#34 Re: BiH vodeća zemlja po nepismenosti na Balkanu
Posted: 09/09/2009 14:40
by Humane
Evo da dam jedan kokretan doprinos ovoj temi , to te teskt iz sedmicnjaka BH Dani koji mi je proslijedila prijateljica. Star je nekoliko godina ali mislim da je i dalje aktuelan pa pogledajte:
"Dok se u savremenom svijetu užurbano radi na informatièkom opismenjavanju što veæeg broja ljudi, u Bosni i Hercegovini upitna je ne samo funkcionalna veæ i elementarna pismenost njenog stanovništva, to jest ona koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke.
Dani su došli do rezultata istraživanja koje je nedavno u Bosni i Hercegovini sprovela jedna nevladina organizacija, na populaciji starosti izmeðu 25 i 35 godina, i nemalo se iznenadili. Neprijatno, naravno. Jer, prema podacima tog istraživanja, u urbanim sredinama Bosne i Hercegovine bez završene osnovne škole je 7,75 posto muškaraca i èak 22,21 posto žena! Ako vas ovi podaci nisu nešto naroèito potresli, pogledajte sljedeæe: u suburbanim podruèjima, bez osnovnog obrazovanja je 16,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok su u ruralnim podruèjima ovi postoci i veæi! Tamo je bez osnovne škole 24,7 posto muškaraca, dok je žena nevjerovatnih 47,5 posto!
Dakle, ako se rukovodimo èinjenicom da je u BiH još uvijek na snazi zakon koji propisuje obavezno osnovno školovanje i da se pod pismenom osobom smatra onaj ko ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje, onda komotno možemo reæi da nam navedeni procenti zapravo kazuju koliko je nepismenog tzv. aktivnog stanovništva ove zemlje.
Bosna na kraju Balkana No, kako ovo istraživanje ne može biti relevantan pokazatelj ukupnog broja nepismenih u Bosni i Hercegovini, pokušali smo taj broj saznati kontaktirajuæi svih deset kantonalnih ministarstava za obrazovanje, kulturu i nauku u Federaciji BiH, kao i samo Federalno ministarstvo, te Ministarstvo prosvjete u Republici Srpskoj.
Kada smo zamjenika ministra za obrazovanje, nauku i kulturu Federacije Bosne i Hercegovine dr. Dubaravka Lovrenoviæa pitali da li bi znao ko nam može govoriti o nepismenosti u ovom entitetu, on je sasvim ozbiljno i iskreno odgovorio: "Joj, to vam niko živ ne zna." Isto su nam odgovorili i u Federalnom zavodu za statistiku, gdje su nam, osim objašnjenja da broja nepismenih nema, jer više od deset godina nije sproveden ni popis stanovništva, jedino mogli dati pokazatelje od prije rata. A oni kažu da je u Bosni i Hercegovini 1991. godine živjelo 3.697.232 stanovnika i da je od tog broja njih 367.733 ili 9,9 posto bilo nepismeno, s tim da je na muškarce otpadalo 3,4 posto, a na žene èak 16,4%.
A onda smo, nastojeæi vidjeti kako smo tih godina stajali u odnosu na ostatak svijeta, a konsultirajuæi podatke UNESCO-a, došli do frapantnog saznanja - BiH je i tada po broju pismenih bila ispod svojih najbližih - balkanskih komšija. Dakle, nije istina ono èime su nam decenijama punili glavu, poput onog da je od nas uvijek gora Albanija, Bugarska ili Rumunija. Naime, 1990. godine Albanija je imala 5,2 posto nepismenih, Bugarska 0,6 posto, Hrvatska 0,4 posto, Rumunija 0,7 posto, a Maðarska tek 0,3 posto.
Danas ove zemlje bilježe još manji procenat nepismenih. Prema najnovijem statistièkom izvještaju UNESCO-a iz jula ove godine, a koji èak nije ni obuhvatio Bosnu i Hercegovinu, niti ju je ukalkulirao u svoj plan smanjenja broja nepismenih do 2015. godine, Albanija ima 2,2 posto nepismenih, Bugarska 0,3 posto, Hrvatska 0,2, Rumunija 0,4 posto, Maðarska 0,2 posto, dok procenat nepismenih u skoro svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza takoðer poèinje s nulom!
