Forum Klix.ba

Posted: **29/07/2009 15:11**

Svi savjeti u pogledu braka koji se iznesu na forumu su manje vise OK...u brak treba ulagati da bi bio kvalitetan...TACNO 100%
Ali ako se radi o totalnom mraku nema tu vise ulaganja...popraviti nesto sto je zadnjih deset godina islo u pogresnom pravcu je apsurd i vrlo tesko...ti ljudi su se toliko udaljili da su totalni stranci i siguran sam da ih sada bolje poznaju prijatelji nego oni sami sebe...
Neki su brakovi osudjeni na propast, jednostavno nisu jedno za drugo...jebiga losa procjena, sta li...
Ja samo ne kontam da se ljudi pomire sa tim i zive u tom nakaradnom odnosu, u tom nekom stanju patnje kad ti je mrsko kuci ici...
Ja ti ne savjetujem da se razvedes, to nikome ne bi savjetovao, ali po ovom tvom sta god da uradis ne moze ti biti gore...onda uradi nesto...

Posted: **29/07/2009 15:45**

patrius wrote: Neko uvijek jeste toga vrijedan

Ma niko baš, osim rođene djece.
Većina ovih koji doživljavaju agoniju ovog tipa ako je ne prekinu na vrijeme završe jal u bolnici jal u crnoj hronici.

Posted: **29/07/2009 16:10**

negativ wrote:
patrius wrote: Neko uvijek jeste toga vrijedan
Ma niko baš, osim rođene djece.
Većina ovih koji doživljavaju agoniju ovog tipa ako je ne prekinu na vrijeme završe jal u bolnici jal u crnoj hronici.

Ma meni mama jednom rece da razvodom rijesis jedan set problema ali dobijes i citavu lepezu drugih da rjesavas...ne znam...eto to dijete mi je sada definitivno razlog da gulim i dalje...u svakom smislu

Posted: **29/07/2009 17:42**

seln wrote:
belissimma wrote:Jesmo sigurno, oboje smo se promijenili po zakonu akcije i reakcije da nista drugo. I neminovno svaki put kad te neko povrijedi malo po malo se ogradis, zatvoris, izgubis povjerenje, postovanje....a kad se toga nakupi...nije dobro. Sasvim sigurno, nije mi vise 20 godina, nisam bezuvjetno i kompletno samo njegova, i ne zna mi sve misli...sam je doveo do toga.

Sljedece, ako iko razgovara i trudi se, to sam ja. On (kao) ima problem da komunicira (shvatila sam da nece, da mu je tako lakse i da se na taj nacin stedi bilo kakve sekiracije).

"Izvini" ne izgovara vec zadnjih 10 godina, a ja se i dan dans pospem pepelom namah.

Inicijativa u bilo kom smislu sa njegove strane u zajednickom zivotu nedostaje i na tom sam nekako oguglala nakon kupovine stana i drugih vecih zajednickih poduhvata. Sekirala sam se i nervirala nenormalno ali mislila sam hajd proslo je. Medjutim to je njegov "mode of action" pa ustvari ne prolazi. Npr kad smo kupovali stan on kao nije imao vremena da cita oglase, zove agencije...pa sam ja to sve preuzela na sebe. Zauzela se maksimalno (i ja radim jako odgovoran i stresan posao i u to vrijeme sam ganjala i magistarski, ali ja sam mogla naci vremena...) i nakon sto bismo konacno otisli pogledati neki stan (da se njemu svida lokacija i milion drugih faktora) samo kaze "ne svidja mi se" - ok, a sta ti imas da ponudis?, kakve si ti stanove nasao u oglasima da su prihvatljivi da ih pogledamo? - NULA! i ne bude mu nezgodno, samo je takav - naposlijetku sbe na kraju bude da sam ja njemu nesto nametnula, da se on nista ne pita i najboli sumarum u njegovoj glavi - on misli da tako meni UGADJA!!!

Helem, vucem ko konj u ovom braku i osjecamse ko budala najveca na svijetu. Proslo je milion godina otkako sam se osjetila mazenom i pazenom a sebe svu sam dala u nasu porodicu. Ne budalesem u smislu da kupujem 100 pari cipela, 50 haljina...sve je usmjereno ka zajednickim=porodicnim potrebama. Nikad pare nisu bile problem (poceli se zabavljati ko postratni studenti i znali hodat sa 0 maraka u dzepu. lezati na travici u parku i biti na sedmom nebu) i radimo oboje.

