i onda sam ja sumljiv
sumljiva si ti meni
Moderators: _BataZiv_0809, anex
da ne bude zabune, navedoh tu njihovu prošlost samo kao dokaz da je u njihovom narodu već dugo ukorijenjena svijest o DRŽAVI i šta je DRŽAVA. i nisu se morali hraniti megalomanskim mitovima da bi dokazali ko su i šta su. bio bih neodgovoran kad bih tvrdio da i kod njih nema težnje za preuveličavanjem svoje prošlosti, ali dosta toga je s razlogom.KatarinaKosaca wrote:Bez obzira na slavnu kolonijalnu prošlost o kojoj @Chmoljo napisa, Španjolska iz građanskog rata izlazi kao pauperizirana zemlja. Nema niti pomoć , jer se u to vrijeme vodi drugi svjetski rat, tako da je upućena na sebe i vlastite resurse. Kažu da je glede gladi i oskudnosti postratni period bio jednak ratnom. Ipak, privatno vlasništvo postoji, i korpucija jeste kažnjiva u Frankovo vrijeme, pa ne odrastaju cijele generacije , kao kod nas, sa svijesti da se doktoru nosi poklon ili da se traži štela za radno mjesto. Koliko god mi sad kukali, mnogo, mnogo toga kod nas je preneseno iz onog sistema.
Franko malo po malo vodi zemlju prema ekonomskom prosperitetu, i ulazak u EU samo je nastavak tog uspona, nikako preokret. EU gradi autoputeve i Španija kao jedna od najsiromašnijih članica dobiva mnogo iz fondova, vladajući socijalisti to produktivno ulažu, ali i padaju u korupciju što rezultira gubljenjem izbora. Ko je kad kod nas radi korupcije izgubi ovlast?
misliš "Jugoslavije"Pera Trta wrote:Naravno, Katarina, u pravu si sve što se tiče odnosa Španaca i naših naroda prema demokratiji. Ti to bolje znaš, ali po meni su Španci najveći ispit u periodu tranzicije položili u vrijeme neuspjelog Tejerovog puča 1981, ne toliko običan narod, koliko političari. Po svemu se čini da je tu ipak bila ključna uloga kralja, jer kad se on u uniformi pojavio na televiziji, osudio pučiste i podržao demokratiju, bilo je i pučistima jasno da nema ništa od povratka na staro. Tako se sve završilo bez krvi i ono što je počelo šest godina ranije nastavilo se prema definitivnoj demokratizaciji. Bojim se da bi u našem slučaju sličan pokušaj drugačije završio, možda danas ne, ali prije 20 godina da. Mada će danas mnogi reći da im je žao što se nije prije 20 godina pojavio neko ko će nas prisiliti da nastavimo putem socijalističke Jugoslavije, namjerno izbjegavajući činjenicu da je takav političar bio i prošao. I da se zvao Slobodan Milošević
Pera Trta wrote:Naravno, Katarina, u pravu si sve što se tiče odnosa Španaca i naših naroda prema demokratiji. Ti to bolje znaš, ali po meni su Španci najveći ispit u periodu tranzicije položili u vrijeme neuspjelog Tejerovog puča 1981, ne toliko običan narod, koliko političari. Po svemu se čini da je tu ipak bila ključna uloga kralja, jer kad se on u uniformi pojavio na televiziji, osudio pučiste i podržao demokratiju, bilo je i pučistima jasno da nema ništa od povratka na staro.
Postoji i bitan ekonomski faktor. Yu koliko je god danas neki veličali je u suštini bila siromašna zemlja. Yugo 45 je bio auto, dvosoban stan vrhunac (stan dobiven, a ne kupljen, isto tako bitan faktor u cijeloj priči) i kredit da se ode na more. Velika nezaposlenost i inflacija. Španija je bogatija i bila je bogatija.kako rekoh prije, jednostavno nedostatak poveznice za koju bi se uhvatili političari koji su željeli istinski bolje sutra.