Treba li kazati da UNESCO smatra da je procenat od 0,2 posto nepismenih, koliko ih sada imaju Maðarska i Hrvatska, prihvatljiv i dozvoljen maksimum, te su ga kao krajnji cilj za 2015. godinu i zapeèatili u svom planu.
Èitav grad nepismenih Vratimo se Bosni i Hercegovini. Iako ne postoje egzaktni pokazatelji, veliki broj naših sugovornika smatra kako se broj nepismenih u našoj zemlji nakon rata uveæao.
Mira Merlo, struèni savjetnik u Sektoru za obrazovanje Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku i kulturu FBiH, kaže: "Teško je govoriti o nepismenim u brojkama, jer se ta istraživanja rade u paketu sa popisom stanovništva, ali povjerovati je da se u nekim krajevima nakon rata broj nepismenih poveæao."
Gospoða Merlo to objašnjava èinjenicom da su migracije stanovništva velike, pa se dešava da dijete, nakon što promijeni mjesto boravka, ne bude prijavljeno u mjestu u koje je došlo, da je ogroman broj matiènih knjiga uništen, pa škole nemaju taène liste sa imenima onih koji su prispjeli za polazak u školu… Ona nabraja i još neke razloge zbog kojih se broj nepismenih poveæava: "Nekada je u zakonu pisalo da èetverogodišnja škola ne smije biti udaljena više od èetiri kilometra od mjesta stanovanja uèenika, a osmogodišnja više od osam. Danas toga u zakonu nema. Takoðer, veliki broj škola je porušen a da nove nisu izgraðene, pa sad djeca treba da idu i u desetinama kilometara udaljene škole. Naravno da to roditelji ne dozvoljavaju jer se plaše mnogoèega, poèevši od mina, pa nadalje. Zato oni radije svoju djecu ostavljaju kod kuæe, a naroèito žensku, što je u nekim mjestima u BiH i tradicija. A oni što bi svoju djecu i pustili da vozare opet nemaju para za autobus. Mada je obaveza škola da plaæaju prevoz uèenika, vrlo èesto one to ne rade jer za to ni one nemaju pare. Trebam li reæi da ni autoprevoznici ponekad neæe da voze djecu. Iz kojih razloga, ne znam."
A da je istina da se broj nepismenih u BiH poveæao nakon rata, govori primjer iz Tuzlanskog kantona. Naime, tamošnji ministar obrazovanja, nauke i kulture dr. Enes Duvnjakoviæ veli da je u ovom kantonu (507.490 stanovnika), s obzirom na prijeratnu statistiku i današnje procjene, nepismeno oko 12 posto stanovništva! Dakle, samo u Tuzlanskom kantonu ima èak 60.898 nepismenih stanovnika. Ili èitav jedan grad velièine Bihaæa.
Slijepi kod oèiju A šta se sve dešava kada je èovjek nepismen? Kada je elementarno nepismen, kao što je to veliki broj stanovnika, a naroèito stanovnica Bosne i Hercegovine? Dešava se da su pored oèiju slijepi i da, stoga, svoja druga èula moraju naprezati do, pismenim, nerazumljivih granica. Jer, šta mislite kako nepismena domaæica sprema neki novi kolaè? Tako što napamet nauèi recept! Ako ga nauèi.
Šta mislite kako nepismena majka daje lijek, recimo, protiv velikih boginja svome djetetu? Kako ona zna da su neka hemijska sredstva za èišæenje otrovna ako je neko prije toga na to ne upozori? Kako ona, ili on, popunjavaju formular za liènu kartu, pasoš…? I zašto je uopæe u ovoj zemlji još uvijek nekome nejasno zbog èega više obolijevaju i umiru djeca nepismenih nego pismenih roditelja, ili zbog èega je, na kraju krajeva, tolika gužva na opæinskim šalterima, u gradskom i prigradskom saobraæaju…
Naravno da smo se opasnosti što ih sa sobom nosi nepismenost tek ovlaš dotakli, ali sve i da napravimo i kompletnu listu, nju nepismeni ionako neæe moæi proèitati. Meðutim, kada bi se ovdašnja vlast malo više pobrinula za nepismenu populaciju, naroèito onu "aktivnu", fajde bi sigurno bilo.