Nisam dokona da izmisljam probleme (pogotovo ne porodicne) ali on je iz mene isisao SVE. I to pricam o bracnom dijelu zivota - nikad nije stao u moju odbranu (bilo je nebuloznim komentara od njegove rodbine da sam premabiciozna ), nikad se nije postavio kao MUSKARAC, ne pamtim kad je predlozio da negdje izadjemo (da nam bude lijepo) ... ma zapostavljena 100%, mislim o svemu, osmisljavam sve, realizujem sve...ubih se.

A on se kao ubi na poslu (9-5)

Frustracija teska....i nema razgovora uvijek ja vodim monolog i trosim se do besvijesti da ga pritom ne povrijedim -i cak i kad se nekako slozi da je sve sto sam rekla tacno i da imam pravo - slegne ramenima, kao da se boji da ako mi prizna da je pogrijesio da ce doci u neku inferiornu zonu.

Svjesna sam da sam od njega neki maksimum dobila daaaavno, i bilo je prekrasno dok je trajalo. Iskreno, od momenta kad smo se vjencali samo je povlacio malo po malo da bi me ostavio na hladnom ledu da zivim.
Sve ovo napisano je opis 99% muskaraca.

seln ovdje se ne slažemo ovo je opis 99.9%muškaraca

Posted: **29/07/2009 18:13**

belissimma wrote:Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

One realizes that human relationships are the tragic necessity of human life; that they can never be wholly satisfactory, that every ego is half the time greedily seeking them, and half the time pulling away from them. - Willa Cather

Posted: **29/07/2009 23:43**

Jeli to Njegoš napisao da: "Ženskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije."
( Bellissima se piše ovako)

Posted: **30/07/2009 09:03**

andrija2007 wrote:Jeli to Njegoš napisao da: "Ženskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije."
( Bellissima se piše ovako)

"Ćud je ženska smiješna rabota, stotinu će promjeniti vjera da učini što joj srcu drago"

Posted: **30/07/2009 09:27**

negativ wrote:
patrius wrote: Neko uvijek jeste toga vrijedan
Ma niko baš, osim rođene djece.
Većina ovih koji doživljavaju agoniju ovog tipa ako je ne prekinu na vrijeme završe jal u bolnici jal u crnoj hronici.

Moraju li biti bas "rodjena" djeca

Postoje i prijatelji,vjerovali ili ne,koji su vrijedni,svake zrtve i svakog napora

Zao mi je onih koji to ne znaju

Posted: **30/07/2009 09:58**

patrius wrote: Moraju li biti bas "rodjena" djeca Postoje i prijatelji,vjerovali ili ne,koji su vrijedni,svake zrtve i svakog napora Zao mi je onih koji to ne znaju

Pričamo o porodici, agoniji jednog bračnog odnosa. I ko će najviše ispaštati na kraju, valjda prijatelji

I meni je žao onih koji ne znaju da su djeca uvijek najveće žrtve ovakvih odnosa

Posted: **30/07/2009 10:04**

Taj tvoj bas zeli da od tebe napravi robota koji odgaja vase dijete, pravi mu rucak, pere mu odjecu, ceska ga po ledjima, povremeno izmasira ramena i pusti ga na miru da spava...

Ako je istina to sto si rekla, onda posadi ga pred sebe, ovo sve sto si napisala ovdje njemu reci u lice... Vidi reakciju, sta on kaze i misli... Ako se pravi nezreo po bilo kojem pitanju, ili izbjegava bilo sta, spakuj kofere, idi kod roditelja/brata/sestre/prijateljice a on neka se presabere...

Posted: **30/07/2009 10:32**

negativ wrote:
patrius wrote: Moraju li biti bas "rodjena" djeca Postoje i prijatelji,vjerovali ili ne,koji su vrijedni,svake zrtve i svakog napora Zao mi je onih koji to ne znaju
Pričamo o porodici, agoniji jednog bračnog odnosa. I ko će najviše ispaštati na kraju, valjda prijatelji
I meni je žao onih koji ne znaju da su djeca uvijek najveće žrtve ovakvih odnosa

Da,naravno,bas tu se vidi ima li covjek prijatelje

Nije toliko vazno hoce li "ispastati" ili ne,nego sta i koliko mogu uraditi da pomognu,da ne stradaju njima dragi ljudi koji su upali u "belaj"

Posted: **30/07/2009 10:49**

patrius wrote: Pričamo o porodici, agoniji jednog bračnog odnosa. I ko će najviše ispaštati na kraju, valjda prijatelji
I meni je žao onih koji ne znaju da su djeca uvijek najveće žrtve ovakvih odnosa

Da,naravno,bas tu se vidi ima li covjek prijatelje Nije toliko vazno hoce li "ispastati" ili ne,nego sta i koliko mogu uraditi da pomognu,da ne stradaju njima dragi ljudi koji su upali u "belaj"

Nisu oni upali u belaj već ga sami kreiraju, očito svakodnevno... šta s tim imaju prijatelji nije mi baš jasno... i kako im to oni mogu pomoći???

