Forum Klix.ba

to je zato što pođem sa starim autom, pa stignem ranije al nije loša navika uopšte...

nemam bas neke obrambene mehanizme, tako da u slucajevima kad se osjecam pod napadom moram fizicki napustiti scenu, tj.izbjegavati kontakt sa ljudima koje ne mogu izdrzati.
... mislim da imam jedan koji se zove...mozda ignorisanje, ali ne osoba (ne mogu ih ignorisati, mogu se samo udaljiti) nego dogadjaja...npr. nesto se desi,a ja reagiram tek kasnije, jer mi treba vremena da shvatim da se to desilo.

ne pušim ni ja, al ne'a veze. početak je: dobar, ti? a kraj je: jah.......

@ JThomas, Jako britko pojašnjeno. U srž problema. Tak' da se nevoljko moram složiti iz prostog razloga što tako priznajem i vlastiti kukavičluk. Valja doći do stepena kad ti je apsolutno svejedno šta drugi misle o tebi. Sve se valjda opet nekako svede na samopouzdanje, a nekima od nas ga manjka.

što bi durmišević rekao, popij kafu sam sa sobom...

A pijem i ja kafu redovno sama sa sobom! Samo se redovno i posvađam, potučem, a ponestaje mi izgovora za modrice i slomljene udove Tja, koliko se puta možeš slučajno udariti o šteku ili pasti niz stepenice?! Tvoje "Jahhh" kao zaključak razgovora bude moje "AAAAAHHHH" dok si lupam glavom o zid

P.S. Bez namjernih bRezobraznih aluzija ovim "AAAAAHHHH"

Evo nešto na temu: "Fortress around your heart", Sting

Under the ruins of a walled city
Crumbling towers and beams of yellow light
No flags of truce, no cries of pity
The siege guns had been pounding all through the night
It took a day to build the city
We walked through its streets in the afternoon
As I returned across the lands I'd known
I recognized the fields where I'd once played
I had to stop in my tracks for fear
Of walking on the mines I'd laid

And if I built this fortress around your heart
Encircled you in trenches and barbed wire
Then let me build a bridge
For I cannot fill the chasm
And let me set the battlements on fire

Then I went off to fight some battle
That I'd invented inside my head
Away so long for years and years
You probably thought or even wished that I was dead
While the armies are all sleeping
Beneath the tattered flag we'd made
I had to stop in my track for fear
Of walking on the mines I'd laid

And if I built this fortress around your heart
Encircled you in trenches and barbed wire
Then let me build a bridge
For I cannot fill the chasm
And let me set the battlements on fire

This prison has now become your home
A sentence you seem prepared to pay
It took a day to build the city
As I returned across the lands I'd known
I recognized the fields where I'd once played
I had to stop in my tracks for fear
Of walking on the mines I'd laid

And if I built this fortress around your heart
Encircled you in trenches and barbed wire
Then let me build a bridge
For I cannot fill the chasm
And let me set the battlements on fire

prpa wrote:Odbrambene mehanizme svi imamo. Neko manje, neko više. Valjda su nam urođeni, nekako. Pa se sakrijemo u svoje ljuske, iza sazidanih zidova, preko sagrađenih mostova, postavljamo kočnice, skrivamo slabosti kada se bojimo da budemo povrijeđeni.
Ja svojih odbrana postajem sve više svjesna. Pretjerala sam. Moje odbrane su se urotile protiv mene, pa sada više ne znam kako da pustim ljude da mi priđu. Od toliko bježanja, sada bih najradije pobjegla od sebe.
Nekome je odbrana smijeh i humor, nekom opet vještačka prepotentnost, nekome... ?
Koji su vaši odbrambeni mehanizmi, ako ih imate? Čemu pribjegavate i u kolikoj mjeri?
Zanima me, brine me, kako se opustiti, pustiti kočnice, spustiti zidove, kada odbrane već počnu paralizirati sve aspekte života?

Uh kako je meni tesko, jer kao da sam ja ovo od rijeci do rijeci napisala

I ja se pitam???

Aura Perez wrote:ja sam poprilicno jaka licnost, malo me stvari moze slomiti, ali desava se. u tim trenucima moj najbolji obrambeni mehanizam je piva sa najblizim prijateljima. Osjecaj da postoje ljudi koji ce zanemariti sve obaveze i pojaviti se na odredjenom mjestu jer ti nisi dobro lijeci sve boljke. A tu su gitara, i dobri stari fado.

Bila u Sarajevu, bio na koncertu:

prpa wrote:Na čovjeku je da se trudi, a tebi @ Big Boy iznimno hvala i na utrošenom vremenu i na lijepim savjetima!

Uhhh, što i ja mogu puno pisat'! Zamalo k'o ti

Zivot je skola... i ne postoji uputstvo kako zivjeti vec se sami snalazimo i sticemo iskustvo, na osnovu cega pravimo svoju logiku i gradimo svoj zdrav razum. Sreca, zadovoljstvo... kao npr i ljubav su totalno nedokucive stvari kad ih pozelimo definisati ali s druge strane svi dobro znamo i dobre i lose strane tih emotivnih stanja.

