva tada, i kojeg bi kao takvog trebali uzeti u obzir, pojasnit` cu ti jednim primjerom:
U jednom leksikonu (
Deutschland in Geschichte und Gegenwart), izdan 1996-te godine u Njemackoj, pod pojmom "rase" stoji slijedece:
Sistematsko unistavanje Zidova je institucija 3. njemackog rajha, koja je izazvala najvise kritike [...]Sa nacionalsocijalisticke (nacisticke) strane se ukazuje na tesku borbu za prezivaljavanje njemackog naroda protiv Zidova, kao i na opste (na daleko) raspostranjen antisemitizam 19-tog stoljeca. Ali, napad i odbrana promasuju srz stvari. Kritika se olaksava kada se ne historijski, sa stanovista liberalnog pravosudja, postavlja (gleda, posmatra). Njemacki narod je razmisljao drugacije; on je kao odredjeno/obavezno prihvatao (i uvazavao) jedinstvo njemackog naroda i rasu. Stoga je 3. njemacki rajh (hitlerovo doba) mijesanje rasa, s time i gubljenje rasne cistoce, prekrsaje (prestupe) identicno proganjala kao i ovozemaljske prestupe; napad na cistocu rase ujedno je znacio kao napad na drzavu i njemacki narod. Takodje proganjanje i unistavanje nizih rasa logicno izvodljivo, i opravdano, iz te cinjenice. Dakle, proganjanje takvih prestupa i unistavanje nize rase je u doba drugog svjetskog rata bila opsta (opsteprihvatljiva) stvar.
Sa uzimanjem te cinjenice u obzir, prirodno je da se je koristilo tada mogucim sredstvima pri unistavanju Zidova; gasne komore, strijeljanja i sl. Takodje se mora naznaciti da to unistavanje nizih rasa (Zidova, Cigana, Slavena itd.) je bilo cinjeno sa velikom ozbiljnoscu i punom savjescu za odgovornost. Ne 3. njemacki rajh kao takav, vec pogromi do kojih je ta institucija u raznim politickim i sociologicnim utjecajima dovela, mogu biti sa historiskoh stanovista kritizirani [...]
Stvarna ocjena, i mozda presuda, nacionalsocijalizma, ne moze sa historijskog, vec iskljucivo sa religioznofilozofskog stanista izvesti. Bit pitanja je dakle, da li visa rasa ima pravo, ili cak nalog obaveze, da nize rase (Zidove, Cigane, Slavene itd.) iskljuci definitivno iz drustva. Tako sagledano, antisemitizam je i daljnje aktualno pitanje.
Da li vidis besmislenost ovakve argumentacije? Na osnovu anitisemitskog raspolozenja tog doba, trazi se razumijevanje za pocinjene zlocine i gadosti. Nije njemacki nacizam bio odgovoran za te zlocine i gadosti pocinjene nad nizim rasama, vec je to bilo u skladu tog vremena, tih okolnosti. Tada su svi tako razmisljali. Bunile su se nize rase, to je razumljivo. No, vise rase imaju vece pravo. I sve to cinjeno sa velikom ozbiljnoscu i punom savjescu za odgovornost. Naravno, uvijek postoje izuzetci - ali, gdje ih nema? Na taj nacin se sugerira, da Ausvic (Auschwitz) nije bio iznimka, vec samo eventualno poneka pojedina desavanja u njemu.
Dakle, cijeli tekst pravdanja bazira na zahtjevu da se pomenuta desavanja uzmu u obzir vremenske oklonosti. I, iz toga slijedi da se genocid na Zidovima ne smije olako i ahistoricno osuditi. Te, na kraju se sugerira, da postoji problem bez vremenskog ogranicenja (da jos uvijek postoji) koji nije rijesen: Problem postojanja nize rase.
Odvratno, zar ne? Tekst koji sam ovdje postavio kao citiran iz leksikona
Deutschland in Geschichte und Gegenwart, stampan 1996. godine je izmisljen. Takav leksikon ne postoji. No, postavljeni tekst je podesen prema tekstu koji zaista postoji, samo su kljucne rijeci zamijenjene. Originalni tekst je stampan prvi puta 1959. godine, a ponovno stampan 1986. godine (RGG, Bd. 3, Inquisition). Originalni tekst glasi (prijevod je od mene):
Inkvizicija je institucija katolicke Crkve, koja najvise izaziva kritiku i koja je najdrazi primjer kada se katolicka Crkva u srednjem vijeku zeli omalozavati. [...]
Sa katolicke strane se ukazuje na tesku borbu za prezivljavanje Crkve protiv heretika, kao i na opstu okrutnost tadasnjeg pravodsudja i psihopaticne pojave srednjeg vijeka. Napad i odbrana promasuju srz stvari. Kritika se olaksava kada se nehistorijski, sa stanovista liberalnog pravosudja, postavlja (gleda, posmatra). Srednji vijek je razmisljao drugacije; ono je kao odredjeno prihvatalo jedninu Crkve i drzave. Drzavna crkva je crkvene prestupe identicno proganjala kao i ovozemaljske prestupe; napad na Crkvu ujedno je znacio kao napad na drzavu. Proganjanje religioznih prestupa je u srednjem vijeku bila opsta (opsteprihvatljiva) stvar.
Stoga je prirodno da se je inkvizicija sluzila suvremenim (u tom dobu prirodnim) sredstvima kao kaznenim mjerama, takodje se mora ukazati i na prenosni postupak koji su djelimicno sa velikom ozbiljnoscu i sudskom savjescu.
Ne inkvizicija kao takva, vec pogromi do kojih je ta institucija u raznim politickim i sociologicnim utjecajima dovela, mogu bi sa historiskoh stanovista kritizirani [...]