Posted: **30/07/2009 11:23**

Salsaon2 wrote:Taj tvoj bas zeli da od tebe napravi robota koji odgaja vase dijete, pravi mu rucak, pere mu odjecu, ceska ga po ledjima, povremeno izmasira ramena i pusti ga na miru da spava...

Ako je istina to sto si rekla, onda posadi ga pred sebe, ovo sve sto si napisala ovdje njemu reci u lice... Vidi reakciju, sta on kaze i misli... Ako se pravi nezreo po bilo kojem pitanju, ili izbjegava bilo sta, spakuj kofere, idi kod roditelja/brata/sestre/prijateljice a on neka se presabere...

Da ne grijesim dusu, ne mogu reci se izlezava...ali selektivno radi samo ono sto mu se radi i sto on procijeni da treba (sa bebom recimo je vise nego ok od prvog dana, ali iskreno meni je to normalno, da je tu bilo zatezanja vec bi bio proslost za mene) - samo sto nekad odluci da se odmori od svega tako sto meni natovariti to sve, i to uvijek bude tako ponizavajuce izvedeno da se zgrozim. Ne bi mi smetalo da uradim bilo sta, ali da posteno kaze ej ja stvarno ne mogu to i to, hajde ti ako mozes, ako ne, nek saceka...to bi bio dogovor, prica...kakva ne postoji.

Bila bih ja robot sa osmijehom na licu da se to cijeni, ali ne sve sto uradim da bude popljuvano ili anulirano.

Zadnja epizoda je zavrsila mojim suzama...koje su same potekle jer sam na izmaku snaga inace sam preponosna da placem i priznam slabost u tom smislu...

Vec danima ne mogu da ga pogledam nakon priredjenog bestidnog bezobrazluka i nepostovanja, a on se ponasa kao da je sve ok. Dakle u stanju me povrijediti i zivjeti s tim. Nije mu vazno sto sam trenutno otrovana - vjerovatno konta da ce me proci to neraspolozenje...ne pokusava da razgovaramo i da sazna u cemu je problem, u cemu je pogrijesio, da se potrudi da tako nesto ne ponovi...sad je ionako kasno, istu stvar je ponovio vec 3 puta u 15 dana, ne mislim da zeli drugacije da se ponasa. I s vremenom mogu ocekivati da bude samo gore.

Razvod mi je .... da se jos uvijek zabavljamo ne bih razmisljala sta da uradim bez obzira na broj godina ulozenih u vezu i kvalitet veze s pocetka...ali dijete mi je ogroooman razlog da ga nastavim podnositi.

Grijesim li?

Posted: **30/07/2009 11:48**

Po mom misljenju grijesis. Ali to je samo moje misljenje. Kako ce to dijete odrastati s vama, koji se ne volite, s tobom koja pati, mislis da ono nece osjetiti da tu nema ljubavi? Razvod ponekada moze biti spas, i za dijete i za tebe.

Posted: **30/07/2009 11:49**

belissimma wrote:
Salsaon2 wrote:Taj tvoj bas zeli da od tebe napravi robota koji odgaja vase dijete, pravi mu rucak, pere mu odjecu, ceska ga po ledjima, povremeno izmasira ramena i pusti ga na miru da spava...

Ako je istina to sto si rekla, onda posadi ga pred sebe, ovo sve sto si napisala ovdje njemu reci u lice... Vidi reakciju, sta on kaze i misli... Ako se pravi nezreo po bilo kojem pitanju, ili izbjegava bilo sta, spakuj kofere, idi kod roditelja/brata/sestre/prijateljice a on neka se presabere...
Da ne grijesim dusu, ne mogu reci se izlezava...ali selektivno radi samo ono sto mu se radi i sto on procijeni da treba (sa bebom recimo je vise nego ok od prvog dana, ali iskreno meni je to normalno, da je tu bilo zatezanja vec bi bio proslost za mene) - samo sto nekad odluci da se odmori od svega tako sto meni natovariti to sve, i to uvijek bude tako ponizavajuce izvedeno da se zgrozim. Ne bi mi smetalo da uradim bilo sta, ali da posteno kaze ej ja stvarno ne mogu to i to, hajde ti ako mozes, ako ne, nek saceka...to bi bio dogovor, prica...kakva ne postoji.

