#26 Re: Koje je ovo drvo?
Posted: 08/09/2009 15:43
ovaj "mozak" nisam nikad vidjela.
pustopoljina wrote:ovaj "mozak" nisam nikad vidjela.
Ma meni je ova slika popravila dan...
Page 2 of 2
#27 Re: Koje je ovo drvo?
Posted: 08/09/2009 15:50
Ma meni je ova slika popravila dan...
#28 Re: Koje je ovo drvo?
Posted: 08/09/2009 18:28
Iz ovog "mozga" curi bijela "moždana tekućina" koliko se sjećam. 
#29 Re: Koje je ovo drvo?
Posted: 08/09/2009 20:30
To drvo se stvarno i zove Drvo mozak. Zovu ga i Osage Orange, a latinski naziv mu je Maclura pomifera.
Evo podataka o drvetu;
Listopadno stablo, porijeklom iz Sjeverne Amerike, visine oko 15 metra i široke, razgranate i vrlo guste krošnje sa padajućim ili vodoravno položenim granama. Otporno za zimu i mrazeve. Cvjeta od svibnja do lipnja, a plodovi dozrijevaju tijekom rujna i listopada ( nekada još i u studenom). Cvjetovi su jednodomni ( pojedini cvjetovi su ili muški ili ženski) no cvjetovi samo jednog spola mogu se naći na jednome stablu. Biljka, dakle, nije samooplodna i za nastanak plodova potrebne su dvije biljka u neposrednoj blizini.. Traži drenirana tla, a raste i na vrlo oskudnim tlima. Traži i osunčana područja i ugiba u hladu ili sjeni. U nekim se člancima tvrdi kako su plodovi jestivi, ali djeluju adstringentno ( suše sluznicu), mogu izazvati stomatitis ( upala sluznice usne upljine) pa i dermatitis (upala kože) u osjetljivijih osoba. Iako nejestivi, plodovi sadrže tvari sa fungicidnim djelovanjem. Pored toga, sok plodova koristi se i kao repelent ( odbija insekte). Drvo je vrlo otporno, žilavo, tvrdo i izdržljivo. Jedno je od najizdržljivijih vrsta i koristi se za izradu ograda, mostova i slično. Cvjetovi baš nisu izraziti, a plodovi mogu iritirati jer pri padanju na tlo se rasprskavaju. U nekih osoba izazivaju i gađenje zbog sličnosti sa malenim mozgovoma ( plodovi su veličine grejpa), intenzivne žute boje i lagano navijugani na površini. Drvce je ipak učestalo sađeno u parkovima i alejama zbog duboke hladovine koju pruža krošnja, interesantne kombinacije zelenih listova sa žutim plodovima te svoje izrazite otpornosti i malene zahtjevnosti za održavanjem. Razmnožava se izrazito lako sjemenkama.
Evo podataka o drvetu;
Listopadno stablo, porijeklom iz Sjeverne Amerike, visine oko 15 metra i široke, razgranate i vrlo guste krošnje sa padajućim ili vodoravno položenim granama. Otporno za zimu i mrazeve. Cvjeta od svibnja do lipnja, a plodovi dozrijevaju tijekom rujna i listopada ( nekada još i u studenom). Cvjetovi su jednodomni ( pojedini cvjetovi su ili muški ili ženski) no cvjetovi samo jednog spola mogu se naći na jednome stablu. Biljka, dakle, nije samooplodna i za nastanak plodova potrebne su dvije biljka u neposrednoj blizini.. Traži drenirana tla, a raste i na vrlo oskudnim tlima. Traži i osunčana područja i ugiba u hladu ili sjeni. U nekim se člancima tvrdi kako su plodovi jestivi, ali djeluju adstringentno ( suše sluznicu), mogu izazvati stomatitis ( upala sluznice usne upljine) pa i dermatitis (upala kože) u osjetljivijih osoba. Iako nejestivi, plodovi sadrže tvari sa fungicidnim djelovanjem. Pored toga, sok plodova koristi se i kao repelent ( odbija insekte). Drvo je vrlo otporno, žilavo, tvrdo i izdržljivo. Jedno je od najizdržljivijih vrsta i koristi se za izradu ograda, mostova i slično. Cvjetovi baš nisu izraziti, a plodovi mogu iritirati jer pri padanju na tlo se rasprskavaju. U nekih osoba izazivaju i gađenje zbog sličnosti sa malenim mozgovoma ( plodovi su veličine grejpa), intenzivne žute boje i lagano navijugani na površini. Drvce je ipak učestalo sađeno u parkovima i alejama zbog duboke hladovine koju pruža krošnja, interesantne kombinacije zelenih listova sa žutim plodovima te svoje izrazite otpornosti i malene zahtjevnosti za održavanjem. Razmnožava se izrazito lako sjemenkama.