Forum Klix.ba

Shoshana wrote:Malo me nervira sto se stavlja znak jednakosti izmedju straha od smrti i zelje za zivotom. PO meni su i jedno i drugo sasvim prorodne stvari i nisu nimalo iskljucive. Ni najmanje ne zelim umrijeti i trudicu se da ostanem u zivotu kol'ko god to bude do mene. ALi se ne bojim smrti. Ja sam veoma racionalna osoba (vec sam napisala testament, i onaj za slucaj smrti, i onaj za slucaj nemogucnosti staranja o samoj sebi), i to bez ikakvih suza i dramatizacije. Suprotno onome sto autorica clanka pomalo uvrijedljivo (na racun ovakvih kao mene, koji se smrti ne plase) nabacuje, ja smatram da bas oni koji se sa svojom smrtnoscu nisu u stanju suociti - egoisti, kojima je nejasna relativna nistavnost njihove egzistencije..... za bilo koga drugog osim vlastite porodice.

I - sasvim je normalno da se - razmisljajuci o vlastitoj smrti, misli okrenu prema porodici. I sasvim je normalno reci da meni nije do toga sto cu ja umrijeti (apsolutno sam ubijedjena da iza smrti nema nista, pa tako ni samosazaljenja), nego da mi je strasno zao muke kroz koju ce pri tome proci moja djeca. Svako ko je izgubio bar jednog roditelja, ili ko je gledao vlastite roditelje kako se pate kada njihov roditelj umre - zeli svoju djecu postedjeti toga. Tako bih i ja zeljela ne umrijeti barem dok mi se mladje dijete potpuno ne osamostali, dok nema vlastitu porodicu i vlastitu djecu, i vise-manje organizovan zivot. Ne vidim u tome nista egoisticno i nista lose. Egoisticno bi bilo pretvarati se da se moja smrt nikada nece dogoditi (kao kad mala djeca u strahu zatvore oci, pa misle ako ne vidim ja tebe - ne vidis ni ti mene), i pod izgovorom straha od smrti, odbijati preuzimanje odgovornosti organizovanja vlastite starosti, eventualne nemoci, smrti i sahrane.

Ja ne mogu svoju djecu postedjeti svoje smrti, ali ih mogu postedjeti donosenja nekih odluka koje bi im kasnije mogle dati griznju savjesti, u smislu, sta bi bilo da smo mamu odveli tamo umjesto ovamo, sta bi bilo da nismo iskljucili aparate , kakvu bi sahranu mama htjela imati itd... Upravo zato sam ja sjela i napisala detaljne instrukcije za sve eventualne situacije koje su mi mogle pasti na pamet, od slucaja da potpuno posenilim, do slucaja da lezim na aparatima (ima tonu 'nezamislivih situacija' - zato treba popricati sa notarom koji ima iskustva u sastavljanju takvih oporuka). Zelim da moja djeca budu egoisti u mojoj smrti i da budu u stanju reci da je mama zivjela i umrla onako kako je zeljela. Zelim da se okrenu svojoj djeci, a ne meni.

Zasto bi se trebalo bojati smrti?

HAVANA wrote:

piupiu wrote:Pa, ono, ne znam, vise nerazumijevanje stanja nepostojanja. I strah da ce mi biti hladno. Iracionalno.

Meni su neki na forumu rekli da će mi bit prevruće

muftija wrote:Ma koliko ti želio da o­ni budu na Pravome putu, Allah neće ukazati na Pravi put o­nome koga je u zabludi ostavio i njima niko neće pomoći.

Naravno da se bojim, svaki dan razmisljam o tome!!!!!!!

Sentinel wrote:A sada nesto za uske narodne mase:

"RELIGIJA SMANJUJE STRAH OD SMRTI, A POVECAVA STRAH OD ZIVOTA!"

ljubav_aha wrote:

Sentinel wrote:A sada nesto za uske narodne mase:

"RELIGIJA SMANJUJE STRAH OD SMRTI, A POVECAVA STRAH OD ZIVOTA!"

kako religija povecava strah od zivota

andrija2007 wrote:Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

HAVANA wrote:

andrija2007 wrote:Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

HAVANA wrote:

andrija2007 wrote:Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

HAVANA wrote:

andrija2007 wrote:Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?