Bila bih ja robot sa osmijehom na licu da se to cijeni, ali ne sve sto uradim da bude popljuvano ili anulirano.

Zadnja epizoda je zavrsila mojim suzama...koje su same potekle jer sam na izmaku snaga inace sam preponosna da placem i priznam slabost u tom smislu...

Vec danima ne mogu da ga pogledam nakon priredjenog bestidnog bezobrazluka i nepostovanja, a on se ponasa kao da je sve ok. Dakle u stanju me povrijediti i zivjeti s tim. Nije mu vazno sto sam trenutno otrovana - vjerovatno konta da ce me proci to neraspolozenje...ne pokusava da razgovaramo i da sazna u cemu je problem, u cemu je pogrijesio, da se potrudi da tako nesto ne ponovi...sad je ionako kasno, istu stvar je ponovio vec 3 puta u 15 dana, ne mislim da zeli drugacije da se ponasa. I s vremenom mogu ocekivati da bude samo gore.

Razvod mi je .... da se jos uvijek zabavljamo ne bih razmisljala sta da uradim bez obzira na broj godina ulozenih u vezu i kvalitet veze s pocetka...ali dijete mi je ogroooman razlog da ga nastavim podnositi.

Grijesim li?

Grijesis.
Tebi ne treba advokat, vec terapeut. Sto prije, to bolje. Ne govorim ovo iz cinizma, niti bilo kakvih niskih pobuda, vec ti stvarno imas problem sa zivcima.

Posted: **30/07/2009 11:51**

mora postojati razlog sto se tako ponasa. kako sam shvatio iz postova prestao je da te cijeni i postuje? ok, kontam da si i ti u fazi povecane osjecajnosti vis a vis djeteta i potrebe za podrskom, ali ipak zvuci da se mnogo "ohladio"
da li si ti njega necim povrijedila? da li postoji mogucnost da njeznost pruza negdje drugdje? Dakle pitanje je sta mislis da je uzrok?
E sada, jedan dio jeste do njega ali sigurno i ti imas rijec u tom dijalogu odnosa, odnosu moci i interesa..sta god. Iz iskustva znam da osjecajnija strana izvuce deblji dio..no isto tako i ta osjecajnija strana mora da se prilagodi situaciji i zastiti svoj integritet! dizanjem nosa i ljutnjom se malo sta postigne. ali konkretnim djelovanjem da. nije tesko voliti sebe i zagrliti hedonisticke navike. pa ni biti bezosjecajan..ali sigurno zna biti i potrebno da bi se iz stanja disbalansa vratila u stanje balansa, i spasila mozda vecu stvar od mozda prolaznog "nerazumjevanja".
Najlakse se razvesti! I sta nista! Ko ti ima sta reci! Naci ces ti i novog muskarca i novi zivot! Nije problem! Problem je ako se ti postavljas tako da ti se takve stvariu dogadjaju! Svima nama je lako prihvatiti ljude i stvari zdravo za gotovo, prihvatiti bahatost i egoizam kao nacin! Ipak od povratne informacije ili reakcije ovisi koliko mozemo istrajati u tom stavu i nacinu, ako me kontas! Nisu samo muskarci takvi i zene su mozda i podjednako! Mislim da imas niz stvari koje mozes da pokrenes i promjenis da bi napravila ponovo stanje balansa!

Posted: **30/07/2009 11:53**

Ja sam primjetio da u svim ovim otvorenim temama masovno žene su te koje su "zamrzile" svog životnog saputnika, i koje su se ohladile od istog...i koje su nezadovoljne

Ispade da svaka ima u glavi onu rečenicu: " Ja sam mogla biti s kime god sam htjela, ali izabrala sam njega i zajebala se."

