Petit_Beurre wrote:
Šalim se, no hard feelings.
Idem u školu, ništa ne učim

prosjek će mi na polugodištu biti 4.1 ali uvijek prolazim odličnim , idem u teretanu, bavim se sportom, glumom, izlazim petkom subotom ili nekim drugim danom, sekcije u školi.
Sve se može stići kad se hoće, upravu si.
Samo što ove novije generacije uopšte ne žele da se bave ičim drugim osim ispijanja kafa.
Sa ovom tvrdnjom se mogu djelimicno sloziti. Djelimicno jer sam i sama svjesta da je vecina moje generacije takva. Ali ne i svi. Mozda je ruzno da uzmem sebe kao primjer jer vjerovatno nisam bas savrsen primjer i sve to, ali eto, posluzit ce da odbranim svoj stav

. Ucim mnogo, kafe radnim danima su mi svojevrstan luksuz vecinu vremena, ali ne zalim se. Imam i zivot van skole, idem na kurs, citam, surfam, forumam

, sviram, itd. Vjerovatno bih mogla uciti manje i prolaziti sa 2,3,4 ali necu zato sto znam koliko mogu. Ne uzdizem se iznad drugih, znam da svi mogu biti barem vrlodobri, a vecina i odlicni, ali nece. Meni bi licno bilo zao da sam mogla bolje ali nisam jer sam bila lijena i nisam htjela da ucim ili da sam rekla ja ne mogu i citave dane provodila na kafama. A upravo ova ubijedjenost da je nesto nemoguce je najveci problem moje generacije jer je mnogo lakse pogledati lekciju i ostaviti jer se cini pretesko nego procitati jos jednom, pogledati u knjizi, guglati, vidjeti u nekoj enciklopediji, pitati nekoga...
Daleko od toga da sam ovim htjela da kazem da sam pametnija od nekog, hocu da kazem da svi mogu i da granice ne postoje, nego ih sami sebi postavljamo
@Nellington: hvala na komplimentu

crvenim se
