ja se vracam sa pola puta da provjerim jesu li vrata zakljucana. svaki put sebi opravdam povratak jer "bolje je provjeriti nego se sutra kajati" valjda zvuci dovoljno dobro. moja prijateljica ovdje napusti zemlju na mjesec dana i ostavi vrata otkljucana, a ja ... u posljednje vrijeme sam smanjila. kazu treba razmisljati dok radis to sto sumnjas pa poslije ZNAS da si zakljucao vrata. godinama sam se udalara tri puta kad me nos zasvrbi. vise to svjesno ne radim ali uhvatim se kad sam duboko koncentrisana na nesto drugo kako mi kaziprst "udara" palac nakon sto pocese nos
za ringlu: jednom ja dosla kuci i sjela sa mamom. ljeto, divno popodne, svi prozori otvoreni. poce ulaziti nesto kroz prozor, smrdi ne moze se disati. kaze mama "nekom mlijeko gori", ustanem ja i zatvorim prozor. ma smrdi ono i dalje, ulazi valjda na one pukotine u prozorima. sta ces, sjedi i trpi dok ne prodje. i tako sjedimo nas dvije jos jedno sat vremena, kad skoci moja mama i viknu "mlijeko!"

. u trenutku kad je otvorila kuhinjska vrata, sadrzaj se zapalio i plamen je suknuo nekih pola metra u visinu. sve dobro proslo, sreca, samo je serpa zaplatila
