PRODAJE SE BOSANSKI KUHAR – ZGODAN, CRNOMANJAST
(Verzija objavljena u "Oslobođenju" 3.8.2007; dužu neobjavljenu verziju šaljem na zahtjev)
Nedavno se u sarajevskim knjižarama pojavila ovelika i skupa knjiga debelih korica i lijepog dizajna pod naslovom Bosanski kuhar (u daljem tekstu Kuhar) autora Lamije Hadžiosmanović. Uz bosanski original može se kupiti i njegov engleski prevod naslovljen BOSNIAN COOK, koji je sigurno najgori „engleski“ tekst u hiljadugodišnjoj istoriji pismenosti na tom jeziku. Ja vam garantujem da nimalo ne pretjerujem. Svaka stranica prosto vrvi od nevjerovatnih grešaka, a na 202. strani se nudi informacija da u Bosni ljudi jedu pitu od ljudskih fekalija, jer je pita crijevara prevedena kao bowels pie; bowel(s) je na engleskom debelo crijevo, a pošto je jasno da se od samog debelog crijeva ne može napraviti pita, čitaocu jedino ostaje da zaključi da se radi o piti čija je jufka ispunjena... znate čime!
Ako ste još pri sebi, slušajte dalje. Dok naša riječ kuhar ima dva značenja jer može označavati osobu koja kuha ali i knjigu koja sadrži recepte za kuhanje (posebnih) jela, engleska riječ cook, upotrijebljena u naslovu našeg „remekdjela“, odnosi se samo na osobu koja kuha (na engleskom je kuhar kao knjiga cookbook). Prema tome, nije isključeno da neka Engleskinja ili Amerikanka, koja nalazi da su Bosanci zgodni muškarci, vidi u izlogu Bosnian Cook i uđe u knjižaru da kupi knjigu koja bi trebala sadržavati slike zgodnih bosanskih kuhara. Razočaraće se do... povraćanja, jer je to vrlo vjerovatna fiziloška reakcija normalnih ljudi kad pročitaju da Bosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!!
Zamolio sam jednu veoma obrazovanu Engleskinju (koja je i priznati pisac) da pogleda engleski „prevod“ Kuhara i iznese svoje mišljenje. Evo njene ocjene: „The Bosnian Cook je prava katastrofa – nema u toj knjizi ni jedne rečenice koja bi se mogla spasiti. Najbolje što se o njoj može reći jeste da sam se, listajući je, nekoliko puta grohotom nasmijala (naročito mi se dopala „pita od debelog crijeva“).“
U engleskom „prevodu“ Kuhara ima toliko katastrofalnih grešaka da se pitam koje još „bisere“ izabrati za ovu priliku. Stoga će biti zgodno da ih podijelim na vrste i ilustrujem.
1) Najveći broj tipičnih bosanskih jela nije ni preveden ni objašnjen. Tako na 101. strani imamo odjeljak sa naslovom „Uljevaci, buranije and kljukuše“, a na 117. strani čitamo naslov „Kalja and pirjan“!! Valjda glupi „prevodioci“ misle da je svih 300 miliona izvornih govornika engleskog jezika na ovoj planeti odraslo na sarajevskom Bistriku pa znaju šta je kljukuša i kalja još od malih nogu! Evo još nekoliko novih „engleskih“ riječi, koje svakako treba uvrstiti u sljedeće izdanje Oksfordskog rječnika engleskog jezika: škembe, dolma, sarma, burek, zahlade, ičija, muhalebija, sutlija, šerbe, halvuša, ružice, ćetenija. Neka tipično naša jela i prehrambeni proizvodi mogu se lijepo prevesti na engleski (na primjer kajmak je clotted cream), ali se onda treba potruditi i prelistati koji rječnik da se nađu takve riječi; naši „prevodioci“, međutim, kao tipični Bosanci, nisu sebi dali zahmeta. Oni se nisu, naravno, sjetili ni da Anglosaksonci ne znaju pročitati naša slova kao što su č, š i ć, ali tako nešto ne treba ni očekivati od osoba sa izrazito ograničenom sposobnošću mišljenja.
2) Još nešto što „krasi“ engleski prevod Kuhara je užasna nedosljednost i totalni javašluk u „prevođenju“. Uvjereni da Englezi znaju ne samo nazive naših tradicionalnih jela nego i gramatiku našeg jezika, „prevodioci“ često upotrebljavaju naše imenice u množini. Pored već spomenutih uljevaka, buranija i kljukuša, na 111. strani pojavljuju se čimburi, a na 167. ičije. A razne sarme i dolme dobijaju engleski nastavak za množinu i postaju sarmas i dolmas! Javašlučki odnos prema prevođenju ogleda su u brojnim glupostima u ovoj knjizi, ali ponajviše pada u oči činjenica da su neke biljke za koje postoje riječi u engleskom zadržane u bosanskom originalu; tako nam se na 253. strani osam puta servira smreka, a samo se jednom u zagradi stidljivo daje engleska riječ juniper. Isto je urađeno sa pekmezom od drenjina, koji je na strani 311 preveden kao Drenjine marmalade. Ne samo da će jadni Englez biti totalno zbunjen riječju drenjine, nego će pomisliti da je to neko voće iz porodice citrusa jer se samo od takvog voća pravi marmalade, svi ostali pekmezi su u engleskom jam (džem). Ali dosljedni u svojoj nedosljednosti, oni za drenjine nekad upotrebljavaju „englesku“ riječ drenjine, a nekad i European cornel.