Vjerovatno trebamo puno vise raditi na svojoj emocionalnoj inteligenciji, empatiji... naci svoju mjeru u svom zivotu. Sve je to lako reci a jako tesko za uraditi.


Navika... vjerovatno najbezveznije opravdanje sviju nas. Jedino je mozda gore od toga izjava "nemam ja za to vremena" na sve sto naidje. A stvarno je neociekivano da u svijetu sa bezbroj modernih nacina komunikacije, u jednom brzom i "sve na dohvat ruke" svijetu nemamo vremena.

Zasto !?

Vjerovatno zato sto smo sebi nabacili previse obaveza koje jednostavno nije moguce adekvatno stici. Zato, imamo hiljade stvari od kojih ni jednu ne dovrsimo do kraja i u srazu sa pokusajima da izadjemo sa konstantnim vanjskim licem koje ide prema svijetu osjecaj nesrece i tuge se lako uvuce u ljudsko srce.

Sve to me podsjeca na vrijeme kad sam bio teen... utisak da mene svijet ne priznaje i ne vidi, da ja znam bolje od sviju... koracanje kroz zivot sa vidjet cete vi kako cu sad ja zablistati. I covjek sazri, odraste... izgradi svoj karakter ali vjerovatno u svijetu gdje vecina jos uvijek zivi kod roditelja, gdje se mnogi previse uplicu u tudje, gdje je kuca tijesna i gdje su celjad bijesna... tesko je sjesti sam sa sobom i odluciti kuda dalje. Previse je ocekivanja sa svih strana a premalo hrabrosti da se nesto promijeni po tom pitanju.


I tu je kvaka... dal' kriviti sve zbog neceg ili ustati i uraditi nesto pa da uopste i mozemo ocekivati neku promjenu.


"If you don't make things happen, things will happen to you." Iliti, ako ne mrdnes dupe radi drugih, nemoj kukat kad tebi sta zatreba.

Muzika zaista zna poslužiti kao jak mehanizam odbrane. Kao utočište...

@zagazaga, hvala na riječima i pjesmi. Prelijepo

"Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari
...
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
...
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta
...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?"

@andrija 2007, hvala. Sting zna...

And if I built this fortress around your heart
Encircled you in trenches and barbed wire
Then let me build a bridge
For I cannot fill the chasm
And let me set the battlements on fire

@Aura Perez, ahhh, fado...

"Desespero
Tenho por meu desespero
Dentro de mim
Dentro de mim o castigo
Eu não te quero
Eu digo que não te quero
E de noite
De noite sonho contigo"

U pravu si, lahko je reći, a teško uraditi. Lahko se koristiti izgovorima, teže ih uklanjati. Bila to navika ili nešto drugo.
Nije čovjek ni slab koliko se nekada čini nit' jak kakvim se nekada predstavlja. I mnogo toga ostaje prešućeno, ili čuvano u konstantnim preispitivanjima. A najteže je sebe zadovoljiti, vlastita očekivanja ispuniti. Bar onima koji žele da stalno napreduju i budu bolji.

Ovaj put ću i ja više da šutim Tebe je ionako nemoguće stići u dužini postova

prpa wrote:U pravu si, lahko je reći, a teško uraditi. Lahko se koristiti izgovorima, teže ih uklanjati. Bila to navika ili nešto drugo.
Nije čovjek ni slab koliko se nekada čini nit' jak kakvim se nekada predstavlja. I mnogo toga ostaje prešućeno, ili čuvano u konstantnim preispitivanjima. A najteže je sebe zadovoljiti, vlastita očekivanja ispuniti. Bar onima koji žele da stalno napreduju i budu bolji.

Ovaj put ću i ja više da šutim Tebe je ionako nemoguće stići u dužini postova

Ma, sve je moguce !

Zasto su moji postovi "dugi"... to je jedna od mojih zelja koje sad stavljam pod svoje odluke. Kada zelim nesto izjaviti, zelim to uraditi tako da se osjecam maksimalno dorecen. Ako zelim neku svoju misao obojiti rijecima a to radim tako sto pretpostavljam da ce neko sam skontati poentu, ili se namjerno skrijem iza nekog dvosmisla onda... kakav sam ja.


Niko ne voli dvostruke arsine pa kakav je onaj ko ih ima i stalno koristi !?


Lako je reci, a lako je i uraditi kad covjek nesto odluci i posveti tome svoju punu paznju. S druge strane... treba uskladiti vlastita ocekivanja sa stvarnoscu i zbiljom oko sebe. I, ne koristiti druge kao referentnu mjeru za bilo sta... vec sam sebe prema proslosti i nadanjima u buducnosti.

@ Big Boy

Ali ja i dalje ne znam kako rijesiti taj problem...jer ljudi vrlo cesto odbrambeni mehanizam znaju protumaciti kao hladnokrvnost, sto zaista nije, jer ja znam koliko gorim u sebi...