Stvarna ocjena, te mozda i presuda inkvizicije, ne moze sa historijskog - vec iskljucivo sa religioznofilozofskog stanista Inquisition - nastupiti. Bit je pitanje da li Crkva ima pravo ili cak i obavezu/nalog da zalutalog brata zarad njegovog spokojstva i opstanka Crkve u nuzdi i sa silom ubjediti?. Da li pravovjerni moze i dalje usloviti autorativnost s kojom moze okorjelog heretika iz crkvene i ovozemaljske (ljudske) zadruge iskljuciti? Zahtijeva li ljubav preme zalutalim hriscaninom toleranciju ili odgoj (u smislu kazne)? - Tako razmatrano je pitanje inkvizicije stalno aktualno pitanje.
Sada se mozda pitas kakve ovo sve veze ima sa tvojim komentarom. Odgovor je jednostavan: Grozne, odvratne stvari su grozne i odvratne stvari. Ubistvo je uvijek ubistvo. Mucenja su uvijek mucenja. Progomi su uvijek progomi. Pedofilija je uvijek pedofilija. Isto je i sa posjedovanjem robova. Umjesto navedenog primjera sa Zidovima, mozes uzeti i Bosance (tacnije Bosnjake). Tada bi ti ocita besmislenost takve argumentacije mozda bila ocita. Ucinimo to sada:
Sistematsko unistavanje Bosnjaka je cin srpskog naroda, koji je izazvao najvise kritike [...]Sa srpske strane se ukazuje na tesku borbu za prezivaljavanje srpskog naroda protiv Bosnjaka, kao i na opste (na daleko) raspostranjeno antiraspolozenje naspram muslimana u 20-tom stoljecu. Ali, napad i odbrana promasuju srz stvari. Kritika se olaksava kada se ne historijski, sa stanovista liberalnog pravosudja, postavlja (gleda, posmatra).
Srpski narod je razmisljao drugacije; On je kao odredjeno prihvatao jedninu pravoslavne vjere i drzave. Republika Srpska je osporavanje ostvarenja srpskog jedinstva identicno proganjala kao i odbijanja vjerskog opredjeljenja za pravoslavnu vjeru; takvo odbijanje i osporavanje ujedno je znacilo kao napad na srpsku drzavu, s time i na srpski narod. Proganjanje poturica i muslimana je u 20-tom stoljecu kod srpskog naroda bila opsta (opsteprihvatljiva) stvar.
Stoga je prirodno da se srpski narod sluzio suvremenim (u tom dobu prirodnim) sredstvima kao kaznenim mjerama, takodje se mora ukazati i na prenosni postupak koji su djelimicno sa velikom ozbiljnoscu i sudskom savjescu.
Da ovo nije vic, to pokazuju i zakljucci Vlade RS, gdje se izmjedju ostalog (o kooperaciji sa Haskim Tribunalom) kaze:
...
7. Vlada Republike Srpske je opredijeljena i preduzima odlučne korake da se pred lice pravde izvedu sva lica koja su počinila ratne zločine. Nijedan zločin, bez obzira ko ga počinio, ne smije ostati nekažnjen.
8. Izvještaj sa prilozima predstavlja dobar osnov za postupanje nadležnih organa (posebno organa gonjenja i pravosudnih organa na svim nivoima vlasti) za dalje istraživanje, dokumentovanje i procesuiranje zločina.
9. Nadležni organi Republike Srpske nastaviće sa aktivnostima na daljem prikupljanju dokaza koji će pomoći potpunom otkrivanju sudbine nestalih lica.
10. Vlada Republike Srpske zahtjeva da se što prije izvrši ekshumacija i identifikacija nestalih lica, jer bez toga je nemoguće završiti ovaj proces.
11. Metod i način rada Komisije trebao bi postati primjer za neophodna dalja istraživanja počinjenih zločina na svim prostorima, bez obzira na to, ko ih je, kada i gdje počinio.
12. Potpuni uvid u dogadjaje u i oko Srebrenice moguć je jedino nakon sagledavanja istorijskog konteksta.
13. Vlada Republike Srpske smatra da će rad i rezultati rada Komisije doprinijeti stvaranju klime povjerenja u Bosni i Hercegovini i širem regionu.
14. Vlada Republike Srpske izražava poštovanje radu Doma za ljudska prava i njegovom naslijedniku, uz iskrenu opredijeljenost za sprovo enje odredaba humanitarnog prava, uz prijedlog da prihvati rezultate ovog Izvještaja.
15. Vlada Republike Srpske odaje iskreno priznanje članovima Komisije na hrabrosti, odlučnosti, savjesnom i ljudskom odnosu koji su pokazali u radu.
Vratimo se opet tebi. Sta je dakle bilo normalno, i opce prihvaceno, u dobu Muhameda? Imati 53 godine i zeniti djevojcice od 6 godina, i jebavati iste kada dobiju prvu menstruaciju? I to su zaista radili svi u tom dobu? I stoga je to normalno i razumljivo, te prihvatljivo? Kako onda mozemo osuditi postupke ljudi u Sodomi i Gomori, kada su u njoj svi cinili isto? Ili to moramo osuditi, jer je to i sam Bog osudio, a prihvatiti jebavanje curice od 9 godina, jer to i sam Bog nije osudio, naprotiv, jer je to On dozvolio i odobrio? I, stoga se pozivati na kontekst vremena i drustva tog doba?
.. jer to su zabrane.. a cine ih oni koji su tako izabrali
)
.. ili me pokusavas spasiti zablude 
sad vidim zashto mislish da je zid mekshi