Posted: **30/07/2009 11:55**

Grijesis.
Tebi ne treba advokat, vec terapeut. Sto prije, to bolje. Ne govorim ovo iz cinizma, niti bilo kakvih niskih pobuda, vec ti stvarno imas problem sa zivcima.[/quote]

Taj terapeut moze da bude i (jako) dobar prijatelj tj.prijateljica, neko ko ima volje snage ali i mudrosti da te slusa prolazi sa tobom i pomaze ti da pronalazis rjesenja za situacije! Mozda taj tvoj dragi i nije tako los mozda mu treba malo poticaja da postane bolji

Posted: **30/07/2009 11:59**

negativ wrote:
patrius wrote: Pričamo o porodici, agoniji jednog bračnog odnosa. I ko će najviše ispaštati na kraju, valjda prijatelji
I meni je žao onih koji ne znaju da su djeca uvijek najveće žrtve ovakvih odnosa

Da,naravno,bas tu se vidi ima li covjek prijatelje Nije toliko vazno hoce li "ispastati" ili ne,nego sta i koliko mogu uraditi da pomognu,da ne stradaju njima dragi ljudi koji su upali u "belaj"
Nisu oni upali u belaj već ga sami kreiraju, očito svakodnevno... šta s tim imaju prijatelji nije mi baš jasno... i kako im to oni mogu pomoći???

Prema onome sto mi znamo,drugarica @belissima ga ne "kreira",naprotiv,ona ga "trpi".A prijatelji tu mogu mnogo uciniti.Izmedju ostalog,bar sam ja imao takvo iskustvo,supruga mog najboljeg prijatelja(ciji sam,izmedju ostalog,vjencani kum

) me je,u par navrata kad je bilo "gutavo",zamolila da mu "prisapnem" koju,jerbo ce mene prije "pocutit" nego nju.I,vjerovali ili ne,"ferceralo" je i "fercera"

Medjutim,kljucnu stvar sam napravio kad sam intervenisao jos i prije nego su se uzeli.Tad mi je taj isti drug rek'o:"Fala bogu sto postojis".
Naravno,postoje situacije i kad se ne moze pomoci,kad bi zapravo bilo kontraproduktivno produzivat "agoniju",no uvijek se moze dati sve od sebe i pokusati...Ono sto je bitno jeste da se shvati kad je trud uzaludan i kad treba prestati spasavati sto se spasit ne da.U tom slucaju valja covjek mudro da suti,da se ne bi kajao.Sloboda jeste odgovornost,i bas zato treba znati s njom(odgovornoscu),da je ne bi (slobodu) "zijanio".Ali ja nikada nisam volio ljude koji ne zele biti "sudije",zapravo ih prezirem.Mnogo neoprostivih stvari covjek presuti ljudima koje voli zarad toga da se ne "zamjeri".I tu lezi,ja mislim,najveci problem.

Posted: **30/07/2009 12:47**

patrius wrote:
negativ wrote:
patrius wrote: Pričamo o porodici, agoniji jednog bračnog odnosa. I ko će najviše ispaštati na kraju, valjda prijatelji
I meni je žao onih koji ne znaju da su djeca uvijek najveće žrtve ovakvih odnosa

Da,naravno,bas tu se vidi ima li covjek prijatelje Nije toliko vazno hoce li "ispastati" ili ne,nego sta i koliko mogu uraditi da pomognu,da ne stradaju njima dragi ljudi koji su upali u "belaj"
Nisu oni upali u belaj već ga sami kreiraju, očito svakodnevno... šta s tim imaju prijatelji nije mi baš jasno... i kako im to oni mogu pomoći???
Prema onome sto mi znamo,drugarica @belissima ga ne "kreira",naprotiv,ona ga "trpi".A prijatelji tu mogu mnogo uciniti.Izmedju ostalog,bar sam ja imao takvo iskustvo,supruga mog najboljeg prijatelja(ciji sam,izmedju ostalog,vjencani kum ) me je,u par navrata kad je bilo "gutavo",zamolila da mu "prisapnem" koju,jerbo ce mene prije "pocutit" nego nju.I,vjerovali ili ne,"ferceralo" je i "fercera" Medjutim,kljucnu stvar sam napravio kad sam intervenisao jos i prije nego su se uzeli.Tad mi je taj isti drug rek'o:"Fala bogu sto postojis".
Naravno,postoje situacije i kad se ne moze pomoci,kad bi zapravo bilo kontraproduktivno produzivat "agoniju",no uvijek se moze dati sve od sebe i pokusati...Ono sto je bitno jeste da se shvati kad je trud uzaludan i kad treba prestati spasavati sto se spasit ne da.U tom slucaju valja covjek mudro da suti,da se ne bi kajao.Sloboda jeste odgovornost,i bas zato treba znati s njom(odgovornoscu),da je ne bi (slobodu) "zijanio".Ali ja nikada nisam volio ljude koji ne zele biti "sudije",zapravo ih prezirem.Mnogo neoprostivih stvari covjek presuti ljudima koje voli zarad toga da se ne "zamjeri".I tu lezi,ja mislim,najveci problem.