BIONA wrote:Ali ja i dalje ne znam kako rijesiti taj problem...jer ljudi vrlo cesto odbrambeni mehanizam znaju protumaciti kao hladnokrvnost, sto zaista nije, jer ja znam koliko gorim u sebi...

Sve obicno ima svoju cijenu... fora je da li smo je mi spremni platiti.

Hiljadu ljudi = hiljadu cudi. Pa tako... ako neko vidi nesto ovako, neko drugi ce zasigurno vidjeti nesto totalno drugacije. Obicno je poenta sta ko trazi i cemu se nada. To je prica o pozitivnim i negativnim karakterima... kao i svima onima izmedju te dvije krajnosti.

Covjek treba stati i zapitati se zbog koga i zbog cega zivi. Ako zivi zbog drugih treba biti spreman da ce uvijek neko biti nezadovoljan s necim i da mu to moze biti velik izvor frustracija. S druge strane, ako covjek zivi za sebe onda je sam i odgovoran i zasluzan i za dobro i za lose u svom zivotu. U prvom slucaju ni okolina "zbog koje neko zivi" nece profitirati time jer ce im se obavezno trljati o nos kako neko zivi za njih i od sebe pravi zrtvu. U drugom slucaju se to samo uklopi jedno na drugo... kad je covjek sretan sam od sebe, onda i drugi poprime slicaj osjecaj jer je i sabur, kao i zijevanje... "zarazno".


Pa tako... ako se osjecas nesretnim u nekoj sredini zapitaj se zasto. Ako je odgovor da te sredina cini nesretnim a ne mozes tako lako promijeniti okruzenje onda krenes korak po korak putem kojim te srce vuce. Covjek koji uvijek igra "na sigurno" i sam sebe, pod izlikom preventive, sprijecava od ovog i onog da se ne bi slucajno nesto DESILO taj kao da je vec mrtav i jos samo ceka da smrt dodje i do njega.

Zivot nije dogadjaj... zivot je zaista dozivljaj. Jer... mozemo mi imati slike s "super" lokacija ali ako u srcu nemamo i lijepe uspomene vezane uz to onda je sve to bio samo jedan dogadjaj o kojem se mozemo pokusati hvaliti pred drugima. Ali ako covjek u svom srcu nosi lijepu uspomenu onda, i kad je sam sa sobom, se moze prisjetiti nekih dogadjaja... sjetiti se svojih dozivljaja i biti iznimno sretan zbog toga.

Kao miris cvijeca... ne mozemo ga se sjetiti kad mi to pozelimo, ali svaki novi put kad pomirisemo neki cvijet sjecanje nas baci u neki trenutak koji nam je asocijacija na taj miris.

Ukradoh sa teme "Stvarni oblik jedne želje", od @anais-nin, na ovu tematiku. Patetično? Kukavički? Možda, ali makar dokazuje da nismo jedini s istim slabostima.

Molim te, poslušaj ono što ne kažem

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćes se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možes iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možes prizvati u život.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možes srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možes ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.

Charles C. Finn

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=uFbE4fytZzY [/youtube]

Something so right - Paul Simon

You've got the cool water
When the fever runs high
You've got the look of lovelight in your eyes
And I was in crazy motion
'til you calmed me down
It took a little time
But you calmed me down

When something goes wrong
I'm the first to admit it
I'm the first to admit it
And the last one to know

When something goes right
Well it's likely to lose me, mm
It's apt to confuse me
It's such an unusual sight
Oh, I can't, I can't get used to something so right
Something so right

They've got a wall in china
It's a thousand miles long
To keep out the foreigners they made it strong
And I've got a wall around me
That you can't even see
It took a little time
To get next to me

When something goes wrong
I'm the first to admit it
I'm the first to admit it
And the last one to know
When something goes right
Well it's likely to lose me, mm
It's apt to confuse me
Because it's such an unusual sight
Oh, I can't, I can't get used to something so right
Something so right

Some people never say the words "i love you"
It's not their style
To be so bold
Some people never say the words "i love you"
But like a child they're longing to be told, mm

When something goes wrong
I'm the first to admit it
I'm the first to admit it
And the last one to know
When something goes right
Well it's likely to lose me, mm
It's apt to confuse me
Because it's such an unusual sight
I swear, I can't, I can't get used to something so right
Something so right

@andrija2007 opet u sridu! Bjutiful!

..............................

Opet, pjesma priču priča.



Come sail your ships around me
And burn your bridges down.
We make a little history baby
Every time you come around.
Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down.
You are a little mystery to me
Every time you come around.

We talk about it all night long
We define our moral ground.
But when I crawl into your arms
Everything comes tumbling down.

Come sail your ships around me
And burn your bridges down.
We make a little history baby
Every time you come around.

Your face has fallen sad now
For you know the time is nigh
When I must remove your wings
And you, you must try to fly.

Come sail your ships around me
And burn your bridges down.
We make a little history baby
Every time you come around.
Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down.
You are a little mystery to me
Every time you come around.