Ali, u Federalnom ministarstvu obrazovanja su nam rekli da je, što se njih tièe, sve pokriveno zakonom, da su oni pravnim normama obezbijedili stopostotno obrazovanje svakog stanovnika. A to znaèi da svaki kantonalni zakon o osnovnom obrazovanju propisuje kaznene odredbe za roditelje koji svoju djecu ne upišu u školu, ali i za školu koja ne upiše svu djecu sa spiska koji joj daju opæinski organi. Tako se kaznom od jedne do èetiri hiljade maraka kažnjavaju roditelji koji svoje dijete ne upišu u školu, kao i oni koji mu onemoguæavaju redovno pohaðanje nastave.
Iako izgleda logièno da sa ovakvim drakonskim kaznama ova zemlja ne treba da brine za pismenost svojih graðana, to ni izbliza nije tako. Jednostavno zbog toga što se ove kazne nemaju od koga, odnosno odakle naplatiti. Jer, ko je taj ko ne šalje svoje dijete u školu? Onaj, je li tako?, ko je toliko siromašan da mu je isplatnije dijete ostaviti u kuæi (npr. djevojèicu pored šporeta ili sa pleteæim iglama u rukama) ili ispred nje (djeèaka pored ovaca npr.) nego ga poslati u školu.
Zato se nerijetko dešava da roditelji radije pristaju na preinaèenje novèane kazne u zatvorsku. I šta onda biva? Roditelj odleži desetak dana u zatvoru, a dijete i dalje ostane ili u kuæi ili na ulici. Prošle školske godine je samo u Zenièko-dobojskom kantonu, prema rijeèima Ferida Èosoviæa, ministra za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Opæinski sud podnio 39 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja koji nisu svoju djecu upisali u školu. Meðutim, to nikome niti je dalo garanciju da æe kazne biti naplaæene, a niti da æe djeca iæi u školu.
Zato su u Hercegovaèko-neretvanskom kantonu smislili kako da ovom problemu "dohakaju" i to tako što, prema rijeèima tamošnjeg zamjenika ministra za obrazovanje Halila Špage, prvo roditelje pokušaju novèanim kaznama "natjerati" da djecu upišu u školu, a kada ustanove da kod nekih to ne ide iz finansijskih ili nekih drugih razloga, onda tu brigu prebace na društvo.
Dobro, možda u Hercegovaèko-neretvanskom kantonu društvo, tj. vlast i ima sluha za ovakve probleme, ali šta sa onima koji niti imaju sluha, a niti para, kao što je sluèaj sa veæinom drugih kantona, a koji skoro da nemaju novca ni za puko održavanje nastave, a kamoli za subvencioniranje uèenika-vozara.
Kada je veæ stanje ovakvo kakvo je, logièno je postaviti pitanje: šta èiniti?
U društvu Džibutija i Eritreje U Federalnom ministarstvu kažu da su sve ovlasti, kada se radi o obrazovanju, u rukama entitetskih vlasti i da oni, s obzirom da je to tako, nemaju ni plan aktivnosti u suzbijanju nepismenosti. Ali, nemaju ga ni neka kantonalna ministarstva, kao ni pedagoški zavodi. Tako su u Pedagoškom zavodu Kantona Sarajevo bili jako iznenaðeni što "njih pitamo za nepismene", pa su nas, nakon objašnjenja da su godišnji odmori, uputili na kantonalna ministarstva jer je to "njihov problem".
Nasreæu, ne odnose se prema obrazovanju svi isto u ovoj zemlji. Nakon što je UNESCO-ov ured za Bosnu i Hercegovinu u Osnovnoj školi "Mehuriæ" u istoimenom selu na padinama Vlašiæa, kod Travnika, u martu ove godine realizirao pilot-projekat "Edukacija odraslih", u kojem je uèestvovalo 108 osoba starijih od 15 godina, Ministarstvo kulture, nauke i obrazovanja Srednjobosanskog kantona (SBK) animiralo je sve osnovne škole sa podruèja ovog kantona da im dostave spiskove odraslih osoba koje nemaju osnovno obrazovanje. Amila Terzimehiæ, koordinator za obrazovanje UNESCO-a u Sarajevu, kaže da je putem ovog projekta SBK i saznao koliko ima nepismenih, ali i otvorio moguænost za njihovo opismenjavanje, jer je sve osobe sa podruèja ovog kantona koje nisu završile osnovnu školu pozvao da se prijave za "besplatno školovanje ili doškolovanje". Tako su se veæ prijavile 503 osobe i to iz opæina Jajce, Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Novi Travnik, Busovaèa, Fojnica, Travnik i Vitez. Jedino što za ovaj projekat još nedostaje jeste, pogodili ste, novac.