Bilo bi interesantno da belissima navede nekoliko primjera tog "ponizavanja" od kojeg su joj suze potekle same od sebe. Onda bi vidjeli je li to zbilja ponizavanje ili zasicenost brakom, kad se svaka rijec druge strane vaga na apotekarskoj vagi.

Posted: **30/07/2009 12:53**

kažu da ljubav traje jedno 2 godine ili više, istraživanja pokazala

haj nek traje 5: tako se oni koji žele da su non-stop zaljubljeni, žene/udaju svakih 5 do 7 godina i bude im super

a onaj ko je za love forever till death apart - treba da trpi neke stvari i bude maksimalno kreativan i inventivan i uvijek zabavlja svog dragog/dragu i ne dojade jedno drugom ...

lično mislim da istinsku i pravu ljubav ništa ne može poljuljati nit' uništiti

Posted: **30/07/2009 13:02**

Baveci se nekim bitnim stvarima u zivotu, cesto zaboravimo na ono najbitnije: zasto smo zajedno.

Ako je problem to sto je on, cini mi se, mnogo pasivnija osoba od tebe, onda to nije problem nego razlika u temperamentima i karakterima.

Ako dozivljavas ponizenja od njega, ne vidim razloga da trpis. To sto ces ostati u zajednici sa takvom osobom, nece usreciti nikoga. Dijete nije razlog ostanka u losem braku niti djetetu moze biti dobro u losem braku.
Ako ne mozete razgovarati kao odrasle i odgovorne osobe, onda naprosto nemate o cemu razgovarati i mozda su se vase zelje, osjecanja, razmisljanja i ciljevi razisli prije nego ste to vi sami ucinili formalnim putem.

Ti si ta koja jedina moze donijeti ispravnu odluku.
Ja ti zelim najbolji moguci ishod sta god da odlucis.

Posted: **30/07/2009 13:10**

patrius wrote: Nisu oni upali u belaj već ga sami kreiraju, očito svakodnevno... šta s tim imaju prijatelji nije mi baš jasno... i kako im to oni mogu pomoći???

Prema onome sto mi znamo,drugarica @belissima ga ne "kreira",naprotiv,ona ga "trpi".A prijatelji tu mogu mnogo uciniti.Izmedju ostalog,bar sam ja imao takvo iskustvo,supruga mog najboljeg prijatelja(ciji sam,izmedju ostalog,vjencani kum ) me je,u par navrata kad je bilo "gutavo",zamolila da mu "prisapnem" koju,jerbo ce mene prije "pocutit" nego nju.I,vjerovali ili ne,"ferceralo" je i "fercera" Medjutim,kljucnu stvar sam napravio kad sam intervenisao jos i prije nego su se uzeli.Tad mi je taj isti drug rek'o:"Fala bogu sto postojis".
Naravno,postoje situacije i kad se ne moze pomoci,kad bi zapravo bilo kontraproduktivno produzivat "agoniju",no uvijek se moze dati sve od sebe i pokusati...Ono sto je bitno jeste da se shvati kad je trud uzaludan i kad treba prestati spasavati sto se spasit ne da.U tom slucaju valja covjek mudro da suti,da se ne bi kajao.Sloboda jeste odgovornost,i bas zato treba znati s njom(odgovornoscu),da je ne bi (slobodu) "zijanio".Ali ja nikada nisam volio ljude koji ne zele biti "sudije",zapravo ih prezirem.Mnogo neoprostivih stvari covjek presuti ljudima koje voli zarad toga da se ne "zamjeri".I tu lezi,ja mislim,najveci problem.

Ma taj ti je kum super kad mu ti moraš suflirati, a i kuma je prava... Znači ti voliš da se upetljavaš ljudima u odnose, pa mogu ti reći da je pošteno kad priznaješ to. Meni nije jasno da odrasli ljudi traže da im neko pomaže u uređivanju međusobnih odnosa, nisam baš ubijeđen da to ima veze sa prijateljstvom koje naglašavaš, više mi liči na nezrelost, al eto gledamo različite stvari sa različitih strana.