slažem se, malo je glupo upoređivati. samo pitanje je što se uopće toliko trudilo da hibernira politička svijest u Jugoslaviji: da li radi sebičnih razloga ili vizionarstva i jasnog uvida da je ovo ipak "bure baruta"... najvjerovatnije oboje...Pera Trta wrote:@Chmoljo
Teško je to uspoređivati, jer su saradnici Josipa Broza, i on sam, bili revolucionari, borba je bila njihova glavna škola. Ali njihova nespremnost da nakon rata vlast dijele sa nekompromitiranim građanskim političarima, sa očuvanim ugledom u narodu, bila je početak i formalne diktature. Igra sa Šubašićem je prevarila zapadne saveznike da možda u Jugoslaviji može preživjeti demokratija. Ja sam ubijeđen, da je se tada mogao naći kompromis sa građanskim strankama, sve bi danas bilo bitno drukčije (bolje). Problem je što se on nije ni tražio, pa su čak i neki od nosilaca revolucije i stvaranja nove države, koji su se drznuli da predlože i liberalnije puteve budućeg razvoja, preko noći postali državni neprijatelji broj 1. (Đilas).
U Španiji nije bilo bolje, ali su na kraju balade vrata nesvjesno ostavljena otvorenim prema promjenama. Uz sve specifičnosti i razlike istorijskog razvoja i mentaliteta ovdje više puta navedene od strane nas troje.
Potpisujem. I takav je stav odgojio cijele generacije sa istim stavom i to osjećamo i dan danas i nikako to da se preogoji.Pera Trta wrote: Ali njihova nespremnost da nakon rata vlast dijele sa nekompromitiranim građanskim političarima, sa očuvanim ugledom u narodu, bila je početak i formalne diktature. Igra sa Šubašićem je prevarila zapadne saveznike da možda u Jugoslaviji može preživjeti demokratija. Ja sam ubijeđen, da je se tada mogao naći kompromis sa građanskim strankama, sve bi danas bilo bitno drukčije (bolje). Problem je što se on nije ni tražio, pa su čak i neki od nosilaca revolucije i stvaranja nove države, koji su se drznuli da predlože i liberalnije puteve budućeg razvoja, preko noći postali državni neprijatelji broj 1. (Đilas)
nije to bilo nešto novo. to je kod nas višestoljetna tradicija. razlika je samo u načinu egzekucije. nekad je to bio gajtan, poslije puška...KatarinaKosaca wrote:Potpisujem. I takav je stav odgojio cijele generacije sa istim stavom i to osjećamo i dan danas i nikako to da se preogoji.Pera Trta wrote: Ali njihova nespremnost da nakon rata vlast dijele sa nekompromitiranim građanskim političarima, sa očuvanim ugledom u narodu, bila je početak i formalne diktature. Igra sa Šubašićem je prevarila zapadne saveznike da možda u Jugoslaviji može preživjeti demokratija. Ja sam ubijeđen, da je se tada mogao naći kompromis sa građanskim strankama, sve bi danas bilo bitno drukčije (bolje). Problem je što se on nije ni tražio, pa su čak i neki od nosilaca revolucije i stvaranja nove države, koji su se drznuli da predlože i liberalnije puteve budućeg razvoja, preko noći postali državni neprijatelji broj 1. (Đilas)
Na žalost, shvatanje da je neko drugačijeg političkog mišljenja a priori i neprijatelj naroda, strani plaćenik, reakcionar i sl. i danas preovladava i njeguje se u narodu i dobrom dijelu medija i kreatora javnog mnenja.KatarinaKosaca wrote:Potpisujem. I takav je stav odgojio cijele generacije sa istim stavom i to osjećamo i dan danas i nikako to da se preogoji.Pera Trta wrote: Ali njihova nespremnost da nakon rata vlast dijele sa nekompromitiranim građanskim političarima, sa očuvanim ugledom u narodu, bila je početak i formalne diktature. Igra sa Šubašićem je prevarila zapadne saveznike da možda u Jugoslaviji može preživjeti demokratija. Ja sam ubijeđen, da je se tada mogao naći kompromis sa građanskim strankama, sve bi danas bilo bitno drukčije (bolje). Problem je što se on nije ni tražio, pa su čak i neki od nosilaca revolucije i stvaranja nove države, koji su se drznuli da predlože i liberalnije puteve budućeg razvoja, preko noći postali državni neprijatelji broj 1. (Đilas)
Propustih ovaj post. moram potvrditi, pa makar nas optužili (kao što već čine) da smo politički istomišljeniciKatarinaKosaca wrote:Postoji i bitan ekonomski faktor. Yu koliko je god danas neki veličali je u suštini bila siromašna zemlja. Yugo 45 je bio auto, dvosoban stan vrhunac (stan dobiven, a ne kupljen, isto tako bitan faktor u cijeloj priči) i kredit da se ode na more. Velika nezaposlenost i inflacija. Španija je bogatija i bila je bogatija.kako rekoh prije, jednostavno nedostatak poveznice za koju bi se uhvatili političari koji su željeli istinski bolje sutra.
