da li vas je strah od smrti?

[ambiguous]

Nije me strah zivjeti kao da nikada necu umrijeti, ali strah me je umrijeti kao da nikad nisam zivjela..

[Bosanski_kralj]

Osjećam veliki strah.
Stvarno ne razumijem ljude koji mogu izvršiti samoubistvo.

[ichliebedichtung]

sta strah, evo mi se noge odsjekose

[silm]

Nigdje nisam procitao ljepse stihove o smrti, preselenju kao od Mevlane Dzelaluddina Rumija. Kroz njih smrt nije tragicna, crna, teska nego susret sa Voljenim od kojega smo samo privremeno izbijali i kojemu se vracamo:

Na dan moje smrti
kad ponesete tabut sa mojim tijelom
nemojte misliti da ja zalim sto ostavljam
ovaj svijet i da osjecam bol za njim.

Nemojte za mnom plakati i govoriti:
"Oh, zalosti, zalosti."!
Jer kad insan upadne u sejtansku zamku
to je tek zalost prava!

Kad vidite moju dzenazu
nemojte govoriti:
" Ah, rastanak,rastanak"!
Jer bas u to vrijeme
ja idem na sastanak.

Kad me spuste u grob
nemojte govoriti:
"Oprostaj,oprostaj"!
Jer grob je zastor za koji se
sklanjaju sve duse

Kad vidis da mi grob zagrnu
i kad me zakopaju
nemojte misliti da je to moje
isceznuce i nestanak!

Zar ima stete za sunce i mjesec
kada se igube ispod horizonta?

Koje to zrno nece niknuti
kad se baci u zemlju
Pa zasto onda sumnjate u sjeme covjeka?

Vi mislite da sam mrtav, zar ne?
Sedam nebesa su pod mojim stopalom"

Mevlana Dzelaluddin Rumi

[Jara]

Malo me nervira sto se stavlja znak jednakosti izmedju straha od smrti i zelje za zivotom. PO meni su i jedno i drugo sasvim prorodne stvari i nisu nimalo iskljucive. Ni najmanje ne zelim umrijeti i trudicu se da ostanem u zivotu kol'ko god to bude do mene. ALi se ne bojim smrti. Ja sam veoma racionalna osoba (vec sam napisala testament, i onaj za slucaj smrti, i onaj za slucaj nemogucnosti staranja o samoj sebi), i to bez ikakvih suza i dramatizacije. Suprotno onome sto autorica clanka pomalo uvrijedljivo (na racun ovakvih kao mene, koji se smrti ne plase) nabacuje, ja smatram da bas oni koji se sa svojom smrtnoscu nisu u stanju suociti - egoisti, kojima je nejasna relativna nistavnost njihove egzistencije..... za bilo koga drugog osim vlastite porodice.

I - sasvim je normalno da se - razmisljajuci o vlastitoj smrti, misli okrenu prema porodici. I sasvim je normalno reci da meni nije do toga sto cu ja umrijeti (apsolutno sam ubijedjena da iza smrti nema nista, pa tako ni samosazaljenja), nego da mi je strasno zao muke kroz koju ce pri tome proci moja djeca. Svako ko je izgubio bar jednog roditelja, ili ko je gledao vlastite roditelje kako se pate kada njihov roditelj umre - zeli svoju djecu postedjeti toga. Tako bih i ja zeljela ne umrijeti barem dok mi se mladje dijete potpuno ne osamostali, dok nema vlastitu porodicu i vlastitu djecu, i vise-manje organizovan zivot. Ne vidim u tome nista egoisticno i nista lose. Egoisticno bi bilo pretvarati se da se moja smrt nikada nece dogoditi (kao kad mala djeca u strahu zatvore oci, pa misle ako ne vidim ja tebe - ne vidis ni ti mene), i pod izgovorom straha od smrti, odbijati preuzimanje odgovornosti organizovanja vlastite starosti, eventualne nemoci, smrti i sahrane.

Ja ne mogu svoju djecu postedjeti svoje smrti, ali ih mogu postedjeti donosenja nekih odluka koje bi im kasnije mogle dati griznju savjesti, u smislu, sta bi bilo da smo mamu odveli tamo umjesto ovamo, sta bi bilo da nismo iskljucili aparate , kakvu bi sahranu mama htjela imati itd... Upravo zato sam ja sjela i napisala detaljne instrukcije za sve eventualne situacije koje su mi mogle pasti na pamet, od slucaja da potpuno posenilim, do slucaja da lezim na aparatima (ima tonu 'nezamislivih situacija' - zato treba popricati sa notarom koji ima iskustva u sastavljanju takvih oporuka). Zelim da moja djeca budu egoisti u mojoj smrti i da budu u stanju reci da je mama zivjela i umrla onako kako je zeljela. Zelim da se okrenu svojoj djeci, a ne meni.

