Nije dvorana, nego teniski tereni pored dvorane. O jevrejskom groblju u Banjaluci:
Jevrejsko groblje
Banjalučki jevreji utemeljili su svoje groblje, navodno, tek 1883. godine u Boriku. Ovaj podatak koji su i drugi koristili, međutim, nije tačan. Naime, prva geodetska karta Banjaluke, koju su načinili austrijski geodeti, navodno, odmah po ulasku u Banjaluku 1878. godine, u koju su ucrtali postojeće stanje (i unijeli prve nove nazive banjalučkih ulica), nesumnjivo pokazuje da je već postojalo jevrejsko groblje u Banjaluci. Naslanjalo se na pravoslavno groblje u Boriku, a to će reći da su ga banjalučki jevreji koristili prije dolaska austro-ugarskih okupacijskih četa. Međutim, to zatečeno i u geodetsku kartu unijeto jevrejsko groblje nije bilo i prvo jevrejsko groblje u Banjaluci.
To se zaključuje na osnovu navoda Stojana Bijelića, da je posljednji brigadir austro-ugarske posade u Banjaluci, G. M. Kalszer (Kaiser) u opsežnoj monografiji govorio o rasporedu zatečenih austro-ugarskih jedinica na desnom krilu obrane "koja zauzimaše položaj na Banjalučkom polju, otprilike ondje, gdje je danas spomenik, a odatle pravcem preko starog španskog groblja protezalo se do srpsko-pravoslavnog groblja. Uzvisina na toj liniji davala nam je sve od carskog druma pa do današnje Čurčijine pekare otvoren pogled".
Naziv "španjolsko groblje" je, u stvari, jevrejsko groblje, a nazivano je tako jer su svi banjalučki jevreji, sve do okupacije 1878. vodili porijeklo iz Španije, pa i s koljena na koljeno kao maternji jezik njegovali španski. Da su banjalučki jevreji iznad Bogoslavčeva vrela posjedovali zemljište, pored groblja zvanog "španjolsko", na određeni način potvrđuju i izjave nekih bivših sportaša da je na tom prostoru bilo igralište Židovskog kluba "Makabi".
Zatečeno i u geodetsku kartu ucrtano novo groblje, od početka je zajetničko za obje skupine jevreja, ili bolje rečeno za obje jevrejske opštine - sefardsku i aškenasku. Osnovano je za potrebe, u to vrijeme, oko 200 Jevreja (prema popisu iz 1879. u Banjaluci ih je bilo sveukupno 187).
Nadgrobni spomenici u ovom, kao uostalom i svim drugim jevrejskim grobljima, razlikovali su se od drugih, na drugim grobljima. U zidom ograđenom prostoru, koji se jednom stranom oslanjao na pravoslavno groblje, bili su u desnom uglu, leđima okrenutim ka današnjoj ulici Miše Stupara, uredno poredani jedan do drugog, a u svakom redu bilo je petnaestak spomenika, uz pripomenu da su se od prvog groba, drugi pokojnici ukopavali zrakasto, pa su uvijek odavali izgled grupe. U rano vrijeme ti su spomenici bili bijeli, jer su tek bili postavljeni. Vremenom su dobili patinu, a mogla su se pročitati samo imena pokojnika i njegove dvije najznačajnije godine - rođenja i smrti - ostali tekst, na hebrejskom, bio je prelijepo ispisan i podsjećao je na nepoznatu umjetnost. Tek gdjekoji je imao nekoliko riječi španskog ili ladino jezika - jezika sefardskih jevreja. Oblik nadgrobnih spomenika banjalučkih jevreja, prvenstveno Sefarda, podsjećao je i na srednjevjekovno mramorje, na stećke i to svojim gabaritima, ali ponajviše na lava oslonjenog na zadnje noge. Imenik pokopanih nije sačuvan, pa je otišao u nepovrat dio istorije ne samo banjalučkih jevreja, već i Banjaluke. A sa grobova, odnosno ostavljenih zapisa na njima, mnogo toga vrijednog moglo se doznati.
Jevrejsko groblje u Boriku usprkos genocidnosti vlastodržaca nije u toku okupacije, za vrijeme 2. svjetskog rata, devastirano. Ostalo je sačuvano sve do polovine sedamdesetih godina, sve do poslije katastrofalnih potresa. To groblje, koje je posteđeno razaranja za vrijeme posljednjeg svjetskog rata, iako je predstavljalo vrijedan sakralni spomenik kulture i nazaobilazni dio istorije ovog grada, nestalo je "po kratkom postupku". Naime, sravnjeno je sa zemljom radi podizanja (povećanja broja) teniskih igrališta kluba koji tamo ima svoje terene
Iako su iz teniskog kluba uvjeravali da je sve "pokriveno" suglasnošću jevrejske zajednice, s uslovno rečenim, premještanjem, jer premještanje nije izvršeno, uništen je dio istorije ovog grada, jedan od najrječitijih spomenika o prisustvu Jevreja. Umjesto stotinjak nadgrobnih spomenika (i toliko grobova) koliko ih je bilo na groblju u Boriku, na Novom groblju, na omanjem dijelu nalazi se "novo" Jevrejsko groblje. I po prostoru i po broju spomen-obilježja, može se reći da polovinom sedamdesetih nije ni izvršeno izmještanje jevrejskog groblja iz Borika.
Umjesto "nestalih" stotinjak pojedinačnih spomenika, na omanjem prostoru dominirao je zajednički piramidalno oblikovani spomenik na kojem su tri gornja dijela od ploča iz crnog mramora bila na punom postolju od "šarenog" betona. Na prvom, gornjem dijelu postoji ploča sa tekstom: "Ovdje su sahranjeni ekshumirani posmrtni ostaci sa starog jevrejskog groblja u Boriku: ovaj spomenik podsjeća na banjalučku jevrejsku zajednicu kao i na mnogobrojne jevreje, građane Banjaluke, koji su izgubili život kao žrtve fašističkog okupatora i njegovih pomagača od 1941-1945. godine". U potpisu između naznačenih godina 1977. i 5737. uklesano je nekoliko znakova na hebrejskom.
Na trećem odozgo, predzadnjem dijelu, do samog betonskog postolja, na crnoj mramornoj ploči je uklesano: "U znak pijeteta i sjećanja na jevrejske porodice", a ispod tih riječi u 7 stubaca sa po 7 redova su, otisnuta imena porodica iz kojih su bili grobovi u Boriku.
Redoslijed je određen po abecedi: "Aharac,Atijas, Baruh, Bernštajn, Bramer, Elinger, Engel, Fajngold, Fišer, Flajšer, Gabor, Gesler, Grinvald, Herd, Herder, Hercog, Hofman, Izmel, Jelinek, Kabiljo, Kaveson, Kon, Kornfeld, Levi, Lihtenštajn, Montijas, Montiljo, Nahmljas, Nojbach, Papo, Poljokan, Rimer, Romano, Rozcnberg, Rozenhek, Rozenrauh, Salom, Salom-Sarafić, Seleš, Sumbulović, Šmucer, Šnicler, Štajnlauf, Štern, Tramer, Trumer i Vajs". Ispod ovog glavnog spomenika nalaze se četiri reda grobova, nastalih poslije 1977.
.
nadjeno je dosta kostiju kada su komsije kopali instalacije za kucu, utvrdjeno je da kosti nisu iz ovog rata... sjecam se kada je komsija kopao nesto oko kuce nasao je drveni sanduk pun djecijih kostiju.... a sta mi prica ovaj sa prve stranice, urbanizacija gornjeg vakufa