Posted: **30/07/2009 13:11**

belissimma wrote:
Da ne grijesim dusu, ne mogu reci se izlezava...ali selektivno radi samo ono sto mu se radi i sto on procijeni da treba (sa bebom recimo je vise nego ok od prvog dana, ali iskreno meni je to normalno, da je tu bilo zatezanja vec bi bio proslost za mene) - samo sto nekad odluci da se odmori od svega tako sto meni natovariti to sve, i to uvijek bude tako ponizavajuce izvedeno da se zgrozim. Ne bi mi smetalo da uradim bilo sta, ali da posteno kaze ej ja stvarno ne mogu to i to, hajde ti ako mozes, ako ne, nek saceka...to bi bio dogovor, prica...kakva ne postoji.

Bila bih ja robot sa osmijehom na licu da se to cijeni, ali ne sve sto uradim da bude popljuvano ili anulirano.

Zadnja epizoda je zavrsila mojim suzama...koje su same potekle jer sam na izmaku snaga inace sam preponosna da placem i priznam slabost u tom smislu...

Vec danima ne mogu da ga pogledam nakon priredjenog bestidnog bezobrazluka i nepostovanja, a on se ponasa kao da je sve ok. Dakle u stanju me povrijediti i zivjeti s tim. Nije mu vazno sto sam trenutno otrovana - vjerovatno konta da ce me proci to neraspolozenje...ne pokusava da razgovaramo i da sazna u cemu je problem, u cemu je pogrijesio, da se potrudi da tako nesto ne ponovi...sad je ionako kasno, istu stvar je ponovio vec 3 puta u 15 dana, ne mislim da zeli drugacije da se ponasa. I s vremenom mogu ocekivati da bude samo gore.

Razvod mi je .... da se jos uvijek zabavljamo ne bih razmisljala sta da uradim bez obzira na broj godina ulozenih u vezu i kvalitet veze s pocetka...ali dijete mi je ogroooman razlog da ga nastavim podnositi.

Grijesim li?

Griješiš, jer samo jednu sebe imaš i samo jednom živiš.

Čitajući tvoju temu ne mogu se oteti utisku da si na žalost sama sebe dovela u ovakvu situaciju, što je loše. A još gore od toga je da nemaš plan šta dalje učiniti. Pronašla sam sebe u nekim tvojim rečenicama, u cijeloj tvojoj situaciji.

Ti imaš jako malo samopoštovanja i sklona si samosažaljevanju, često si neraspoložena i stalno u svojim mislima. Nadaš se harmoničnom životu, ali ne radiš pravilno kako bi u njemu uživala, pa si gotovo uvijek namrgođena i normalno da nesvjesno i sama kreiraš atmosferu bezvoljnosti i njegovog neraspoloženja u kući. Koliko sam shvatila, vi imate veliki problem - ne razumijete se i ne želite se razumjeti. Tvoj muž je takav zato što je nezadovoljan. Da li si uzrok tome ti ili nešto drugo (posao, odnosi sa roditeljima, finansije) ne znam, ali očito se ne osjeća sretan i ispunjen. To s druge strane nije razlog da i ti budeš takva. Ako postoji bilo što čemu se treba radovati svako jutro kad ustaneš, onda zbog toga vrijedi imati radostan život. Možda griješim, ali po tvojim stavovima, ti si nesretna jer si odrasla u sasvim drugačijem, toplijem okruženju i sad preko noći želiš da isto takvo okruženje napraviš i u vašoj kući. Ali ono se gradi godinama, pitaj svoju majku kako.

Sigurna sam da postoji mnogo razloga zašto ste nakon toliko godina još uvijek zajedno. Probaj se malo zamisliti i skontati šta je to, jer to nešto sigurna sam postoji ispod slojeva dugogodišnje navike. U pravu si, to ne treba olako odbaciti (bilo ili ne bilo dijete u pitanju) ALI se ne treba ni bojati odbaciti kad iz takve zajednice nestane svaka kap krvi. Da li je do toga došlo, neko reče, pravo je umijeće prepoznati takav trenutak i spoznati da budućnost ne donosi nikakve promjene na bolje.

Trebala bi naučiti cijeniti ono što on radi, pa makar i ako samo ujutro namjesti posteljinu. S druge strane, trebala bi naučiti cijeniti i ono što ti radiš, pa makar i ako ujutro samo opereš šoljice od kafe. U takav brak trenutno, daj sebe upravo onoliko koliko dobivaš, bar dok stvari ne krenu na bolje, a krenuće sigurna sam. Dalje, nauči cijeniti svoje slobodno vrijeme, njegovati svoja prijateljstva i okretati se drugim interesima, posvetiti se nekom hobiju, nekoj aktivnosti. Previše si fokusirana na vaš brak, na njega. To je super, ali nikad nećeš doseći taj idealan omjer vašeg podjednakog interesovanja. A vaš brak je čini mi se samo prosječan, jer ti zaista nemaš neki strašan problem (nasilje, preljub, oskudica i sl). Susrećeš se sa problemom sa kojim se većina udatih žena danas susreće.