Uvijek se sjetim isposvjsti jednog osuđenog ratnog zločinca (nikako da se sjetim gdje sam to čitala). On je otprilike rekao da je bio mrtvi kokuz i bez posla. Da je bio laka meta nekome da mu kaže kako je glas ezana sa džamije štetan i kako ga ugrožava. U isto je vrijeme, kazao je tad, njegov brat radio u nekoj arapskoj zemlji i svako se jutro budio sa glasom ezana. Ali kako je bio pun kao brod, to mu uopće nije smetalo. Pioni ovog rata su bili ljudi koji nisu imali puno materijalno za izgubiti. Prosječan je Španjolac kupio kuću na hipoteku, imao dobro auto i nikako ne bi bio tako lak predmet manipulacije i potencijalnog ratnika.
govoriš o protjerivanju Jevreja i muslimana. to je davna prošlost. Ovdje je bila riječ o diktaturi i njenim pojavnim oblicima u povjesnom kontekstu Frankovog doba. Jeste tad Španija postala većinski katolička (po popisu se tako izjašnjava 90% stanovništva), ali nikad homogena u stvarnom obliku. Nekoliko jezika, potpuno različit mentalitet sjevera i juga, i , naravno, veliki utjecaj Arapa na sve . Od jela do riječi u jeziku pa i na mentalitet. Uostalom, Maroko je prvi susjed, a Gibraltar je jako uzak.Hunkar wrote:ali morate ipak priznati da je spanija postala homogena drzava 1492 i to ne mirnim putem. naprotiv, opcim krvoprolicem i istjerivanjem svakoga ko se nije uklapao.
jugoslavija nikada nije postala homogena. pokusala je 91, i znamo svi kako je zavrsilo. zbog toga je jako tesko porediti jugoslaviju i spaniju, pogotovo kraj tih rezima.
ne slažemo se... vidiš da ima spremnih da razgovorKatarinaKosaca wrote:Eto, kad smo se ovako fino složili, ja odoh da spavam, zahvaljujem se obojici na kvalitetnoj i korektnoj diskusiji, iako bi mi bilo pametnije da sam rasukala pitu, nego što sam provela cijelu veče bistreći politiku![]()
Laku noć
nemoj živ bio sad to izvlačiti iz naftalina... jeste protjerani su. sve se svodi na politiku... sjećam se serije koja se vrtila, a baš je bilo riječ o tom kordopskom halifatu... čini mi se da pada posljednja utvrda u Španiji, i vladar se rasplakao kad je shvatio šta se sprema... majka mu odgovara: "ne plači ko žensko što nisi znap braniti kao muško"... to mi je nešto ostalo u sjećanju...Hunkar wrote:ali morate ipak priznati da je spanija postala homogena drzava 1492 i to ne mirnim putem. naprotiv, opcim krvoprolicem i istjerivanjem svakoga ko se nije uklapao.
jugoslavija nikada nije postala homogena. pokusala je 91, i znamo svi kako je zavrsilo. zbog toga je jako tesko porediti jugoslaviju i spaniju, pogotovo kraj tih rezima.