Zasto bi se trebalo bojati smrti?

Bravo, Shoshana!

[KatarinaKosaca]

Plašim se spore i bolne smrti. Samo da bude kratko i naglo, to želim. Onda kad bude suđeno, naravno. Ali, patnje pred smrt zaista se plašim.

[andrija2007]

Pa, ono, ne znam, vise nerazumijevanje stanja nepostojanja. I strah da ce mi biti hladno. Iracionalno.

Meni su neki na forumu rekli da će mi bit prevruće

Vadi te onaj Lg klima uređaj, što reče da pravo dobro radi.

[silm]

I nije li misticna zakonetka da ne postoji tako granitno nepomaknuta cinjenica kao sto je smrt a da tako malo mislimo ili bjezimo da mislimo na nju?

[pure_love]

strah kako da ne,,strah me patnje prije smrti,a jos vise me strah patnje nakon smrti

[Sentinel]

Pita li se iko gdje idu umrle/ubijene zivotinje

Pogotovo one ubijene na zvjerski nacin, kao sto je prikazano u ovom filmu: http://avaxhome.ws/video/Earthlings111.html

[muftija]

Ma koliko ti želio da o­ni budu na Pravome putu, Allah neće ukazati na Pravi put o­nome koga je u zabludi ostavio i njima niko neće pomoći.

Naravno da se bojim, svaki dan razmisljam o tome!!!!!!!

[puremoods]

Ne.

[Chmoljo]

[mirsoooo]

Ma koliko ti želio da o­ni budu na Pravome putu, Allah neće ukazati na Pravi put o­nome koga je u zabludi ostavio i njima niko neće pomoći.

Naravno da se bojim, svaki dan razmisljam o tome!!!!!!!

Zašto te strah od nečega čega nećeš ni biti svjestan ?

[Prozor]

Jah junaka, klinac vas nije strah. Smrt će sviju stići, i laže ko god kaže da mu je svejedno.

[andrija2007]

Trenutno me više brine pretjerana upotreba Domestosa od strane ..........

[ljubav_aha]

A sada nesto za uske narodne mase:

"RELIGIJA SMANJUJE STRAH OD SMRTI, A POVECAVA STRAH OD ZIVOTA!"

kako religija povecava strah od zivota

[Rauber]

Kako nije, kad cujem da je neko mlad umro ili obolio sav se s*ebem

[pocoyo]

A sada nesto za uske narodne mase:

"RELIGIJA SMANJUJE STRAH OD SMRTI, A POVECAVA STRAH OD ZIVOTA!"

kako religija povecava strah od zivota

i mene interesuje. nisam jos srela celjade koje se boji zivota... ma svakakvih ces ovdje "dubokih, filozofskih" procitati

p.s. da bome da se bojim, smrti dakako

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ne bojim se smrti i ne bojim se Boga!
Da, znam da ovo malo grubo zvuci ako ne i odvratno. Ali.....Boga ustvari volim i vjerujem u Njegovu bezgranicnu milost i pomoc onda kad mi je potrebna, cak i kad mi se ne svidja ono shto mi salje,i kad mislim da sam zasluzhila mnogo bolje, znam da mi ne daje nishta sto nije dobro za mene,i sve shto radim trudim se da bude iz ljubavi prema Njemu, Njegovoj postojanosti i sveprisutnosti.....I radije zivim na nacin da vjerujem da Ga ima i kad umrem da otkrijem da Ga nema, nego da zivim kao da Ga nema i tek poslije smrti otkrijem da Ga ima.......(ma skontat chete shta sam htjela kazat')

[andrija2007]

Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

[HAVANA]

Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

[andrija2007]

Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

Fala ....cu, spade mi kamen sasrca! ( ko me ovo kopira?)

[andrija2007]

Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

Fala ....cu, spade mi kamen sasrca!

[andrija2007]

Znal ko, jel cijenjeni forumaš Havana još živ?

By the way, jel' bila krmeća hunjavica?