A sad jedan tipičan ženski savjet koji je bolje da muški ne čitaju:

Nikad nije dosta udvarača koji te mogu kad poželiš, nasmijati, razveseliti (granice koje ćeš postaviti, od tebe zavise), nemoj zapustiti njegu i izgled, radi na sebi, na svom obrazovanju, znanju, bavi se nečim što te usrećuje, diši punim plućima. Uostalom, radi što želiš i nauči procijeniti da li je neka žrtva vrijedna žrtvovanja

Eto i sretno

Posted: **30/07/2009 13:18**

seln wrote:
belissimma wrote:
Salsaon2 wrote:Taj tvoj bas zeli da od tebe napravi robota koji odgaja vase dijete, pravi mu rucak, pere mu odjecu, ceska ga po ledjima, povremeno izmasira ramena i pusti ga na miru da spava...

Ako je istina to sto si rekla, onda posadi ga pred sebe, ovo sve sto si napisala ovdje njemu reci u lice... Vidi reakciju, sta on kaze i misli... Ako se pravi nezreo po bilo kojem pitanju, ili izbjegava bilo sta, spakuj kofere, idi kod roditelja/brata/sestre/prijateljice a on neka se presabere...
Da ne grijesim dusu, ne mogu reci se izlezava...ali selektivno radi samo ono sto mu se radi i sto on procijeni da treba (sa bebom recimo je vise nego ok od prvog dana, ali iskreno meni je to normalno, da je tu bilo zatezanja vec bi bio proslost za mene) - samo sto nekad odluci da se odmori od svega tako sto meni natovariti to sve, i to uvijek bude tako ponizavajuce izvedeno da se zgrozim. Ne bi mi smetalo da uradim bilo sta, ali da posteno kaze ej ja stvarno ne mogu to i to, hajde ti ako mozes, ako ne, nek saceka...to bi bio dogovor, prica...kakva ne postoji.

Bila bih ja robot sa osmijehom na licu da se to cijeni, ali ne sve sto uradim da bude popljuvano ili anulirano.

Zadnja epizoda je zavrsila mojim suzama...koje su same potekle jer sam na izmaku snaga inace sam preponosna da placem i priznam slabost u tom smislu...

Vec danima ne mogu da ga pogledam nakon priredjenog bestidnog bezobrazluka i nepostovanja, a on se ponasa kao da je sve ok. Dakle u stanju me povrijediti i zivjeti s tim. Nije mu vazno sto sam trenutno otrovana - vjerovatno konta da ce me proci to neraspolozenje...ne pokusava da razgovaramo i da sazna u cemu je problem, u cemu je pogrijesio, da se potrudi da tako nesto ne ponovi...sad je ionako kasno, istu stvar je ponovio vec 3 puta u 15 dana, ne mislim da zeli drugacije da se ponasa. I s vremenom mogu ocekivati da bude samo gore.

Razvod mi je .... da se jos uvijek zabavljamo ne bih razmisljala sta da uradim bez obzira na broj godina ulozenih u vezu i kvalitet veze s pocetka...ali dijete mi je ogroooman razlog da ga nastavim podnositi.

Grijesim li?
Grijesis.
Tebi ne treba advokat, vec terapeut. Sto prije, to bolje. Ne govorim ovo iz cinizma, niti bilo kakvih niskih pobuda, vec ti stvarno imas problem sa zivcima.

Grijesis ti. Ne treba @belissimmi psihoterapeut nego njenom suprugu. Ocigledno je da covjeka nesto muci (pretpostavljam posao, a moguce i opsta situacija u drustvu i politici) ali da on sve to trpi i guta u sebi i da je zbog toga depresivan. Fazon je samo kako ga dovesti da se nekome otvori...

@belissimma - ima li tvoj suprug muskog drustva? Ide li na utakmice, u kafanu ili tako nesto?

Forum Klix.ba

Od mehlema do otrova za dusu...

#26 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#27 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#28 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#29 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#30 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#31 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#32 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#33 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#34 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#35 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#36 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#37 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#38 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#39 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#40 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#41 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#42 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#43 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#44 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#45 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#46 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#47 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#48 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#49 Re: Od mehlema do otrova za dusu...

#50 Re: Od mehlema do otrova za dusu...