Kako je stanje sa analfabetama u Republici Srpskoj, nismo uspjeli saznati, mada smo im uputili pitanja. Ipak, rezultati istraživanja koje smo spomenuli na poèetku teksta, govore da je tamo stanje i gore nego u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina, koja, ruku na srce, i danas u svjetskim razmjerama slovi kao zemlja sa velikim brojem pismenih, ona je na listi evropskih, pa èak i balkanskih zemalja, na samom kraju. Tu joj još društvo, eventualno, èine Srbija i Crna Gora, i ubuduæe kada bude tražila žrtvu za svoje crno poreðenje, može još samo da kaže: Dobri smo, pogledajte Kamerun, Eritreju ili Džibuti. A ni Liberija ili Mozambik nisu nam tako "daleko".
Najcrnje na Crnom kontinentu
Prema izvještaju UNESCO-a, u svijetu je u 2000. godini bilo nepismenih 20,3 posto od ukupnog broja stanovništva starosti od 15 godina pa naviše. Gledajuæi po kontinentima i regijama, u Africi je nepismenih te godine bilo 40,2 posto, u Americi 6,9, u Aziji 24,4 posto, u Evropi 1,8 posto, u Okeaniji 6,1 posto, u nerazvijenim regijama 26,4 posto, u subsaharskoj Africi 39,7 posto, u Latinskoj Americi 11,1 posto i u istoènoj Aziji 13,5 posto.
________________________________________
Neobrazovane žene i malo više obrazovani muškarci
Rezultati istraživanja što su ga Dani koristili pokazuju da ni što se tièe visokog obrazovanja, u Bosni i Hercegovini baš ne cvjetaju ruže. Naime, prema tom istraživanju, u bh. gradovima visokoobrazovanih muškaraca je 21 posto, a žena skoro upola manje - 12 posto. U suburbanim sredinama fakultet je završilo 6,7 posto muškaraca i 2,4 posto žena, dok je na selima sa fakultetskom diplomom svega 4,7 posto muškaraca i 3,9 posto žena."
#36 Re: BiH vodeća zemlja po nepismenosti na Balkanu
Posted: 09/09/2009 14:46
by Denmark
Iako se ovdje radi o nepismenosti te pismenosti i polupismenosti ,nadovezati cu se na ovu temu.
Meni je , najblaze receno, cudno vidjeti kod tzv. "pismenih" zemalja (a za koje mi smatramo da imaju odlican obrazovni sustav) da vecina mladih ne zna za pojedine povjesne licnosti , ne znaju za zbivanja iz II. svj. rata , nemaju pojma tko im je predsjednik
, ne znaju ni jaje skuhati , a knjizevnici za sekundu mogu postati doktori, glumci ,sportasi ili nesto sasvim trece . Dakle i citaju i pisu , vjerovatno imaju i informaticke vjestine a izvori informacija dostupni pa im je znanje opce kulture , knjizevnosti ili povijesti tako lose
Amerika:
"Od 1.200 mladih koji su trebali odgovoriti na 33 pitanja iz opće kulture, četvrtina nije znala reći tko je Adolf Hitler, a deset posto ispitanih smatralo je da je Hitler proizvođač oružja.
Oko 20 posto ispitanika nije znalo protiv koga su se Amerikanci borili u Drugom svjetskom ratu, a četvrtina je tvrdila da je Kolumbo otkrio Ameriku nakon 1750. godine, što znači dva i po stoljeća nakon prijelomne 1492.
Dva posto ispitanika drži pak da je Kolumbo prešao Atlantik nakon 1950. godine.
Autori izvješća izrazili su veliku zabrinutost. "To je
neprihvatljivo. Mislili smo da škole trebaju učenike upoznati s
velikim idejama i velikim događajima koji su stvorili našu naciju".
Manje od polovice mladih ispitanika nije znalo kronološki pravilno smjestiti američki građanski rat (1861.-1865.).
Biblijski i mitološki likovi kao što su Job i Edip potpuna su
nepoznanica za više od polovice ispitanika.
U književnosti su rezultati još porazniji pa većina nikada nije čula za Georgea Orwella i njegov roman "1984.", a četvrtina ne zna da je roman "Čiča Tomina koliba" pomogao u borbi protiv ropstva.