3) Rečenici značenje daje gramatika, bez nje riječi ništa ne komuniciraju. A gramatika je u engleskom Kuharu užas nad užasima, najviše zato što su gramatička pravila našeg jezika prenesena u engleski. Tako mi često upotrebljavamo komparativ pridjeva i kad ništa ne kompariramo (recimo kad kažemo viša škola), što nije karakterstično za engleski. Međutim, u Kuharu su, na primjer, masnija junetina i dublja šerpa prevedeni sa fattier beef i deeper pot (str. 46), pa je Engleskinja koja ga je čitala upitala fattier/deeper than what?? ('masnija/dublja od čega?'). Evo još jedne gramatičke smijurije. U originalu stoji na 9. strani: Mlada bi, kako se nazivala djevojka koja se udaje... (zar se ta djevojka danas zove drukčije??); to je prevedeno Mlada (young bride), how they called the woman getting married... Ono young bride u zagradi znači 'mlada nevjesta'. Prvo, nema nikakvog opravdanja da se zadržava bosanski original (mlada) kad engleski (kao i svaki jezik) ima riječ za 'mladu'. Engleska riječ bride je data u zagradi, i to sa pridjevom young (mlada), a (današnje) mlade nisu baš uvijek mlade! Drugo i puno gore, 'kako' je prevedeno sa how, iako je samo upitno kako na engleskom how, a u originalu nema ni traga od pitanja! (Trebalo je reći as.) Ima u Kuharu i stilskih i kolokacijskih i svih drugih grešaka, ali da bismo ispisali sve greške trebali bismo napisati knjigu veličine samog Kuhara!
Autori engleskog prevoda su neka Azra Aličić i neki Tarik Čanić. Kažem 'neka' i 'neki' jer na engleski mogu prevoditi samo izuzetni profesori tog jezika sa višegodišnjim iskustvom u prevođenju, koji će, ako su savjesni, svoju verziju prevoda obavezno dati obrazovanom Englezu ili Amerikancu na lektorisanje. Pošto se takvi profesori u našoj zemlji mogu izbrojati na prste i pošto ih ja lično znam, očito je da navedeni „prevodioci“ nisu trebali ni pomisliti da prevode teški tekst Bosanskog kuhara. Međutim, u zemlji vjerovatno najprimitivnijih ljudi na zemaljskoj kugli, takve stvari se rutinski dešavaju jer se primitivac definiše, između ostalog, kao neko ko misli da zna sve o svemu. Kad se tom primitivizmu doda naš lopovluk, koji nam već kola u genima (a naplatiti neki posao koji ste potpuno naopako uradili i te kako je lopovluk), onda i ne možemo dobiti ništa drugo do pitu od g..... . Ali dobro bi bilo da je to jedina pita od fekalija koju smo dobili. Takve nam pite svakodnevno serviraju raznorazni „hintelektualci“, nadri stručnajci i kvazi političari. Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj je riječ nastala je od slične pite koju su nam spremili oni što su pisali školski program za nastavu (maternjeg) jezika. Zahvaljujući tom programu, ni najbolji naš đak ne nauči u školi da skoro svaka riječ u svakom jeziku ima više značenja, da se (bez lektorisanja) može prevoditi SAMO na maternji jezik (u Ujedinjenim nacijama je propisima zabranjeno prevoditi na strani jezik), da se maternji jezik ne može govoriti negramatično (a to od nas traži većina pravopisnih pravila, koja zahtijevaju da silujemo svoje jezičko osjećanje govoreći teLEvizija, sve Sarajevo, djejstvo i Ona je trebalo da dođe), da je naša jezička sposobnost instinktivna pa da zato svako normalno dijete savršeno nauči jezik sredine u kojoj živi (obično maternji) do 5-6. godine života, da svako dijete, do seksualne zrelosti, može savršeno naučiti više jezika za kratko vrijeme (ali ih i brzo zaboraviti ako ih ne održava), te da učenje jezika u ranoj dobi nije ni u kakvoj vezi sa inteligencijom djeteta. Eto, da su naši „prevodioci“ znali samo jednu od ovih elementarnih činjenica o ljudskom jeziku, ne bismo zasmijavali napredni Zapad prodajom zgodnih bosanskih kuhara!
Sarajevo, 1.8.2007. Prof. dr. Midhat Riđanović
U sustini ima pravo covjek a ns stranu njegovo mentalno stanje. Razrahatlenisalismo se! 