Ipak, čak 90 posto ispitanika dobro je upoznato s napadom na Pearl Harbor ili je znalo odgovoriti tko je autor govora "Imam san!" (Martin Luther King)."
Velika Britanija:
"Kada se odigrala bitka za Englesku, jedna od glavnih operacija u Drugom svjetskom ratu i jedan od odlučujućih događaja u historiji Velike Britanije, prava je misterija za polovinu mladih Britanaca, pokazala je anketa danas objavljena na BBC-ju.
Za petinu Britanaca starosti od 16 do 24 godine, ta bitka se nije odigrala u ljeto 1940., nego za vrijeme Prvog svjetskog rata, a za 12 posto njih ona se odigrala za vrijeme Stogodišnjeg rata, prije 650 godina.
Anketa je također pokazala da mladi vrlo često neku historijsku ulogu pripisuju izmišljenim osobama iz literature ili filmova.
Ni penzioneri nisu veliki poznavatelji historije svoje zemlje, ali u usporedbi s mladima, situacija je ipak nešto bolja, prenosi agencija AFP.
Oko 90 posto Britanaca starijih od 65 godina znaju koje godine se odigrala bitka za Englesku, ali zato njih 22 posto ne zna da su rimske legije okupirale britanska ostrva."
#46 Re: BiH vodeća zemlja po nepismenosti na Balkanu
Posted: 09/09/2009 17:14
by staza
Toto wrote:Ja sam mislio da su nam susjedi bolji u svemu od nas. Ako je samo 5.7 % onda smo hadjije.
Ameri imaju aoerodrom u svakom selu pa im je nepismenost 7%. To je talasika od 20 miliona.
Mi smo toliko zaostali da se više i ne možemo porediti sa SAD-om.
SAD ima najveći broj beskućnikâ u svijetu: 10.000.000: no, u tu kategoriju možeš svrstati mnoge koji i neće da rade, i ovisnici su o narkoticima ili opijatima, i materijalno su propali, ili sačinjavaju imigrantsku populaciju, itd.
SAD je i vjernička zemlja, kolijevka, i jedno od najjačih svj. uporišta kreacionizma: dakle pismenost sa duhovnošću nema veze: a ne mora imati ni sa znanjem: bisere indijske filozofije i duhovnosti u prošlom i pretprošlom stoljeću dali su nepismeni i neobrazovani ljudi.
U SAD-u sada već ima ogroman broj onih 5-10 god. koji ne znaju pisati, zbog prekomjerne, ili gotovo isključive upotrebe računara.
No, gdje je onda istina.
Ja ću ti reći: postotak 5,7 % uopće nije veliki: postoje zemlje i sa mnogo većim postotkom nepismenih u svijetu.
No, poanta je koliko je onih preostalih koji se vode kao pismeni, a zaista su pismeni: polupismen je da ipak znaš ponešto pročitati, i ponešto napisati, i to
pisanim, a ne štampanim slovima: kao većina današnje bh. djece, koja koristi prijespomenuta ili kombinaciju štampanih i tehničkih slova.
Ergo, nepismeni mali Amerikanci, koji znaju samo udarati prstima po tastaturi, pismeniji su: jer računarska slova su praktičnija, i uskoro će većinski potisnuti štampana slova: za pisana ti ne bih znao reći, ali ta slova još su bitan segment, jer prema njima možeš odrediti nečiji karakter, originalnost potpisa: ako se, što je vjerovatno, za pola stoljeća, pojave računari, koji će pokrivati i taj segment, onda ću iskreno povući, u pogledu pisanih slova, prijeizrečene riječi.
Dalje: ako neko zna pisati ponešto, a ne zna čitati: nije ni pismen, a ni polupismen.
Mislim da će u narednoj deceniji ta demografija dosegnuti kulminaciju: jednim velikim dijelom to je i posljedica velike urbanizacije, nebrige države o gradićima, provincijama, selima: a iste uzvraćaju bez milosti: emigrantima, bijelom kugom, porocima, neradom, i polaganim umiranjem: dešava se to već i u mnogim velikim bh. gradovima, samo što, zbog ogromnoga priliva seoskoga stanovništva, još nije toliko vidljivo.
nepismen ne zna ni slova i potpisuje se sa x 
ko novinari sa-x... 
Obrazovaces se pa makar nam to u zivotu zadnje bilo. Mislim da drzava treba da se pozabavi ovom kategorijom ljudi, ali nece jer to mnogim politicarima nije u interesu...
